Connect with us

Istaknuto

LAŽNO JEDINSTVO

Published

on

“SIC TRANSIT GLORIA MUNDI”    Ovonedjeljno čitanje iz Evanđelja po Ivanu nastavak je iz prethodnih nedjelja. Svjedoci smo Isusovih posljednjih savjeta. Svjedoci smo Isusove posljednje – svećeničke – molitve.

Što je Isusu uistinu važno?

Ovdje nije riječ o prepričavanju povijesnih događanja. Ovdje je riječ prije svega o onome što će se dogoditi. Riječ je o riječima upućenim budućim generacijama. Naravno i onoj Isusovoj ali slobodno možemo reći da Isus moli – za nas – i da se nama obraća.

Isusova glavna briga je jedinstvo. Ali ako je Isusova molitva i želja „da svi budu jedno“ onda Sotona također ima svoj plan jedinstva – lažnog jedinstva.

„Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.“ (Filipljanima 2, 1-5)

Kakve su samo ovo misli?

Kakva je samo ovo ljubav?

Kakvo je samo ovo jednodušje?

POSLUŠAJTE CIJELI ČLANAK OVDJE!

Sv. Pavao daje odgovor: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ (Filipljanima 2, 6-8)

Znak kršćanstva je ljubav. Vrhunac ljubavi je odreknuće od samog sebe, ispražnjenje sebe za drugog. To je smisao Tijela Kristovog, jedinstvo služenja, koje je veza ljubavi. Kršćansko jedinstvo nije jedinstvo besmislene potčinjenosti i usklađenosti. Takvo jedinstvo traže kultovi i sekte.

Isus nije došao oduzeti nam našu osobnost.

Isus je došao oduzeti nam naše grijehe.

I tako se Tijelo Kristovo sastoji od mnogih djelova ali koji imaju drugačije funkcije koje su sve upravljene prema istom cilju – cilju ljubavi. Različitost je dakle – poželjna. Sve je upravljeno prema dobru drugoga, bilo kroz djela milosrđa, bilo kroz pridržavanje uz prirodne i moralne zakone. Milosrđe i istina nikako se ne mogu razdvojiti, jer su oboje upravljeni prema dobru za drugog. Tamo gdje je ljubav tamo nema prinude. Tamo gdje je istina – tamo je sloboda.

Sotonin cilj nije da svi mi budemo jedno, nego da – sve bude jednako. Temelji lažnog jedinstva počivaju na lažnom „trojstvu“ – TOLERANTNO – ČOVJEČJE – JEDNAKO.

gloriamundi

Neprijateljev je cilj ponajprije razoriti jedinstvo Tijela Kristovog, jedinstvo braka i unutarnje jedinstvo ljudske osobe (tijelo, duša, duh) koje je stvoreno na Božju sliku … a onda sve to što je razoreno ponovno posložiti kao „lažnu sliku“.

Sveti Otac Benedikt XVI. je u Palermu, 15. ožujka 2000. godine, još kao kardinal Ratzinger, rekao: „Danas, čovjek posjeduje moć nad svijetom i njegovim zakonima. Čovjek je u stanju rastaviti ovaj svijet i ponovno ga sastaviti.“

Kada se kaže JEDNAKO onda tu više ne postoji „muško“ ili „žensko“. Radikalni feministički pokret ima za cilj različite ali komplementarne uloge žene i muškarca. Jednom kada se to postigne na redu je naredni korak, a to je brisanje razlika u muškoj i ženskoj seksualnosti. Danas je muškost ili ženstvenost stvar sklonosti (preferencije), pa su tako muškarac i žena u biti „jednaki“. Važno je napomenuti da moderan sekularistički um ne predmnijeva pod ovom riječi „jednakost“, onu vječnu vrijednost svakog ljudskog bića, nego kao oblik sličnosti.

„Relativiziranje razlike između spolova prešutno potvrđuje one mračne teorije kojima je cilj odstraniti svaku važnost muškosti ili ženstvenosti ljudskog bića, kao da su to čisto biološka pitanja.“ (Benedikt XVI – 30. 12. 2006. World Net Daily)

Ali ovaj lažni i ograničeni osjećaj „jednakosti“ nije ograničen samo na muškarca i ženu, on je također – „čovječji“. To znači, životinje se smatraju, uprkos što se razlikuju po obliku i po nižoj inteligenciji – jednakim stvorenjima. U ovom simbiotičkom savezu, muškarac, žena, životinja, pa čak i sam planet i okoliš, postaju jednaki po vrijednosti u jednoj vrsti „kozmičke homogenizacije“. Ponekad, kada je riječ o ugroženim životinjskim vrstama, čovjek pada na drugo mjesto.

I konačno, ovo lažno jedinstvo, temelji se na toleranciji. Moralni i prirodni zakoni se odbacuju u korist varljivog koncepta „prava“. Dakle, kada se nešto drži „ispravnim“ onda se to mora tolerirati. Ovakvo lažno trojstvo u sebi ne posjeduje ljubav kao svoj kraj, nego je to ego – nova kula Babilonska.

„Stvorena je kultura relativizma koja ne priznaje ništa „definitivnim“ i koja postavlja kao konačno mjerilo ništa nego sebe i svoje apetite.“ (Kardinal Ratzinger 18. travanj 2004.)

Jednom kada se ovo trojstvo laži spoji u sva tri svoja aspekta ono utire, priprema put – lažnom jedinstvu. Ali to onda nije jedinstvo – nego je to – usklađenost.

Kršćanstvo se temelji na slobodi i na odgovornosti prema istini – i to je ono što promiče odistinsko jedinstvo – dok lažno jedinstvo dolazi u obliku izvanjske sličnosti na slobodu – sigurnost u ime mira.

Jedino što u tom i takvom trenutku nedostaje takvom lažnom jedinstvu, kako bi ono postalo „univerzalno“ jest riječ (i to grčka) KATHOLIKOS = UNIVERZALAN.

Nasrtaji  na same temelje kršćanskog društva iz dana u dan su sve snažniji i sve učestaliji. Nasrće se na temeljnu stanicu društva – na kršćansku obitelj. Jer ako ste u stanju uništiti obitelj u stanju ste uništiti budućnost.

„Budućnost svijeta prolazi kroz obitelj.“ (Ivan Pavao II)

Danas postoji paralela između znanosti i društva. Baš kao što bio- medicinski inženjeri genetički manipuliraju stanicama života stvarajući ljudsko-životinjske hibride, društveni inženjeri mijenjaju „genetiku“ društva, stvarajući hibridne obitelji – dva oca – dva oca i jedna mama – dvije mame- dvije mame i jedan tata – i tako se genetska manipulacija nastavlja sve dok izvorna obitelj ne bude „bolja“, sukladno zamislima tih „inženjera“.

I naravno, usput, uništena, razorena, sukladno zamislima Sotone.

Posljedice su očigledne – porast stope razvoda, stopa nataliteta nikada niža u povijesti, tinejđerska samoubojstva, seksualno prenosive bolesti postaju epidemije … a najnoviji „gay-brakovi“ vode čovječanstvo u potpuno nepoznate sfere, prema rubu ponora.

„S ovom tendencijom mi iskačemo izvan čitave moralne povijesti čovječanstva. Nije to pitanje diskriminacije, nego je to prije svega pitanje što je ljudska osoba. Svjedoci smo rastakanja slike ljudskog bića, s posljedicama koje mogu biti ekstremno teške.“ (Kardinal Ratzinger 14. 05. 2004.)

Jednog dana, i to vjerojatno jako brzo, kršćani će se tretirati kao pravi teroristi, rušitelji mira i sklada koji se moraju maknuti s puta.

„ … mi predviđamo da će homoseksualni brak uistinu rezultirati rastom prihvaćanja homoseksualnosti, koja je u tijeku, ali izjednačavanje brakova (heteroseksualnih i homoseksualnih) također će pridonijeti napuštanjem otrovnih, toksičnih religija i osloboditi će društvo od predrasuda i mržnje koji su zagađivali kulturu predugo …“ (gay advocacy group)

Lažno jedinstvo dolazi.

Ono snažno korača.

Ono nastupa.

A kada kulminira biti će kratko i brzo kao pomrčina sunca.

Puno toga ovisi o našim molitvama, pokori i o našim glasovima koji viču u pustinji protiv ovakve društvene klime i plime. Kraj ove priče nije crn, nego je radostan. Nakon ovoga mračnog razdoblja će nastupiti – Kristovo jedinstvo. No, moramo biti informirani, a ne ustrašeni. Moramo nastaviti … motriti i … moliti.

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno