Connect with us

Istaknuto

MALE STVARI

Published

on

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega bilja.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:

»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«

I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Riječ Gospodnja.

(Mk 4, 26-34)

Ponekad stvari nisu onakve kakve nam se čine.

Današnja parabola o gorušičinom zrnu dugo se je koristila kako bi se opisala količina vjere koja osobi treba da bi je Bog upotrijebio u svojem božanskom planu.

Ali ova je prispodoba puno više od toga.

Krenimo od prve tvrdnje da se stvari obično pokažu drugačijima nego što se to nama u početku čini.

Otiđe čovjek u bolnicu obaviti jednu dosta složenu operaciju. Upoznali ga liječnici kolika je vjerojatnost za uspjeh operacije i on pristane. Nakon operacije smjestiše ga u sobu gdje se je u samoći i miru trebao oporavljati. I dok se je budio iz anestetskog sna primjeti da su debele zavjese na prozoru bile navučene do kraja. Pozove on sestru želeći je priupitati za svoje zdravstveno stanje. Sestra dođe i izvijesti ga o svemu. On onda upita sestru zašto su zavjese navučene do kraja. Ona mu objasni da je navukla zavjese, jer preko puta bjesni veliki požar. I reče mu da je znala kako se on brine hoće li operacija uspjeti, pa stoga nije željela da se on probudi i pomisli, ugledavši veliki plamen, da operacija nije uspjela i da je mrtav.

Da, stvari uistinu nisu onakve kakve nam se čine.

CIJELU EMISIJU POSLUŠAJTE OVDJE!

U ove naše dane kada je „veće bolje“ nas se uvjerava da kao pojedinci malo toga možemo i da nam uvijek treba netko, bilo to država, stranka, neka udruga, a tko zna bolje nego mi. Uvijek se je ljudima „solila pamet“ da oni nemaju što razbijati glavu i da postoje oni koji će misliti za njih i umjesto njih.

Pokret kojeg je Isus pokrenuo činio se je beznačajnim onima koji su sve to promatrali sa strane. Nije bilo ničeg velikog ni veličanstvenog u kraljevstvu kojeg je javnosti predstavljao Isus i njegovih 12 apostola.

Kršćanstvo je uistinu imalo malen i opskuran početak.

Čak se je i Isusovo učenje, na početku, činilo osuđenim na propast. Tko je ikada čuo da treba voljeti svoje neprijatelje? Okrenuti i drugi obraz? Hodati jednu dodatnu milju? Primati – davajući?

Isusovo učenje bilo je revolucionarno, ali je ono i danas takvo.

Današnja parabola uspoređuje malu veličinu sjemena s veličinom uroda kojeg donosi. Postoji veliki potencijal za Kraljevstvo koje se gradi na malenim zasadama. Šokantni su rezultati koji nastaju iz tako malenog sjemena, za kojeg su očekivanja bila nikakva.

Zašto Isus govori o gorušičinom sjemenu?

MaliVeli

Mi smo danas uglavnom zaboravili, ako smo ikada i znali, što to znači posijati i čekati urod. Razmazili su nas s konzerviranom hranom, s gotovom hranom, polugotovom, s onom u limenkama, u bocama, u vrećicama. Ali u Isusovo vrijeme skoro pa da je svatko imao svoj vrt. I sastavni dio tog vrta bilo je stablo gorušice.

Bilo je jako dobro poznato, jer se je koristilo u liječenju, kao protuotrov kod trovanja, koristilo se je kao snažan začin pri kuhanju. Dakle, iako malo sjeme kao plod imalo je široku primjenu.

I Isus je tako počeo. Jedan čovjek i njegovi učenici postali su „veći od svega“. Isus + 12 + 70 + 500 + 3000 na Pedesetnicu.

I onda vidimo kako se je Evanđelje raširilo po čitavom svijetu. Bog je upotrijebio 12 skoro pa nepismenih i neukih ljudi kako bi započeo globalnu evangelizaciju.

Bog je u stanju upotrijebiti svakoga od nas ako smo mi voljni postati sjeme. A za postati sjeme trebamo se odreći veličine. Oholosti. Sebeljublja. Trebamo prestati razmišljati i djelovati po sustavu vrijednosti ovog svijeta koji prezire „maleno“, a uzdiže samo ono „veliko“.

Uzmimo za primjer 10 Božjih zapovijedi.

One su kratke. Jezgrovite. Koncizne. Jednostavne. Malene. Ali zato čine veliku razliku. One su mali izbori učinjeni u malene, obične dane našeg života, one su izbori koje činimo iz dana u dan, svaki dan.

Male stvari čine naš život.

Male stvari koje na kraju čine dramatično veliku tazliku.

Stvari kao ona da je Bog stvorio nas, a ne mi Boga.

Stvari kao ona da ne koristimo Božje ime uzalud.

Stvari kao ona da je Bog stvorio svijet, a onda zastao, i da mi također u svojem životu trebamo i stvarati i zastati.

MaliVeli2

Male stvari, kao one da moramo poštivati svoje roditelje i to ne samo kada su stari i sijedi.

Male stvari, da trebamo odgajati svoju djecu da poštuju nas prije nego što mi ostarimo i posijedimo.

I ne lažimo u malim stvarima, jer onda i velike istine u nama nastradaju.

Svaka nevolja u našim obiteljima počinje s malenim, nesmotrenim odabirima.

I ne ubij, što znači puno više, više od onoga što mi pod ubijanjem mislimo.

I ne ukradi. I znam da to znači daleko, daleko više od onog što mi mislimo da znači. Jer ako ne krademo male stvari teško da ćemo krasti i velike. A kada jednom počnemo krasti po malo…?

I ne poželi.

Ne tratimo svoj život želeći tuđi život. Što god mi to „željeli“ mi to već imamo, upravo sada, i ne mislimo da je to isto kod onog drugog veće, bolje, ljepše.

Male stvari koje rezultiraju velikim posljedicama.

Bilo dobrim. Bilo lošim.

Bog nam je pokazao prije 2000 godina na male načine što sve to znači. Ondje dodirom koji iscjeljuje. Tamo utješna riječ. Male stvari, kao kad ne napuštaš prijatelja u nevolji. Kao kad moliš svakog dana.

Male stvari kao kad uživaš u životu iako ti je križ na ramenu.

Isus je uživao u svojem životu iako je bio na križ razapet. Živio je u punini života. Govorio je moćnicima ovoga svijeta istinu. Kroz male stvari. Kao kroz prispodobu o gorušičinom zrnu, zrnu iz kojeg nastaje nešto veliko i iz kojeg, po Božjem blagoslovu, sve živi i traje.

Ivica Ursić 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno