Connect with us

Kultura i vjera

Majka četvero djece i aktivistica Foretić: Suvremena žena je prvenstveno Božja

Objavljeno

- datum

Mlada hrvatska intelektualka, aktivistica udruge Vigilare te novinarka portala Žena vrsna Ivana Foretić otkrila je u razgovoru za Direktno zašto je ostala doma brinuti se za svoje četvero djece, ali i istupati u javnosti protiv Istanbulske konvencije. 

Majka ste četvero djece i odlučili ste unatoč diplomi s Filozofskog fakulteta ostati doma. Što je utjecalo na Vaš odabir?

Upravo se tim redoslijedom uvijek i predstavljam. Biti majka najodgovornija je, ali osjećam i milošću najnezasluženija uloga koju sam imala u životu. Odabir je zapravo došao kao poziv koji sam osjetila u srcu i rezultat je promišljanja, molitve i dogovora sa suprugom. Odlučila sam svojoj djeci, dok me god trebaju, biti najbliže što mogu. Na raspolaganju za blizinu, učenje novih stvari, sva pitanja, za zagrljaj i toplinu. Na vrtić gledam kao nužnu potrebu i smatram da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i njegove potrebe te ih najbolje može ispuniti. I niti trenutka nisam požalila! Fakultetsko znanje i vještine darujem najmilijima, ispunjavam sebe i osnažujem njih. Ponosna sam što imamo društvenu, radosnu i otvorenu djecu koja se vesele obiteljskim zajedničkim trenucima. 

Istupali ste u javnosti  kao voditeljica odjela za majčinstvo i obitelji udruge Vigilare u cilju zaštite nerođene djece. Zašto ste se odlučili na aktivizam?

Možda ja nisam najbolji primjer “aktivizma” u pravom smislu te riječi. Naime, uključila sam se u teme koje su se direktno dotakle mene i moje djece. Primjerice, od četvero moje djece u bolnici sam za njih dvoje dobila prijedlog za mogućnost tj.potrebu pobačaja. Naravno, nisam to učinila i rodila sam potpuno zdravu djecu. Moje svjedočanstvo možda nekoga ohrabri, jer sam sigurna da birajući život nitko nije požalio! Također, uključila sam se i u raspravu o ratifikaciji Istanbulske konvencije jer ona izravno utječe na život moje djece. Smatram pomalo licemjernim čekati da se drugi zauzmu za moje dijete pa sam sama istupila reći što me brine i tako ću, bez obzira na ishod, moći reći da sam dala (sve od) sebe. Aktivizam ima negativan prizvuk u društvu zbog onih lijevo liberalnih udruga koje neargumentirano samo galame, pa mi je draže reći da ovo nije akcija, već moja reakcija.

Udruga Vigilare protivi se i ratifikaciji Istanbulske konvencije. Što je prema Vašem mišljenju sporno?

Vigilare je već mnogo puta o tome govorio, no sažet ću u pet glavnih točaka:

1. Marksistički feminizam kao ideološka osnovica

U članku 3. Konvencije u kojem su navedene definicije korištenih pojmova nasilje nad ženama definirano je kao ‘rodno utemeljeno’. Članak dalje pojašnjava kako to označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena. 

Kako piše kolumnist Večernjeg lista Mate Mijić u tekstu naslovljenom “Istanbulska konvencija je sredstvo za rušenje kršćanske civilizacije”, žena je tako samim svojim postojanjem žrtva muških opresora koji ju mogu tolerirati samo u ulozi sluškinje, a ako ona iz te uloge poželi izaći, promiče se u neprijatelja sustava stvorenog da ju utamniči. To radikalne feministkinje, čiji su postulati esencija Istanbulske konvencije, misle o kršćanskoj civilizaciji i njihov je glavni cilj uništiti ju.

Slično argumentira i Ivica Šola u svom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola, piše Šola u tekstu naslovljenom “Plenković uvodi moralno-političku podobnost”.

2. Promocija rodne ideologije

Članak 3. definira i riječ ‘rod’ kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Rod je tako odvojen od biološkog spola. Zagovornici Konvencije uvjeravaju javnost da se rod koristi isključivo kao ‘društveni spol’, tj. sociološka odrednica biološkog spola. Kad bi tomu doista bilo tako, to bi značilo da i dalje postoje samo dva spola – muški i ženski. Iz muškog spola proizlazi muški, a iz ženskoga ženski rod. No već sljedeći članak ih demantira jer su u njemu, u sklopu nediskriminacijskih odredbi, spol, rod i rodni identitet navedeni zasebno, tj. ne proizlaze jedan iz drugoga. Ovakav je odnos spola i roda dokaz postojanja rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji. 

Potvrđuje to i službeno objašnjenje članka 4. Konvencije koje kaže sljedeće: homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.

Sve ovo nema nikakve veze sa zaštitom žena od nasilja, nego isključivo uvođenjem rodne ideologije u društvo.

3. Gubitak državnog suvereniteta

Provedbu odredbi Istanbulske konvencije nadzire GREVIO, tijelo stručnjaka od najmanje 10 i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje. O GREVIO-u i njegovom kredibilitetu u implementaciji Konvencije najbolje govori podatak da su u prvih 10 članova ovog tijela izabrane samo žene. Toliko o ‘rodnoj ravnoteži’.

Prema članku 68. konvencije GREVIO je taj koji određuje odgovarajuće postupke za provedbu nadzora. Ovo će tijelo, sukladno članku 8. kojim se država obvezuje financirati ljudskopravaške udruge, također procjenjivati je li Hrvatska uložila dovoljno novca u programe nevladinog sektora. Budući da je Republika Hrvatska ta koja sve financira, a međunarodno je stručno tijelo u provedbi nadzora iznad njezina nacionalnog parlamenta, naša država ratifikacijom Istanbulske konvencije gubi dio teško stečenog suvereniteta. O novcu hrvatskih poreznih obveznika i načinu na koji se troši odlučuju oni koje hrvatski narod nije izravno birao.

4. Rodna propaganda u školama i medijima

U članku 12. i 14. državu se obvezuje da raznim kampanjama, politikama te kroz školstvo, sport, medije i kulturu ispire mozak vlastitim građanima. Članak 12. tako opravdano nalaže da se običaji i ‘čast’ ne smiju koristiti kao povod za nasilje nad ženama, ali u isto vrijeme perfidno protura obvezu državama da iskorijene tradicije i običaje temeljene na stereotipnim rodnim ulogama. To znači da će Hrvatska s vremenom morati izbrisati svu nematerijalnu kulturnu baštinu u kojoj su muškarci i žene predstavljeni tradicionalno u svojim ulogama koje su odgovarale tadašnjim vremenima. Članak 14. propisuje obvezu promoviranja nestereotipnih rodnih uloga kroz školstvo na svim razinama te sport i kulturu.

5. Zajamčeno financiranje iz proračuna ljevičarskim udrugama

Članak 8. konvencije državama nalaže da osiguraju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za odgovarajuću primjenu integriranih politika, mjera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilno društvo. Članak 9. propisuje da moraju poticati i podržavati, na svim razinama, rad odgovarajućih nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti učinkovitu suradnju s tim organizacijama.

Provedbu Istanbulske konvencije gotovo u potpunosti nadzire GREVIO koji od države može tražiti da udrugama civilnog društva isplaćuje više novca iz proračuna.

Surađujete s portalom Žena vrsna. Koji je cilj tog portala i o kojim temama pišete?

Portal Žena vrsna prvi je hrvatski portal za katoličke žene. Prvenstveno, misija uredništva je ostvarenje obitelji po Božjem naumu. Zato funkcionira po principu “Obitelj na prvom mjestu!” Gledajući Mariju nastojimo živjeti svoju ženstvenost: bilo kao djevojke, kao žene, supruge, majke, osobe posvećena života ili pak redovnice. Portal nudi poučne članke, podršku, svjedočanstva. Ohrabruje, osnažuje i potiče temama od obraćenja, ljubavi, čistoće, braka do Božjeg dostojanstva žene u braku, majčinstva, otvorenosti životu, rasta u vjeri i ispunjenja vlastitog poziva. 

Kao intelektualka i aktivistica, kako vidite suvremenu ženu?

Suvremena žena je prvenstveno Božja, baš kao iz pjesme o vrsnoj ženi.  To je ona žena koja je našla svoje dostojanstvo u Bogu, a ne u svijetu. Ona koja je svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti i u zajedništvu s muškarcem se upotpunjuje i stvara obitelj. To je ona koja zna dati povjerenje, okupljati obitelj, nositi svakodnevne križeve, a ostati nasmijana. Ona koja ima slobodu govora, a ne zlorabi ju na štetu drugih, ona koja liječi svojim prisutstvom i pojavom. Koja povezuje i potiče na Dobro.

Možete li nam iz vjerničko-laičke perspektive otkriti što za Vas znači Uskrs?

Uskrsna poruka svakom čovjeku donosi Radosnu vijest da je Bog živ te da su raskinuti okovi smrti, ona je nadvladana. Otkupljenjem smo dobili novi život, jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja. Uskrs je i poziv svakome od nas da za Isusom hodimo, i živimo dostojno tog novodarovanog života! Naš život treba biti neprestani rast u vjeri, sakramentalno okrijepljen i trajno svjedočanstvo drugima. Uskrs je temelj naše vjere, dan pobjede i nade koji u svakoj Svetoj misi poziva na promjenu srca iz kojeg se mijenjaju odnosi, brakovi, obitelji i naposlijetku društvo. (izvor: direktno.hr)

 

Komentari

Kultura i vjera

(VIDEO) Velečasni Zlatko Sudac: Molitva i blagoslov za Vatrene – kad bi se političari ugledali na njih

Objavljeno

- datum

Velečasni Zlatko Sudac ekskluzivno je u emisiji Bujica izgovorio je molitvu za Vatrene, zahvalio im na svemu što su napravili na Svjetskom prvenstvu u Rusiji  i pozvao političare da se ugledaju na njih.

“Ljubljeni Isuse, blagoslovi ovaj narod i sve sportaše, posebno sada našu reprezentaciju. Ma što god bilo oni su već sada vratili naš hrvatski ponos. Neka idu dalje i nek’ ih tvoja ruka vodi. Blagoslovi svaki korak njihov korak, njihove obitelji, njihovo junačko srce.

Bože dragi, hvala ti za sve uspjehe dosad i za ono što će dogoditi.  Tebi predajem njih, Dalića, sve njih, junačka srca njihova.

Isuse,  hvala ti na radosti  koja si ovome narodu dao. Moja dragi Bože, gospo moja Međugorska, Fatimska, Lurdska, Guadalupska, tebi zagovaram

O kad bi se političari malo ugledali na njihov trud, o kad bilo malo poštenja više među saborskim zastupnicima.

Isuse moj, tebi sada predajem sve. Ti nas sada vodi i  ti nam povrati dostojanstvo i nacionalni ponos koji nam toliko treba. O tako nam treba.

I tako su lijepi u tom crnom dresu. Za dom, Za dom, dečki moji., a mi vas tako radosno očekujemo, spremni dođite nam s medaljom. Volimo vas dečki moji, nek’ mi vas Bog, nebo i anđeli čuvaju

Sretni s blagoslovom, blagoslovio vas nebo – U ime Oca i sina i duha svetoga. Amen!

 

TV Z1 Gordan Matković/foto. Screenshot

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Svećenici: ratnici za hrvatsku grudu i katoličku vjeru

Objavljeno

- datum

Osim svećeničkog poziva ovi su hrabri ljudi poveli hrvatski katolički puk u borbu protiv višestruko  brojnije i jače turske vojske, ali danas se o njima relativno malo zna, uči i govori.

Zanimljivo je koji su svećenici i biskupi u hrvatskoj povijesti bili narodne vođe i „ratnici“. Istaknuto mjesto među takvima pripada Petru Berislaviću rođenom 1475. godine u Trogiru. Bio je hrvatski ban i biskup iz roda Berislavića Trogirskih. Istakao se po tome što je nakon poraza na Krbavskom polju uspio okupiti ostatke vojski hrvatskih velikaša i ponovno napasti Turke unatoč brojčanoj slabosti. U zapisima stoji da je zemlja tada bila opustošena a narod u zbjegu pred turskim osvajačima. On je 1514. godine postao hrvatski ban, preuzimajući tada ulogu čuvara naših granica od Jajačke banovine pa sve do južnih granica zaleđa Dalmacije. Budući je to bio veliki zadatak, trebao je podosta novčanih sredstava koje nije uspio dobiti od Venecije, niti od Karla Petog, te je rasprodao svoju imovinu kako bi namaknuo sredstva za obranu od turske najezde. Ipak je bio poštovan i cijenjen od pape Lava X koji mu šalje pomoć u opremi i zlatu te isti Lav X Hrvatsko kraljevstvo proglašava kao „Antemurale Christianitatis“. Ban Berislavić je porazio Turke u više borbi, kod Dubice i tri puta prilikom opsade Jajca kada je uspio razbiti tursku opsadu natjeravši osvajače u bijeg. Poznat je govor bana i biskupa Petra berislavića koji je održao ratnicima uoči bitke protiv Turaka.

„Plemeniti ljudi, neka vas nimalo ne plaši brojnost ili ime Turaka, jer oni su lopovi i razbojnici, dolaze u velikom broju i izjeda ih pohlepa, ne da se bore za čast, već da dopune svoj jad, otmu ponešto i pobjegnu. Mi se borimo kao plemeniti i slobodni ljudi za domovinu, za čast i za spasenje vas. Naš je, dakle, cilj viši od njihovog“.

U ovom nizu hrabrih i časnih svećenika neizostavno je ime franjevca sv. Ivana Kapistrana koji je u svojem vojnom pohodu 22. srpnja 1456. godine oslobodio Beograd od turskog jarma. Za njega je zapisano da je bio jedan od najvećih propovjednika u katoličkoj crkvi. Rođeni je Talijan, ali je dugo boravio na našim prostorima, te je i umro i pokopan u Iloku iste godine nakon bitke za Beograd. Kao glasoviti propovjednik putovao je diljem srednje Europe propovijedajući, te su zabilježena i neka čudesna ozdravljenja kod polaganja križa na bolesnike. Danas se u Iloku nalazi crkva sv. Ivana Kapistrana.

Za svećenika Marka Mesića nema dovoljno podataka, ali se zna da je poveo ustanak protiv Turaka, te je u borbama s svojom vojskom oslobodio Liku i Krbavu. Rođen je u Karlobagu 1640. godine a umro 1713, ali porijeklom je bio iz brinjskog kraja i po nekim zapisima plemićkoga roda. Zašto o ovome časnome svećeniku nema dovoljno podataka nije jasno.

Svećenik koji je vodio borbu sa Turcima je bio i korčulanski arhiđakon Antun Rozanović. On je godine 1571. pred blagdan Velike Gospe, bio upozoren od južno dalmatinskih uskoka da je Ulcinj pod turskom opsadom sa kopna i mora, te su ugroženi i ostali gradovi do Boke Kotorske. Tada je Korčula bila pod Venecijom, a u gradu je vladao tek dva mjeseca mladi i neiskusni knez namjesnik. Po približavanju turske flote od dvadesetak brodova, korčulanski knez je pobjegao noću prema Zadru i ostavio grad i puk na milost i nemilost alžirskom potkralju „Uluz Aliju“. Točno na dan „Vele Gospe“ tursko se brodovlje obrušilo na grad u kojem su Antun Rozanović i brat mu Vicko organizirali obranu uz pomoć Korčulana i brojnih mještana iz okolnih sela. U gradu je zavladala panika i plač, a hrabri branitelji su boreći se iz sve snage odolijevali brojnijem i jačem neprijatelju. Ubrzo se tog jutra iz pravca Pelješca digla olujna bura koja je turskim gusarima zadala velike probleme, te su morali odustati od opsade. Bura je tog dana bila toliko snažna da je potopila i nekoliko turskih galija, nakon čega se Uluz Ali sa preostalim brodovljem sklonio prema zapadnome dijelu grada u uvalu Svetoga Nikole. Tamo se nalazio dominikanski samostan koji su Turci opljačkali i spalili, ali obranu Korčule nisu uspjeli probiti ni sa te strane. Nakon toga neuspjeha gusari su odustali od opsade i nastavili pljačkaške pohode prema Hvaru i srednjo dalmatinskim otocima. I danas se u Korčuli ovaj dan na Veliku Gospu osobito slavi, te je u spomen na govor Antuna Rozanovića kojim je ohrabrio Korčulane sagrađena zavjetna kapelica na samom ulazu u grad.

Danas smo svjedoci da se ovi hrabri svećenici i ratnici za hrvatsku grudu ne bilježe niti opisuju dovoljno u udžbenicima niti bivše, a ni ove države Hrvatske što je doista nedopustivo i tendenciozno. Naime nekoliko je razloga zašto se od vremena prije nametanja prve Jugoslavije prikriveno provodi pretjerana politička korektnost prema islamskoj manjini na ovim prostorima. To svojevrsno pretjerivanje proizlazi iz temeljne slobodno zidarske doktrine koja naglašava jedinstvo svih nacija i okupljanje u zajedničkim ložama ma koje vjere bili. Stoga nije teško zaključiti da se taj duh pretakao i na društveno političke i etničke odnose na prostorima tadašnje Srbije. Budući znamo da su ta tajna društva stoljećima inscenirali i nametali ratove, revolucije i osvajanja, njima je bilo i prihvatljivo da se narodi zatečeni u mirnodopskom stanju unutar neke države tako u masonskom duhu i ponašaju. Ti „nametljivci“ to rade uvijek i svugdje, pa smo mi u Hrvatskoj to doživjeli devedesetih u vidu „Mirne reintegracije“. Početak takvog ponašanja unutar srpskog naroda dogodio se 1790.  godine još za vladavine turskog sultana Selima III kada je u Beogradu djelovala tursko-srpska loža u kojoj su bili i Židovi. Malo je podataka iz toga vremena, ali srpski arhivi bilježe da je tada član te lože bio i mitropolit beogradski Petar Ičko. Razumljivo je da se  takav duh „tolerancije“ prema osvajačima poticao i crpio svoju snagu iz velike masonske lože u Istanbulu koja je stoljećima na neki način preko židovskih trgovaca i masona financirala turske pohode na ovome dijelu Balkana. Glavni čin te „politike“ tzv. meke islamizacije dogodio se osnivanjem SHS i kasnije Kraljevinom SHS kada je 1919. godine osnovana loža „Jugoslavija“. Tada je navedena doktrina bila cementirana kao neprekinuta nit kod višestoljetnih srpskih i drugih loža diljem ovih prostora. Naravno da se u novije doba ni Tito koji je bio masoniziran nastavio tako ponašati pa je Jugoslavija potencirala i gajila posebnu politiku prema nacionalnim manjinama, a Tuđmanu je kao čelniku najratobornijeg naroda protiv Turaka i inih osvajača nametnuta bila kao uvjet priznanju još jača politika tzv. poštivanja i politiziranja manjina. To je Hrvatskoj po ulasku u EU uvjetovano u još većem obimu pa danas imamo ono što je svima poznato kao „pozitivna diskriminacija“, mada niti jedna veća država nema tako ispolitizirane manjine unutar svog političkog sustava. Danas se ta svojevrsna „meka Islamizacija“ događa potaknuta putem istih masonskih struktura, a na vrijeme i godinama prije su snimljene i turske sapunice koje se moraju kupovati i prikazivati kako bi se omekšala snošljivost prema izbjeglicama koje ozbiljno prijete europskom tlu već dugi niz godina. Znano je da ta slobodno zidarska bratija ne odustaje nikada i plan se provodi pojačano čemu smo najbolje svjedoci i danas kada Hrvatska opet nema svoju politiku zaštite svojih teritorija. Zato smo prisiljeni oslanjati se na suradnju s europskim državama koje niti u povijesti nisu željele pomoći gore navedenim hrvatskim svećenicima i biskupima u obrani protiv Turaka.

Tekst: Smiljan Strihić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

TRIDESETODNEVNICA ZA HRVATSKI NAROD i za našu domovinu Hrvatsku

Objavljeno

- datum

Pozivamo vas da se pridružite u molitvi i sudjelovanju na 30 sv. misa za hrvatski narod i za našu domovinu Hrvatsku uoči Dana domovinske zahvalnosti. Tridesetodnevnica počine u petak, 6. 7. i završava 4. 8. 2018. – javljaju iz Inicijative/MZ Obnova u Duhu Svetom ZG nadbiskupije.

Dragi prijatelji,

Obnova u Duhu Svetom pokrenula je 2015. godine tridesetodnevnicu za hrvatski narod i za našu domovinu Hrvatsku uoči Dana domovinske zahvalnosti. Pozivamo vas da nam se ponovno pridružite u sudjelovanju na trideset sv. misa na tu nakanu. Tridesetodnevnica počinje u petak, 6. srpnja 2018. i završava u subotu, 4. kolovoza 2018.

U ovoj godini molit ćemo za novu Pedesetnicu, za novo izlijevanje Duha Svetoga u našem narodu i našoj domovini Hrvatskoj, da se obnovi lice naše zemlje.

Potičemo vas da sudjelujete najviše što možete i na način na koji možete. Oni koji nisu u mogućnosti sudjelovati na misi, mogu tih 30 dana moliti krunicu ili neku drugu pobožnost, ili izmoliti Slava Ocu ili Očenaš, ili prikazati post ili neko drugo odricanje na tu nakanu. Svaka, i najmanja molitva iznimno je važna i predragocjen prinos Bogu za sve nas.
Želja nam je da se zajedno, kao narod, u sili i snazi Duha Svetoga združimo u molitvi i zajedno prinesemo sve sv. mise, molitve, post, žrtve, hodočašća i zavjete na zajedničku nakanu za hrvatski narod u Hrvatskoj i u cijelom svijetu i za našu domovinu Hrvatsku.

S pouzdanjem da će Bog „učiniti puno izobilnije negoli mi možemo moliti ili zamisliti” (Ef 3, 20), neka se po ovoj tridesetodnevnici otvore nebeske brane i izliju slapovi milosti Duha Svetoga na naš narod i našu domovinu Hrvatsku! Obnova u Duhu Svetom, Molitvene zajednice

Nakana za misu (izmoliti prije početka mise):

Oče, prikazujemo Ti ovu misnu žrtvu (ili ovu molitvu) za naš hrvatski narod u domovini i u svijetu i za našu domovinu Hrvatsku.

Oče, molimo Te za novu Pedesetnicu u našem narodu, za novo izlijevanje Tvojega Svetoga Duha na sve nas, da se obnovi naša zemlja i naš narod u sili i snazi Tvojega Duha.

Oče, neka nas ljubav Tvojega Svetoga Duha ujedini, da nestanu sve podijeljenosti među nama i da budemo narod jedne misli, jednoga srca, u zajedništvu s Tobom; da svima bude znano da smo mi Tvoj narod, a Ti naš Bog, i da ni jedno oružje skovano protiv Tvojega naroda ne će uspjeti, jer Ti si s nama i Ti nas vodiš.

Duše Sveti, od Oca poslan, dođi s vatrom i sažeži sva utemeljenja zla koja se dižu protiv našega naroda i naše domovine Hrvatske, da procvjeta ova naša zemlja i naš hrvatski narod.

Oče, podigni vođe po svojem srcu u našem narodu, da nas vode i zastupaju u sili i snazi Tvojega Duha, na dobro našega naroda i naše domovine Hrvatske.

Oče, u sili i snazi svojega Duha, daj nam sa svom smjelošću navješćivati Tvoju riječ! Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu Tvojega Sina Isusa Krista.

Oče, molimo Te, izlij svojega Svetoga Duha i na sve Hrvate koji ne žive na svojoj djedovini, koji su rasuti po svijetu, kojima je Hrvatska duboko u srcu; preobrazi njihove živote i obitelji, a sve one koji se trebaju vratiti, Duše Sveti, potakni da se vrate.

Oče, molimo Te i za sve one koji su otišli ispred nas – za sve pokojne branitelje i duše u čistilištu hrvatskoga roda, uvedi ih u Svoje kraljevstvo.

Oče, molimo Te i za sve one kojima je Hrvatska druga domovina, da žive u miru i blagoslovu s hrvatskim narodom.
Marijo, Majko naša i Kraljice Hrvata, Zaručnice Duha Svetoga, moli zajedno s nama za sve ove nakane i trajno budi naša zagovornica pred Prijestoljem Nebeskim. Tako neka bude.
Amen.

(Ovu molitvu nakane također možete moliti i prije bilo koje druge pobožnosti ili posta.)

Sve informacije i obavijesti o tridesetodnevnici možete dobiti na: www.obnovauduhu.hr
e-mail: [email protected]
Damir Zukan – mob. 098/773329, e-mail:[email protected]
Kata Čulo – mob. 098/9213497; e-mail: [email protected]

Pozdrav i Božji blagoslov svima

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno