Connect with us

Tvrtko Dolić

Komisijski otpis hrvatske državnosti

Published

on

 IMAMO VIŠE VIJEĆA ZA NEDEMOKRATSKE REŽIME   Vjerovali ili ne, protuhrvatski naglasci najnovijeg Avnoja iz svibnja ove godine, održanog na takozvani “Dan pobjede”, odnosno na “Dan genocida nad Hrvatima”, pojavili su se kao radni materijal za vladino antifašističko Vijeće o nedemokratskim režimima.

Vjerovali ili ne, najnoviji Avnoj iz svibnja ove 2017. odbacio je Zavnoh. Svejedno, čak tri puta sastalo se paralelno vladino zemaljsko antifašističko Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima od Drugog svjetskog rata do proglašenja neovisnosti. Što slijedi? Antifašističko odbacivanje nedemokratskog režima kralja Tomislava?

>> Jugoslavenska antifa protiv Hrvatske (pogledati samo zadnjih pola sata)

Na sve su strane kanali začepljeni, u glavama i pod nogama, pa imamo poplavu baš svega. Petokolonaški požari na sve strane, pa onda stiže zagađeni antifašistički mulj. U ponudi svih tih antifašističkih vijeća za nedemokratske režime, posebno strši ono IDS-a, koje će presuditi samo jednom nedemokratskom režimu. Zapravo je za to kasno, jer su pripadnici tog “režima” pobijeni bez suda, ali umjesto njihove rehabilitacije, IDS traži kažnjavanje svih onih koji istaknu simbole poklanih nesretnika, uključujući i one pod kojim je obranjena Hrvatska u Domovinskom ratu. Jeli riječ o antifašizmu ili o demonskoj mržnji prema svemu hrvatskom? Jer, ako prođe prijedlog IDS-a, za isticanje nekih simbola branitelja možete završiti u pržunu, dok simbole agresora možete komotno isticati. Kako saznajemo, IDS će u saborsku proceduru uputiti prijedlog izmjena i dopuna Kaznenog zakona u smislu zatvorske kazne za isticanje fašističkih simbola, a prijedlog bi u takve uvrstio i pozdrav “Za dom spremni”, pod kojim je HOS obranio Hrvatsku i branio BiH, jer IDS veže taj pozdrav strogo za “ustaški režim”. U IDS-u se pozivaju na podršku HNS-a, koji to nije demantirao. Još žalosnije, IDS i HNS prema nekim simbolima agresije na Hrvatsku iskazuju poštovanje. Zanimljivo, nitko na ovome svijetu nije odrobijao četničku pjesmu “Mila majko, šalji mi salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”, koja se izvodila u okupiranom Vukovaru, nakon pada Vukovara, u vrijeme pokolja na Ovčari i u Vukovaru, sve pred TV kamerama.  

Ako je to moguće, ako je dopušteno takvo ismijavanje hrvatske obrane Domovine, onda nas ne treba čuditi tko je sve ušao u Plenkovićevo antifašističko vijeće, koje je već po svome sastavu nekakav prijeki sud za svaku Hrvatsku. Prevladavaju “politolozi” i političari. Tihomir Cipek odlazi u inozemstvo, pa je jedan politolog manje. Zašto povjesničari Ivo Lučić i Ante Nazor ne napuste orjunašku maskeradu? Niti radne materijale nisu pripremili povjesničari, nego Jasna Omejac i Anton Vujić. Smiješno je u takvo vijeće uključiti Tvrtka Jakovinu i Nenada Zakošeka, koji će ostati titoisti i ako im predočite konkretne dokaze da je Tito bio Hitlerov agent. “U vijeću sjedi dovoljan broj ljudi koji će znati valorizirati tradiciju antifašizma, svjesnih da se nikako ne mogu izjednačiti NDH i komunizam” – izjavio je Zakošek, čime je zapravo razgolitio Andreja Plenkovića, koji je formalno predsjednik Vlade RH, koji bi morao promicati pozitivno i civilizacijski prihvatljivo hrvatsko nacionalno određenje za dom i obitelj.

Paralelni prijeki sud za bilo koju Hrvatsku

Još prije protuhrvatske intervencije “antifašističkog” vijeća zvanog IDS, sve se prilagodilo paralelnom “Avnoju Tvrtka Jakovine”, koji se okupilo u svibnju, na takozvani “Dan pobjede”, odnosno na “Dan genocida nad Hrvatima”. Zaklonjeno iza njemačke socijaldemokratske zaklade Friedrich Ebert i domaćeg “demokratskog” centra Miko Tripalo. Na tom okupljanju “pobjednika”, povjesničar historiografije Branimir Janković uvodno je spomenuo “narative koji kruže oko Bleiburga”. Mnogi “povjesničari” u RH kvalificiraju kao narative konkretno izložene pletenice hrvatskih djevojčica koje su žive ugušene u zacementiranoj Hudoj jami. Vjerovali ili ne, “povjesničari” ovog prostora stavljaju u korelaciju partizanske zločine na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega s brojem doktorata na tu temu. A ono, samo za spominjanje Hude jame bili ste osuđeni na dulju zatvorsku kaznu. Da ste pokušali doktorirati na tu temu, bili bi doslovce razapeti. Robijalo se i za pjesmu “Marjane, Marjane”. Dakle, ako o Ramzesu nema doktorata komunjara, Ramzes nije postojao! To nisu znanstvenici, nego balkanska stoka.

Jeste li razumjeli kuda sustavno vuku Dejan Jović i Tvrtko Jakovina, pa i Hrvoje Klasić? Nakon što su s Zavnohom dojadili i Bogu i ljudima, najedanput priznaju da je Zavnoh Staljinova izmišljotina. Najprije su izgradili mit da se hrvatska državnost zasniva na Zavnohu, a onda poništavaju Zavnoh, vjerujući da tako poništavaju temelje hrvatske državnosti.

Na svibanjskom Avnoju imali smo ozarena lica Tvrtka Jakovine, Vesne Teršelić, Stipe Mesića, Vesne Pusić, Dejana Jovića, Nenada Zakošeka, Antuna Vujića, i sličnih likova. Blistali su od zadovoljstva. Bio je jako dobre volje i Drago Roksandić, ali je to više njegova osobna uljuđenost. Može se reći da je viša razina od spomenutih “znanstvenika”. Pitao sam se jeli netko od njih dobio glavni zgoditak na lutriji. Kad ono, imaju “konkretan dokaz pomahnitalog hrvatskog fašizma”. Hrvatski navijači navijaju za svoje. Nacistička svastika nacrtana je na hrvatskom stadionu. I još HOS-ova spomen ploča ima HOS-ovu oznaku. Katolički križ, hrvatski pleter, hrvatski grb i pozdrav Za dom spremni. Užas. Radi privida svjetske razine balkanskih seljačića, na svibanjsko okupljanje tog nekakvog “vijeća pritiska na Plenkovićevo vijeće” pozvano je nekoliko svjetskih povjesničara: Christian F. Ostermann (Hladni rat), Richard Overy (WW2 i 3R), Patrick Boucheron (povijest Francuske), koji su odigrali ulogu savezničkih savjetnika pri antifašističkom Glavnom štabu. Sve je pokvario jedan mladi Ukrajinac (nije predstavljen), koji je postavio zanimljivo pitanje o stvarnoj utemeljenosti “antifašističkog identiteta”. Kao što su Hrvati na Dan pobjede doživjeli genocid od strane antifašista, Ukrajinac je govorio o stradanju Ukrajinaca od “antifašističkih Rusa”. Otprilike: “Mi Ukrajinci nosimo u svome identitetu crtu antifašizma koliko i Rusi, ali sedam milijuna Ukrajinaca nisu smaknuli Nijemci, nego Rusi, antifašisti.” Svjetski znanstvenici naprosto su zaštekali, a domaće antife zujali su u prazno. Ovaj, znate, onaj, vidite. Tako je prijepodnevna antifašistička crna misa završila totalnim fijaskom.

Bljuvotine Dejana Jovića

Popodne su došle na red “domaće” zvezde. Pokazalo se da Vujić ne zna naziv radne skupine u koju je ušao. Drago Roksandić potvrdio se kao intelektualac, dok je Stipe Mesić imao novi salto mortale, jer je na kraju kritizirao druga Tita! Zato što se Tito nije držao gerilskog rata, nego je formirao “slobodne teritorije”, koji su izazivali reakciju okupatora. Etničko čišćenje u Drugom svjetskom ratu zvalo se “slobodni teritorij”. Mesić reče da su prilikom (partizanskih i četničkih) napada na sela Borićevac i Španovicu poginuli samo oni seljani koji su bili naoružani. Ne veli “oni seljani koji su pružili oružani otpor”. Mesić nije niti spomenuo četnike. Nema antifašističkih doktorata na tu temu. Osim toga, četnici su rehabilitirani kao antifašisti. Prema tome, kada Mesić nešto izjavi za antifašiste, isto je rekao o četnicima. To je to “spasonosno” pojednostavljenje – Hrvate su za Drugog svjetskog rata i za Domovinskog rata klali samo antifašisti. Zaključak: ubijanje Hrvata bilo je opravdano!

Sve je do kraja uprskao Dejan Jović. Naravno da je imao aluziju i deluziju na braniteljski Šator u Savskoj. Kritizirao je pravo Hrvatskog sabora da donese Deklaraciju o Domovinskom ratu, i to izjednačio s Titovim referatom. Smeta ga kvalificiranje karaktera Domovinskog rata kao obrambenog. “Povratak teritorija, ne i ljudi!” I Jović sva suprotna saznanja i činjenice prepoznaje samo kao narativ. Napominjem da je Jović od onih “znanstvenika” koji prepoznaju avnojski karakter Jugoslavije. Što misli o Zavnohu? E, to je druga priča. Evo što reče: “U hrvatskom Ustavu imamo Izvorišne osnove u kojima su dati elementi za koje se tada mislilo kada je Ustav pisan, a onaj koji ga je pisao bio je ujedno šef države, da oko njih postoji konsenzus. Te Izvorišne osnove stvaraju pretpostavku za mnoge mitske interpretacije hrvatske povijesti: 925. i Hrvatsko Kraljevstvo, pa vječna želja Hrvata za nacionalnom državom, Zavnoh, Domovinski rat, referendumi i ostalo. Recimo Zavnoh – treba preispitati legitimitet Zavnoha, koji je staljinistički inspiriran parlament, koji nema nikakav demokratski legitimitet. Zavnoh je u Ustavu, pola Hrvatske će reći: nasuprot NDH je Zavnoh, mi ćemo smatrati da je to progresivna Hrvatska, ali čekaj, nije li vrijeme da ispitamo demokratski legitimitet Zavnoha? Onda iz toga proizilazi legitimitet RH kao takve, granica koje su nastale u socijalizmu i svega drugog. Imamo s jedne strane ustavno napisanu povijest, država nam u tom smislu ne pomaže, jer ne stvara nikakav konsenzus, nego zatvara neke teme, jer ako otvoriš pitanje Zavnoha, to je protivno Izvorišnim načelima Ustava – neka se država izmakne iz te sfere! Da nas pusti na miru, da možemo u miru razgovarati, između ostaloga i o Zavnohu, o tome da li je istina da su ljudi htjeli državu… Ako formirate demokratsku državu onda morate biti slobodni dovesti u pitanje ono što je u Ustavu navedeno kao temelj hrvatske državnosti.” Tvrtko Jakovina je dodao: “Mnogi koji su navedeni nisu niti postojali.” Da je Jakovina minimalno opismenjen, znao bi da se Tomislav nije krunio na Duvanjskom polju zato što je ono plodno i dvoljno široko za publiku, nego iz simboličkih razloga, zbog činjenice da je Dalminium bio posljednje upravno središte starorimske Dalmacije. Jakovina je onaj zlonamjerni opsjenar koji tvrdi da 1918. Srbi nisu ubijali Hrvate, nego su spašavali Hrvate.

Jeste li razumjeli kuda sustavno vuku Dejan Jović i Tvrtko Jakovina, pa i Hrvoje Klasić? Nakon što su s Zavnohom dojadili i Bogu i ljudima, najedanput priznaju da je Zavnoh Staljinova izmišljotina. Najprije su izgradili mit da se hrvatska državnost zasniva na Zavnohu, a onda poništavaju Zavnoh, vjerujući da tako poništavaju temelje hrvatske državnosti. Oni su zapravo nepismeni krivotvoritelji. Naravno da je Zavnoh izmišljotina sovjeta, kao i Avnoj, jer Bravar to nije mogao niti naslutiti, a kamoli provući kao ratne i poratne krivotvorine i revizije. Jović je svjestan te avnojske provalije, pa nas uvjerava da je Tito sam i svojom rukom pisao svoje referate sve do svoje smrti. On osobno je svjedok toga – što se tu ima provjeravati? Nije Zavnoh temelj bilo čega. Temelj hrvatske državnosti su hrvatska kraljevstva – Hrvati su najstarija državnopravna nacija u Europi. Kasnije od Hrvata nacionalno i državnopravno oblikovali su se Francuzi, Englezi, Nijemci, i sve druge nacije čiju utemeljenost ne dovodimo u pitanje. Znaju to Jović i Jakovina, pa dalje od Zavnoha zatvaraju povijest. Kraj povijesti pronalaze retrogradno. Njihov “kraj povijesti” skriva hrvatska kraljevstva. Time je hrvatska državnost poništena. Demoni imitiraju Isusa: Stari zavjet je završen, otvorimo evanđelja Jovića, Jakovine i Klasića. Starozavjetni “De administrando impero” je Porfirogenetov roman, Ljetopis popa Dukljanina ulazi u psalme, Bašćanska ploča je HOS-ov spomenik. Tomislav nije postojao, Petar Krešimir IV bio je Petar Krešimir Ivo, a papa je pisao svome rođaku Branimiru, dok je misu na grobu Svetog Petra održao za poklane Avare. Hrvati i Hrvatska su izmišljotine, poručuje nam Dejan Jović, Srbin u Hrvatskoj ili nešto slično. Koliko znam, čak je i pad Hrvatskog Kraljevstva dokaz njegovog postojanja. Čak je i Hrvatsko-ugarska nagodba iz novovjeke 1868. dokaz hrvatske antičke državnosti. I ta državnost zahvaća šire od SRH/RH, i to se ne može sakriti deklaracijama protiv NDH, bez obzira kakva je bila, običan servis za potrebe okupatora ili režim, što nikako nije mogla biti, u prisutnosti moćnih njemačkih nacista i talijanskih fašista, opsjednutih obnovom Rimskog Carstva. Obnovom dva Rimska Carstva! Protiv Hrvata dopušteno je baš sve. Probajte u Srbiji javno izjaviti da Nemanjići nisu postojali i da je Srbija izmišljotina jugoslavenskog socijalizma, pa da upoznate srbijanski kazneni zakon i srpske nepisane zakone. Do kada ćemo dopuštati da naši neprijatelji kraljevski žive o našem trošku i sa svojim lažima truju našu djecu?

Vesna Teršelić naprosto je sijala. Držala se poput engleske kraljice, a vjerojatno nije niti engleska agentura. Kad su već HOS-ovci upriličili tako krasan poklon baš u Jasenovcu, može ona biti malo popustljiva, probavljiva. Kada pobjeđuješ, praštaš. Nismo na Križnom putu. Požalila se na usmenu predaju roditelja kao veliki problem. Pomislio sam kako Hrvatima treba oduzeti, oteti njihovu djecu. Zar se to ne događa? Govorilo se i o “ustaškom logoru Danica”, koji je zaista fenomen, jer se pojavio prije povratka ustaša u zemlju. Snježana Koren je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu nekakav specijalist za školsku povijest, odnosno udžbenike školske povijesti. Prevedeno, ona je ta koja dozira što naša djeca uče. Izrekla je svašta, pa nije čudo da nam se djeca iz škole vraćaju sluđena. Koren nije dobro podnijela Roksandićevu sklonost revizionizmu, odnosno propitivanju istine. Stoga je uvela novu razinu: zloćudni revizionizam! Revizionizam s određenom političkom agendom! Kojom? Bože dragi, ta njihova drskost, bahatost i komocija! Oni se doslovce ponašaju kao gospodari Hrvatske.              

PROPUST KOMUNJARA

Razumna intervencija Gordane Maras

Sve je zvonilo od protuhrvatskih ocjena, a onda se organizatoru dogodio propust: na okupljanje “pobjednika” provukla se Gordana Maras, ispred splitske udruge Benedikt, kao nekakva predstavnica “poraženih” i pobijenih, što je zasmetalo Tvrtka Jakovinu, koji je predbacio da udruga Benedikt njega ne zove na svoje tribine. Eto, skup je bio otvoren za Javnost, ali otkud tu Gordana Maras? “Gospodine Jakovina, suprotstavljate se povijesnom revizionizmu. Zašto ne dopuštate mogućnost da smo doznali neke nove činjenice?” – zanimalo je Maras. Sve “pobjednike” upitala je kako se osjećaju? Kao Hrvati ili kao globalisti? Jesu li ljudi? Provocirajući prisutnog Maxa Brändlea, direktora Friedrich Ebert Stiftunga u Zagrebu, izrazila je tugu da se danas u njemačkom Dudenu i njemačkim enciklopedijama hrvatska povijest prikazuje ružnijom nego za Tita. Ostala je prikraćena za odgovore. Jakovina je ustvrdio da su ostali ipak ljudi, i da među njima ima i Hrvata. Za ne povjerovati.

 

Tvrtko Dolić

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno