Connect with us

Tvrtko Dolić

Koga farbaju dvojica njemačkih Alexandera?

Objavljeno

- datum

Divlji povjesničari Alexander Gauland i Alexander Korb

 BESRAMNO PREVALJIVANJE HOLOKAUSTA NA HRVATE     Lider njemačkog AfD-a Alexander Gauland reče da su nacisti “ptičji drek” u odnosu na tisuću godina velike njemačke povijesti. Njemački povjesničar Alexander Korb mišljenja je da su dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti zanemariva u odnosu na NDH.

Ukratko: Nevjerojatna je ta predanost i posvećenost s kojom prikriveni njemački nacisti zajedno s pragmatičnim Židovima i protukatoličkom alijansom prevaljuju na Hrvate i Poljake odgovornost Nijemaca za Holokaust.

Židovima to paše, jer žele obvezati cijeli svijet, jer žele cijelom svijetu nametnuti restituciju, pa i svoje arbitriranje u svim pitanjima. Tu je i sva sila parazita diljem svijeta, koji trebaju što širu disperziju odgovornosti za Holokaust da mogu kraljevski živjeti kao profesionalni antifašisti. Tu je i problem onih koji su pisali novinske tekstove i knjige o autonomnom hrvatskom fašizmu. U ponedjeljak se dogodio neukusan napad novinara Zvonimira Despota na našeg povijesnog detektiva Igora Vukića, na našeg famoznog vremenskog putnika. Strašno je da Despot arbitrira, a zapravo ne zna što je to bio radni logor u Trećem Reichu. Imamo niz kampanja da se Hitler, Staljin i Tito svedu na “ptičji drek”, ali to ne prolazi kod dobronamjernih osoba, jer su bili najveći zločinci u povijesti ljudske vrste. Za nas je pozitivno što Alexander Gualand prihvaća njemačku odgovornost za Hitlerovih 12 godina terora i smrti, u Trećem Reichu i šire.  Alexander Gauland žestoko kritizira politiku Angele Merkel. Gauland je prebjegao iz DDR-a, a Merkel je pad Berlinskog zida dočekala kao glasnogovornica DDR-a. Njemačku ovih dana trese afera putovanja lidera AfD-a u Rusiju, o trošku Rusa. AfD je od Crvene glasnogovornice prozvan kao prudužena ruka Vladimira Putina. Alexander Korb na Jasenovac prevaljuje 130 tisuća žrtava, ali ne prezentira kako je do te brojke došao. Najprije su Britanci neposredno nakon rata napuhali broj žrtava u Jasenovcu na 20 tisuća, a kada takva kampanja krene, konvergira prema 20 milijuna, da bi zapela na 2 milijuna, kao da smo mi Hrvati najnesposobnija nacija na ovome svijetu. Odluka o formiranju Radnog logora Jasenovac donesena je 20. siječnja 1942. na nacističkoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Da nije tragično, bilo bi zabavno gledati kako naši neprijatelji antidatiraju formiranje Radnog logora Jasenovac u 1941. Korb obnavlja udbaški termin “divlji ustaša”. Rezerviran je za Hrvata izvan ustaške postrojbe ili ustaške administracije. Svaki je Hrvat na svoj način “divlji ustaša” iliti “protoustaša”. Ako mene pitate, Hrvatsku su 90-ih od srbijanske agresije zajednički obranili “civilizirane ustaše” i “divlje ustaše”.  Neosporno je da su četnici i partizani bili divlji pa je to nepotrebno naglašavati, ali gdje su se zametnuli “divlji nacisti”, oni dobri Nijemci, koji su znali instinktivno zatući prolaznika kojega prepoznaju kao Židova? Kod Nijemaca imamo civilizacijski defekt: civilizirani nacisti i civilizirani narod. Koji su bili gori? Robert Bajruši iz Jutarnjeg lista posvađan je s elementarnom logikom. Predlaže reviziju mita o Jasenovcu bez sudjelovanja revizionista! Činjenica da isti Robert Bajruši reklamira Alexandera Korba na svoj način diskreditira obojicu.

Ptičji drek Treći Reich

Alexander Gauland zajedno s Jörg Meuthen vodi njemački AfD. Prebjegao je iz DDR-a u Zapadnu Njemačku 1959. godine, nakon mature. Najvjerojatnije nije ubačen kao istočnonjemački i/ili sovjetski agent, jer jedini iz vrha AfD-a nije umiješan u aferu koja trenutno trese Njemačku: putovanja lidera AfD-a na različita okupljanja u Rusiji, o trošku domaćina, u najskupljim hotelima. Frauke Petry je kao supredsjednica ranije napustila AfD upravo zbog stavova Gaulanda, koji je izjavio da Njemačka može biti ponosna na učinke vojnika Wehrmachta, ali je i ona letjela na sve strane. U Marburgu je Gauland studirao povijest, političke znanosti i pravo. Dugih 40 godina bio je utjecajan pripadnik CDU, koji napušta 2013. Kako nam prenosi “The Time of Israel” i mnoge druge tiskovine, kao i sva sila internetskih portala, Alexander Gauland izjavio je da Nijemci moraju preuzeti odgovornost za 12 godina vladavine Adolfa Hitlera, ali da je ta nacistička era “ptičji drek (Vogelschiss) u više od tisuću godina velike njemačke povijesti”. Reče da je veličanstvena njemačka povijest trajala dulje od tih 12 godina. Poentirao je Annegret Kramp-Karrenbauer, glavni tajnik Angele Merkel: “50 milijuna žrtava rata, Holocaust i svjetski rat samo su ptičji drek?” Nemojte nasjesti na “pokajničke” izjave Nijemaca, jer su i danas uglavnom nacisti. Skočili su na Gaulanda zato što prihvaća njemačku odgovornost za sve ono što se događalo unutar Trećeg Reicha, pa i šire. Nijemci su veliki egoisti, pa znaju da Gaulandova savjest na njemačkoj strani povećava troškove restitucije za Židove, i da za nekoliko punta spušta Njemačku na planu svjetske raspodjele utjecaja. Nijemci i Židovi žele da za Auschwitz i Jasenovac kesu odriješe Poljaci i Hrvati. Ne samo da otvore blagajne i lisnice, nego da do kraja svijeta dopuste Židovima, Amerima, Britancima, i ostalim priljepcima, da u Poljskoj i Hrvatskoj provode što ih volja, nakon što su tim nacijama nametnuli kolektivnu krivnju za zločine drugih.

Gigantska NDH Alexandera Korba

Njemački povjesničar Alexander Korb sukladno gradi jednu drugu nacističku istinu: dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti posve su zanemariva u odnosu na četiri godine NDH. Obje teze obojice Alexandera posve su promašene. (1) Hitler i nacisti bili su svjetska razina povijesti, jedna od strana u Drugom svjetskom ratu, koji je iza sebe ostavilo stotine milijuna ubijenih i raseljenih, uključujući milijune direktno smaknutih Židova, ili odvedenih u smrt kroz logore i progone. (2) Bez obzira što su bili ustanici i ustaše protiv prve Jugoslavije i njene segregacije prema nesrpskoj populaciji, Pavelić i ustaše nisu bili svjetska razina povijesti, dok je to (primjerice) naš veličanstveni Branimir bio. Bili su to svi naši vladari narodne krvi. Branimir je u svome vremenu slavljen kao spasitelj Rima! Niti Ante Starčević, niti Stjepan Radić, niti sve kasnije političke pojave nisu bili svjetska razina povijesti, da ne spominjem posve suvišne prispodobe poput Ivice Račana, Stipe Mesića, Josipa Manolića i Ive Josipovića. Naravno da je Josip Broz izašao na svjetsku razinu, ali samo kao najveći zločinac u povijesti ljudske vrste, na svoj način gori od Hitlera i Staljina. Nitko prije njega nije uspio smaknuti toliko nesretnika u samo tjedan – dva krvoločnog ubijanja s hladnim oružjem. Streljivo se šparalo za pohod na Trst, pa “posao iz svibnja 1945.” nije obavljen temeljito. Svi su komunistički lideri izašli na svjetsku razinu, od Lenjina, Staljina i Tita do Castra i mnogih drugih, to je jedna od karakteristika komunizma, a ne nekakva povijest uspona sposobne osobe, to je deformacija povijesti i civilizacije, koju su jako skupo platili Hrvati, Poljaci i druge nacije kojima je oružjem nametnut zločinački komunizam, kakav smo jedva preživjeli, ako smo ga uopće preživjeli. Prava je šteta da gigantska NDH Alexandera Korba nije okupirala Gaulandov ptičji drek od Trećeg Reicha, ali tu ima naše poslovične lijenosti – stalno propuštamo povijesne prilike. Primjerice, BiH se naprosto zavukla u RH tražeći zaklon i sigurnost, a otuđeni Hrvati nikako da prigrle svoju majku.

Partizanska zasjeda Zvonimira Despota za Igora Vukića

Kao što je Franjo Tuđman za komunizma sve istine dotakao samo jedan promil, da ne izgubi glavu, da mu njegovi “ne pakuju”, tako se i novinar Večernjaka Zvonimir Despot u svojim knjigama približavao istini koliko su vrijeme i urednici dopuštali, pa danas ima veći problem sa svojim tekstovima nego s tuđim. Vjerovali ili ne, Despot je napao Igora Vukića, tog nevjerojatnog Poirota naše prošlosti, koji nepogrešivo razotkriva ubojice, kao i sve ono što vas navodi na krivi trag. Otprilike, što taj Vukić ima pisati o tome kako su njegovi doživjeli Jasenovac, u kojemu su kao Srbi dobili potrebitu medicinsku pomoći i drugu skrb, kada je on, Zvonimir Despot, prihvatio sramotnu tezu Franje Tuđmana o 60-70 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Toliko ubijenih prije nego što su tamo partizani proveli svoj poratni genocid, uglavnom nad Hrvatima! Među ostalim, Despot je napisao i ovo: “Kad netko kraj svih mogućih istraživanja, činjenica i svega ostalog objavi knjigu pod naslovom ‘Radni logor Jasenovac’, onda je sasvim jasno da je autor krajnje tendenciozan, da je već naslovom zadao tezu koju pokušava braniti u knjizi i da sve doslovce svodi na ‘ptičji drek’ od Koncentracijskog logora Jasenovac. Što bi se on mučio zločinima, sustavom zatvaranja i ubijanja… To je netko izmislio. To su nam uvalili oni tamo u Beogradu. Kako ova  ‘istraživanja’ idu dalje, mogli bismo jednog dana dobiti i knjigu pod naslovom ‘Turistički resort Jasenovac’. Jer bi autor mogao zaključiti da se onamo išlo na odmor, nešto se radilo, malo su se zatvorenici između sebe znali potući zbog cigareta ili alkohola, mjesecima su se kave ispijale, možda je zimi bilo malo prehladno pa se netko i smrznuo, neki su se utopili u Savi jer nisu bili plivači… I došli bi do toga da je Jasenovac zapravo bio ustaški turistički eksperiment.” Despot se zalaže za revizionizam koji će biti utemeljen na činjenicama i dokumentima, a Igor Vukić je upravo taj koji ide za istinom na temelju dokumenata i izjava svjedoka. Zamislite tu Despotovu “nacionalno odgovornu pamet” – napada  akademika Josipa Pečarića i biskupa Vladu Košića. Vukića je u Saboru u srijedu žestoko kritizirao i Milorad Pupovac, koji bez srama svima nama nameće svoju osobnu istinu o Domovinskom ratu, što je izazvalo prosvjed Steve Culeja. Pupovac bi kao manjinski zastupnik trebao nastupati u ime svih Srba u Hrvatskoj, ali je to sve više upitno, jer se postavlja pitanje tko zastupa velik broj Srba u Hrvatskoj koji su se priključili obrani Hrvatske od srbijanske agresije, koji ne podržavaju teze Milorada Pupovca. Čije mišljenje ova država treba poštivati u većoj mjeri?

Da više čita nego što piše, Despot bi znao što je to bio radni logor u Trećem Reichu i da se mogao uspostaviti samo na zahtjev nacista, i da je zapovijed za formiranjem Radnog logora Jasenovac inicirao najviši vrh Trećeg Reicha 20. siječnja 1942. na famoznoj Konferenciji u Wannseeu, tematski okrenutoj židovskom pitanju i iskorištavanju Židova kao radne snage. Nije Adolf Eichmann bio dizajner Konačnog rješenja, koje mu pripisuju. Istina, u partijskom zapisniku te komunjarske sjednice stoji da se protivio preseljavanju Židova, ali se to krivo interpretira. Eichmann nije želio da transporti Židova opterećuju željezničku mrežu, koju je trebao za transport trupa, vojne opreme i svega drugog. Zbog toga su topologiji logora dodani povremeno popunjeni kampovi uz glavne pruge, za privremeno “oslobađanje” vlakova za potrebe hitnog transporta vojnika i vojne opreme. Tek nakon te sjednice, u proljeće 1942. počinju pripreme za Radni logor Jasenovac, pa tako lokalno stanovništvo pomaže u gradnji nasipa uz Savu. O tome postoji pisana dokumentacija. Vukići zapravo nisu bili u Radnom logoru Jasenovac. Nakon partizanskog i četničkog pokolja nad katolicima i muslimanima Prijedora, Potkozarja i Kozare, uslijedila je njemačka intervencija u tome području, pa se Vukići sklanjaju u kamp za radnike i kažnjenike angažirane na uspostavi Radnog logora Jasenovac, koji je u svojoj široj topologiji obuhvatio lokalne manufakture i neke ekonomije južno od Zagreba. Prostor spavaonica za radnike i za kažnjenike osuđene ili posuđene na rad, pretvoren je u prihvatni centar za sve izbjeglice Potkozarja i Kozare – četničke i partizanske junačine ostavili su žene i djecu na milost neprijatelju. Na njihovu sreću, djeca su se pojavila uglavnom južno od Zagreba, pa su dobila pomoć ustaških institucija, Caritasa i Crvenog križa – većina djece udomljena su u zagrebačkim obiteljima. Značajan doprinos dugujemo Diani Budisavljević, našoj humanitarki austrijskog podrijetla. Već slijedeće godine dogodio se pad Italije, pa se može reći da Kord zapravo godinu dana Radnog logora Jasenovac uzdiže iznad dva milenija veličanstvene hrvatske povijesti. Jasenovac je bio mit sve dok ga nisu preuzeli antifašisti i pretvorili u jezovit logor smrti. Teze Igora Vukića krenule su kao korektna obiteljska predaja, ali su danas potkrijepljene s dokumentacijom i znanstvenim istraživanjima, čime je isti znanstveni istraživač zadužio hrvatsku naciju. Zvonimir Despot je od onih novinara koji pažljivo grade svoj kult velikog desničara, koji takvo svoje izdanje i izdavanje naplaćuju. Danas su žestoki tuđmanovci, jer se to danas nosi i u “bivšoj” Partiji, gdje žale što nad Hrvatima nije provedeno Konačno rješenje. Naravno, kada isplivaju najosjetljiviji dokumenti o lažnoj Tuđmanovoj pomirbi, Despot će tvrditi da je prvi prepoznao Franju Tuđmana kao šefa Labradora u SRH/RH.

Korbačov

Alexander Korb pridodaje se rafinirano, tako da sa svojim lukavim tezama često prevari i one koji uvažavaju Ustaški pokret kao oslobodilački. Kada vam Nijemac izjavi “da bi se svačije srce trebalo slomiti zbog toga što je postojalo mjesto u hrvatskoj povijesti u kojemu je tolika količina ljudi izgubila život”, onda je posve jasno kuda taj smjera. Jer, svim je ljudima nepovratno slomljeno srce već zbog toga što se dogodilo u logorima smrti Auschwitz, Dachau, Treblinka i tisućama drugih mjesta na kojima su njemački nacisti ubijali Židove, Rome, pa i Srbe, pa i Hrvate. Njemački povjesničar Alexander Korb predavač je na Katedri za modernu europsku povijest na engleskom Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora na Stanley Burton Centre for Holocaust and Genocide Studies. Autor je knjige “Im Schatten des Weltkriegs: Massengewalt der Ustaša gegen Serben, Juden und Roma in Kroatien 1941-1945”, pa uskoro u našim knjižarama možete očekivati naslov “U sjeni svjetskoga rata: masovno nasilje ustaša protiv Srba, Židova i Roma u Hrvatskoj”, koji će Hrvatima prezentirati misiju Alexandera Korba. Boravio je Hrvatskoj godinu dana – 2000. se pridružio “Antiratnoj kampanji”, vjerojatno pogađate kojoj i kakvoj.

Koliko se zna, prva je Jugoslavija ušla u pakt s Hitlerom. Kako je posvjedočio sam Vladimir Bakarić, u svojoj znamenitoj ispovijedi pred TV kamerama, britanska mreža provela je u Jugoslaviji državni udar, pa su uslijedili Travanjski rat i njemačko bombardiranje Beograda, slom Jugoslavije u samo nekoliko dana, uključujući brzu okupaciju od strane njemačkih i talijanskih formacija. Korb je previdio nešto sitno, okupaciju: “NDH nije bila takozvana, kako se opisuje, nego stvarno nezavisna država”. Nema više one tvrdnje da NDH nije bila niti nezavisna, niti država niti Hrvatska – gradi se novi projekt hrvatske krivnje. Korb previđa i pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu i razloge nastanka Ustaškog pokreta, koji je tako nazvan na matrici ustanka protiv velikosprske represije. Zar nisu mnogi Židovi ušli u Ustaški pokret zbog srpske, srbijanske i jugoslavenske segregacije prema Židovima? Ne, Korb ide zacrtanim stazama: “Politički cilj ustaškog režima bilo je uništenje manjina koje su živjele u NDH i stvaranje etnički homogene hrvatske države”, a onda ipak govori o njemačkoj okupaciji, o talijanskoj okupaciji, o jako složenoj situaciji na prostoru NDH. Po Korbu, ne trebamo slijediti događaje, nego kronologiju događaja, a svi dobro znamo tko je kronologije sastavljao. Gdje su se zagubili Velebitski ustanak i njegovo gušenje u krvi. Kako nam Bajruši interpretira Korba, izjavio je da prihvaćena “kronologija pokazuje kako su najprije ustaše počinili masakre nad Srbima u nekim dijelovima države i takvi njihovi postupci izazvali su reakcije i oružani otpor srpskog stanovništva. Kako se širio otpor Srba, jačala je i paranoja kod ustaša te se često događalo da su lokalne ustaške postrojbe kretale u akcije odmazde nad srpskim stanovništvom, i to bez toga da su dobile zapovijed iz Zagreba. Od početka je ideja vlasti u NDH bilo protjerivanje Srba i kako je jačao otpor srpskog stanovništva, tako se pojačavalo ustaško nasilje nad pravoslavnim stanovništvom.” Veliko je pitanje jeli Korb zaista to tako formulirao ili ga tako reinterpretira Bajruši. Prema Korbu, to ipak nije bio genocid, jer “nema dokaza da je postojao master-plan za sustavnu likvidaciju srpskog stanovništva u toj državi”. Ali su po Korbu likvidacije Srba poprimile razmjere genocida. “Istodobno dok su lokalne ustaške postrojbe ubijale po srpskim selima, u domobranstvu su se zgražali nad tim zločinima, a u vladi u Zagrebu se razmišljalo o preseljenju Srba u Srbiju. Drugim riječima, u trenutku kada je uspostavljena NDH, ustaški režim nije imao koncept što napraviti sa Srbima, a kasniji zločini u velikoj su mjeri bili posljedica eskalacije oružanog sukoba unutar države.” Korbov biser: “Ustaše su napadali Srbe i Rome, a četnici Muslimane, dok partizani nisu sudjelovali u takvoj vrsti nasilja”. Nema veze što su četnici i partizani 1942. zajedno poklali Prijedor i okolna mjesta. Korb previđa okupaciju kada je ona bila najžešća, pa tako ubacuje svoju tezu o građanskom ratu u NDH. I, sve te ideje pokupio je u RH kada su na vlast došli Ivica Račan i Stipe Mesić. Sve laži o nekakvom građanskom ratu u RH 90-ih, Korb projicira u našu prošlost 40-ih. I može biti uvjerljiv, jer su mjesto radnje i odnosi skoro isti. Ne može napraviti neku veću pogrešku. Zagreb je tu gdje je bio i za NDH. Pun sovjetske i britanske agenture, kao i za NDH.

Korb nema blage veze o Jasenovcu

Iako je odluka o osnivanju Radnog logora Jasenovac donešena početkom 1942., iako je prošlo pola godine dok isti logor nije pušten u (proizvodni) pogon, Korb sve pomiče za godinu dana: “Jasenovac je osnovan u kolovozu 1941., a prvi ustaški masakri dogodili su se još u travnju i u tih nekoliko mjeseci već su počinjeni brojni užasni zločini. Jasenovac nije bio početak, ali je case study ustaških zločina.” Korb odbija poistovjećivanje Jasenovca i Auschwitza, uz ovakvo obrazloženje: “Jasenovac je bio mjesto smrti za mnoge ljude i nije bio radni logor, bio je puno više od toga, bio je puno gori od toga. Jasenovac je imao nekoliko svrha. Ponekad je bio logor u kojem se odvijao genocid, na primjer 1942. Romi su deportirani u Jasenovac i tamo odmah ubijeni (!) Kada se radi o genocidu počinjenom spram Roma, Nijemci u tome nisu igrali ulogu (!) Naravno, jednim je dijelom Jasenovac služio i kao radni logor, tu su bile tvornice, projekti, rijeka Sava, nasipi. No, ni to ga ne čini boljim jer su mnogi zatvorenici umrli tijekom prisilnog rada. Za zatvorenike je bila velika mogućnost umiranja tijekom prisilnog rada zbog loših uvjeta. Isto tako, Jasenovac je bio tip logora u kojem se situacija ponekad znala izmaknuti kontroli. Broj umrlih zatvorenika bio je nevjerojatno velik, ponekad ne kao dio plana administracije logora, nego zbog nedostatka kontrole. Primjera radi, u prosincu 1941. Sava se izlila, dogodila se poplava i logor je uglavnom poplavljen. Tijekom toga umro je velik broj zatvorenika. Ne kažem da zatvorenike nisu usmrtili ustaše, nego rijeka Sava, no istodobno je to bio neplanirani događaj koji je doveo do pogoršanja situacije u samom logoru, tako da su ponekad i vanjski čimbenici pridonosili eskalaciji situacije i broju usmrćenih zatvorenika u logoru. Naravno, ustaše su ti koji su odlučili deportirati te ljude u Jasenovac te ih tamo držati jer je to bio ustaški logor.” – tako nam Korba interpretira Bajruši, a obojica bi trebala znati da Jasenovac kao izbjeglički centar, sabirni logor i radni logor nije profunkcionirao sve do ljeta 1942. Poplava iz 1941. nije se dogodila u logoru, jer logor tada nije postojao.

Brojevi, brojalice i plaćene narikače

“Kada se radi o stručnjacima, među koje ubrajam i svoje kolege u Beogradu … broj žrtava je nešto veći od 100.000 ljudi u Jasenovcu, mišljenja se razlikuju u tome radi li se o broju od 130.000 ili više, ali to je konsenzus stručnjaka… I prema nadbiskupu Alojziju Stepincu, Jasenovac je tamna mrlja na hrvatskoj povijesti.” – poji nam Korb ili to Bajruši stavlja Korbu u usta. Zašto je Stepinac morao znati da je zapovijed o osnivanju Radnog logora Jasenovac došla iz Berlina? Nije bio poštar! “Sve studije treba objediniti” – kaže nam Korb. A po Korbu, Bajrušiju i takvima, vjerodostojne su samo one studije koje za Jasenovac konstatiraju desetke tisuća ubijenih, pa vi dekriptirajte smisao i zadaću međunarodne komisije za Jasenovac. Jeste li proniknuli tu bizantsku lukavost jednog Nijemca ili tu negdje. Jeste li razumjeli smisao međunarodne komisije za Jasenovac? Koliko god studija objedinite u jednu studiju, ako je samo u jednoj Jasenovac označen kao logor smrti, to se prenosi i u objedinjenu studiju. Ako u smješavanju podataka dođete do prosjeka od 100 ubijenih u Jasenovcu, to je opet logor smrti. Korb ne samo da predlaže Ivu Goldsteina u takvu komisiju, nego drži da bi trebao biti predsjedavajući te komisije, što je mišljenje i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Sve dok predsjednica ne shvati da će Ivo Goldstein i domaći Židovi podržati drugog kandidata za novi mandat na Pantovčaku. Čak se niti Ivi Goldsteinu ne sviđa takva ideja. Korb posve iskreće odnose unutar Unije, ili možda ne prati situaciju, nego ide u okvirima davno zacrtane antikatoličke matrice. Suprotno tezama Korba, Poljska i Mađarska su nacionalno osviještene zemlje, a u Hrvatskoj je na vlasti udbaško – liberalna postava. Kako dopustiti reviziju prošlosti nekome tko se ne snalazi u sadašnjosti? Sramotno je glede broja ubijenih u Jasenovcu uzimati procjene Vladimira Žerjavića i Franje Tuđmana, koje se plasiraju kao primjereno umanjivanje pretjeranih srpskih statistika, a zapravo potvrđuju Jasenovac kao industriju smrti. Osobno sam se zanimao za jasenovačke popise i u dostupnim fragmetnima prepoznao mnoge krivotvorine. Nadajmo se da će digitalizacija svih popisa i cijele povijesne građe olakšati prepoznavanje krivotvorina.

Divlje ustaše

Rasprave o tome tko je počinio zločine, “civilizirane ustaše institucija i postrojbi NDH” ili “divlje ustaše”, odnosno hrvatski narod, imaju za funkciju da se izbjegne postavljanje ključnog pitanja: jeli se zločin uopće dogodio? Ukazom Ante Pavelića od 21. kolovoza 1941. ustašku odoru imaju pravo nositi pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne, Ustaške nadzorne službe, Ustaške vojnice, 13. jurišne satnije sveučilištaraca, i djelatnici u službi u Ustaškom pokretu. Zanimljivo, oni koji glede Holokausta prevaljuju odgovornost Nijemaca i Talijana na Hrvate i Poljake, ne žele da se krivnja utrpa samo ustašama – zločinci su svi Hrvati. Hrvat izvan ustaških institucija i ustaških postrojbi postaje “divlji ustaša”, što je na svoj način referenca na “ustašku zmiju u hrvatskom srcu”. Čak je i Ivica Račan rekao da smo za Beograd svi mi ustaše. Korb brani jednu perfidnu igru. Naime, sve institucionalno, njemačko, talijansko i ustaško, uključujući njemačke i talijanske postrojbe, uključujući i ustaše, uključujući i četnike i partizane, nije počinilo nikakve zločine, nego su zločine počinili “divlje ustaše”, odnosno Hrvati izvan institucija i regularnih postrojbi. To je ta lukavost osviještenog Nijemca, koji vas postrance tapše po ramenu, jer je Pavelić ostao s Hitlerom do njegovog kraja, a kada se okrenete, onda vam Nijemac poput četnika zarije nožinu u leđa. U današnjim zločinačkim kampanjama za preotimanjem hrvatskih nacionalnih resursa i razbijanjem hrvatske okrenutosti domu, obitelji i Domovini, najglasniji su Nijemci i Talijani. Eto, tome se pridodaje i Zvonimir Despot, koji napada hrvatsko civilizacijsko opredijeljenje “Za dom”. A za dokument koji dokazuje postojanje “divljih ustaša” uzima se presuda “divljem ustaši Hasanu Dubici” iz Vrpolja broj 313/46 od strane Okružnog suda u Banjoj Luci od 21. prosinca 1946. Naravno da se ustaše vraćaju u zemlju nakon Travanjskog rata i da tada nisu mogli počiniti zločine, pa je rezervna opcija “protoustaša” i/ili “divlji ustaša”, koji okolo ubija nevine Srbe čim je čuo njemačke bombardere u naletu prema Beogradu. “Divlji ustaša”, desetke kilometara daleko od najbližih novina, bez radija i goluba pismonoše, ima šesto čulo – nepogrešivo je pogodio čiji su to zrakoplovi i koga će bombardirati. Znate, kako to vide Korb i slični pobornici totalne disperzije Holokausta, nisu četnici i partizani poklali Ramu, što je izazvalo osvetničku reakciju Hrvata u susjedstvu, nego su nakon hrvatskih zločina izvan Rame četnici i partizani poklali Ramu. Poštedjeli su zločince u susjedstvu Rame! Partizani su Hrvatima Rame i okolice donijeli kavu i namirnice – tvrdio je Slavko Goldstein. I dobro da je to izrekao, jer je s takvom izjavom pokazao koliko možemo vjerovati njegovim ostalim konstrukcijama, a napose onima o Šaranovoj jami i Jasenovcu. Kako vrijeme prolazi, a protuhrvatske laži gube partijsku nedodirljivost, nelogičnosti teza poput Korbove sve više dolaze do izražaja.

Gdje su se zametnuli divlji nacisti?

Jesu li baš svi četnici najgori primitivci, pa nema potrebe da govorimo o “divljim četnicima”? Što je s “divljim nacistima”? A ne, Holokaust su u Trećem Reichu proveli nacisti, dok su ostali Nijemci bili pitome bubice, koje su ginule za Adolfa, ali znate, treba sve to prevaliti na divlje Hrvate i divlje Poljake. Jedno je posve sigurno: srpska klanja i srpsko divljanje nad nesrpskom populacijom u NDH pojačano je 24. lipnja 1941. godine, što se prezentira kao Vidovdanski ustanak. Vidovdanske ustaše! Dogodio bi se i da je Jugoslavija ostala u paktu s Hitlerom. Zapravo su zvjerstva Srba prema ne-Srbima krenula ranije, kada su potvrđene pripreme za pakt s Hitlerom, s početkom 1941. godine. Ekipa pretovara krivnje prepoznaje “reakciju nevinog naroda na zločine Hrvata Mije Babića i Ive Herenčića”, koji će poslužiti za tezu o “divljim ustašama”. Čak nije nužno da su počinili neki zločin, ali se zna da su nosili ustaške oznake. Svi osvetnici u odnosu na tiraniju prve Jugoslavije i velikosrpskih koljača, proglašeni su “divljim ustašama”. A opet, zašto prve “divlje ustaše” ne bi nosili ustaške oznake, ako ustaša prije toga nije počinio nikakav zločin? Imamo onu proširenu dogmu o nasljednom grijehu, koja se razvlači sve do pripadnika HOS-a u Domovinskom ratu. Jeli svaki ustaša postao zločinac čim je ušao u Ustaški pokret, ili je to postao kasnije, nakon što je neki ustaša počinio prvi ustaški zločin? Jeli nakon toga svaki Hrvat ustaša u negativnom smislu? Jeli Srbin zločinac čim se takav rodi, ili je to nakon prvog četničkog zločina? Ili je to nakon njegovog osobnog zločina? Jeste li razumjeli kuda pretovar vodi? U toj reviziji povijesti, padaju teze da su domobrani rastjerali ustaše. Dobro, a tko je to onda smaknut na Bleiburgu i na našem Križnom putu, zapravo u našem Križnom vremenu? U rujnu 1941. Ministarstvo unutarnjih poslova NDH izdaje obavijest za tisak o izvršenju smrtne kazne strijeljanjem nad Smajilom Jusićem i Ivanom Gržanićem, jer su “samovoljno ubijali grčko-istočnjake te iste pljačkali”. Ali, eto, to se ne uzima za dokaz da Ustaški pokret nije podržavao i/ili provodio zločine, nego se prezentira kao dokaz postojanja “divljih ustaša”, odnosno genocidnosti hrvatske nacije. Nije lako.

Tvrtko Dolić

Komentari

Komentari

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Objavljeno

- datum

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Mirovinski fondovi postali su održivi – Srbi žive sve kraće

Objavljeno

- datum

OČEKIVANO TRAJANJE ŽIVOTA    Vijest da Srbi žive kraće od Hrvata unijela je krhku nadu u Lijepu našu. Manageri osiguravajućih društava zadovoljno trljaju ruke. Zbog stanja u našem zdravstvu pada i životni vijek Hrvata. U sjeni besmislene obrane od agresije kratko živućih Srbijanaca zavladali su mirovinci i drugi dugovječni paraziti. I još se dobna granica za redovno umirovljenje pomiče na 67 godina.

Raspada se mirovinski koncept međugeneracijske solidarnosti, koji se sveo na to da mladi rade za društvene parazite i da nešto sitno dobiju potrošeni starci. Utopio se u koncept solidarnosti sa stranim bankama, na svim razinama. Glavni je problem u tome što interese osiguranika i/ili umirovljenika zastupaju oni kojima paše da osiguranici izdvajaju što više i da nakon umirovljenja umru što prije, posebno ako nemaju nasljednika. Na fondove Drugog stupa nalijepila se cijela vojska raznoraznih uhljeba, što pojačava dojam da smo zemlja u kojoj najbolje žive oni koji ne rade baš ništa. Sva obvezna davanja na (bruto) plaću i iz plaće trebamo ukinuti.

Neočekivani prekid života

U moru sumnjivih demografskih pojmova imamo i to famozno “očekivano trajanje života”, koje je na svoj način besmisleno. Uzima se umjesto značajno nižeg prosjeka života, koji je konkretan pokazatelj stanja u naciji i državi. Očekivano trajanje života nekog pojedinca definira se kao broj godina koje može očekivati da će doživjeti uz trenutne razine smrtnosti. Dakle, tko vam budi nadu u dulji život? Fidel Castro! Realan je samo pojam neočekivanog prekida života. Zapravo smo za Castra i slične njemu očekivali tranzicijski prekid života, slično onome što je  doživio Nicolae Ceausescu. Tko nije želio da Tito doživi pad komunizma i onda umre kao što je umro Ceausescu? Mirovina je danas besmislica, a opet bi bilo dobro da diktatori, svi političari i svi ostali nametnici što prije odu u mirovinu. Kada je ugušio hrvatske djevojčice u Hudoj jami, pedofil Tito nije bio pijani mladić. Imao je 53 godine! Koja smo mi nacija kada takvog Tita nismo živog zazidali u nekom iscrpljenom rudokopu i pustili da se tako uguši. A kada je Tito ugušio Hrvatsko proljeće, trebao je biti u mirovini 10-15 godina. Imamo svu silu malih diktatora. Osim postojeće nakazne podjele rada, gazi nas ili potapa dugovječni ubojica u terencu ili na jahti, koji nakon toga hladno odlazi na kavu. U svibnju 1945. bila je dopuštena eutanazija, što su mnogi Hrvati iskoristili. U Zagrebu je prošle godine očekivano trajanje života postavljeno na 79,6 godina, za potrebe ciljanog obmanjivanja nacije, zbog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina, što je iznad realnijeg pokazatelja prosjeka života. Imamo paradoks karakterističan za sve lažne pokazatelje u RH: povećala se smrtnost mladih i povećalo se očekivano trajanje života. Tko tu koga? Krasno je kako nas banda farba. Znate, izvan granica Hrvatske, iz perspektive naših susjeda, očekivano trajanje života u Hrvata u Hrvatskoj ne prelazi 10 godina. Nisam siguran da nam dug život žele svi ti domaći društveni paraziti, iako smo grana na kojoj sjede.

Morituri mirovinski koncept

(1) Da to još jedanput naglasim, privatan i obvezan !! mirovinski stup je drveno željezo, tranzicijski paradoks, kanal za pljačku hrvatske nacije i svih državljana RH. (2) Fondovima smrtonosnog Drugog mirovinskog stupa upravljaju osiguravajuća društva četiri “naše” najveće banke u stranom vlasništvu: Zaba, PBZ, Erste, Raiffeisen. (3) Iz naših bruto plaća 5% posto, 5-6 milijardi kuna godišnje, prelijeva se u fondove osiguravajućih društava četiri spomenute strane banke. Ta ozakonjena krađa naših plaća traje dugih 16 godina, a nešto povrata dobilo je nekoliko prijevremenih umirovljenika – takvima se pripremaju visoki penali za prijevremeno umirovljenje. (4) Kumulacije u državni Prvi stup smanjene su za četvrtinu, pa je tako taj državni stup još teže namirivao mirovine. (5) Država se zbog toga skupo zaduživala kod spomenutih banaka, koje su praktično našu štednju pretvarale u državne obveznice i na njih ubirale visoke prinose. (6) Na štetu osiguranika i umirovljenika, banke su na mirovinske fondove prevaljivale svoje loše portfelje. Samo na Ledu mirovinski fondovi izgubili su 500 milijuna kuna. (7) U posljednjih 10 godina osiguravajuća društva su na temelju “usluga” naplatila 4 milijarde kuna. (8) Dominatan je zajednički interes banaka, njihovih osiguravajućih društava i svih tih parazita i uhljeba koji žive kraljevski na mirovinskim kumulacijama, i taj je interes posve suprotan interesima osiguranika i umirovljenika. (9) Paraziti žele da osiguranik u mirovinu ide što kasnije – dobna granica za umirovljenje povišena je na 67 godina. (10) Kada umre vlasnik bilo kojeg računa ili štednje, kumulacije se ne smiju dirati do konačnog rješenja o nasljeđivanju, čak niti uz raniju punomoć, čak niti onda ako je opunomoćenik ujedno i nasljednik. (11) Svi mirovinci, uključujući i neke bivše i sadašnje ministre, traže da se izdvajanje u Drugi mirovinski stup poveća na štetu izdvajanja u državni Prvi stup, koji praktično namiruje sve mirovine i namirivat će ih i u budućnosti. (12) Paraziti Drugog stupa (nisu to sami kombinirani osiguranici oba obvezna stup) traže proračunski dodatak 27% za sve vrste mirovina, a za to ne postoji zakonska osnova. (13) Proračunski dodatak na mirovinu uveden je isključivo za osiguranike samo državnog Prvog mirovinskog stupa, kao naknada za smanjeno punjenje Prvog stupa i pod obrazloženjem da se tako korigira prelazak na izračun mirovine na temelju cijelog radnog staža – dodatak je trebao iznositi minimalno 33,33%. (14) Mirovinci traže da se Drugi stup izuzme od obveze usklađivanja mirovina i plaća. U tome smislu proslavili su se i neki ministri – “stručnjaci” drže da treba usklađivati prosječnu plaću i prosječnu mirovinu. Dakle, ne da se vaša osobna mirovina uskladi s porastom plaća, nego da stagnira, a da se usklađuju prosjeci. (15) Nitko u ovoj državi ne poduzima ništa da se obustavi ubijanje nacije i proračuna kroz povećanu i neadekvatnu potrošnju i konzumaciju lijekova, koja je interes farmaceutske industrije i uvoznog lobija. Mirovinci su shvatili koliko je prekomjerno konzumiranje lijekova i sveukupno pogrešno liječenje umirovljenika značajno za održivost mirovinskih fondova. (16) Jako zanimljivo: ako u našu verziju zdravstva upumpamo više novca, mirovinski fondovi praznit će se sporije.

Idioti slave odlazak u mirovinu

Još uvijek vlada glupi narodni običaj da “sretnik” slavi svoj odlazak u mirovinu, kao da se ženi. Svakome tko doživi mirovinu trebamo čestitati na tome herojskom činu, ali se to ne treba odnositi na samu mirovinu i sastavljanje kraja s krajem u vrijeme kada ne(sretniku) padaju sve životne funkcije. Mnoge policijske priče počinju tako što neki policajac upada u opasnu situaciju na dan umirovljenja. Kao, toliko je čekao tu “predivnu” mirovinu, i sada riskira da izgubi glavu, odnosno da umre u pogonu. Štedio je za svoju osobnu Noinu lađu za put oko svijeta. Ukrca se posve pokretan, u dobroj kondiciji, a izađe iz svoje brodice u kolicima, kada shvaća da se ukrcao kao brodolomac. Stvorena je posve neprihvatljiva fama o nekim pojmovima iz našeg života, odnosno s kraja života. Mirovinci i brojni naši “stručnjaci” za mirovinski sustav govore o mirovinama kao da su one i starost nešto dobro. Stvorena je pozitivna klima o nečemu što je realno osuda na smrt. Mirovina označava kraj radnog vijeka, totalni raspad obrambenog mehanizma, i “očekivano brz odlazak” na onaj svijet, uz ribičiju i bez ribičije.

Mirovina može biti efikasno oružje

Kako svemu u životu prilazim pozitivno i afirmativno, došao sam na ideju kako provesti famozno Konačno rješenje za Srbe u Hrvatskoj, što bi donijelo kvalitetne promjene u cijelom svijetu. Srbina jednostavno nakon punoljetnosti trebamo poslati u prijevremenu mirovinu. Tako bi odlazio na onaj svijet baš u vrijeme kada radišni Srbin osniva obitelj. Osim što bismo tako preduhitrili novu četničku paradržavu u Hrvatskoj, izbjegli bismo udes da nam Srbi ponovno šefuju. Jeftinije je sve Srbe i sve Hrvate držati na proračunu, nego im dopustiti da nas duplo zaduže. Kao što to vrijedi za političare, tako je pametno profesionalne Srbe, sve profesionalne manjince, i sve te drugove i udrugare poslati u mirovinu već zbog toga da svojim “radom” ne proizvode ogromne troškove i velike gubitke. Kada se Hrvatska oporavlja? Prilikom primopredaje vlasti, kada političari nemaju priliku nanijeti nam neku štetu. Isto tako, suprotno svim predrasudama, Hrvatska je imala jako pozitivno ozračje upravo za pobune Srba u Hrvatskoj, kada su se izdvojili u zasebnu paradržavu i tamo proizvodili gubitke, vukući u ponor i samo Otadžbinu. Hrvate je tada ispunjavalo najveće zajedništvo. I još nas je obuzeo taj kristjanski poremećaj praštanja. Dobro, hrvatski lopovi ugrabili su svoju priliku, ali danas kradu još više u protuhrvatskom ozračju. Srbi nisu daleko odmakli u civilizaciji, a Hrvati su na svoj način anticivilizacijski determinirana etnička skupina – najbolje nam je kada imamo bezvlašće. Od moje ljubavi prema manjinama u Hrvatskoj veći je samo moj otpor prema obrnutoj diskriminaciji, koju trebamo svesti na umirovljenje manjinaca.

Srbima agresija više ne donosi dug život

U svezi braniteljskog paradoksa besmisla branitelja nakon što postanu branitelji i obrane zemlju, postavlja se slično pitanje ispravnog odnosa Hrvata prema naciji koja se potvrdila kroz bezbroj agresija na svoje susjedstvo. Agresija Srbije na susjedne zemlje u takozvanim Balkanskim ratovima, srpsko ubojstvo (tada našeg) Ferdinanda u Sarajevu iliti srbijanska agresija na Hrvatsku i Austrougarsku, poznata i kao Veliki rat, pa srbijansko ubojstvo Stjepana Radića, izlazak Srbije iz pakta s Hitlerom, četničko i orjunaško divljanje u hrvatskim zemljama, i sveukupni širi Drugi svjetski rat protiv Hrvatske, agresija Srbije 90-ih na RH i BiH, sve su to započeli Srbi, a otraga je bila financijska mafija poput one u našem mirovinskom sustavu. Hrvatska država isplaćuje mirovine i potvrđenim četnicima. Jeli to normalno i civilizacijski prihvatljivo? Zašto se mirovinci nisu pobrinuli da takvi odapnu ranije, tijekom umirovljenja u nekoj kaznionici? Kako se sustavno umanjuje odgovornost Nijemaca za Drugi svjetski rat protiv Hrvata i velika stradanja u tom ratu ne samo Hrvata, ispada da je Holokaust bio pozitivna mirovinska reforma! Smaknuto je jako puno židovskih umirovljenika, koji su opterećivali državne blagajne širom svijeta. Židovi žive dugo, kao da su loši ljudi, i svi imaju visoke mirovine. I još suspendiraju ekonomiju, potrošnju i život tako da velike svote stave negdje na stranu, da im se nađu po stare dane. Adolf Hitler, agent osiguravajućih društava, jednostavno je umirovljene cioniste upućivao za Izrael. Oni koji nisu mogli podnijeti dugi put, izlazili bi iz vlaka u Bosanskoj Gradišci. Jasenovac je voljom Nijemaca postao starački dom, koji je zajedno s Židovima trebao preuzimati njihove mirovine, ali se to nije događalo, pa se tako nametnuo problem održivosti mirovinskog sustava u NDH, kao i same takve države.

Pogodilo me to za Srbe

Eto, i mene osobno razdiru neke boleštine. Primjerice, želim nadživjeti Milorada Pupovca, ako mi računicu ne pokvari neki nesretan slučaj ili iznenadna opaka bolest. Milorad je odmrznut 1955. u jednom glečeru na Kajmakčalanu, kao osoba rođena i formirana prije nego što su nastale nacije. Otopio se u našem svijetu s toljagom u rukama. Zbog posve pragmatičnih razloga i etnobiznisa izjasnio se kao Srbin, što je na ovome prostoru manje više oznaka za one bez većeg civilizacijskog sadržaja. Na vijest da Srbi prosječno “žive” samo 40 godina, otišao sam do svoje sobe za cendranje i plakao kao ljuta godina. Znate, Milorad je samo prividno Srbin, pa će se njegovo vrijeme oduljiti. Ako dođe do nove agresije Srbije na Hrvatsku i BiH, nemojte slučajno Srbe progoniti i ne daj Bože ubijati, jer će ionako odapeti za godinu dvije. Slično Pupovcu, Aleksandar Vučić doživjet će 50 godina jer je posrbljeni Hrvat iz Bugojna. Kada kaže da su svi njegovi pobijeni, postavlja se pitanje kako je začet i rođen – njegovi su zapravo bili Hrvati, što opet za Hrvate nije nikakav kompliment. Najveći broj današnjih Srba neće niti dočekati mirovinu. Što se to dogodilo sa Srbima? Hrana je kod njih relativno dobra, nađe se i knjaza, pa i vina, padne gemišt ili špricer i taj okrepljujući Mrš na Drinu. Tko ne bi poželio živjeti u Srbiji na tri mora? Pad životnog vijeka u Hrvata i Srba dekriptira se kao loša zdravstvena skrb, a zapravo je obrnuto – pretjerano šopanje s “lijekovima” dovodi do pada imuniteta i zdravlja.

Vječiti umirovljenici Manolić i Mesić

Loši ljudi žive dulje, a Hrvati žive dulje od Srba. Kada su se u ljudskoj civilizaciji pojavile prve mirovine? Kakvo je bilo očekivano trajanje života u antička vremena? Noa je živio stoljećima mimo sva očekivanja. U vrijeme kada je dobna granica za umirovljenje bila 40 godina. Noi su se život i mirovina otegli na 950 godina. Abraham se rodio na kraju Noinog života i ušao u mirovinu prije nego što je Noa umro. Pogledajte te partizanske metuzaleme Josipa Manolića i Stipu Mesića. Toliko danas žive samo pedofili. Odsutnost savjesti produljava životni vijek. Obojica su poput štakora bježali s broda koji tone, i penjali se na neki drugi, da i njega izbuše. Manola je ranih 40-ih prošlog stoljeća mudro otišao u onu postrojbu kojoj je mirovinska otimačina bila ideja vodilja. Manola je hladno odvezao Alojzija Stepinca u mirovinu u Lepoglavi. Istresao je našeg mučenika i blaženika pred ulazom u kaznionicu kao vreću krumpira, bez zaustavljanja. Očekivao je da će komunjarske zatvorske strukture postupiti po obrascu umirovljenja na našem Križnom putu, ali se to slučajno nije dogodilo, pa je na istog radišnog Manolu pala zadaća trovanja tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa. Kada je izdao državu da se osveti Franji Tuđmanu, genetski partizan Stipe Mesić imao je točno 67 godina. Zapravo je tada trebao biti u mirovini dvije godine. Zašto hrvatski mirovinci nisu prstom mrdnuli da ubrzaju odlazak tri Josipa: Manolića, Boljkovca i Perkovića? Dok normalni ljudi u mirovini brzo odu na onaj svijet, loši ljudi tada živnu. Manolić i Mesić su u svojim uredima bivšeg premijera i bivšeg predsjednika formirali paradržavne linije djelovanja. Ulazili su i izlazili petokolonaši, printali su se Tuđmanovi transkripti i sav drugi protuhrvatski materijal, vodile su se tajne operacije. Znamo zašto mirovinci žele da dugo rade oni s visokim plaćama, ali zašto nitko ne poduzima ništa kada takvi odu u visoka umirovljenja isključivo na temelju državnog Prvog stupa? Jeste li ikada čuli nekog mirovinca ili podržavatelja triper koncepta privatnog i obveznog mirovinskog stupa, da prosvjeduje protiv partizanskih mirovina za one rođene za Drugog svjetskog rata i nakon njega?

Spas za sve je eutanazija zaposlenih

Nakon što je svima nama postalo jasno da mirovinski sustav oslonjen samo na državni Prvi stup nije održiv, najavljena javna rasprava o mirovinskoj reformi preusmjerena je na dvojbu o eutanaziji. Kako je dobna letvica za umirovljenje podignuta previsoko, na 67 godina, mijenja se i naš odnos prema mirovini, koja se svodi na nekoliko najgorih godina na kraju života. Primanja padaju na trećinu, slijedi kućni pritvor i izolacija unutar obitelji, odnosno potomaka i kopiladi, koji sve teže podnose te čangrizave starkelje, njihov zastarjeli sustav vrijednosti, prevladani način života, i zastrašujuće teme iz svih tih ratova i pogroma od strane velikosrba i orjunaša. Uđete u nečiji boravak, a kućni umirovljenik za televizorom pojačava ton do daske, vrti te svoje dokumentarce i s obožavanjem bulji u sve te guštere i zmijurine. Nije znao da se u ljudskom organizmu ne obnavljaju samo slušne stanice, pa je odabrao starost i mirovinu. Vjerovao je da je mirovina nešto ugodno. Ako trenutno nema neke emisije o prirodi, brzo pronalazi neki putopis ili neku povijesnu laž. Zar nije bolje dopustiti eutanazijuu, da se nesretnik zaputi na Nebesa još dok može s Petrom normalno razgovarati, bez cvikera i slušnih aparata. Nakon što je dobna granica podignuta na nedostižnih 67 godina, među osiguranicima se javljaju inicijative za obveznom eutanazijom nakon odlaska u “mirovinu”, uz ukidanje svih izdvajanja u mirovinske fondove, što se treba preseliti u neoporezivi dio bruto plaće – ovdje vas vreba mentalno okoštali Zdravko Rolex, kod kojega se ne obnavljaju niti moždane stanice – njegova je namjera da porez iz plaće sjedne na što veći oporezivi iznos, osim za one s jako visokim plaćama. Osjećate se zdravo i ne želite otići s 67 godina? OK, jednostavno radite na crno, uživajte na crno, živite na crno, bez ikakvih izdvajanja za ovu pljačkašku državu i sve te njene parazitske skupine. Spas nisu mirovina i smrt, nego da jednostavno nestanete unutar ove i ovakve države. Nemate OIB, adresu, mirovinu niti mirovinska izdvajanja, niti komunalne račune. Zar to nije raj na zemlji?

Zagrepčani su poluživi zombiji

Zagreb znači zagrob. Grad umirovljenika. Depresija je dominatna bolest u Zagrebu – lani se dogodilo 120 samoubojstava. U populaciji od 15 do 24 godina imali smo čak 7 samoubojstava. Taj poremećaj nije vodeći u hospitaliziranju, jer se jako malo političara prepoznaju kao poremećene osobe, pa ne traže odgovarajuću medicinsku pomoć. Utješno za mirovince i sve nas, prevladavaju samoubojstva u populaciji iznad 40 godina. Različiti odlasci mladih, zbog bolesti i potrage za poslom i boljim životom, dovode do toga da su Hrvati stara nacija, a Zagrepčani još stariji. Umirovljenici. Oronuli Agram-šetači klipšu okolo i šire stravu. Uz depresiju i opću klimu beznađa dominiraju kronične masovne nezarazne bolesti: one  dišnog sustava, pa bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva, kardiovaskularne bolesti, bolesti probavnog sustava, maligne bolesti a među njima karcinomi pluća i debelog crijeva. Kao faktori rizika i razlozi takvih oboljenja navode se nepravilna prehrana, nikotin i konzumiranje duhana pušenjem iliti spaljivanjem. Zašto Zagrepčani ne žvaču taj prokleti duhan, da tako smanje unos katrana? Kao što su to radili na Sandžaku, od kuda su doselili. Tu je i “prekomjerna konzumacija alkohola”, što je po meni jako sumnjiv pojam. Trebamo pod hitno uvesti pojam “očekivane konzumacije alkohola”. Smrtonosnije narkotike za sada nitko ne spominje, nije pristojno. Po novome, trgovina narkoticima ulazi u BDP, pa će uskoro nadrogirana Vlada RH izaći s novim “boljim” pokazateljima. Istovremeno država progoni uzgajivače marihuane, koja je lijek. Ako polazim od sebe, najveći problem je nedovoljna tjelesna aktivnost. Nužna je promjena stila života bez velikih novčanih ulaganja, što pomaže da se beznađe svede na manju mjeru. Nemojte gledati Gnjevnik, niti čitati okupirana dnevna novinska glasila.

Tvrtko Dolić   foto: wildcard

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Objavljeno

- datum

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno