Connect with us

Društvo

Kolumbijac kojem je Bog otkrio tajnu kraja vremena: ‘Ovo je vaše oružje za svršetak svijeta…’

Objavljeno

- datum

 SPLIT, 26. LIPNJA    Bog mu je rekao i koji je posljednji znak koji će se dogoditi prije dolaska Isusa!

Naklada Benedikta najavila je ponovni dolazak Marina Restrepa u Hrvatsku. Svojim čudesnim svjedočasntvom gostovat će u 18 župa u Hrvatskoj i 4 u BiH od 12. lipnja pa sve do 5. srpnja. Uskoro će biti objavljeni detalji gostovanja, a neke od tema, osim svog osobnog svjedočanstva, o kojima će govoriti su sljedeće: Novi svjetski poredak, rodna ideologija i masonerija, uloga anđela, Marije i sakramenata u duhovnom boju, obitelj, dar vjere, evangelizacija i potreba za novom evangelizacijom….

Svjedočanstvo

Marino Restrepo Kolumbijac je koji je doživio nevjerojatan život. Iako je odrastao u katoličkoj obitelji sa 14 godina odvaja se od obitelji, odlazi na školovanje u Kaliforniju, odvaja se od Boga te se prepušta ovisnostima, promiskuitetu, magiji, hinduizmu, okultuizmu i svim drugim filozofijama i religijama New Agea. Potpuno je otpao od Boga.

U njegovoj 47. godini života dakle nakon 33 godine u životu idolatrije, magije, novca i slave, jer je kao takav doživio veliki uspjeh u svijetu glazbe, izdavaštva, i glume, te je imao ugovor ekskluzivan ugovor sa Sonyjem, njegovu mnogobrojnu obitelj pogađaju tragedije. Umire majka, otac, sestre. Vraća se u svoj rodni kraj sestrama, i jedna od sestara, ne znajući koliko je daleko u otpadništvu zamoli ga da sa drugom sestrom krene na devetnicu Dijetetu Isusu za njihovu obitelj. Iako se ismijavao sestrinom vjerom, udovoljava joj i kreće u devetnicu. Pred kraj devetnice oko samog Božića na putu do doma hvata ga gerilska skupina koja ga zarobljava na šest mjeseci.

Vežu mu povez oko očiju i stavljaju ga u mračnu pećinu gdje ga izrabljuju i muće. U toj tami i nevjerojatnoj boli i strahu odjednom shvaća da svi bogovi koje je štovao, da sva slava, moć, novac koju je posjedovao, da sva magija i demonska filozofija koju je uživao ne mogu mu pomoći sad u ovom trenutku. Petnaesti dan zatočeništva, Marino Restrepo u budnom stanju doživljava mistično iskustvo koje traje oko 8 sati.

Spoznaja grijeha

U prvom dijelu mogu reći da sam bio potpuno budan kao mi sad ovdje, osim to sam se nalazio u mračnoj pećini s kapuljačom na glavi i zavezanih ruku.
I uza svu tu muku odjednom sam sebe ugledao kao trogodišnje dijete u svom rodnom gradu u Kolumbiji.

Vidio sam sebe kao dijete, imao štap u ruci i udarao cvijeće. Čuo sam sluškinju koja mi govori da to ne radim. Zapao sam u stanje panike. Nisam mogao shvatiti kako je moguće da ja u dobi od 47 godina mogu proživljavati nešto kad sam imao tri godine.

Bio sam u stanju potpune budnosti u pećini i potpuno svjestan onog što se dešavalo prije. Prvi poriv je bio da pobjegnem iz pećine ali znao sam da to ne mogu učiniti jer bi me gerilci ubili misleći da bježim i tako sam morao ostati gdje jesam.
Nastavio sam ići kroz svoj život i kad sam došao do dobi 11, 12 počeo sam osjećati neizdrživu bol. Nije to bila fizička nego duhovna bol – zbog mojih grijeha. A ja sam bio čovjek koji nije vjerovao u grijehe. Moja majka koja me znala posjećivati u Kaliforniji znala je reći da je jako zabrinuta za moj život. Rekla mi je da ako umrem u takvom stanju u kojem jesam da ću završiti u paklu. Ja sam se smijao mojoj majci govoreći joj da joj je religija isprala mozak. Zapravo ono što sam prolazio bila je bol mojih grijeha. Prolazio sam također i kroz dobro u svom životu. Ali ono što je bilo dobro prolazilo je bezbolno. A ono što je bio loše izgledalo je da se nikada neće maknuti, kao smrznuto i skamenjeno. Mislim da sam proživio cijeli svoj život.

Slijedeća stvar je bila još mističnija’, svjedoči Restropo dodajući da je tad čuo Božji glas koji je bio toliko milosrdan i pun ljubavi da ga on nije mogao podnijeti.

Bog govori

‘Taj glas je bio tako snažan da se činilo da dolazi odasvud iz svemira. Činilo se da dolazi i iz mene i to je bio najmilosrdniji, pun opraštanja i ljubavi i ja ga nisam mogao podnijeti. Nisam se mogao nositi s njim. Samo sam želio da ga ne čujem. Kao da me palio. I u tom trenutku shvatio sam da sam potpuno ‘prazan od ljubavi’. Nikad nikog nisam volio i zato me prava ljubav pržila. Cijeli moj život je bio sebeljublje. Sva dobra djela koja sam mislio da radim cijeli život radio sam da proslavim samo sebe. Bio sam ‘prazan od Boga’. Bio sam pun sebe. Prestrašno. Tako sam odbacio Boga. On je utihnuo. Kad je prestao govoriti upao sam u nevjerojatnu usamljenost. I tišina je bila kao vječno umiranje. Izgledalo je kao da nikada neće završiti. Znao sam da ako On ponovo progovori da ću se raspasti.’

Tada je dobio viziju pakla u koji nikad nije vjerovao te napominje, pakao postoji, ja sam bio tamo.

‘Počeo sam tonuti u maglu i mogao sam vidjeti da je svaka molekula bila prokleta duša a njih je bilo toliko mnogo da su sačinjavali maglu. Znao sam da su to demonizirane ljudske osobe. Ali na površini su još zadržavale crte ljudskog obličja ali su bile izobličene grijehom. Bio sam u savršenom stanju znanja. Mogao sam shvatiti sve. Znao sam sve moguće oblike grijeha koji ih je izobličio. Razumio sam nešto vrlo teško. Nisam znao da kad duša iziđe iz tijela i stigne do spasenja i čak je ako je u stanju čišćenja (čistilište) ona još uvijek ima glas, ali kad idete dublje u ponor prokletstva duša nema više glas. Tamo je toliko ljutnje i toliko mržnje i oni tako jako žele to izraziti, ali jedino što iziđe iz njih su samo zvjerski krici, a ja sam razumio što oni govore. Postoje mnogi stupnjevi osude. Tamo sam otkrio demonsku hijerarhiju. Nju sačinjavaju pali anđeli. To su duhovi koji nikad nisu bili ljudi koji su pali s neba. A ljudske duše su njihovi robovi u vječnosti. Počeo sam čuti iz velike daljine glas koji je postao sve bliži i jasniji. Ponovo sam se našao licem prema zemlji na planini i Gospodin je nastavio govoriti.’

Bog mu je otkrio tajne

U sljedećem trenutku Bog je Marinu otkrivao veliko znanje o posljednjem vremenu, ali možda je najvažniji dio tajne taj da nas Bog naziva svojom vojskom. Pokazao mu je snagu svetih sakramenata, svete mise i svete ispovijedi ali nevjerojatnu snagu svete krunice i Blažene Djevice Marije. Također, kazao mu je da je posljednji znak koji će se dati svijetu prije dolaska Isusa Krista na zemlju – obraćenje Židova. Bog mu je rekao da će se to dogoditi preko noći.

‘Tu se radi o jednom duhovnom razdoblju borbe dobra i zla. Gospodin je rekao da on ima svoj savršen plan i oni koji žive po njegovoj volji oni su u tom planu. A oni koji žive izvan njegove volje su kao ribe na obali. Rekao mi je da je točan broj osoba koji će ući u Kraljevstvo Nebesko ali svako stvoreno ljudsko biće stvoreno Bogom je pozvano da bude u tom broju. Bog ima vrlo malo prijatelja. Mnogo ljudi izabiru svijet. Ekonomija spasenja kaže da postoji točan broj osoba. Pavao nam to jasno objašnjava. Kad broj pogana koji će ući u Kraljevstvo je dosegnut, Izrael će se obratiti. Rekao mi je da je posljednji znak prije Isusova povratka – obraćenje židova i to će se dogoditi preko noći. To će biti posljednji znak.

Sotona svakako pokušava eliminirati židove, jer misli ako se njih riješi da se Isus neće vratiti. Ali on to ne može učiniti. Ali jer je sotona 100 posto zao, prema tome 100 posto je glup.

On me ponovo pozvao u svoju katoličku vjeru rekao mi je da smo mi nastavak židovstva i pokazao mi je da je crkva počela na oltaru Melkisedekovu, u vrijeme Abrahama. Rekao je da je prisutnost Melkisedekova koji je nadnaravni svećenik je najavljenje božanskog svećenstva. Konzumacija tj. ispunjenje tog svećenstva je utjelovljenje Isusa Krista. Isus Krist kaže da ne može nitko postati katolik ljudskom voljom. stvoreni smo da bi smo bili jedno. I način na koji mi je objasnio je da Abraham nije bio Abraham dok nije ima 75 godina. Živo je kao poganin i zvao se Abram ali je rođen da bude Abraham. Zato je stvoren. Mojsije nije postao veliki prorok nego tek u 50. god. Čak je bio ubojica, ali rođen je da bi bio Mojsije. Za to je stvoren. Mi smo stvoreni da bi bili – tko jesmo. Katolik koji postane katolik u 60. je rođen da bude katolik.

A razlog je taj što smo mi euharistijske posude za naknadu. Kovčeg saveza koje je pleme Levija nosilo toliko godina je isti kovčeg za kojeg je Salomon napravio veliki hram, taj kovčeg saveza je postao čovjekom i mi ga imamo u svetohraništu i ta euharistija je centar sve Božje moći, novog stvaranja. Gospodin mi je rekao da sam bio dezerter jer sam otišao iz njegove vojske. Crkvu je nazvao svojom vojskom.

Rekao je da mi je dao puninu istine i da mi koji smo euharistijske posude za naknadu grijeha mi smo odgovorni za ostatak čovječanstva. Kad uzmemo pričest mi jedemo kruh život da možemo hraniti i one koji ga ne mogu uzeti. Kad idemo na ispovijed i kad kleknemo i tražimo odrješenje mi to činimo za onog koji nije sposoban ići ili ne zna za to. Kad molimo – molimo i za one koji ne mole. Kad vjerujemo – vjerujemo i za one koji ne vjeruju. Postajemo svijetlo i hrana čovječanstva. Postajemo nada. Postajemo tvrđave svijetla. Mi smo živi kamenovi hrama Božjeg. Naša poslanje u životu je da budemo vjerni, ostalo će učiniti Bog.

Rekao mi je da oduzeo od mene vjeru kad mi je oduzeo ispovijed. Mislio sam da je smiješno ići ispovijed. Drugom grješniku. On mi je objasnio tajnu koja se krije iza tog sakramenta. To je vrlo snažan sakrament. On je ustanovio taj sakrament kad je uskrsnuo i pojavio se pred apostolima iza zatvorenih vrata. Rekao im je da im daje moć da otpuštaju grijehe ili da ih zadrže. I da će im dati snagu posredništva. Naša priroda ima na sebi mrlju– istočnog grijeha. Iako se za vrijeme krštenja nad nama moli mali egzorcizam Pavao nam kaže da je u nama zakon koji nas naginje ka grijehu. On kaže ‘radim upravo ono što ne želim’. Gospodin nam daje sakramente, jer za nas da bi bili vjerne euharistijske posude mi moramo držati naša srca spremna za euharistiju.

Vidio sam Isusa u hostiji. Kad mi stvarno vjerovali u to kad dođemo u crkvu mi bismo bili u ekstazi. Jer ovdje – mi smo u prisutnosti Gospodina koji nas je stvorio. On dolazi izliječiti rane naše duše i jačati nas da bismo mogli ponovo ljubiti i da bismo oprostili i ponovo imali samilosti i ljubavi i tako je euharistija naš život. Mi bismo trebali preklinjati Gospodina da nam da glad za euharistijom. Da prestanemo biti gladni za sobom.

Gospodin mi je i doveo najdivniju osobu i rekao mi je da ću naučiti da mu vjerujem i dao mi način da mu se mogu približiti. Doveo mi je Blaženu Djevicu Mariju. Ugledao sam predivnu osobu. Imala je predivni autoritet poniznosti i čistoće. To je bilo upravo ono što ja nisam imao. Nisam imao niti čistoće, niti poniznosti. I tako je nisam mogao gledati. Pogledao sam u vodu a ona se pojavila tamo. Rekla mi je da ona je moja majka i da me nikad nije ostavila i da me neće ostaviti. Rekla mi je da vjerujem u Isusa i da će me on spasiti od moje paraliziranosti. Našao sam sebe u utrobi kao dijete i bio sam povezan s njom kao s duhovnom pupčanom vrpcom. I sve što je izlazilo iz mene i išlo prema Isusu išlo je kroz njenu utrobu. I sve što je dolazilo od Isusa prema meni išlo je kroz njenu utrobu. Od nje sam učio o hijerarhiji anđela. I o svetoj tradiciji. O otajstvu prvih mučenika. O tajni hijerarhije svetaca. o tajni crkvene hijerarhije na zemlji. Moć poslušnosti. Moć molitve. Tajna bitke kršćanstva koju proizvodi krunica. Mnogo je bitki kroz stoljeća koje su stvorile krunicu. Bog je svako zrnce krunice nizao s krvlju mučenika. Pripremao je oružje za svršetak svijeta. Ona je došla s oružjem za nas. To je rezultat mnogih bitaka koje su pobijeđene.

Gospodin me vratio u tijelo, a to se dogodilo kao da je munja prošla kroz glavu. Trgao sam se. I dalje u pećini svezan s kapuljačom na glavi. Znao sam da mi se nešto divovsko dogodilo. Nisam to mogao dozvati u sjećanje. Jako sam se borio i mislio da sam izgubio. Vrlo uskoro sam shvatio da je naprosto uliveno u mene.’

Nakon tog iskustva, Marino je ostao još 5 mjeseci u pećini u molitvi a onda je na čudesan način oslobođen. Od tada ide po svijetu i svjedoči sve što mu je Bog rekao na spasenje mnogima!

Detaljnije svjedočanstvo pročitajte ovdje, a ovdje je popis župa u kojima će Marino Restrepo gostovati od 12. lipnja do 5. srpnja u Hrvatskoj gdje ćete moći uživo čuti ovo svjedočanstvo i još mnoge druge tajne koje mu je Bog otkrio!

Banjole
Generalski Stol

Humac, Ljubuški
Ivanić Grad
Jasenice
Katuni-Kreševo
Lički Novi
Livno
Našice
Petrinja
Posušje
Pregrada
Senj
Sinac
Sisak
Split
Svetice kod Ozlja
Tomislavgrad
Velika Gorica

 

Komentari

Društvo

NE STIŠAVAJU SE REAKCIJE SVIJETA NA SUĐENJE U FINALU Nogometne legende uništile suca, Mourinho posebno razočaran: ‘Izgubila je bolja momčad, a sve zbog VAR-a’

Objavljeno

- datum

S lijeva na desno: Jose Mourinho, Nestor Pitana i Danijel Subašić, Roy Keane, Luis Suarez

I dalje pristižu brojne reakcije na odluku Nestora Pitane da igranje rukom Ivana Perišića okarakterizira kao kazneni udarac.

Među najoštrijima je bio legendarni Peter Schmeichel. “Koristio je VAR pri odluci da dosudi penal u situaciji kada mislim da ga nikako nije bilo. Odlukom da pokaže na jedanaesterac za Francusku potpuno je uništio utakmicu”, izravan je bio Danac. Kaže da sudac ni sam nije bio siguran da li je bio penal. Konstatira da je ta odluka prelomila utakmicu. “Ta je odluka prelomila utakmicu. Hrvatskoj je isisana sva energija, te joj je oduzeta inicijativa koju je imala. Perišić se nikako nije mogao izmaknuti, lopta ga je iznenadila”, naglasio je za kraj.

Svoje viđenje ove situacije dao je i nekadašnji igrač Reala, Iker Casillas. ” Još jedna pogreška! Pa nije Perišić mogao maknuti ruku nikako. Matuidi je pokušao udariti loptu glavom, promašio loptu i ona je pogodila Perišića u ruku. Moje mišljenje je da to ne može biti penal”, rekao je bivši španjolski golman. Kod prvog gola, Casillasu nije bila jasna uporaba VAR-a. “Iskreno, ja korištenje VAR-a i ne razumijem dobro. Francuska je zabila iz slobodnjaka kojem nije prethodio prekršaj. I nikom ništa“, rekao je.

Urugvajski napadač, Luis Suarez, komentirao je pak odluku suca kod prvog gola. Kaže da nije postojao prekršaj na Griezmannu kod prvog gola i da je Pogba bio u zaleđu.

Javili su se i legendarni engleski suci. Mark Clattenburg kaže da je Perišićeva ruku u prirodnom položaju, te da nema nikakvog pokreta prema lopti. Dermont Gallagher, jedini Irac koji je sudio u Premier ligi od njenog osnutka ostao je u čudu. “Pravila kažu da za dosuđivanje penala mora postojati namjera. A ovdje njegove ruke nisu u neprirodnom položaju”, rekao je Irac. Howard Webb jednostavno ne shvaća zašto je Pitana dosudio jedanaesterac za Francusku. “Ovo nije bilo ispravno korištenje VAR-a. Sudac nije smio dosuditi penal na ovakav način”, istaknuo je sudac koji je 2010. godine sudio finale Lige prvaka i Svjetskog prvenstva.

U reakcijama je najžešći bio Roy Keane.Nogomet je najljepša igra na svijetu, ali ta odluka mi se gadi. Stvarno mi se gadi. Hrvatski igrači su zaslužili bolje od toga. To je smiješna odluka. Sramotno. Taj sudac nikad nije igrao nogomet”, rekao je legendarni Irac.

Svoj komentar je dao i Jürgen Klinsmann. “Ako sudac nije siguran u svoju odluku, onda bolje da ne sudi penal”, tvrdi Nijemac.

Sporni detalj komentirao je i Joey Burton. “Ako mislite da je ovo penal, onda ste ili Francuz ili nikad niste igrali nogomet. Kako da se Perišić ovdje izmakne?”, napisao je Burton na Twitteru.

Mendažer Manchester Uniteda, Jose Mourinho, komentirao je primjenu VAR-a. “Na poluvremenu bolja momčad je gubila 1:2 i to zbog pogreške u primjeni VAR-a, odnosno pogrešnog tumačenja njegova koncepta”, rekao je Special One. “Ne kažem da je ili nije bio penal. O tome svatko može imati svoje mišljenje. Stvar je u tome da je koncept VAR-a da ispravlja važne sudačke greške, a u ovoj situaciji to nije bio slučaj i to je jako, jako razočaravajuće.”, dodao je za kraj.

Engleska legenda, Alan Shearer, misli da Svjetsko prvenstvo nije smjelo završiti na ovakav način. “Nije u redu da smiješna odluka poput ove odluči finale. To je nezasluženo nakon ovakvog turnira. Hrvatska je bila briljantna, a gube zbog penala i slobodnog udarca koji nisu trebali biti suđeni”, napisao je Shearer na društvenim mrežama.

Svoje negodovanje je izrazio i Gary Lineker. “Neeeeeee! Ne možeš dosuditi takav jedanaesterac. Pobogu VAR“, napisao je najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1990.godine.

Nekadašnji igrač Liverpoola, Jamie Carragher, stao je u obranu VAR-a, te je za sve okrivio suca. “Nemojmo ovdje kriviti VAR, ovdje je isključivi krivac sudac! VAR je samo pokazao snimku, sudac je odlučio”, tvrdi bivši igrač Liverpoola

Cijeli članak pročitajte ovdje.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Višnja Starešina: Sinovi Oluje protiv ‘dece’ komunizma

Objavljeno

- datum

Nekoliko stotina tisuća populista, mahom marginalaca, okupilo se u ponedjeljak u središtu Zagreba da bi pozdravili svoju momčad s vrha Svijeta. Samo stotinjak tisuća!? Ma četiri milijuna populista, mahom marginalaca, već danima bodri, slavi, podupire uspon hrvatske nogometne momčadi na vrh Svijeta.

Ona šačica elitnih, jedva desetak tisuća njih, ali dobro umreženih, koji u potpunosti kontroliraju cijeli hrvatski sustav, na ozbiljnim su mukama. Kako spriječiti širenje opakog populizma? Jer probuđeni narod je opasan za lažnu elitu. Jer vidi. Jer osjeti da može. I jer je spreman odbaciti okove i izaći iz ropstva.

Samonikli vođa

Što mogu vidjeti ti razbuđeni populisti u uspjehu Dalićeve nogometne momčadi? Iznad svega mogu vidjeti gotovo neiscrpan hrvatski potencijal koji uz pravo vodstvo daje vrhunski rezultat, u svjetskim razmjerima, prema svjetskim mjerilima. Vrhunski nogomet je danas kompleksni spoj talenta, rada, organizacije, vodstva i biznisa.

Dobrodošli kuću, dragi naši …

Nacionalna nogometna reprezentacija u tome je usporediva s nacionalnom vladom, Zlatko Dalić s Andrejem Plenkovićem. I već tu počinju drastične razlike. Zlatko Dalić je rođeni, samonikli vođa, koji je taj svoj talent brusio i u uspjeh pretvarao sam, često nasuprot sustavu, i svaku je svoju višu stepenicu morao zaraditi prethodnim rezultatom. Andrej Plenković je rođeni, nasljedni upravitelj koji nikada nije ni bio u prilici dokazivati se mjerljivim rezultatom i njime se izboriti za svoju šansu. Njega je “mreža” nosila s pozicije na poziciju.

Dalić zna da rezultat ne može postići bez tima, da taj rezultat nije potpun bez potpore naroda, i uspio je stvoriti onu čarobnu formulu zajedništva u višem cilju – između izbornika, igrača i naroda u kojoj jedni druge nose i podupiru. I koja onda eksplodira kroz rezultat. Plenković je izučeni majstor gušenja slobode, kreativnosti i potencijala, koji uvijek nastoji pokazati da je on taj koji je najpametniji, koji je iznad svih, koji zna najbolje, koji upravlja svojim podanicima postavljajući ih i smjenjujući po svojoj volji, koji nas još samo mora naučiti da mislimo njegovom, a ne svojom glavom.

Dalić svoj uspjeh gradi na izvrsnosti svojih igrača, obogaćenoj emocijom i ponovno probuđenim nacionalnim zanosom. A svi su oni slobodni mladi ljudi, neovisni, uspješni, bez obaveza prema lokalnim partijskim komesarima, formirani u zapadnom sustavu vrijednosti, ali i sa snažnim nacionalnim nabojem. To je zapravo generacija sinova Oluje, kojoj je na čvrsti nacionalni korijen usađena europska nadgradnja. Plenković svoj tim slaže, ili mu ga slažu, na načelu ovisnosti o “mreži” i na kriterijima osrednjosti i nesposobnosti, uz prikriveni uvjet – pripadnosti staroj komunističkoj upravljačkoj nomenklaturi.

Oni su generacija sinova i kćeri jugoslavenskog komunizma, zamaskirani europskim floskulama i ugrađeni u hrvatski sustav na svim razinama. Plenković je samo proizvod i paradigma tog sustava, izgrađenog na “plenkovićima”. Dalić je individualac u službi pobjede nacionalne nogometne momčadi. Plenković je dijete sustava, u službi njegova održanja. Dalić svoj uspjeh gradi s narodom, Plenković nasuprot narodu. Dalić tako očito voli svoj narod. Plenković tako očito prezire narod. A i boji ga se.

Umreženi mediokriteti

Zbog svih tih dubinskih razlika, Hrvatska je na vrhu svijeta u nogometu. I na dnu Europe prema gospodarskim pokazateljima. Dakako da odgovornost za to nije samo na Plenkoviću, pa niti najviše na njemu. On je ipak tek privremeni čelni epifenomen trulog klijentelističkog sustava koji drži Hrvatsku gospodarski i društveno zarobljenom u starim okvirima komunističke Jugoslavije.

Vrijednost uspjeha Zlatka Dalića i nogometne reprezentacije je u tome što pokazuje koliko Hrvatska može i gdje bi mogla biti da država, društvo, gospodarstvo, kultura, sport i dalje nisu zarobljenici tih desetak tisuća umreženih mediokriteta, koji mogu zadržati svoje pozicije samo gušenjem slobode, kreativnosti, individualnosti i nadasve – gušenjem nacionalnog identiteta i ponosa. Ta probuđena vjera u sebe i snaga zajedništva su ono od čega strepe trule i lažne elite. Pa u šest tramvaja na Trgu bana Jelačića, u pet poslijepodne radnim danom, ima više hrvatske elite nego s obje strane Markova trga.

Strah od uspješne nogometne reprezentacije lažne elite već godinama nastoje sustavno ugušiti: od Jovanovićeva “isušivanja močvare” do pravog specijalnog rata s ciljem destabilizacije Dalićeve momčadi. U trenutku slavlja specijalci se na trenutak povuku, i nastoje ući u šator pobjednika. Ali jugo-voodoo borci samo mijenjaju metu. Nova meta je narod. Populisti i marginalci. Tako slušam ovih dana vječitog analitičara kako strahuje da bi uspjeh nacionalne nogometne vrste mogao biti opasan zbog mogućeg bujanja populizma. Psihologinja općeg spektra prigovara hrvatskim navijačima da – glasno viču. Umjesto da navijaju šapćući.

Atmosfera tako podsjeća na onu 1989., kada se vidjelo da se jedan poredak ruši jer se potpuno potrošio. I atmosfera uoči dočeka hrvatske nogometne vrste tako podsjeća na onaj koncert Prljavog kazališta sa 100 tisuća ljudi na tadašnjem Trgu Republike. Bila je to poruka da je i narod spreman za promjene. Laganini la pa-pa – kako bi to rekao pjesnik Š. Vrsaljko.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO) VELIČANSTVENI DOČEK VATRENIH, UŽIVO U ZAGREBU!

Objavljeno

- datum

Veličanstven doček uživo Vatrenih u Zagrebu …

Zagreb, 16.7.2018.- Navijaèi hrvatske nogometne reprezentacije na Trgu bana Jelaèiæa èekaju dolazak “Vatrenih” osvajaèe srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji.
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ ua

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebaèku Zraènu luku Franjo Tuðman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim æe doæi do Trga bana Jelaèiæa. Na fotografiji Andrej Kramariæ, Dejan Lovren, Luka Modriæ, Šime Vrsaljko.
foto HINA/ Denis CERIÆ/ dc

Zagreb, 16.7.2018.- Zrakoplov Croatia Airlinesa sa svjetskim nogometnim doprvacima sletio je u ponedjeljak u 14.50 u zagrebačku Zračnu luku Franjo Tuđman. Nakon slijetanja reprezentativci su se ukrcali u otvoreni autobus kojim će doći do Trga bana Jelačića. foto HINA/ Dario GRZELJ/ ik

A evo i Thompsona u autobusu… s Rakitićem i Kramarićem

S Mandžom…

A evo i prijenos Russia Today

Unatoč summitu desetljeća Putina i Trumpa, USA Today prenosi i trijumfalni doček Hrvata…

 

Antifama (i Vladi) je ovo 5500 ljudi dok još 150 tisuća čeka tramvaj…

Dobrodošli kući, dragi naši …

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno