Connect with us

Društvo

Lalovac se vratio na Račanovo odlučno možda

Published

on

CROLAPS      Nevjerojatno je koliko Vlada komplicira svako jednostavno rješenje za bilo što, izmišljajući unosne poslove za procjenitelje, javne bilježnike i slične uslužne djelatnosti. 

Okolnosti se dramatično pogoršavaju. Dok najjače članice Eurozone dobivaju besplatan euro u neograničenim količinama, nama je Standard & Poor’s u prošli petak najavio pad kreditnog rejtinga. Naš dugoročni rejting BB znači izostanak investicija. Istovremeno je zaduživanje u SAD-u postalo preskupo. To opet znači da ćemo se tamo nastaviti zaduživati. Agencija S&P sumnja u sposobnost hrvatske politike da provede reforme u interesu održivih javnih financija. Vlada se sjetila ograničiti zaduživanje javnih poduzeća tek pred izbore. Premali je napredak u pitanju fiskalne konsolidacije, pa RH vjerojatno neće ispuniti ciljeve iz EDP-a o korekciji deficita do zadanog roka u 2016. Imamo neočekivanu suradnju korporacija i imperijalizma. Na grčki dug priključen je balon grčkih nacionalnih resursa! Iako su u Parlamentu EU mnogi rekli “ne” Transatlantskom trgovinskom i investicijskom sporazumu, u prošli petak je u Bruxellesu dovršen i deseti krug tog sporazuma. Nije riješen najveći problem, mehanizam rješavanja sporova između privatnih investitora i država. Kako najveći dio našeg javnog duga moramo vratiti u duplo kraćem razdoblju nego Grci svoj, posve je jasno da slijedi Crolaps, koji će se prema proročanstvu iz Međugorja dogoditi jako brzo!

Terapijsko “Rekao sam ja njima!”

Nakon što sam prije dva tjedna najavio mogućnost da Eurozonu napusti Njemačka a ne Grčka, dobio sam niz drugarskih kritika. Kada je to neki dan najavio Ashoka Mody, bivši pomoćnik direktora MMF-a za Europu i profesor ekonomije na Princetonu, najedanput su isti drugovi puni hvale za takvo razmišljanje. Već sam pisao o tome da su veliki vjerovnici skloniji postupnom njemačkom napuštanju Eurozone kroz projekt njemačkog eura “više brzine”, koji bi nosio postojeće dugove u eurima i valutnu klauzulu u euru, a euro druge brzine za Grčku i slične “ekonomije” brzo bi tonuo i povećavao konkurentnost tih zemalja, kao i konkurentnost Hrvatske ako bi kuna bila usidrena na slabiji euro. Umjesto širenja Eurozone na granice EU, imamo proces kontrakcije Eurozone na snažnije članice, što je na neki način izraženo trenutno uskom zonom monetarnog popuštanja.

Nijemac Martin Shulz, predsjednik Parlamenta EU, misli da bi izlazak Grčke iz Eurozone imao teške posljedice za cijelu EU. Zar teške posljedice za EU ne izaziva i ostanak Grčke u Eurozoni? “Bio bi to kraj europske solidarnosti da smo dopustili Grčkoj da napusti Eurozonu” – izjavila je Angela Merkel, koja je učinila sve da Grčka napusti Eurozonu. Da Shultz i Merkel glumataju dokazuje šokantna i pomalo pakosna izjava Wolfganga Scaublea, njemačkog ministra financija, da Grčka može računati na oprost dugova ako se vrati drahmi. Ali, kome nije jasno da grčki dug nije održiv? Njemačka je lukavo nametnula prebacivanje problema Grčke i Eurozone na sve članice EU.

Vlada RH slijedi izborni kalendar 

Naši problemi s granicama pokazali su da RH postoji samo da nešto damo drugima, svoj na svome, za sva vremena. Kao što je iz naših komisija za granice izbačen kompetentni profesor Davorin Rudolf, tako je naša ekonomija prepuštena neznalicama, odnosno političarima, pa onda samozvanim analitičarima i preko noći proizvedenim kapitalistima. Ministar Boris Lalovac konstatirao je da godišnje imamo 5 milijardi kuna nenaplaćenog duga. Posebno zabrinjava rješenje da mali porezni dužnici trebaju namiriti svoj dug državi i svima nama, a veći dužnici ne trebaju uplatiti porez, nego idu pod tretman Specijalnog ureda za velike porezne utaje, nekakav “porezni uskok”, zapravo porezno čistilište. Imamo selektivan pristup svim deklariranim normama. Svi znamo tko su najveći porezni utajivači, ali pod udar države idu braća Mamić jer su donirali kampanju Kolinde Grabar Kitarović, a mogli bi financirati i HDZ-ovu parlamentarnu utrku. Možemo li vjerovati Lalovčevoj izjavi: “O imenima ne bih, imena me ne zanimaju, samo je OIB bitan”. Lalovac dodaje: “Bit će zanimljivo što se nalazi na računima u Švicarskoj i Austriji, od njih još nismo dobili podatke, a zna se da najveći broj hrvatskih građana štedi upravo tamo.” Što se čeka?

Lalovac je iskazao predizborno vrludanje. “Kao što je premijer najavio, ako banke ne ponude konkretno rješenje za slučaj Franak, nastavit ćemo sa (zakašnjelim!) zamrzavanjem tečaja švicarca. Sad se samo traži način da bankama trošak ne padne u jednoj godini, već da se rasporedi na više godina.” Evo, priznajem da Lalovčevu logiku ne mogu slijediti. Kakva distribucija troška po godinama? I kojeg troška? Domaće izokretanje svega stvorilo je niz triper situacija, pa se najozbiljnije govori o očekivanju banaka da CHF ode na 10 eura. S naslova takvog očekivanja, u slučaju konverzije klauzule CHF u klauzulu EUR, možemo govoriti o bilijunskim troškovima banaka – svako prizemljenje očekivanja bankara vodi se kao trošak banke! Prisutan je izborni reket: glasujte za SDP ili rate i glavnice kredita idu u nebo. Što se dogodilo s Lalovcem? Pa, svaki mjesec, kod svake isplate mirovina, Lalovac mora skrušeno doći pred bankare i uvjeriti ih da zija samo zbog izbora. Koliko je realan sukob Lalovca i takvih bankara? Umjesto rješavanja valutne klauzule i prenapuhanih glavnica kredita, nude nam se sumnjivi osobni ratovi.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović sastala se s predstavnicima nezadovoljnih korisnika kredita iz Raiffeisen grupe, i nakon toga uputila pismo institucijama koje trebaju pokrenutu odgovarajuću istragu. Kako to Predsjednica navodi, austrijske zadruge iz Raiffeisen grupe prekršile su više zakona, a svejedno se na njihov zahtjev provodi preko 10 tisuća ovrha. Nakon deset godina plaćanja kredita, korisnik i dalje duguje skoro cijelu glavnicu!

Lalovac proizvodi ideje umjesto konkretnih rješenja 

Vlada je za kredite s klauzulom CHF pridržala obračunski tečaj na 6,39 kuna i kamatu na 3,23 posto. Značajno je zauzdala zateznu kamatu. Sve je to jako puno i jako malo. Zaustavilo se u okvirima političkog inženjeringa. Povika Borisa Lalovca protiv banaka sve više se pokazuje kao predizborna strategija SDP-a, koja ide za prevaljivanjem odgovornosti Vlade i HNB-a na poslovne banke. Hrvatska Javnost počinje sumnjati da Vlada nije namjerno riješila problem kredita s valutnom klauzulom tako da može manipulirati sa društvenom scenom. Kao, za loše stanje u zemlji krive su banke. Zoran Milanović mudro dozvoljava kult Lalovca, “usamljenog hrvatskog borca protiv stranih banaka i strane okupacije”. Svaki put kada očekujemo da Lalaovac odabere konačno rješenje za kredite s klauzulom CHF, on plasira novu ideju.

“Za one koji imaju kredite u švicarcima mislim da bi bilo fer da do kraja otplaćuju kredit kao da su ga uzeli u eurima (Lalovac dobro krene, ali onda ode u suprotnom pravcu). Znam da su pritisci veliki da se to riješi, ali to zahtijeva velike gubitke bankama (opet Lalovac o gubicima banaka!), pa tražimo način kako ih ublažiti, da ne plate sve u jednoj godini, jer bismo time uništili njihov kapital, ne bi mogli financirati gospodarstvo (zapravo brine hoće li mu banke posuditi novce za isplatu mirovina).” A banke će povući više ako rasterete svoje dužnike, ako ih ne unište na kraći rok. “Mi cijelo vrijeme govorimo da prema Zakonu o porezu na dobit banke mogu otpisivati dio dugova i to im je porezno priznat rashod. Ali one same moraju dati kriterije po kojima će se otpisivati dugovi. Neka kažu: otpisivat ćemo 20 do 30 posto glavnice po tim i tim kriterijima. One samo traže dodatne olakšice, a naš odgovor je – pa dali smo vam već. Također, bitno je pitanje vrijednosti nekretnina, kojima vrijednost treba svesti na tržišnu, i shodno tome nivelirati rate kredita.” Ali, banke traže da im se svaki otpis duga prizna kao porezni rashod, uključujući kredite pravnim osobama. Loši portfelji banaka uglavnom su krediti pravnim osobama. Lalovac bi da se riješe samo glasači, a “glasači” su najžilaviji dužnici, kojih se banke teško odriču.

Lalovac je u pravu kada kaže da rate nekog kredita trebaju pratiti realnu vrijednost stana, ali tko će aplicirati to rješenje. I što ono donosi u budućnosti, jer su cijene nekretnina u snažnijim članicama Unije porasle za oko 30 posto! Hoćemo li u konačnici dobiti rast glavnice kredita i s tog naslova? Tko će angažirati procjenitelje, tko će ih plaćati, i tko će ih kontrolirati? Takvo rješenje je jalovo, jer je komplicirano, jer donosi more poslova za procjenitelje i slične profesije. Svako individualiziranje rješenja nekog kredita zapravo je dodatno kompliciranje, koje završava kao skupi administrativni cirkus. Što ako nekom stanu nije pala njegova vrijednost? Švicarski franak otišao je u nebo i za taj stan i za taj kredit! Posebno su smiješne priče o prvoj nekretnini i vikendicama na moru. Svode se na to da banke uzmu dužnicima sve što posjeduju.

U dijelu HNB-a gleda se pozitivno uvođenje poreza na aktivu banaka koja se odnosi na švicarce. “Gledajte, što god se dogovorili, uveli porez, zamrznuli švicarac, ili išli na konverziju, sve će to utjecati na profit banaka, i toga su oni svjesni. Međutim, treba reći da su banke od 2008. do 2014, dakle u najžešćoj recesiji, povukle 10 milijardi kuna profita.” Nekako mi ta Lalovčeva izjava krije u sebi njegov osobni zaokret u korist banaka. Lalovac zapravo naglašava da banke zbog ublažavanja elementarne nepogode Franak mogu izgubiti milijarde kuna profita, pa im država to mora na neki način nadoknaditi. Vlada želi pridobiti glasače, ali isto tako zadržati “stabilan bankarski sektor”, koji bi se namirivao o trošku glasača, preuzimanjem loših portfelja banaka pod izgovorom selektivnog socijalnog pristupa. Zašto je obmana očigledna? Pa, zašto bi banke bile zainteresirane da država preuzme loše portfelje samo za socijalno ugrožene dužnike? Kako se uopće rodila ideja da socijalni pristup rješava slučaj Franak? Banke zapravo imaju veći problem s poduzećima nego s građanima, što Lalovac priznaje.

Lalovac je zgrožen mogućnošću da netko kupi jedan stan a otplati četiri. “Zašto banke ne žele ponovno vrednovati nekretnine i na bilo koji način riješiti problem? Jer bi (opet će Lalovac) zabilježile gubitak i ne bi bilo bonusa. Mi ćemo zato ići s tim zakonom gdje će biti sve regulirano jer to su socijalno(!)-društveni problemi koje moramo rješavati.” Dakle, imamo novog Lalovca koji u svojim novim postavkama jasno specificira: gubitak banaka i socijalni, odnosno individualni pristup! Sve je to veliko iznenađenje za Udrugu Franak, koja će morati tražiti pomoć na drugoj strani, ako druga strana uopće postoji. Jeli to HDZ? Udruga Franak treba se konačno suočiti sa činjenicom da im neće pomoći oni koji su probleme prouzročili i da na slijedećim parlamentarnim izborima trebaju podržati svoje prirodne saveznike, Živi zid i Blokirane, bez obzira u kojoj će mjeri naš predatorski izborni inženjering uspjeti oblatiti Ivana Sinčića i Ivana Pernara. Problem je što su Pernar i Sinčić tek počeli propovijedati i proizvoditi čuda, što njihova evanđelja još nisu kanonizirana, što masovno pokrštavanje još nije počelo.

Iako je ustanovljen PTSP kod većeg broja dužnika banaka, ovdje ću spomenuti takozvani efekt nesanice. Istraživanja su pokazala da osobe koje imaju primanja viša od 10 tisuća kuna ne pate od nesanice. Umjesto što trošimo silna sredstva na liječenje ljudi od depresije i na tuđu farmaceutsku industriju, pametnije je za iste novce ljudima povećati plaće, time i zdraviju potrošnju, time i zdraviju proizvodnju, pad uvoza da ne spominjemo. I eto načina da suzbijemo deficit proračuna. Sukladno takvoj efikasnoj preventivnoj medicini, rješavanje nesanice kreditno zaduženih građana ozdravilo bi cijelu naciju, jer bi se tako omogućio povratak monetarnoj suverenosti, koja bi opet donijela jačanje našeg izvoza.

Rezime – da se ne zaboravi 

Boris Lalovac formalno drži stranu dužnicima banaka, ali stalno naglašava moguće gubitke vjerovnika. Banke su svjesne toga da su privatne osobe žilavije od pravnih. Kroz izrabljivanje građana banke kompenziraju svoje loše plasmane pravnim osobama, svoju promašenu poslovnu politiku. Dakle, iza ponude banaka da se kreditima priđe socijalno krije se prazno ništa. Tečaj kune vezan za euro nema nikakvog utjecaja na dug države i javnih poduzeća, jer je taj dug zapravo deficit – država sanira postojeće dugove tako što uzima nove. Vanjske dugove ne namirujemo kroz PDV – sav taj porez odlazi na domaće nametnike. Vezanje kune za euro nema nikakvog utjecaja na razduživanje i zaduživanje zemlje. Održava se isključivo za potrebe uvoznog lobija, kojemu možemo pridružiti i inozemne centrale “domaćih” banaka. Parazitske skupine i linije snažno lobiraju da vezani tečaj kune ostane, a za potrebe Javnosti naglašavaju tešku situaciju u kojoj bi se našli dužnici banaka ako kuna značajno deprecira. Dobar dio svake nove posudbe kanalizira se u domaću i inozemnu privatnu štednju – banke kroz kredite građanstvu sve teže namiruju glad predatora za visokim prinosima na oročena sredstva. Štednja je uglavnom namaknuta kroz korupciju i privatizacijsku pljačku. Stvarni problem je samo tridesetak milijardi kuna unutar zbroja kredita s valutnom klauzulom. Taj iznos praktično se ne bi otpisao, nego sistemski transformirao, unutar zdravijih parametara, odnosno u uvjetima monetarne suverenosti, što bi ojačalo izvoz, time i održivost otplate svih kredita, odnosno veći ulaz u banke od tih “sigurnih” trideset milijardi kuna.

Zanimljivo je da primjene deribora (NRS), euribora i libora daju iste rate kredita, iako je stopa na temelju naših obveznica nešto posve drugo od europskih i svjetskih stopa, koje izražavaju svjetske odnose u garancijama – praktično je bankrotirao cijeli svijet. Nije jasno zašto banke ne apliciraju istu kamatnu stopu, a rata za isti iznos kredita ipak je ista! Jedna banka prikazuje maržu 3,5 posto, a druga 5,5 posto! Kada kamatna stopa nije osjetljiva, onda je osjetljiva marža! Oni to zaista tako objašnjavaju! Vlada, HNB i poslovne banke rade što ih volja i posve ignoriraju sve ostale subjekte u državi. 

Lalovac izbjegava temu prenapuhanih glavnica kredita s klauzulom CHF, pa govori o smanjenju rata. Kako zaduženih građana s klauzulom u euru ima koliko i onih zaduženih s klauzulom CHF, to znači da vladajuća politička opcija namjerava zadržati postojeću vezanost kune za euro i za slijedećeg mandata, ako ga osvoji. Guverner HNB-a Boris Vujčić kaže da bi nas fiksiranje kamata stajalo 150-300 milijuna kuna! Kao, fiksiranje kamate kredita na 20 godina diglo bi kamatu za 1,2 posto. Dakle, pod izgovorom fiksiranja kamate, Vujčić nam servira zastrašujuće povećanje kamate! Boris Lalovac pristaje na takav rasplet, ako to neće podmiriti građani. Ali, prijatelju dragi, ako to namiri država, namiruju to građani! Banke bi to namirile tako da povećaju kamatu za 1,2 posto. Vujčić praktično poručuje bankama da u slučaju fiksiranja kamate na kredite opale državu za 300 milijuna kuna! Jesu li HNB i Ministarstvo financija filijale HUB-a?

Tvrtko Dolić  

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno