Connect with us

Kultura i vjera

Majka četvero djece i aktivistica Foretić: Suvremena žena je prvenstveno Božja

Objavljeno

- datum

Mlada hrvatska intelektualka, aktivistica udruge Vigilare te novinarka portala Žena vrsna Ivana Foretić otkrila je u razgovoru za Direktno zašto je ostala doma brinuti se za svoje četvero djece, ali i istupati u javnosti protiv Istanbulske konvencije. 

Majka ste četvero djece i odlučili ste unatoč diplomi s Filozofskog fakulteta ostati doma. Što je utjecalo na Vaš odabir?

Upravo se tim redoslijedom uvijek i predstavljam. Biti majka najodgovornija je, ali osjećam i milošću najnezasluženija uloga koju sam imala u životu. Odabir je zapravo došao kao poziv koji sam osjetila u srcu i rezultat je promišljanja, molitve i dogovora sa suprugom. Odlučila sam svojoj djeci, dok me god trebaju, biti najbliže što mogu. Na raspolaganju za blizinu, učenje novih stvari, sva pitanja, za zagrljaj i toplinu. Na vrtić gledam kao nužnu potrebu i smatram da svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete i njegove potrebe te ih najbolje može ispuniti. I niti trenutka nisam požalila! Fakultetsko znanje i vještine darujem najmilijima, ispunjavam sebe i osnažujem njih. Ponosna sam što imamo društvenu, radosnu i otvorenu djecu koja se vesele obiteljskim zajedničkim trenucima. 

Istupali ste u javnosti  kao voditeljica odjela za majčinstvo i obitelji udruge Vigilare u cilju zaštite nerođene djece. Zašto ste se odlučili na aktivizam?

Možda ja nisam najbolji primjer “aktivizma” u pravom smislu te riječi. Naime, uključila sam se u teme koje su se direktno dotakle mene i moje djece. Primjerice, od četvero moje djece u bolnici sam za njih dvoje dobila prijedlog za mogućnost tj.potrebu pobačaja. Naravno, nisam to učinila i rodila sam potpuno zdravu djecu. Moje svjedočanstvo možda nekoga ohrabri, jer sam sigurna da birajući život nitko nije požalio! Također, uključila sam se i u raspravu o ratifikaciji Istanbulske konvencije jer ona izravno utječe na život moje djece. Smatram pomalo licemjernim čekati da se drugi zauzmu za moje dijete pa sam sama istupila reći što me brine i tako ću, bez obzira na ishod, moći reći da sam dala (sve od) sebe. Aktivizam ima negativan prizvuk u društvu zbog onih lijevo liberalnih udruga koje neargumentirano samo galame, pa mi je draže reći da ovo nije akcija, već moja reakcija.

Udruga Vigilare protivi se i ratifikaciji Istanbulske konvencije. Što je prema Vašem mišljenju sporno?

Vigilare je već mnogo puta o tome govorio, no sažet ću u pet glavnih točaka:

1. Marksistički feminizam kao ideološka osnovica

U članku 3. Konvencije u kojem su navedene definicije korištenih pojmova nasilje nad ženama definirano je kao ‘rodno utemeljeno’. Članak dalje pojašnjava kako to označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena. 

Kako piše kolumnist Večernjeg lista Mate Mijić u tekstu naslovljenom “Istanbulska konvencija je sredstvo za rušenje kršćanske civilizacije”, žena je tako samim svojim postojanjem žrtva muških opresora koji ju mogu tolerirati samo u ulozi sluškinje, a ako ona iz te uloge poželi izaći, promiče se u neprijatelja sustava stvorenog da ju utamniči. To radikalne feministkinje, čiji su postulati esencija Istanbulske konvencije, misle o kršćanskoj civilizaciji i njihov je glavni cilj uništiti ju.

Slično argumentira i Ivica Šola u svom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola, piše Šola u tekstu naslovljenom “Plenković uvodi moralno-političku podobnost”.

2. Promocija rodne ideologije

Članak 3. definira i riječ ‘rod’ kao društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Rod je tako odvojen od biološkog spola. Zagovornici Konvencije uvjeravaju javnost da se rod koristi isključivo kao ‘društveni spol’, tj. sociološka odrednica biološkog spola. Kad bi tomu doista bilo tako, to bi značilo da i dalje postoje samo dva spola – muški i ženski. Iz muškog spola proizlazi muški, a iz ženskoga ženski rod. No već sljedeći članak ih demantira jer su u njemu, u sklopu nediskriminacijskih odredbi, spol, rod i rodni identitet navedeni zasebno, tj. ne proizlaze jedan iz drugoga. Ovakav je odnos spola i roda dokaz postojanja rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji. 

Potvrđuje to i službeno objašnjenje članka 4. Konvencije koje kaže sljedeće: homoseksualne, lezbijske i biseksualne žrtve obiteljskog nasilja često su isključene iz usluga potpore zbog svoje seksualne orijentacije. Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju i na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju. To uključuje kategorije pojedinaca kao što su transrodne ili transseksualne osobe, transvestiti i ostale skupine osoba koje ne odgovaraju onome što je društvo utvrdilo da pripada kategorijama ‘muško’ ili ‘žensko’.

Sve ovo nema nikakve veze sa zaštitom žena od nasilja, nego isključivo uvođenjem rodne ideologije u društvo.

3. Gubitak državnog suvereniteta

Provedbu odredbi Istanbulske konvencije nadzire GREVIO, tijelo stručnjaka od najmanje 10 i najviše 15 članova, uzimajući u obzir rodnu i geografsku ravnotežu, kao i multidisciplinarno stručno znanje. O GREVIO-u i njegovom kredibilitetu u implementaciji Konvencije najbolje govori podatak da su u prvih 10 članova ovog tijela izabrane samo žene. Toliko o ‘rodnoj ravnoteži’.

Prema članku 68. konvencije GREVIO je taj koji određuje odgovarajuće postupke za provedbu nadzora. Ovo će tijelo, sukladno članku 8. kojim se država obvezuje financirati ljudskopravaške udruge, također procjenjivati je li Hrvatska uložila dovoljno novca u programe nevladinog sektora. Budući da je Republika Hrvatska ta koja sve financira, a međunarodno je stručno tijelo u provedbi nadzora iznad njezina nacionalnog parlamenta, naša država ratifikacijom Istanbulske konvencije gubi dio teško stečenog suvereniteta. O novcu hrvatskih poreznih obveznika i načinu na koji se troši odlučuju oni koje hrvatski narod nije izravno birao.

4. Rodna propaganda u školama i medijima

U članku 12. i 14. državu se obvezuje da raznim kampanjama, politikama te kroz školstvo, sport, medije i kulturu ispire mozak vlastitim građanima. Članak 12. tako opravdano nalaže da se običaji i ‘čast’ ne smiju koristiti kao povod za nasilje nad ženama, ali u isto vrijeme perfidno protura obvezu državama da iskorijene tradicije i običaje temeljene na stereotipnim rodnim ulogama. To znači da će Hrvatska s vremenom morati izbrisati svu nematerijalnu kulturnu baštinu u kojoj su muškarci i žene predstavljeni tradicionalno u svojim ulogama koje su odgovarale tadašnjim vremenima. Članak 14. propisuje obvezu promoviranja nestereotipnih rodnih uloga kroz školstvo na svim razinama te sport i kulturu.

5. Zajamčeno financiranje iz proračuna ljevičarskim udrugama

Članak 8. konvencije državama nalaže da osiguraju odgovarajuće financijske i ljudske resurse za odgovarajuću primjenu integriranih politika, mjera i programa za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene ove Konvencije, uključujući i one koje provode nevladine organizacije i civilno društvo. Članak 9. propisuje da moraju poticati i podržavati, na svim razinama, rad odgovarajućih nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva aktivnih u borbi protiv nasilja nad ženama te uspostaviti učinkovitu suradnju s tim organizacijama.

Provedbu Istanbulske konvencije gotovo u potpunosti nadzire GREVIO koji od države može tražiti da udrugama civilnog društva isplaćuje više novca iz proračuna.

Surađujete s portalom Žena vrsna. Koji je cilj tog portala i o kojim temama pišete?

Portal Žena vrsna prvi je hrvatski portal za katoličke žene. Prvenstveno, misija uredništva je ostvarenje obitelji po Božjem naumu. Zato funkcionira po principu “Obitelj na prvom mjestu!” Gledajući Mariju nastojimo živjeti svoju ženstvenost: bilo kao djevojke, kao žene, supruge, majke, osobe posvećena života ili pak redovnice. Portal nudi poučne članke, podršku, svjedočanstva. Ohrabruje, osnažuje i potiče temama od obraćenja, ljubavi, čistoće, braka do Božjeg dostojanstva žene u braku, majčinstva, otvorenosti životu, rasta u vjeri i ispunjenja vlastitog poziva. 

Kao intelektualka i aktivistica, kako vidite suvremenu ženu?

Suvremena žena je prvenstveno Božja, baš kao iz pjesme o vrsnoj ženi.  To je ona žena koja je našla svoje dostojanstvo u Bogu, a ne u svijetu. Ona koja je svjesna svojih mogućnosti i sposobnosti i u zajedništvu s muškarcem se upotpunjuje i stvara obitelj. To je ona koja zna dati povjerenje, okupljati obitelj, nositi svakodnevne križeve, a ostati nasmijana. Ona koja ima slobodu govora, a ne zlorabi ju na štetu drugih, ona koja liječi svojim prisutstvom i pojavom. Koja povezuje i potiče na Dobro.

Možete li nam iz vjerničko-laičke perspektive otkriti što za Vas znači Uskrs?

Uskrsna poruka svakom čovjeku donosi Radosnu vijest da je Bog živ te da su raskinuti okovi smrti, ona je nadvladana. Otkupljenjem smo dobili novi život, jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja. Uskrs je i poziv svakome od nas da za Isusom hodimo, i živimo dostojno tog novodarovanog života! Naš život treba biti neprestani rast u vjeri, sakramentalno okrijepljen i trajno svjedočanstvo drugima. Uskrs je temelj naše vjere, dan pobjede i nade koji u svakoj Svetoj misi poziva na promjenu srca iz kojeg se mijenjaju odnosi, brakovi, obitelji i naposlijetku društvo. (izvor: direktno.hr)

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Kultura i vjera

Kardinal Bozanić izdao je jasne upute za borbu protiv Đavla: Ovo svi moraju znati!

Objavljeno

- datum

 10 PRAVILA ZA BITKU    Nemoj zaboraviti da Đavao postoji..

Svaki katolik koji svoju vjeru živi s neprestanom čežnjom za posvećivanjem svjestan je stvarnosti duhovnog svijeta i bitke u kojoj sudjelujemo od trenutka kad smo krenuli za Kristom.

Mons. Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, na jedan blagdan Cvjetnice, istaknuo je da valja svjesno, slobodno i odgovorno nastaviti životnu borbu, pa je iznio deset pravila za borbu protiv napasnika, Đavla:

1. Nemoj zaboraviti da Đavao postoji On ‘je lažac i otac laži’ (Iv 8,44). Prva laž kojom nas želi obmanuti jest da nas uvjeri da ne postoji.

2. Nemoj zaboraviti da je Đavao napasnik. On je napastovao Adama, Izraela i samog Isusa. On napastuje, stavlja na kušnju i potiče na zlo svakog čovjeka. Nemoj si umišljati da ćeš biti pošteđen ili da si neranjiv.

3. Nemoj zaboraviti da je Đavao veoma lukav i domišljat. On stalno vreba i postavlja zamamljive zamke, kao što je to učinio i prvom čovjeku, Adamu, kojemu je pokazao zavodljive strane zabranjenog voća koje je ‘dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno’ (Post 3,6).

4. Bdij: u očima i u srcu. I budi čvrst: u duhu i životu. Prvi papa, sveti Petar, potiče nas: ‘Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, Đavao, kao ričuči lav obilazi tražeći koga da proždre’ (1 Pt 5,8). A apostol Pavao kaže: ‘Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima Đavolovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništva, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate’ (Ef 6,10- 13).

5. Čvrsto vjeruj u Kristovu pobjedu nad napasnikom. Ta te vjera čini sigurnim i nepokoljebljivim nasuprot svim napastima. Krist je najjači. On je rekao: ‘Ako Ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama Kraljevstvo Božje’ (Mt 12,28)

6. Imaj uvijek na pameti da te Krist čini dionikom svoje pobjede. Kao što je učio sv. Ćiril Jeruzalemski: ‘Krv žrtvovanog jaganjca, Krist Isus je snaga koja tjera demone’ .
To je milost sakramenta, posebno Euharistije. To je milost koju nam pruža Crkva i u blagoslovinama, kao stoje to blagoslovljena ili sveta voda.

7. Slušaj Riječ Božju. Sveti Petar nasuprot Đavlu kao ‘ričučem lavu’ potiče nas: ‘Oprite mu se stameni u vjeri’ (1 Pt 5,9). Vjera se rađa i hrani u slušanju Riječi Božje, koja je ‘nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi’ (Ps 119,105).

8. Budi ponizan i svjestan svoje krhkosti S pouzdanjem se trebamo predavati Gospodinu koji je za nas molio ovako: ‘Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga’ (Iv 17,15)

9. Uvijek moli, bez prestanka moli. Borba i pobjeda u napasti moguća je samo pomoću molitve. Isus u molitvi pobjeđuje napasnika. On nam govori: ‘Bdijete i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo’ (Mt 26,41).

10. Klanjaj se Gospodinu, Bogu svome, njega jedinoga časti i njemu jedinome služi tamo gdje raste dobro, slabi zlo; to je načelo i naravnog zakona. Sredina u kojoj je dobro u cijeni, u kojoj se o dobrim stvarima govori, u kojoj se dobra djela opaža i dobre vijesti prenose, slabi privlačnost zla. na taj stil života potiče nas Isus kada kaže: ‘Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce’ (Mt 6,21).”

“Svi zajedno više gajimo pobožnost Duhu Svetomu. Razvrat je kao prije općeg potopa. Neprijatelji pripravljaju novi Veliki petak. Bog mora biti ubijen. Ne napadaju samo neke članke vjere ili pojedine moralne zasade, već se sve napada. Izvanredna vremena traže izvanredna sredstva, a to je Duh Sveti sa sedam svojih darova.” (Blaženi kardinal Alojzije Stepinac, 16. prosinca 1958.g.)

Objavljeno u enciklopedijskom priručniku pobožnosti Katoličke Crkve  foto: Pinterest

izvor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

(VIDEO) O OVOME BRUJI CIJELI SVIJET: Iz Isusovog groba…

Objavljeno

- datum

 Ljudi bruje, nitko ne zna što se zapravo događa…   Na snimci koja ovih dana obilazi svijet, i koju su prenijeli vodeći svjetski mediji prikazan je kamen pomazanja u Jeruzalemu s crvenim mrljama na sebi. Riječ je o kamenu za koji se vjeruje da je na njemu Isus pomazan i pripremljen za ukop.

Video se proširio nevjerojatnom brzinom, a objavio ga je Galilejac Nicola Kanaan koji je rekao da je on bio prisutan kad je krv, odnosno crvena tekućina bila procurila s ploče. Dodao je i da je izraelska policija nakon događaja osigurala to područje. Događaj se navodno, kako on tvrdi, dogodio prije pravoslavnog Uskrsa, dakle prošli tjedan u crkvi svetog Groba, najsvetijem mjestu kršćanstva.

Na tisuće i tisuće ljudi pregledalo je ovu snimku i mišljenja su razna.

Problem je u tome što je slična snimka objavljena još 2015. godine na izraelskom.

Međutim, ni tada nije otkriveno jesu li crvene mrlje na ploči krv ili nešto drugo. Iako o snimci priča cijeli svijet, već tjedan dana, tek u ovaj petak snimke su objavili i Daily Mail i The Sun  što bi značilo da rasprava, kao i pitanja diljem svijeta ne prestaju, unatoč tome što takav video već postoji.

Jedni tvrde da je sve istina, a drugi da je laž, postoje i oni koji tvrde da se sve namjerno skriva i da ploča uistinu krvari.

Pogledajte snimku koja je izazvala pravu pomutnju ovih dana u kršćanskom svijetu:

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Nadnaravni susret muslimana s Isusom Kristom u bolnici: Evo što se dogodilo!

Objavljeno

- datum

Dr. Nasir Saddiki je bio musliman do mističnog susreta s Gospodinom Isusom Kristom. Nakon što je hitno prevezen u bolnicu jer mu se iznenada pojavila neka smrtonosna bolest nalik gubi, dobio je visoku temperaturu a neki od organa počeli su otkazivati. Liječnici su predvidjeli da će biti mrtav do jutra. No, te noći u njegovu sobu došao je Isus i rekao: “Ja sam Bog kršćana. Ja sam Bog Abrahamov, Bog Jakovljev, Bog Izakov.”
Bolest se počela povlačiti već istoga trena, a on je postao kršćanin.

Izvor: novizivot.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno