Connect with us

Društvo

LNG na Krku remeti njemačko-rusko-slovenski plinski deal preko luke Kopar!

Objavljeno

- datum

Erjavec je izjavio kako će blokirati hrvatsku kandidaturu u OECD-u i da će im se u tome pridružiti i Madžarska. Njegova izjava je bit svega i otvara pitanje novog ‘asa u rukavu’, kojeg su ovaj put skrojili skupa s Madžarima, s kojima igraju istu rusku igru s kojima su pretprošle godine potpisali sporazum o transferu ruskog plina plinovodom Lendava – Nagykanizsa i koji podržavaju njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 2 napravljen izvan svih EU-zakona

Slovenija će blokirati hrvatsku kandidaturu za članstvo u OECD-u (međunarodna organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj). Kandidaturu je Hrvatska istaknula u siječnju ove godine, a Slovenija je u tu međunarodnu organizaciju primljena 2010. godine. Slovenci su, na nedavnoj međunarodnoj konferenciji na Bledu, vrijeme iskoristili za sveobuhvatnu diplomatsku ofenzivu i političare iz Europe i svijeta, posebno zemlje članice OECD-a, uvjeravali kako Hrvatska neprihvaćanjem arbitražne odluke o granici krši načela međunarodnog prava. Slovenci su još jedan svoj minus pretvorili u plus.

Naime, arbitraža kao disciplina nije sudski postupak i u većini slučajeva ne mora biti obvezujuća, ali arbitraža sa Slovenijom je vođena po načelu međunarodnog prava čemu su se Slovenci do zadnjeg trenutka protivili, inzistirajući na načelu pravičnosti, sve dok ih Amerikanci nisu ušutkali,  baš kao i u slučaju hrvatskog prijema u NATO-savez kad je Pahor, u to vrijeme premijer, bio odlučan raspisati referendum o ulasku Hrvatske  u NATO savez. Nakon opsežne diplomatske ofenzive, slovenski ministar vanjskih poslova, Karl Erjavec, obavijestio je veleposlanike zemalja EU-članica na sastanku u Bruxellesu. Prije toga je u Sloveniji  bio potpredsjednik Europske komisije, Timmermans, koji je rečenicom, “Arbitraža je bila nešto malo kontaminirana, ali to smo rješili”,  de facto potvrdio da Europska komisija podržava slovenski stav, prema kojem Hrvatska mora priznati odluku Arbitražnog vijeća o granici u postupku kojeg je napustila. Premijer Plenković se nakon toga obrušio na Timmermansa, inače bivšeg ministra vanjskih poslova Nizozemske, a ministrica Pejčinović-Burić je na hrvatskom radiju to isto učinila i “nakitila” Karla Erjavca atributima, “bezobrazan i nepristojan”, jer je na forumu na Bledu nije ni pozdravio . Oboje su se ponijeli poput dvoje malih štreberčića, umjesto da sazovu hitan sastanak i predvide slijedeću slovensku “psinu”‘.

Slovenci i Madžari blokiraju Hrvatsku?

Karla Erjavca, očito, nisu pogodile izjave kolegice Pejčinović-Burić, jer je po povratku iz Bruxellesa, taj krajnje antipatičan lik bez ikakve političke ili diplomatske biografije izjavio, kako će blokirati hrvatsku kandidaturu u OECD-u i da će im se u tome pridružiti i Madžarska. Ta Erjavčeva izjava je bit svega i otvara pitanje novog “asa u rukavu”, kojeg su ovaj put skrojili skupa s Madžarima, s kojima igraju istu rusku igru s kojima su pretprošle godine potpisali sporazum o transferu ruskog plina plinovodom Lendava – Nagykanizsa i koji podržavaju njemačko-ruski plinovod Sjeverni tok 2 napravljen izvan svih EU-zakona i trećeg energetskog paketa. EU je  odobrila taj projekt, ostavivši mnoge zemlje članice s mnogo upitnika – osim Njemačke. Kapaciteti postojećeg plinovoda Sjeverni tok 1, koji spaja Rusiju i Njemačku preko Baltika, rade s oko 50 posto svojih mogućnosti. Procijenjeni kapaciteti Sjevernog toka 2 bili bi veći, Komisija je čak u jednom trenutku procijenila da bi bili i preveliki… Formula je jednostavna: plinovodom preko Baltika kompenzirao bi se  transport planiran otkazanim plinovodom Južni tok,  a iz “igre” bi se izbacile Poljska i Ukrajina. Njemačka bi pritom postala najvažniji distributer ruskog plina u Europi, čime bi Sjeverni tok 2 dobio stvaran planirani značaj. A zemlje istočne i južne Europe tonu u energetsku nesigurnost…

Kao pravi “remetilački faktor” ovoga plana postaje LNG terminal na Krku i vertikala transfera američkog ukapljenog plina prema LNG terminalima  na Baltiku u Poljskoj. Poljska je već izvršila probne transfere, što je izazvalo alarm u Berlinu, kao  što ga već dulje vrijeme izaziva u Moskvi. Kremlj nije odustao od prilaza i izlaza na Mediteran kojeg je prvobitno imao namjeru ostvariti preko tog istog Krka projektom “Družba Adria”. Njemačko svrstavanje uz Sloveniju, miriše na njemačko-rusko-slovenski deal da se taj plan ostvari preko luke Kopar. I u tome je kvaka šire  važnosti  slovensko-hrvatske arbitraže oko granice na kopnu i moru. Zbog američkog ukapljenog plina s Krka na Baltik gube i Njemačka i Rusija. Slovenija  je u odnose s Hrvatskom, s kojom kao da je “opsjednuta”, uložila sve svoje političke i diplomatske resurse i zadnjih je 15 godina  uvježbala namirisati, paktirati i pogodovati “velikima”, kako bi provela ono što je naumila. Kako će onda Slovenci i Madžari, čijom energetskom kompanijom MOL dominiraju ruski udjeli, ostvariti  taj novi pritisak na Hrvatsku?

Prema pouzdanim izvorima iz Slovenije, slovenska tajna služba,  nakon sramote koju je njihova država doživjela razotkrivanjem korupcije u arbitražnom postupku s Hrvatskom u Den Haagu,  krenula je u protuofenzivu. Neutralizaciju sramote brojnim audiosnimkama, čija je vjerodostojnost potvrđena – dokazano da su se tajno sastajali s jednim  arbitrom, dogovarali krivotvorenje dokumenata tako  da su ih sami pisali u Ljubljani, a arbitar ih je predstavljao kao svoje “otkriće”, za što je bio i nagrađivan. Protuofenziva se sastojala u praćenju hrvatskog predstavnika u arbitraži s MOL-om u Ženevi, akademika Jakše Barbića, kojeg je imenovala Milanovićeva vlada,  a koji je nakon odluke doživio salvu kritika. Naime, tjednik Nacional je napisao da je Barbić, kao član tročlanog vijeća pri donošenju odluke, glasao u korist MOL-a. Slovenska tajna služba (SOVA), navodno, je sustavno pratila hrvatskog  arbitra i zabilježila njegove kontakte s hrvatskim diplomatima, što je  prema pravilima,  zabranjeno. Ako je akademik Barbić i kontaktirao s hrvatskim diplomatima, to ne znaći da je primao “prljave” instrukcije, jer u suprotnom, odluka tročlanog vijeća ne bi bila u korist madžarskog MOL-a. Osim, ako akademik  nije – ucijenjen. A i o tome, kao i o načinu na koji je odluka donijeta, može se pisati hipotetski, jer nikad nismo službeno doznali kako je tko u tročlanom vijeću glasovao, pa ni sam Barbić. On se u svim izjavama pozivao na tajnost postupka koja ga obvezuje. Prema tome, nitko pouzdano ne može kazati da je akademik Barbić, kao arbitar, glasovao protiv Hrvatske ili, ako je glasovao protiv, da je učinio  zato jer je snaga dokaza bila takva da je jednostavno morao poštovati  međunarodno pravo.

Pripremanje nove ‘puške’ Hrvatskoj

Madžari, njemački i ruski “tihi” saveznici, nisu mačji kašalj. Dovoljno je znati da su uspjeli i to putem Interpola – koji bi Hernadija po svim pravilima trebao uhititi – toga istoga Hernadija zaštititi. Zanimljivo je i to da informaciju o postojanju  matrijala kojeg je SOVA, navodno, prateći hrvatskog arbitra, snimila tijekom arbitraže s MOL-om, ciljano “šire” suradnici njemačke tajne službe po Zagrebu, korisni idioti koje se aktivira prema potrebi. To samo znači da Slovenci, skupa s Madžarima, spremaju novu “pušku” Hrvatskoj, špijunski konstrukt, “uradak” od kojeg će se biti  teško oprati, kao što smo već milijun puta vidjeli kada je spirala laži i montiranih snimki  u pitanju, od Gotovine pa nadalje. Za pretpostaviti je da bi vrijeme za to, bilo vrijeme pred odluku za drugu  arbitražu s madžarskim MOL-om, koja će se obznaniti do kraja godine. Slovenci nisu toliko sposobni, oni su samo temeljiti i imaju dobre instruktore koji im zauzvrat nude poziciju “lidera u regiji”, što im je opsesija i zbog toga ne prežu ni od čega.

Povijest prisluškivanja učenika i instruktora u okviru slovenske fiksacije na Hrvatsku, nije nam nepoznata. Prije desetak godina, poput bombe je odjeknula vijest da je slovenska tajna služba SOVA, prisluškivala telefon bivšeg premijera Sanadera i snimala njegove razgovore s Janezom Janšom u manadatu premijera Antona Ropa. To je potvrdio sam Rop i konstatirao da su u tim razgovorima Sanader i Janša dogovarali incidente u Piranskom zaljevu. Odnosno, da je Sanader time pogodovao Janši, tada šefu oporbe, da pobijedi na parlamentarnim izborima 2004., i da izbore dobije na optužbama Ropove vlade kako  ne čini ništa da bi zaštitila slovensko more. Sa šarlatanom Sanaderom je, doduše, bilo sve moguće, jer je gazio sve kako bi ostvario osobne ciljeve (početak pregovora s EU-om je vidio isključivo kao spomenik sebi samom), ali s odmakom vremena i cijelim kasnijim slijedom događanja,  očito je da je bila riječ o “uratku” utemeljenom na poluistinama, a takvi su – najgori. Sanader nije od Janše za to dobio nikakve benefite, osim načelnog dogovora iz 2005.,  da će se “arbitraža voditi pred nekim od međunarodnih sudova”. Na sastancima s kancelarkom Merkel, Janša  je bio glavni “referent” po pitanju, jesu li Hrvatska i Sanaderova vlada predane u suradnji s Haaškim sudom i potragom za Gotovinom.  Janša je i nakon gubitka izbora  podržavao Pahorovu vladu u namjeri blokade pregovora između EU-a i Hrvatske, a na dan slovenskog referenduma o prihvaćanju arbitražnog sporazuma s Hrvatskom  – “zveckao je oružjem”. Slovenci su, bez razlike, kad je Hrvatska u pitanju, uvijek svi na istoj političkoj  trasi…

SOVA je Sanadera, navjerojatnije, prisluškivala iz zajedničkog slovensko-njemačkog prislušnog centra u centru Ljubljane, stana u zgradi koja se nalazi vrlo blizu slovenskog Telekoma. Zajednička operacija BND-a i SOVA-e je nazvana “Poslije 2000” i tim povodom je otvoren zajednički operativni centar blizu Telekoma, izravno povezan s glavnim optičkim kabelom koji povezuje zemlje središnje Europe sa zemljama jugoistoka Europe. Podsjećam i na to, da je hrvatska granična policija početkom  1999.  zaplijenila kombi Volkswagwen  slovenske tajne službe koji je bio opremljen prislušnom opremom iz Njemačke, proizvedenom u tvrtci “Rohde&Schwartz”. Agenti su gonjeni i prekršajno i kazneno. Njemačkoj je, kao, bilo u fokusu traganje za ratnim zločincima na području bivše Jugoslavije, a sudeći po američkim izvorima, diskretno su ometali potragu za Karadžićem. Kombiji s iznimno sofisticiranom tehnikom za prisluškivanje,  bili su “odgovor” na to, što je nakon završetka Domovinskog rata, Amerika odobrila nabavu kriptirane opreme zaštićene od prisluškivanja i Hrvatska je započela s instalacijom optičkih kabela. To sve govori da Slovenci ni jednu smicalicu prema Hrvatskoj, posebno obavještajnu, nisu mogli izvoditi bez njemačke pomoći, uključujući i financijsku…

U međuvremenu situacija se promijenila i s ratom u Ukrajini postala sve zahtjevnija, pa se tako u središtu pozornosti Amerike s jedne, te  Rusije i Njemačke s druge strane (suflira im i Italija), našao i komadić mora na vrhu Jadrana. Koji je sve drugo, osim hrvatsko-slovenskog bilateralnog pitanja, kako to tvrde i Plenković i Grabar Kitarović i Pejčinović Burić, po “Pavlovljevom refleksu” pobranom u Ministarstvu vanjskih poslova, a što je šuplja priča bez ikakve politike. Zato ovaj rezime govori da njih svo troje,  pat poziciju u koju je Slovenija dovela Hrvatsku  i to bez  i jednog  aduta u rukama – moraju jako ozbiljno shvatiti…

Viktor Kodrić/7Dnevno

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

SMRTONOSNA VLADAVINA OLIGARHIJE

Objavljeno

- datum

Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti.

„Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost,“ tako piše Aristotel.

Klasičar,  Peter L.P. Simpson naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“ što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se podhranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.

Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.

Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.

Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta /To  je način na koji je osrednji student kao Jared Kushner otišao na Harvard, a Donald Trump na Universitiy of Pennsylvania). Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.

Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlaznjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegij da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).

Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.

Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.

Oligarsi protiv radnika, zaštite okoliša, kulture …

Oligarsi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zapreku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u opreci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i  režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.

Oligarski i njihova djeca ne služe vojsku

Oligarsi koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih kao antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i  dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.

Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva

Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1% svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se  bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog /sveučilišta/ su nakon ispitivanja razlika u javnom mnijenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i / ili s organiziranim interesima građani su uglavnom  gubitnici. Čak što više, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene uglavnom ih ne postiže.

Oligarhijska nobuzdana pljačka vodi u raspad sustava

Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su zagađeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlaćeno od organa unutrašnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava  i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtijeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.

„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega,“ napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“

„Sustav će ostati na mjestu čak ako demokratska stranka  dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ogranićenja za nedobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabilnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijam i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milion dolara i  ako je domoljublje  ono što ispovjedaju oni koji  ne podliježu regrutaciji, onda je običnom  građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna /usađena/ u njenom postojanju.“

Što duže nama vladaju oligarsi predviđanja postaju smrtonosnija posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se neće prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.

Autor: Chris Hedge/Informationclearinghouse   Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Chris Hedges je proveo gotovo dvije decenije kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvještavao je iz više od 50 zemalja za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE: Imamo dokaze da je Clinton predložio, a Izetbegović dopustio pokolj u Srebrenici!

Objavljeno

- datum

Da je rat u Bosni i Hercegovini unaprijed planiran i dogovoren, još jedan video koji smo odlučili podijeliti s vama to najbolje dokazuje. Alija Izetbegović se pravio naivan i nikada ništa nije znao … Ovi ljudi su založeni da bi Alijin sin bio najbogatiji čovjek u državi, da bi podijelili Bosnu i Hercegovinu i trgovali teritorijama.

Hakija Meholjić, ratni zapovjednik policije Srebrenice, otvoreno govori tko je i što je bio Alija Izetbegović. Koliko je vrijedio život Bosanca i Hercegovca za Aliju i kako je nagovarao Srebreničane da pristanu da budu zaklani.

Očito je Alija našao drugog partnera u Oriću pošto nijedan častan čovjek ne može sa ovakvim zlikovcima poput Alije i Clintona imati posla.

Poslušajte iskreni govor Hakije koji je bio uveden u sve dok ga nisu iz SDA proglasili izdajnikom. Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA stranke, koji je uvidio na vrijeme što smjera Alija Izetbegović i progovorio glasno o tome.

Ibran Mustafić tvrdi: Srebrenica je dogovoreni genocid, Alija je sve znao! “Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za kompletan razvoj događaja u Srebrenici Alija Izetbegović je znao prije nego što se dogodio”, rekao je član Organizacijskoga odbora za obilježavanje 11. srpnja u Srebrenici Ibran Mustafić.

Donosimo ovaj intervju u kojem Mustafić izražava vrlo kontroverzne tvrdnje.

* Vi ste nedavno ukazali na komercijalizaciju srebreničke tragedije i manipuliranje bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. Tko se bavi ovim nemoralnim poslovima?

MUSTAFIC: To nije samo slučaj s žrtvama Srebrenice. Svaka politička stranka ima svoju vlastitu udrugu. Ovo je mreža politike, kriminala i pranja novca, ali nitko ne vidi pravu žrtvu i žrtve. U pitanju je samo osobni interes grupe ljudi koji se motaju oko udruženja žrtava i žive od toga, i to nikad bolje u životu.

* Koju skupinu ljudi mislite?

MUSTAFIC: Znate, sve ide od središta. Imate one koji su pod nadzorom nekih drugih ljudi. Između ostalih, Haris Silajdžić upravlja na daljinski svojim udrugama i takav je princip na cijelom prostoru BiH, samo što je ovdje najizraženiji, jer je u Srebrenici najkrupniji zalogaj.

* Je li istina da političke stranke pokušavaju preuzeti kontrolu Organizacijskog odbora za obilježavanje 11. srpnja u Potočarima?

MUSTAFIĆ: Sastanak u četvrtak se, nažalost, pretvorio u predizbornu kampanju i ne zna se kakav će biti konačni ishod. Poslije svega što sam čuo i vidio zaključio sam da je mnogim ljudima stalo da dođe do incidenata i mislim da ova izborna godina neće proći bez teških incidenata. Imamo vampire koji hrane ljudsku krv i, nažalost, proteže se do tzv. udruženja.

* Zašto tako zovu?

MUSTAFIĆ: Ima dosta žena koje nisu prije rata vidjele ni Zvornik, a sada se bave politikom po svijetu.

* Koje udruge mislite?

MUSTAFIĆ: Mislim na četiri, pet osoba iz Srebrenice i znat ćete koje su, jer su na svim televizijama. Poznato je koje žene predstavljaju majke Srebrenice.

* Vi ste Srebrenica, ali ne živite u Srebrenici. Bili ste među osnivačima SDA, koji ovdje sada drži krajeve u svojim rukama. Što je SDA dao Srebrenici?

MUSTAFIĆ: Kad je u pitanju SDA, moram odgovoriti protupitanjem: A što možete očekivati ​​od političke stranke koja je izravno umiješana u genocid nad narodom Srebrenice?

* Možeš li argumentirati takve optužbe?

MUSTAFIC: Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za potpuni razvoj događaja u Srebrenici, Alija Izetbegović je znao prije nego što se to dogodilo. I iz tog razloga, najveća glupost bi bila tražiti spas od onih koji su vas odvukli u odvajanje. Ali ne samo SDA da je na vlasti u Srebrenici. Nedavna smjena predsjednika Skupštine općine potvrđuje da su ovdje u stvari SDA i SDS u koaliciji, koju nisu prekinuli od vremena kada su jedni bili na Palama, a drugi u Sarajevu.

* U knjizi “Planirani kaos”, otkrili ste neke činjenice koje su šokirale javnost. Koji je bio vaš cilj?

MUSTAFIĆ: Znam da je borba za istinu najopasniji posao na svijetu, ali od istine ne odustajem. Znam da svaki rat ima “ratne pse”. No, tragedija je da ratni psi postaju poslijeratni psi koji se drže na dugotrajnoj matrici.

* Hoćete li se vratiti u politiku?

MUSTAFIĆ: Iako sam skoro 15 godina na burzi rada, još nisam prodao dušu i obraz. No, politika se može riješiti samo onima koji su izišli iz rata s ogromnim bogatstvom. Uvijek sam u politici, ali nisam u kartelima “cosa nostra”, jer su njihova vrata zatvorena za poštene ljude.

* U ratu se niste slagali sa zapovjednikom Armije BiH u Srebrenici Naserom Orićem. Kontaktirate li se s njim i što mislite o poslijeratnim angažmanima?

MUSTAFIĆ: Naser Orić je genetski orijentiran kriminalu i njegova najveća želja je da bude glavni “bos” kad su u pitanju kriminalne radnje i to mu je pošlo za rukom.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE AMERIČKIH MEDIJA: Ovaj čovjek kroji sudbinu zemalja bivše Jugoslavije…

Objavljeno

- datum

Politički magazin “American Spectator” analizirao je način na koji su milijarder George Soros i njegova Fondacija za otvoreno društvo postupno preuzeli institucije američke vanjske politike na Balkanu.

Magazin upozorava da diplomati SAD nastavljaju da se ponašaju u 2017. godini kao da je ovo deveta godina mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame, iako je novi predsjednik Donald Trump kritizirao intervencionističku politiku Washingtona.
U tekstu se naglašava da je ljevičarska orijentacija američke politike posebno apsurdna u BiH, gdje postoje tri etničke grupe sa snažnim vjerskim identitetom.

“Umjesto da daje nepristrane savjete, Veleposlanstvo SAD u Sarajevu redovito se ponaša nametljivo prema liderima u ovoj zemlji i njenim građanima i promovira nova prava seksualnih manjina dok istovremeno igra opasnu igru ​​favoriziranja muslimanske zajednice nad Hrvatima i Srbima, na štetu svih”, navodi se u tekstu.

“Spectator” napominje da je, kao rezultat politike SAD i Europe, radikalni islam dobio utočište u BiH, Hrvati se potiskuju, a Srbi su u sve jačem savezu s Rusijom.

U analizi se upozorava da je Trumpova administracija, uz potencijalno tragične posljedice, dala “dodatni kisik propaloj vanjskoj politici” zadržavanjem Obaminih diplomata.
Takva indiferentnost prema ovom turbulentnom mjestu nije mudra, naročito kada džihadistički teroristi, koji sada dolaze iz Iraka i Sirije, pokušavaju uklopiti u postojeća sigurna utočišta u BiH, na pragu Europe, piše američki magazin.

U tekstu se navodi da se podrivanje Dejtonskog sporazuma vrši od početka dvije tisućitih godina, kada je američka administracija posvetila skoro svu svoju pažnju Afganistanu, Iraku i Bliskom istoku.

“Spectator” napominje da je politika Obamine administracije, pod snažnim utjecajem Soroša i njegove Fondacije, otvoreno antagonirala Hrvate i Srbe i promovirala viziju Bošnjaka o unitarnoj državi koja je u suprotnosti s decentraliziranim uređenjem iz Daytona.

Veleposlanstvo SAD podržava brojne programe kojima se kritiziraju BiH i konzervativne tradicije njena tri naroda. U tekstu se posebno ukazuje na programe kojima je Obamina administracija podržavala prava LGTB zajednice u BiH.

“Veleposlanstvo SAD je u višestrukim konfliktima kada je riječ o reprezentaciji, obrazovanju i ravnopravnom tretmanu tri naroda, umjesto da ih umiruje, a osobito od dolaska aktualnog veleposlanika Maureen Cormack”, ocjenjuje američki politički magazin.

Ured visokog predstavnika u BiH opisana je kao “neka vrsta vanjskog diktatora s ovlastima da zaobilazi parlament, smjenjuje javne dužnosnike i negira sudske odluke”.

“Zalaganje za unitarni, centralizirani sustav (s nacionalnim obrazovnim programom) ide u korist Bošnjaka, koji su najbrojniji narod u BiH. To bi bilo poput zalaganja za ukidanje prava država i lokalnog obrazovanja u SAD u korist centraliziranog sustava kojim se upravlja iz Washingtona “, piše “Spectator”.

Izvor: Balkanuživo 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno