Connect with us

Društvo

“Na listama suradnika Udbe veliki je broj iznenađenja!”

Objavljeno

- datum

Prof.dr. Zvonimir Šeparović u opežnom intervjuu govori o surdnji i razlazu(?) s Tuđmanom, kadrovima koji danas dominiraju u hrvatskoj politici, Domovinskom ratu i Udbi, Hrvatskom nacionalnom etičkom sudištu (HNES) i pozdravu Za dom spremni.

Gospodine Šeparović, je li to ta Hrvatska za koju ste se borili od 1990. godine?

Htjeli smo slobodnu, nezavisnu, demokratsku međunarodno priznatu Hrvatsku. To smo uglavnom postigli, ali, umjesto dobro uređene države imamo zemlju bespravlja, prožetu i gotovo uništenu korupcijom, teritorij, ovaj ostatak ostataka, sada nam nagrizaju susjedi, umjesto napretka i blagostanja imamo beznađe, mladi ne vide perspektive i odlaze, a vlast, vođenje države, ispod je svakoga kriterija stručnosti i uspješnosti. Država je izgubila ugled. Od pobjedničke postali smo zemlja poslušnih o kojoj u važnim poslovima odlučuju drugi.

U početku ste bili tik do prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana, a nakon toga ste se razišli. Zašto i zbog čega?

Zbog zlobnih ljudi koji su bili zavidni na mojim uspjesima u vođenju vanjske politike i bili su nestrpljivi da zauzmu moje mjesto.U proljeće 1992. u jednom istraživanju Instututa društvenih znanosti o popularnosti  političara uoči izbora za Predsjednika Republike, bio sam na vrhu liste na kojoj je dr. Franjo Tuđman zauzeo tek četvrto mjesto. Njegovi su savjetnici  sigurno upozorili predsjednika na to.

Mate Granić je objavio u lokalnom tjedniku intervju  kod Butkovića pod naslovom: Kako sam smijenio Šeparovića. Bilo je to u veljači 1992. u jeku moje najjače aktivnosti za ulazak i prijam u Ujedinjene nacije, što nam je i uspjelo 22. svibnja 1992.. Tada je Šarinić postavio pitanje Predsjedniku, tko će sjediti u klupama Opće skupštine na dan primanja  UN. Predsjednik je odgovorio: Ministar.

Ja se sa Predsjednikom nisam  potpuno razišao. U posljednjoj godini njegova života, kad mu je zaprijetila optužnica u Haagu, pozvao me je u Vladu, sada kao ministra pravosuđa. Na žalost, on je u prosincu umro a mi smo svi izgubili izbore 3. siječnja 1993.

Je li dr. Franjo Tuđman najveći Hrvat među Hrvatima?

Bio je jadan od najvećih. Veliki su bili kraljevi i knezovi, Tomislav i Zvonimir, velik je bio Otac Donovine Ante Starčević, velik je bio i dr. Franjo Tuđman. S nama je stvorio modernu Hrvatsku. On je nedvojbeno velika povijesna ličnost u Hrvata. Jedan od najvećih.

Kako ste nekada, a kako danas gledate na hrvatsku vanjsku politiku? Tko je kriv što se za  Hrvatsku, iskreno, relativno malo zna u svijetu?

Nekada je vanjska politika, kao stožerna državna disciplina, bila pobjednička, uspješna, djelotvorna. Na početku hrvatske državnosti, u vrijeme prvih kraljeva i knezova, kada nas je  papa priznao, i onda kada smo proglašeni predziđem kršćanstva, i vanjska politika Dubrovačke republike, koja je održala svoju samostojnost ne samo  debelim ziduinama Minčete, već i spretnošću vješte diplomacije između Osmanlija i Mletaka – uspješno i mudro tako da su među prvima priznali nezavisnost SAD-a.

Pobjednička je bila i onda kada nas je priznala Europa 15. siječnja 1992. I cijeli svijet 22. svibnja 1992. godine, a nisu nas htjele pravoslavne zemlje, ni nesvrstani, ni Engleska i Francuska,  ni Slovenija, jer je Rupel obilazio svijet tražeći da priznaju njih a ne i Hrvatsku jer nismo mi blizanci, i da Hrvatska nema kontrolu teritorija. Nitko osim Svete Stolice i Njemačke nas nije htio, pa smo ipak uspjeli. Jer se nisam držao ofucanog  „načela“ da je politika umijeće mogućeg, već sam išao uvijek na više od mogućeg, na cilj usmjerenu politku koja se pokazuje kao najuspješnija.

Danas hrvatske vanjske politike nema. U Parizu Goldstein meditira pod likom zlikovca Tita, Parobježi iz Washingtona i ne dočekuje Predsjednicu Republike, premijer se stalno bavi s Ukrajinom, čak u neku misiju šalje i Ožbolticu u Kijev, a lijepo sam ga javno upozorio da je u igri, na drugoj strani, velika Rusija.

Merkelica favorizira četnika Vučića, naš prirodni saveznik Orban igra sa Slovenijom protiv Hrvatske, u Zagrebu je prošli nuncije redovito pio kavu s Vesnom Pusić, donedavna američka veleposlanica šalje srpski promiđbeni materijal o vjerskim slobodama, kojih da nema u Hrvatskoj i tako bismo mogli nizati slučajeve promašaja hrvatske diplomacije, koja šuti ili igra na pogrešnu kartu.

Stječe se dojam da se neprestano borite za boljitak Hrvatske, ali da Vam je ta borba dosad donijela samo nevolje. Ili se to nama samo tako čini?

Nisam imao nikakvih posebnih nevolja, izvan onoga što je uobičajeno. Moja sveučilišna karijera profesora ostala je mojom najvažnijom preokupacijom. Kao profesor emeritus i danas se susrećem sa studentima. Moj angažman u svjetskom i nacionalnom žrtvoslovnom pokretu donio mi je brojne susrete i imao sam osjećaj da sam dobro izabrao tu svoju zauzetost  – baviti se žrtvama.

Ako ste mislili na politiku imao sam i pravih uspjeha, priznanja, imao sam zadovoljstvo sudjelovati u važnim svjetskim događajima. Sreo sam dosta istaknutih ljudi. Susret sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom Drugim obogatio je moj duhovni život. Sreo sam mnoge šefove država, kraljeva, sve je to donijelo i izvjestan osjećaj da mi život nije prošao uzalud. I da je to bilo dobro i korisno za boljitak hrvatskoga naroda.  To su bile moje kapi u Cesarićevoj viziji slapa.

Bili ste jednom  i kandidat za  Predsjednika Republike. Što Vam je donijelo to iskustvo?

U politici  je teško predviđati. Shvatio sam da bez medija i bez velikih novčanih sredstava ne možete lako uspjeti u javnom nadmetanju za tako visoku funkciju. Nismo prošli ni Budiša  ni ja, prošao je Stipe Mesić i to dva puta za redom! To je apsurd politike.

Jeste li zadovoljni s dosadašnjim radom hrvatske Predsjednice?

Učinila je mnogo dobroga. Pokazala se kompetentnom i u mnogim stvarima uspješnom. Njena auroatlantska usmjerenost sa težištem na SAD-u, ali i uz razgovor s Rusijom, je zdravija politika od ovoga što čini naš premijer Plenković.

Poslije Mesića i Josipovića ona je osvježenje i povratak hrvatskim vrijednostima i hrvatskim interesima. Njezin otklon prema zastrašujućem konceptu „zapadnog Balkana“ i naklonost svojevrsnom savezu država triju europskih mora od Baltika do Jadrana, svakako je zanimljiva i vrijedna truda. Treba je podržati za još jedan mandat.

Što Hrvatska može, a nije učinila po pitanju ratne štete, tragajem za nestalima i slično sa Srbijom, koja je bila agresor na  Republiku Hrvatsku?

Kao ministar pravosuđa podnio sam tužbu protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred međunarodnim sudom prvde. Sud nije prihvatio da su Srbi počinili genocid, ali je našao elemente genocida.Tobože nije bilo dovoljno mrtvih (!) da bi to bio zločin genocida. Hrvatska ne čini dovoljno  da se osudi agresor. I država i pojedinci mogli bi tražiti isplatu ratne štete. Za to postoje i pravni i moralni temelji i zakoni.

Bili smo u ratu, pobijedili smo, ali nemamo službeno Junaka Domovinskog rata. Kako to?

Vi ste u tome učinili najviše. Odali ste priznanja i napisali monografije o generalu Gotovini,generalu Markaču i još nekim. Vi ste prije svih drugih prepoznali junaštvo i patnju Majke Kate Šoljić, koja je izgubila četiri sina i zeta u Domovinskom ratu i četiri brata u komunističkom međuratnom teroru. Mi smo je u hrvatskom žrtvoslovnom društvu imenovali počasnom predsjednicom. Majka Kata je naša junakinja.

Međutim, morali ste osnovati i „sudište“ za navodne hrvatske izdajice. Nakon što ste ih osudili, što se dogodilo? Te osude malo tko je htio objaviti …

Hrvatska je danas u najdubljoj krizi. U toj situaciji skupina domoljubnih intelektualaca i građana odlučila je upozoriti javnost na krajnju opasnost u kojoj se nalazi  narod i zemlja Hrvatska.

U tu svrhu prije dvije godine utemeljili smo Hrvatsko nacionalno etičko sudište (HNES). Okupili smo više od 50 osoba. U Predsjedništvu su: dr. Nikola Debelić, akademik Josip Pečarić, prof. Josip Jurčević, prof. Zdravko Tomac,  književnici Nevenka Nekić i  Đuro Vidmarović, Ante Beljo,odvjetnici Zvonimir Hodak i Željko Olujić, s nama su bili od početka sada pokojni Slobodan Novak i prof. Branimir  Lučić.

Naši su članovi i pripadnici Srba u Hrvatskoj: Nenad Vlahović, predsjednik Srpske pravedne stranke u Hrvatskoj  i Predrag Peđa Mišić, vukovarski branitelj, sada časnik Hrvatske vojske.  Etički smo osudili za veleizdaju naconalnih interesa Stipu Mesića, Ivu Josipovića, Vesnu Pusić, Milorada Pupovca, Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesnu Teršelič, Carla Bildta i, kao kruna svega, J.B. Tita, jednog od deset najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća. Tražili smo i skidanje njegova i drugih imena sa naših trgova, ulica i obala i donošenje zakona o zabrani isticanja znakovlja totalitarizma, pa i komunizma i donošenje zakona o lustraciji.

Sa „Krugom za Trg“, u Zagrebu uspjeli skinuti omrznuto ime. Dirigirani mediji su nas ignorirali, ali hrvatski mediji i braniteljske udruge i brojni građani su nas podržali. U KD Vatroslav Lisinski na našem velikom skupu bila je ispunjena dvorana do posljednjeg mjesta, mnogi nisu mogli ući u dvoranu.

Mislite li i Vi da Hrvatskom još uvijek vladaju bivši  Udbaši?

Udba je svuda! Perković i Mustać bili su na vrhu i u našoj novoj obnovljenoj državi. Imaju moć i veliki utjecaj na vlast. Postoje liste suradnika UDB-e u kojima ima velikih iznenađenja.

A  kako prepoznati te ljude koji su poput kameleona?

Kad Vam se približe izgovorite njihovo kodno ime, ako vam je poznato. Šalim se. Spomnuo sam već da postoje liste i koga zanima može se upoznati s njima. Listama.

Surađivali ste s mnogim hrvatskim političarima i politikantima. U koje ste se najviše razočarali

Reći ću Vam samo jedno ime. Mate Granić. Eno ga i sada na Pantovčaku.

Jeste li Vi možebitno griješili u svojim nekim političkim odlukama?

Nema nepogrešivih. Ni ja nisam izuzetak. Kad već pitate, evo mog odgovora. Nisam smio pristati na odlazak s mjesta ministra vanjskih  poslova na mjesto veleposlanika u UN u New York.

Kako bi Vi  danas riješili pozdrav Za dom spremni, odnosno crvenu komunističku petokraku?

Ostavio bih ih na miru. Ne bih pretjerivao kao Mađari koji ukidaju limenku piva Heineken radi crvene zvijezde. Niti bih slijedio Talijane koji brane isticanje samo fašitičkih znakova. Pa oni i danas imaju ‘snopove’ – fašističko znakovlje, na Olimpijskom stadionu u Rimu. Sa znakom za Dom spremni ginuli su naši  mladići na svim bojišnicama Hrvatske. Zakonom iz vremena Račana je došla zaštita. Pozdrav je legitiman. A što se Heinekenove zvijezde tiče za mene je Žuja zakon.

Zbog čega se u nas malo ili gotovo ništa ne govori o komunističkim žrtvama, ili bolje rečeno zbog čega nikad nitko nije bio osuđen zbog komunističkih zločina?

Hrvatsko žrtvoslovno društvo nije se nikada umorilo isticati, otkrivati žrtve komunizma. U tijeku Domovinskog rata  imali smo tribine Svjedočanstva rata u kojima se svjedočilo o žrtvama i zločinima. Od 1998. održavamo svake tri godine Hrvatske žrtvoslovne kongrese, objavili smo posije svakog kongresa zbornike radova u kojima su opisani i žrtve i zločini.

Na više od 6.000 stranica. Objavili smo brojne monografije u našoj bilioteci Documenta Croatica. Istraživali su i mnogi drugi. Istraživački korpus prof. Josipa Jurčevića prebogat je  dokazima o prikrivenim grobištima i strašnim zločinima. Bleiburg, Križni putovi, Kočevski Rog, Huda Jama, Macelj  da spomenemo samo neke kapitalne zločine komunizma. Vi ste osobno i Vaša udruga ukazali na mnoge zločine i njihove žrtve.

Žalosna je istina da za komunističke zločine nitko nije odgovarao. Većina zločinaca se  već nalazi u paklu, ali  nema osude komunističkih zločina, to zaustavljaju ove antife krijući se iza antifašizma.

Smije li se po Vam dirati u Kumrovec, koji je sav u duhu Tita, partije i komunizma, odnosno propale Jugoslavije?

Kumrovec je pitomo zagorsko selo koje su pretvorili, a neki ga održavaju i danas, u mitsko mjesto. Na povjesničarima je da rasvijetle da li je ta osoba Josip Broz uopće tamo rođena i kako to da bravar lako svira Chopena, da ne govori  hrvatskim jezikom. Kumrovec ne treba srušiti, zgrade koje se tamo nalaze može se iskoristiti za humane svrhe, recimo za dom za nezbrinutu djecu, djecu s teškoćama i slično.

Jeste li i Vi možda bili tuženi, odnosno osuđeni zbog nekih svojih političkih stavova ili djelovanja?

Nisam bio suđen ni tužen, ali sam krajem osamdesetih dobio pojačano praćenje. U pripremi Petog svjetskog viktimološkog kongresa 1985., u  Zagrebu su mi došla dvojica „sa Zrinjevca“ s upozorenjem da  će pratiti rad kongresa i da ne smije biti nikakve Amnesty international, niti javnih demonstracija za puštanje političkih zatvorenika.

Odgovorio sam da će predstavnici Amnesty International  biti nazočni na kongresu, a, pošto smo znanstveni skup, nećemo izlaziti na ulicu.Ali eto, u ovoj našoj državi, prije dvije godine pozvan sam na ‘obavijesni razgovor’ u policijsku postaju Trešnjevka na prijavu Vesne Teršelič, da se  osudom HNES-a osjeća ugroženom. Dakle u naše vrijeme, od naše policije.

Kako vidite Hrvatsku u narednih 50 godina?

Nezahvalno je i teško predviđati na dulji rok. Želim i nadam se da će Hrvatska postati zemlja blagostanja, slobode  i stalnog napretka. Ali, sada imamo programirani kaos, demografsku katastrofu, brutalnu korupciju,  neprimjerenu vlast, ugrozu našeg državnog teritorija i druge nevolje. Iz svega toga treba izaći čitav i živ. Dat će Bog i biti će dobro i bolje.

Osim toga, dio smo svijeta u kojem dominira nasilje i stalna borba za vlast. Svijet srlja u katastrofu, spominje se i Treći svjetski rat. Rat prijeti čovječanstvu, a ne tek samo pojedinim narodima. Neki govore o posljednjim danima, zato je nezahvalno predviđati budućnost. Ona je sve samo ne idilična. A Hrvatska je na vrlo istaknutom geostrateškom položaju.

Želite li  još nešto reći, dodati?

Imam. „Jedino Rusi i  Hrvati od svih slavenskih naroda imaju neprekidan kontinuitet državotvornosti od ranog srednjeg vijeka  do 20. stoljeća“ tvrdi vodeći ruski slavist dr. sc. Denis Jevgenevič Alimov, koji je doktorirao na temi „Hrvatsko društvo u epohi pokrštavanja (VII –IX. stoljeća)“.

Kad to kaže takav stručnjak koji je i sam pripadnik velikog Ruskog naroda, onda to ima posebnu vrijednost za nas. Produžimo i produbimo državotvornost hrvatskoga naroda na ovom svetom prostoru naše Hrvatske.

Izvor: MaxPortal/Mladen Pavković/ Foto:pxll

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

Susret s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem na temu “Hrvatska u raljama Borga”

Objavljeno

- datum

Hrvatska udruga Benedikt

poziva članove i prijatelje na susret s prof. dr. sc. Josipom Jurčevićem, povjesničarom, analitičarom i publicistom koji će se održati u petak, 25. svibnja 2018., s početkom u 20 sati u prostoru Hrvatske udruge Benedikt u Splitu (Dubrovačka ulica 15). 

Tema susreta bit će “Hrvatska u raljama Borga”.

Hrvatska udruga Benedikt

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) Zvonimir Troskot: ‘Uspjet ćemo, narod je uz nas, a protiv su Obersnel, Pupovac, Plenković i Beljak’

Objavljeno

- datum

Foto: Snimka zaslona

“Uspjet ćemo, narod je uz nas, a protiv su Obersnel, Pupovac, Plenković i Beljak. Obersnela ćemo tužiti jer se ponaša kao orijentalni despot; on je boljševik, a ne demokrat koji profesore ustavnog prava naziva ‘umobolnicima’”, rekao je koordinator Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’ – Zvonimir Troskot – u Bujiici.

Studirao je u Švicarskoj, Argentini i Singapuru, igrao je za Dinamo i mladu hrvatsku nogometnu reprezentaciju, a suigrači su mu bili Luka Modrić, Niko Kranjčar, Vedran Ćorluka i Eduardo da Silva… Kao revizor je radio u Pricewaterhouse Coopersu, a sada je zaposlen u jednoj farmaceutskoj kompaniji. Odlučio se građanski aktivirati “zato jer želi ostati u Hrvatskoj”.

Troskot je u Bujici odgovorio na pitanje zašto se priključio Građanskoj inicijativi ‘Narod odlučuje’: “Ostao sam u Hrvatskoj jer sam se senzibilizirao za naše mlade, koji nažalost zbog vladajućih političkih struktura moraju napuštati Hrvatsku. Morali su otići u Dublin i Frankfurt… U Irskoj je službeni jezik postao hrvatski… Ti mladi ljudi gledaju s čežnjom prema svojoj domovini. Ja i dalje smatram da je Hrvatska jedan dijamant koji još uvijek, nažalost, nije zasjao…”

Naveo je i primjer Hrvatice, koja je sjela na autobus i došla iz Münchena kako bi pomogla u volontiranju: ”Riječ je o jednoj prekrasnoj gospođi, zove se Anamari Šustar, koja je kada je vidjela što se sve događa i što nam sve rade privilegirane političke kaste, sjela na autobus i uputila se u Zagreb, volontirala je cijeli dan, skupila veliki broj potpisa i vratila se u München.”

“Političke elite šalju poruku da želimo destabilizirati Hrvatsku, a u biti, već je destabilizirana odlaskom preko 300 tisuća mladih Hrvata. Ta destabilizacija nije došla od naše inicijative nego od političkih vlasti u kojima HDZ sada igra glavnu ulogu”, jasan je Troskot.

Nije ostao dužan niti GONG-u: ”Zadnjih dana nas često napadaju, a radi se o interesnoj grupaciji financiranoj javnim novcem, čiji je dugogodišnji voditelj postao izvršni tajnik SDP-a. Ono što čujemo od Pupovca i SDP-a, prepoznajemo i u retorici GONG-a! Toliko o njihovoj vjerodostojnosti.”

Troskot nije štedio niti gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela i najavio je tužbu protiv tog SDP-ovca: ”Navodili smo relevantne procjene uglednih hrvatskih ustavnih stručnjaka glede drugog referendumskom pitanja o ulozi manjina, a on je to nazvao ‘umobolnim’! Ne samo stručnjake, već i sve one koji su dali svoj potpis za referendum! Tu se obezvrijeđuje svaka osoba – pa i stručnjaci koji su cijeli svoj život posvetili proučavanju prava. Mislim da je skandalozno da jedan gradonačelnik, koji je po vokaciji biolog izjavljuje tako nešto.”

”U Obersnelovim postupcima se vide elementi totalitarizma, jer bi svakom građaninu Rijeke trebalo biti omogućeno da se izjasni po ovom pitanju, nevezano slaže li se s nama ili ne. Čak bi rekao da ima i elemente orijentalnog despotizma jer si je Obersnel dao za pravo da razmišlja umjesto građana Rijeke i time ih je sve duboko uvrijedio. On je pravi boljševik!”, dodao je Troskot.

Culej podržao referendum

U emisiju se iz Vinkovaca javio saborski zastupnik HDZ-a Stiv Culej, podržao je referendum i ne boji se sankcija: “Ono što je dobro za Hrvatski narod, dobro je i meni. Mnogi su predugo u Hrvatskom saboru, a nisu to ničime zaslužili!”

Culej se slaže s time da Milorad Pupovac ne bi smio odlučivati o sastavu Vlade i proračunu, a komentirao je i Obersnela: “On je tipični predstavnik boljševičke demokracije.”

Culej je osudio ponašanje pojedinih trgovačkih centara u Vinkovcima koji su zabranili prikupljanje potpisa na parkinzima, a Troskot se nadovezao: “Zanimljivo, kada je Todorić upravljao Agrokorom, ispred Konzuma smo smjeli prikupljati potpise, a sada kada upravljaju Plenković i Dalićka – ne smijemo!“

Podrška Roka Antića

Iz Kistanja se u Bujicu javio Roko Antić, zamjenik načelnika općine: “Da se svi potpisuju k’o mi u Kistanjima, skupili bi milijun i po’ potpisa! Čim je Pupovac protiv, znamo da smo na pravoj strani. Nema bolje reklame za referendum, nego kada mu se protive vodeće političke stranke poput HDZ-a, SDP-a, HNS-a i predstavnici manjina na čelu s Pupovcem! Od ove neprirodne koalicije imamo samo nasilno nametanje rodne ideologije putem Istanbulske konvencije i saborske zastupnike bez izbornog legitimiteta. Zamislite, cijela država mora iščekivati što nam Pupovac ima poručiti!

Antić je u Bujici opisao kako to izgleda kada se u HDZ-u sastavljaju izborne liste: “Primjer iz mog političkog iskustva je takav da kada se slažu liste za parlamentarne izbore to je bratoubilački rat! Do posljednjeg trenutka se ne zna tko je na listi. Imate cinkarenja, nervoze, podmetanja… Ljudi odu na toalet i vrate se s promijenjenim mišljenjem!”

”Milorad Pupovac nije predstavnik Srba u Republici Hrvatskoj, kao što ni Radin nije legitimni predstavnik svoga naroda. Oni isključivo rade samo za vlastite džepove, a to je pričao još Ivo Josipović… S njime se slažu i drugi političari kao i pripadnici nacionalnih manjina,“ nadovezao se Troskot na Antića. Video pogledajte OVDJE.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

IGOR VUKIĆ predstavlja novu knjigu RADNI LOGOR JASENOVAC

Objavljeno

- datum

Hrvatski pravoslavac IGOR VUKIĆ

PREDSTAVLJA SVOJU NOVU KNJIGU

RADNI LOGOR JASENOVAC

 

U Nakladi Pavičić, Posebna izdanja, projekt ‘U logoru’, u PETAK, 25. svibnja 2018., s početkom u 12.00 h, u Novinarskom domu u Perkovčevoj 2 u Zagrebu, Igor Vukić će predstavit novu knjigu

RADNI LOGOR JASENOVAC

te će se upriličiti

RAZGOVOR S AUTOROM VODI UREDNIK KNJIGE

 

Je li to ona knjiga koja pokušava revidirati povijest ustaškog logora? Jest. Je li točno da ona polemizira s onima koji su lagali o Jasenovcu? Nije, ona im je posvećena. Je li knjiga proustaška? Jest, koliko i prokomunistička i pročetnička. Donosi li ona posljednju istinu o Jasenovcu? Ne, ona želi sudjelovati u probijanju puta prema istini o Jasenovcu. Na čemu se knjiga zasniva? Na istraživanju fondova Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, tj. na 700 arhivskih kutija jugoslavenske Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača, na 200 kutija dokumenata civilnih i vojnih vlasti NDH, na golemoj građi OZN-e, UDB-e i SDS-a SRH i SFRJ, na zbirkama dokumenata iz partizanskih izvora i svjedočenjima bivših logoraša te na znanstvenoj i publicističkoj literaturi. Kome je knjiga namijenjena? Svakom čitatelju koji se ne boji istine.

Ulaz slobodan!

Prodaja knjige po prigodnoj cijeni!

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno