Connect with us

Kultura i vjera

Majka četvero djece i aktivistica Foretić: Suvremena žena je prvenstveno Božja

Objavljeno

- datum

Mlada hrvatska intelektualka, aktivistica udruge Vigilare te novinarka portala Žena vrsna Ivana Foretić otkrila je u razgovoru za Direktno zašto je ostala doma brinuti se za svoje četvero djece, ali i istupati u javnosti protiv Istanbulske konvencije. 

Majka ste četvero djece i odlučili ste unatoč diplomi s Filozofskog fakulteta ostati doma. Što je utjecalo na Vaš odabir?

Upravo se tim redoslijedom uvijek i predstavljam. Biti majka najodgovornija je, ali osjećam i milošću najnezasluženija uloga koju sam imala u životu. Odabir je zapravo došao kao poziv koji sam osjetila u srcu i rezultat je promišljanja, molitve i dogovora sa suprugom. Odlučila sam svojoj djeci, dok me god trebaju, biti najbliže što mogu. Na raspolaganju za blizinu, učenje novih stvari, sva pitanja, za zagrljaj i toplinu. Na vrtić gledam kao nužnu potrebu i smatram da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i njegove potrebe te ih najbolje može ispuniti. I niti trenutka nisam požalila! Fakultetsko znanje i vještine darujem najmilijima, ispunjavam sebe i osnažujem njih. Ponosna sam što imamo društvenu, radosnu i otvorenu djecu koja se vesele obiteljskim zajedničkim trenucima. 

Istupali ste u javnosti  kao voditeljica odjela za majčinstvo i obitelji udruge Vigilare u cilju zaštite nerođene djece. Zašto ste se odlučili na aktivizam?

Možda ja nisam najbolji primjer “aktivizma” u pravom smislu te riječi. Naime, uključila sam se u teme koje su se direktno dotakle mene i moje djece. Primjerice, od četvero moje djece u bolnici sam za njih dvoje dobila prijedlog za mogućnost tj.potrebu pobačaja. Naravno, nisam to učinila i rodila sam potpuno zdravu djecu. Moje svjedočanstvo možda nekoga ohrabri, jer sam sigurna da birajući život nitko nije požalio! Također, uključila sam se i u raspravu o ratifikaciji Istanbulske konvencije jer ona izravno utječe na život moje djece. Smatram pomalo licemjernim čekati da se drugi zauzmu za moje dijete pa sam sama istupila reći što me brine i tako ću, bez obzira na ishod, moći reći da sam dala (sve od) sebe. Aktivizam ima negativan prizvuk u društvu zbog onih lijevo liberalnih udruga koje neargumentirano samo galame, pa mi je draže reći da ovo nije akcija, već moja reakcija.

Udruga Vigilare protivi se i ratifikaciji Istanbulske konvencije. Što je prema Vašem mišljenju sporno?

Vigilare je već mnogo puta o tome govorio, no sažet ću u pet glavnih točaka:

1. Marksistički feminizam kao ideološka osnovica

U članku 3. Konvencije u kojem su navedene definicije korištenih pojmova nasilje nad ženama definirano je kao ‘rodno utemeljeno’. Članak dalje pojašnjava kako to označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena. 

Kako piše kolumnist Večernjeg lista Mate Mijić u tekstu naslovljenom “Istanbulska konvencija je sredstvo za rušenje kršćanske civilizacije”, žena je tako samim svojim postojanjem žrtva muških opresora koji ju mogu tolerirati samo u ulozi sluškinje, a ako ona iz te uloge poželi izaći, promiče se u neprijatelja sustava stvorenog da ju utamniči. To radikalne feministkinje, čiji su postulati esencija Istanbulske konvencije, misle o kršćanskoj civilizaciji i njihov je glavni cilj uništiti ju.

Slično argumentira i Ivica Šola u svom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola, piše Šola u tekstu naslovljenom “Plenković uvodi moralno-političku podobnost”.

2. Promocija rodne ideologije

Članak 3. definira i riječ ‘rod’ kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Rod je tako odvojen od biološkog spola. Zagovornici Konvencije uvjeravaju javnost da se rod koristi isključivo kao ‘društveni spol’, tj. sociološka odrednica biološkog spola. Kad bi tomu doista bilo tako, to bi značilo da i dalje postoje samo dva spola – muški i ženski. Iz muškog spola proizlazi muški, a iz ženskoga ženski rod. No već sljedeći članak ih demantira jer su u njemu, u sklopu nediskriminacijskih odredbi, spol, rod i rodni identitet navedeni zasebno, tj. ne proizlaze jedan iz drugoga. Ovakav je odnos spola i roda dokaz postojanja rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji. 

Potvrđuje to i službeno objašnjenje članka 4. Konvencije koje kaže sljedeće: homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.

Sve ovo nema nikakve veze sa zaštitom žena od nasilja, nego isključivo uvođenjem rodne ideologije u društvo.

3. Gubitak državnog suvereniteta

Provedbu odredbi Istanbulske konvencije nadzire GREVIO, tijelo stručnjaka od najmanje 10 i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje. O GREVIO-u i njegovom kredibilitetu u implementaciji Konvencije najbolje govori podatak da su u prvih 10 članova ovog tijela izabrane samo žene. Toliko o ‘rodnoj ravnoteži’.

Prema članku 68. konvencije GREVIO je taj koji određuje odgovarajuće postupke za provedbu nadzora. Ovo će tijelo, sukladno članku 8. kojim se država obvezuje financirati ljudskopravaške udruge, također procjenjivati je li Hrvatska uložila dovoljno novca u programe nevladinog sektora. Budući da je Republika Hrvatska ta koja sve financira, a međunarodno je stručno tijelo u provedbi nadzora iznad njezina nacionalnog parlamenta, naša država ratifikacijom Istanbulske konvencije gubi dio teško stečenog suvereniteta. O novcu hrvatskih poreznih obveznika i načinu na koji se troši odlučuju oni koje hrvatski narod nije izravno birao.

4. Rodna propaganda u školama i medijima

U članku 12. i 14. državu se obvezuje da raznim kampanjama, politikama te kroz školstvo, sport, medije i kulturu ispire mozak vlastitim građanima. Članak 12. tako opravdano nalaže da se običaji i ‘čast’ ne smiju koristiti kao povod za nasilje nad ženama, ali u isto vrijeme perfidno protura obvezu državama da iskorijene tradicije i običaje temeljene na stereotipnim rodnim ulogama. To znači da će Hrvatska s vremenom morati izbrisati svu nematerijalnu kulturnu baštinu u kojoj su muškarci i žene predstavljeni tradicionalno u svojim ulogama koje su odgovarale tadašnjim vremenima. Članak 14. propisuje obvezu promoviranja nestereotipnih rodnih uloga kroz školstvo na svim razinama te sport i kulturu.

5. Zajamčeno financiranje iz proračuna ljevičarskim udrugama

Članak 8. konvencije državama nalaže da osiguraju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za odgovarajuću primjenu integriranih politika, mjera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilno društvo. Članak 9. propisuje da moraju poticati i podržavati, na svim razinama, rad odgovarajućih nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti učinkovitu suradnju s tim organizacijama.

Provedbu Istanbulske konvencije gotovo u potpunosti nadzire GREVIO koji od države može tražiti da udrugama civilnog društva isplaćuje više novca iz proračuna.

Surađujete s portalom Žena vrsna. Koji je cilj tog portala i o kojim temama pišete?

Portal Žena vrsna prvi je hrvatski portal za katoličke žene. Prvenstveno, misija uredništva je ostvarenje obitelji po Božjem naumu. Zato funkcionira po principu “Obitelj na prvom mjestu!” Gledajući Mariju nastojimo živjeti svoju ženstvenost: bilo kao djevojke, kao žene, supruge, majke, osobe posvećena života ili pak redovnice. Portal nudi poučne članke, podršku, svjedočanstva. Ohrabruje, osnažuje i potiče temama od obraćenja, ljubavi, čistoće, braka do Božjeg dostojanstva žene u braku, majčinstva, otvorenosti životu, rasta u vjeri i ispunjenja vlastitog poziva. 

Kao intelektualka i aktivistica, kako vidite suvremenu ženu?

Suvremena žena je prvenstveno Božja, baš kao iz pjesme o vrsnoj ženi.  To je ona žena koja je našla svoje dostojanstvo u Bogu, a ne u svijetu. Ona koja je svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti i u zajedništvu s muškarcem se upotpunjuje i stvara obitelj. To je ona koja zna dati povjerenje, okupljati obitelj, nositi svakodnevne križeve, a ostati nasmijana. Ona koja ima slobodu govora, a ne zlorabi ju na štetu drugih, ona koja liječi svojim prisutstvom i pojavom. Koja povezuje i potiče na Dobro.

Možete li nam iz vjerničko-laičke perspektive otkriti što za Vas znači Uskrs?

Uskrsna poruka svakom čovjeku donosi Radosnu vijest da je Bog živ te da su raskinuti okovi smrti, ona je nadvladana. Otkupljenjem smo dobili novi život, jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja. Uskrs je i poziv svakome od nas da za Isusom hodimo, i živimo dostojno tog novodarovanog života! Naš život treba biti neprestani rast u vjeri, sakramentalno okrijepljen i trajno svjedočanstvo drugima. Uskrs je temelj naše vjere, dan pobjede i nade koji u svakoj Svetoj misi poziva na promjenu srca iz kojeg se mijenjaju odnosi, brakovi, obitelji i naposlijetku društvo. (izvor: direktno.hr)

 

Komentari

Kultura i vjera

SOLIN DANAS: Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji – svečana SVETA MISA

Objavljeno

- datum

 Prasvetište Gospe od Otoka, početak u 9 sati     Središnji događaj susreta – svečano euharistijsko slavlje na Gospinoj livadi u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu počinje u 10 sati.

U suslavlju s ostalim biskupima i brojnim svećenicima, misu će predvoditi domaćin, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić. 

Pjevanje predvodi veliki zbor sastavljen od više zborova iz naše Splitsko-makarske nadbiskupije pod vodstvom maestra don Šime Marovića.

(Zborovi: Sv. Stjepana – Opuzen; Sv. Marka – Makarska; Gospe od Otoka – Solin; Solinskih mučenika – Ninčevići/Solin; Sv. Ivana Krstitelja – Kaštel Stari; Sv. Frane Asiškoga – Imotski; Gospe Fatimske – Škrape/Split; Katedralni zbor sv. Dujma – Split uz pratnju puhačkog komornog sastava «Brass quintteta». Na orguljama svira don Ivan Urlić – orguljaš splitske prvostolnice).

Toga dana na istom mjestu u 9 sati je uvodni molitveni program u kojem sudjeluju obitelji splitske metropolije, a pjeva Papa band. Nakon svete mise koju će prenositi Hrvatska radio televizija, na Gospinom otoku organizirano je druženje svih sudionika hranu i koncert duhovne glazbe na kojem će nastupiti klapa “Sveti Juraj” HRM-a, Marija Husar Rimac, duhovno glazbeni sastavi Emanuel, RiM, Abba i zbor Mihovil.

A evo kako je bilo na velikom splitskom humanitarnom koncertu:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

NICEJA: GRAD PRVOG EKUMENSKOG SABORA: Otkrivena crkva na dnu jezera stara 1700 godina

Objavljeno

- datum

 DAR BOŽJI    Crkva stara 1.700 godina otkrivena na dnu jezera: Znanstvenici tvrde da tako nešto još nisu vidjeli!

Drevna crkva pronađena je u jezeru Iznik u Turskoj na lokaciji antičkog mjesta Niceje.

Procjenjuje se da je ispod površine vode stajala 1.600 godina. Prema pretpostavkama, izgrađena je oko 390. godine i trenutno se nalazi deset metara ispod vode, na 160 metara od obale jezera, na mjestu povijesnog grada Niceje, gdje je 325. godine definirano kršćansko vjerovanje.

Profesor Mustafa Şahin, šef katedre arheologije na Sveučilištu Bursa Uludağ, rekao je: “Kada sam prvi put video slike jezera, bio sam prilično iznenađen što jasno vidim crkvenu strukturu” – donosi Novi život.

Dodao je: “Radio sam na terenskim istraživanjima u Izniku od 2006. godine i nikada nisam vidio tako nešto”

On vjeruje da crkva označava mjesto na kojem je sveti Neophytos ubijen 303. godine i da je sagrađen u njegovu čast. Arheolozi su utvrdili da se bazilika urušila tijekom zemljotresa 740. te više nikada nije ponovno podignuta.

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

IZ HARAVAČE SU NASTALI SVI SLAVENSKI JEZICI!?

Objavljeno

- datum

 RIJEČ ČITATELJA    Ni jedan hrvatski jezičar, posebice etimologičar, nije ni pokušao odgonetati kako su se mijenjale stare dvopoluslogovne haravačke riječi,  a bez te spoznaje ne možemo razumjeti povijest izvornog jezika haravače kojeg danas nazivamo hrvatski.

Štoviše, ne možemo razumjeti ni hrvatsku etimologiju. Ne znamo, dakle, povjesne promjene u hrvatskom jeziku, a zbog tog neznanja lingvisti ne prepoznaju hrvatski jezik kao sanskrit. 

Naime, Hrvati i danas koriste dvopoluslogovne izvorne riječi u glavnom padežu genitivu, primjerice, dama, daka, baka, raka, gaka, maka ili daka, a danas ih još koriste kao dema, dima, duma, doma, beka, bika, buka, boka, reka, rika, ruka, roka, geka, gika, guka, goka, meka, mika, muka, moka, deka, dika, duka, doka. Ove riječi se koriste i danas u hrvatskim govoru, a starije su od 5000 godina. Jedina je razika što su muške imenice izgubile završni poluslog A. One su prisutne u svim arijskim jezicima, ali su samo napisane drugim pravopisom. Ovakve pojave su bile prve i standardne promjenidbe u haravači.

>> BRITANSKI JEZIKOSLOVAC: Hrvatski ide u red najstarijih jezika na svijetu

Pojavom Semita u haravači su ovim riječima dodavani suglasnički sufiksi, a zbog toga je taj jezik nestao kao govorni jezik na Levantu. Semitsko pismo nije imalo haravačke glasove Č, H, Ž i V, pa su ovi glasovi ispuštani ili zamjenjivani drugim glasovima, odnosno, slovima. Štoviše, Semiti su hrvatski glas R pisali slovom L.

Prihvaćanjem latinske gramatike, dakle, uvođenjem nominativa muške imence u jednini gube završni poluslog A, a ženske ga zadržavaju. Muška množina zavrašava slovom I,  a ženska slovom E. Prije toga hrvatski jezik je imao četiri padeža, a glavni padež je bio janativ ili genitiv. U jednini se nije moglo razlikovati muški i ženski rod, ali u množini muške imenice su završavale na I, a ženske na E. Svi hrvatski glagoli su završavali na ATI i ITI.  Glagol ITI, najvjerojatnije izvono VITI, je uvođenje nepostojećeg glasa J iza suglasnika je postao IĆI. Dakle, dvoglas TJ je postao Ć. Ovo ću obraditi u kasnijem tekstu i objasniti promjene uvođenjem nepostojećeg glasa J u hrvatske riječi.

Uzmimo, primjerice hrvatska prezimena. Današnja imena i prezimena IVAN i IVEN izvorno su se pisala ČIVAN i ČIVEN ili ČIVAC i ČIVEC. Zbog nedostaka slova Č na Levantu, ona se danas pojavljuju kao IVAN-IVEN i MATAN-MATEN ili IVAC-IVEC i MATAC-MATEC. Ispuštanjem sufiksov AN i IN ili AC i EC nastaju imena IVA-IVE i MATA-MATE. Zbog nedostaka slova Č u nekom pismu, prezime ČAVANA postaje AVAN, EVAN i UVAN, a ispuštanjem sufiksa AN ili EN nastaju imena AVA, EVA i UVA, Ispuštanjem početnog slova A u imenima AVAN, AVEN i AVUN dobivamo imena VAN, VEN, VAN i VUN. U germanskim jezicima ovo nam pokazuje od koga je dijete uzelo prezime. Isto vrijedi za prezimena ČAVACA i ČAVECA koja postaju AVACA i AVECA, odnosno, imena VACA i VECA.

>> HRVATSKA JE UVIJEK IMALA DVA LITURGIJSKA OBREDA: Srbi kao etnik na temelju pravoslavlja pojavljuju se tek 1920.

Pod uticajem bizantskog pisma, završni poluslog A je postao O, najviše u povijesnoj Crvenoj Hrvatskoj, a zbog toga se razlikuju hrvatska imena: Ante-Anto, Mate-Mato ili Ive-Ivo. Isto tako se razlikuju  hrvatska prezimena IVAC-IVEC i MATAC-MATEC, koja su se još odrazila kao IVAŠ (IVEŠ, IVUŠ, IVOŠ) i MATAŠ (MATEŠ, MATUŠ, MATOŠ) ili MATAK (MATEK, MATUK, MATOK). Neka od ovih prezimena završavaju slovom A, a dodavanjem sufiksa VIČ neka su prezimena promjenila slovo A u E i O pa im je u Crvenoj Hrvatskoj dodan sufiks VIČ, a nikako VIĆ jer hrvatsko pismo tada nije imalo ni glas ni slovo Ć. Tako su nastala, primjerice, prezimena, MATAKOVIČ, MATEKOVIČ, MATUKOVIČ i MATOKOVIČ.

Ovakva prezimena donose u Hrvatsku i BiH Hrvati iz Crvene Hrvatske bježeći pred Osmanlijama. Ranije su hrvatska prezimena imala sufiks IČ umjesto VIČ jer se radi o Hrvatima sa Levanta. Žalosno je što su završni glas Č u prezimenima sačuvali Slovenci, a Hrvati su ga preko vukovice zamjenili glasom Ć. Naime, na Levantu naziv HARVAČ je postao Harvat i od tog naziva su nastala mnogo hrvatska prezimena. Mnoga su iskrivljena, primjerice, GRČ ili GRAČ preko grčkog i latinskog pisma. Slavenizacijpom su postala Grčić i Gračić. Mnoga iskrivljena prezimena su povezana sa nazivom Harvač ili Hrvat.

Mnoge hrvatske imenice za stvaranje imaju stari sufikfs AČA koji je postao AČ, a to je semitska riječ koja je nastala od riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju. Međutim u doba Rima, a možda i ranije, te riječi su dobivale sufiks AR ili ARA, a to je riječ HARA koja je označavala Sunce. Radi se, dakle, o zemaljskom i nebeskom stvaranju, a to znači da je zajednica imala dvije kaste.

>> “NIJE POSTOJAO STAROSLAVENSKI JEZIK, nego samo različite inačice crkvenohrvatskog jezika”

Sufiksi AN, EN, UN, IN i ON su suglasnički i stoje za riječ JANA jer mnoga pisma nisu imala slova za glas J pa su ga često pisali današnjim samoglanicima ili ga zmjenjivali pogrešnim glasovima i slovima, što je na stranputicu izvelo izvorno učenja. Riječ JANA je izvorno značila ROĐENJE, a danas nam navedeni sufiksi pokazuju od koje dvopoluslogovne imenice su nastali pridjevi. Jan je muško ime , a JANA je žensko. Isto tako riječ ”jana” se odrazila kao ”vana”, a odatle germanska riječ VAN ili VON. Pokušajte danas odgonetati što u Bibliji simbolizira janje ili janjac?

Ovim riječima su također dodavani sufiksi AČ, EČ, UČ, IČ  i OČ, a to je riječ VAČA napisana suglasnički čije izvorno značenje je bilo ”zemaljsko rođenje ili stvaranje”. Ovdje je suglasnik V zamjenjen današnjim samoglasnicima. Ovi sufiksi su se još pisali slovom C koje je stalo za glas Č, a često se odrazilo kao S, K ili G, primjerice, VRAČ je postao VRAG ili CERVE je postalo SERVE, a SERVE je postalo SERBE pa imamo sufikse AC, EC, UC, IC i OC. Svi ovi sufiksi prije latinizacije hrvatskog jezika su završavali poluslogom A, a to nam potvrđuje i tekst Baščanske ploče. Izvorni suglasnik V u mnogim jezicima se ispušta ili ga zamjenjuju današnji samoglasnici ili suglasnic M, P, F i B.

Kasnije se mijenja posljednji suglasnik Č i C jer mnoga pisma nisu imala slova za glasove Č ili C i ispuštaju  se ili mijenjaju ovi suglasnici. Naime, slovo C je nekada stalo za glas Č. Od njega nastaju sufiksi AS, ES, US, IS i OS ili AK, EK, UK, IK,  i OK. Kako se na nekim pismima glas Č pisao i slovoma Š, T, D, K i G, a ponekad i slovo J nastaju nove riječi, a preko tih promjena nastaju novi govori, koji pojavom etnika ili naroda postaju jezik tih naroda. Mnogi od tih govora nestaju pojavom država ili nacija i standardizacijom jezika. Tako su nestajali različiti govori. Ovako se mijenjala haravača kroz povijest i danas je teško možemo usporediti sa  izvornom haravačom koju lingvisti nazivaju sanskrit.

Sada ću se vratiti na uvođenje nepostojećeg glasa J. Njega je uvelo kršćanstvo, a Osmanlije su često slovom J zamenjivali glas Č, primjerice, SARAČ je postalo SARAJ. Taj nepostojeći glas J je Crkva uvela u hrvatski jezik u Crvenoj Hrvatskoj gdje se ranije govorila čakavska ikavica, a krščanstvo su nametnuli Franci koji su bili Germani. Oni su ikavski glas I pisali dvoslovom IE. Kako je grčki glas I (iota) postao (jat), primjerice, ikavska riječ PISMA je postala PJESMA. Na temelju toga se iza svakog suglasnika, a prije samoglasnika, počeo uvoditi nepostojeći glas J.  Tako su nastali glasovi Ć (TJ), Đ (DJ), LJ i NJ. Ovaj govor su najbolje sačuvali Crnogorci. Dakle, taj jezik Crkva je nazvala staroslavenski jezik hrvatske redakcije.

Međutim, postojala je i bugarska redakcija staroslavenskog jezika koja je bila malo drukčija i sa njom je napisana liturgija Pećke episkopije. Dakle, liturgija SPC je danas napisana ekavicom, što nam pokazuje da su Srbijanci najmlađi europski narod isto kao i Slovenci, a to su također Crnogorci i Makedonci. Bugarski staroslavenski jezik je bio ijekavski govor, različit od jekavskog govora koji je u hrvatski jezik uveo glasove Ć, Đ, LJ i NJ. Kako je IE zvučalo kao IJE, nastala je bugarska ijekavica. Vojvođani i Šumadinci i su bili kajkavski ekavci, što znači da je glas A zamjenio glas E. Zbog bugarskog uticaja, Užičani i danas govore ijekavicom, a nisu Hrvati.

Kako su hrvatski ilirci jezično bili nepismeni, Vuk Karadžić ih je preveslao na temelju bugarskog jezika i Hrvatima za jezik nametnuo bugarsku ijekvicu umjesto ekavice dok su današnji Srbijanci zadržali ekavicu koja se udaljila od hrvatske ekavice preko Osmanlija. Tako je nastao današnji srbijanski jezik sa puno turcizama, te mnogo engleskih i francuskih riječi. Taj jezik nema vlastitu tvorbu riječi i bio bi jako siromašam bez stranih riječi. Ovo nam također potvrđuje da je srbijanski jezik izmišljen i da su ga nazvali srpski po latinskim Servima, dakle, Hrvatima, a ne po današnjim Srbijancima ili Srbinima.

Svoju zabludu je kasno shvatio Ljudevit Gaj i pokušao se vratiti kajkavskoj ekavici, ali nije uspio jer se koristio i germanski način pisanja glasa E. Tako su preko jekavice Srbijanci pokušali izići na more, a to im je uspjelo kad su uništili CPC i MPC. Na račun ijekavice su htjeli ukrasti i dubrovačku književnost. Međutim, ovaj 3. balkanski rat  im je donio velike nevolje od kojih se nikada više neće oporaviti, ako im ne pomognu bosanske Osmanlije. Na putu su da izgube i Vojvodinu, a nakon toga svoje pravo će tražiti porobljeni Rumunji i Bugari.

Napokon ću se osvrnuti na zamjenu glasa Č glasom J u hrvatskom jeziku, a to se dogodilo nešto kasnije dolaskom Osmanlija. Tako je riječ BAČKA postala BAJKA ili riječ RAČKA je postala RAJKA. Tako je riječ RAČA postala RAJA a riječ BAČA postala BAJA. Od ovih riječi nastaju nove riječi RAJ i BAJ, ROJ i BOJ, a sve ovo ukazuje na turski uticaj jer oni su slovom J zamjenjivali slovo Č.

Ovo su po meni najvažnije promjene koje su iz korijena izmjenile izvornu hravaču preko pravopisa i svaki Hrvat bi ih trebao znati. Dakle, haravača je bio najstariji hrvatski jezik i od njega su nastali svi arijski jezici, a to znači svi slavenski jezici, te njemački i engleski. Harvačkih riječi ima dosta u svim romanskim jezicima, ali zbog pravopisa ih ne prepoznajemo, a izgubila se kod Hrvata i simbolika riječi u današnjem hrvatskom jeziku.
Srećko Radović

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno