Connect with us

Magazin

Ljubav u šumi

Objavljeno

- datum

Ljudi međusobno komuniciraju. Nekada riječima. Nekada pokretom. Svađaju se ili se vole. Nekada se ljube i miluju, a nekada tuku. Sastaju se i rastaju.

A šta je s drvećem? Komuniciraju li na neki svoj način bukva i hrast u šumi? To pitanje sam postavljao sam sebi mnogo puta dok sam šetao kroz šumu. Kad idem ujutro na posao, putujem kroz jednu šumu kroz koju ide put s drvoredima s obje strane, starima preko pedeset godina. Najviše je u njima platana, ali ima mnogo i hrastova i bukava. To je već veliko drveće čije su se krošnje isprepletale iznad puta. Često zamišljam kako se njihove grane na vjetru dotiču i tako „razgovaraju“ na svom, šumskom jeziku koji je nama nerazumljiv. Zamišljam ih kako su, dok je drveće bilo malo, maštale o tome da porastu visoko iznad puta i de pohrle preko puta u zagrljaj, da se druže i vole. Jesu li im tada ptičice, prelijećući iz jedne mlade krošnje u drugu, prenosile neke tajne poruke?

Je li vjetar imao ulogu kurira u prenošenju šapata čežnje na drugu stranu? I kakav je bio osjećaj kad su se listovi prvi put dotakli s onima s druge strane puta?

Onda pomislim šta se sve događa u svijetu koji ne vidim, tamo ispod zemlje. Odvija li se ista igra između korijenja, je li se i ono isprepletalo onako kako su to učinile krošnje? Tamo nema vjetra da ih primiče i odmiče, gdje se dotaknu, ta veza ostaje trajna i vremenom, kako korijenje deblja, postaje sve čvršća. Postaje jedno. Ta ljubav je toliko jaka da ostaje i kada drvo posijeku. Čak i kada panj izvade iz zemlje, mnoge žile i žilice ostaju u zemlji zajedno, a često iz njih izniknu nove mladice koje postaju velika stabla i ponovo se vole kao i njihovi prethodnici, možda i više.

Kako je tek tamo dublje u šumi gdje svako drvo nikne gdje želi, gdje ih ljudi ni privremeno ne odvajaju toliko da moraju nekoliko godina čekati da se spoje! Tamo mora da je prava ljubavna idila! Ili se, možda svađaju? Ne, ne vjerujem da se drveće svađa. Zašto bi, kad imaju toliko mogućnosti za ljubav?! Svakom drvetu je dovoljno imati samo onaj komadić zemlje, na kome raste i na kome može kontaktirati sa susjedima, i komadić neba koji može gledati. Nikada drvo nije ni pokušalo osvojiti cijelu šumu, ili čak i susjedne, a kamoli sve šume na svijetu. Drveće je pametno!

I tako, dok hodam kroz šumu ili idem pomenutim putem, često pustim mašti na volju i u glavi mi se roje priče kao pčele u košnici. Mogao bih ih tada napisati ko zna koliko, ali dok dođem kući već me odvuku druge obaveze i priča ostaje neispričana. Ipak, bar neke ideje su ovdje, pa možda nekome posluže da on napiše svoju priču? A od mene – evo pjesme:

 

ŠUMSKA LJUBAV

Kad povjetarac

kroz šumu pirne,

hrast bukvu krišom

granama dirne.

I ona svoje

grane primakne

pa mu listove

malkice takne.

Potom hrast basom

svojim zašušti,

bujica nježnosti

ka bukvi pljušti.

Zatrepti ona

na sve to stidno,

zaljubljena je

očevidno!

A vjetrić i dalje

lagano duva

i tajnu njihove

ljubavi čuva.

Ivo Kobaš/Logično.com

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

BBC svijetu predstavio dalmatinsku fjaku

Objavljeno

- datum

NA NASLOVNICI BBC-ja danas je osvanuo tekst o dalmatinskoj fjaki – “sublimnom stanju uma koje karakterizira težnja ni za čime.”

Autorica teksta Kristin Vuković, Amerikanka s korijenima iz Karlovca, nakon nekoliko posjeta Dalmaciji upoznala se s konceptom fjake, no priznaje da joj je trebalo neko vrijeme da ga shvati.

Prvi s fjakom se susrela još 2004. godine kad je u Dubrovniku, puno prije Igre prijestolja, učila hrvatski jezik. Čekala je prijatelja koji je kasnio, a konobar joj je rekao kako ga je valjda “uhvatila fjaka” – prenosi index.hr.

Nakon toga zainteresirala se za koncept, a lokalci su joj objasnili da je fjaka nešto što se ne može naučiti, već je čovjek mora iskusiti sam.

Napominje u tekstu autorica i kako fjaka, kao i brojne druge riječi, dolazi iz talijanskog jezika, od fiacca (umor), no dodaje kako je riječ o potpuno drugačijem značenju s obzirom na to kako “fjaka nije lijenost već uzvišeno stanje uma.”

O tome je pisao i hrvatski pjesnik Jakša Fiamengo koji je fjaku objasnio kao specifično stanje uma i tijela u kojem osoba izgubi smisao za vrijeme; “kad si nigdje i svugdje, kad lebdiš između svega i ničega”.

Tijekom godina i brojnih posjeta Hrvatskoj, autorica kaže kako je naučila cijeniti sporiji način života u Dalmaciji. U Dubrovniku se naposljetku i vjenčala odnosno “predala fjaki pod čarolijom snažnog dalmatinskog sunca”.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Ponašanje muškaraca i žena je biološki definirano

Objavljeno

- datum

U forsiranju iluzorne jednakosti i promicanju rodne neutralnosti, u određenim društvenim krugovima, posebno na Zapadu, postalo je popularno odgajati djecu na „rodno neutralan“ način; poticanje da se igraju sa rodno neutralnim igračkama, oblačeći ih u rodno neutralnu odjeću, pa čak u nekim slučajevima, neotkrivanje djetetovog spola pri rođenju.

No, znanstvena realnost jest ta da je uzaludno promatrati i tretirati djecu kao prazne kalupe bez predodređenih i urođenih karakteristika.

Mnoštvo istraživanja pokazalo je da su dječje preferencije urođene, a ne uvjetovane okolinom ili odgojem.

Većina djevojčica gravitira prema društveno zanimljivim igračkama, poput lutaka, koje pomažu u razvoju društvenih i govornih sposobnosti. Većina dječaka gravitira prema igračkama koje su mehanički zanimljive, poput automobila, koje doprinose razvoju snalaženja u prostoru.

Nedavna studija pokazala je da se te preferencije pojavljuju već sa devet mjeseci starosti, prije nego djeca uopće počinju biti svijesna rodnih razlika, što se događa sa oko 18 mjeseci.

Vrijedno je spomenuti istraživanje koje se bavilo djevojčicama koje su u majčinoj utrobi bili izložene visokim razinama testosterona, u slučajevima kongenitalne hiperplazije. Te djevojčice, za razliku od ostalih vršnjakinja, pokazuju veći interes za igračke tipične za dječake, čak i kad ih roditelji nagovaraju da se igraju s igračkama za djevojčice. To dovoljno govori o važnosti hormona u razvoju rodnih preferencija i razlika u ponašanju među spolovima.

Neurološka istraživanja ukazala su na razlike u mozgu među spolovima. Meta-analiza 126 istraživanja otkrilo je da muškraci imaju volumno veći mozak od žena. Muškarci imaju bolju povezanost moždanih stanica između prednjeg i stražnjeg dijela mogza, dok žene imaju bolju povezanost između dviju moždanih polutki.

Znanstvenici su analizom utvrdili da je u prosječno 73 posto slučajeva moguće točno odrediti jeli mozak muški ili ženski. (Tribun.hr)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta!

Objavljeno

- datum

Do promjene života ne dijele nas uvijek neka fascinantna i drugačija saznanja, gigantski napori, promjene naših najtvrđih navika, do promjene života ponekad nas dijeli samo jedan udah i odluka da ćemo pokušati ponovo.

Pokušati ponovno, lako je to reći ali nije lako ostvariti. Pokušati ponovno znači zaboraviti na poraze koje smo prošli i dati sebi šansu da se drugačije misli, drugačije osjeća, i da se drugačiji čini – piše M. Žuvela na Savjetniku uspjeha.

Pokušati ponovno ne znači očekivati nastavak puta bez prepreka i poteškoća, to znači dublje i ozbiljnije računati na njih. Jer to što se trenutno suočavate s teškoćama u životu ne mora biti nikakav znak da radite pogrešne stvari već to može biti znak da radite prave stvari. Pokušati ponovno znači prestati se žaliti za stvari koje možete svladati i bez da oko njih stvorite neku nepotrebnu dramu koja vam ništa dobra ne može donijeti.

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta. Ponekad smo sami sebi najveće zapreke da idemo naprijed, da rastemo, da širimo granice svoga svijeta, a onda kada prepoznamo lice najveće zapreke znamo što trebamo učiniti, promijeniti stav i krenuti dalje. Pokušati ponovno znači prihvatiti lekcije koje ne bismo htjeli, jer život nas ne uči uvijek s knjigama i predavanjima, već povredama, ranama i ožiljcima koje dobivamo.

Prekratak je život da bismo ga odlučili provesti u predajama i odustajanjima, prekratak da ga gledamo kao neku tragediju, a možemo se dobro nasmijati sebi i svim problemima koje imamo, možemo ga iskoristiti da pokušamo ponovno u onome što je pošlo u krivo, a ostalo nije na nama. U konačnici život ne prestaje kada dođe trenutak našeg posljednjeg izdaha, život prestaje kada pomislimo da nemamo više snage da pokušamo ponovno.

Mario Žuvela

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno