Connect with us

Društvo

Koalicija Pomak prosvjeduje protiv Oreškovićeva samovlašća

Published

on

NAMJEŠTENI IZBORI U SJENI PRIKRIVENOG DRŽAVNOG UDARA    Mnogi su Hrvati ovih dana zabrinuti zbog jasnih pokazatelja prikrivenog državnog udara. Primjerice, sutra će nas kod legitimne njemačke kancelarke Angele Merkel privatno zastupati “naš” opozvani premijer Tihomir Orešković, pod opravdanjem da je pozvan na osobnoj razini. 

I nepozvana i neopozvana predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović ovih je dana nedopustivo samostalno vukla strateške vanjskopolitičke poteze na osobnoj razini, toplo se družeći s najvišim predstavnicima uvijek agresivne i agresorske Srbije, sa zanosnim pobočnicima zanosnog četničkog vojvode Vojislava Šešelja, koji uredno nastavljaju svoju pravnu hajdučiju, odnosno agresorsku jurisdikciju za žrtve agresije.

Krivotvorine umotane u istine

Daniel Srb i Ivan Pandža izrazili su svoju duboku zabrinutost za pravne stečevine Hrvata u Lijepoj našoj. Kako rekoše u koaliciji Pomak, bivši premijer Tihomir Orešković i prije opoziva u Hrvatskom saboru bio je ustavno obvezan voditi vanjsku politiku uz pomoć MVP-a i samog ministra Mire Kovača, pa i uz svu suradnju s oba potpredsjednika Vlade RH, jer bi svi ostali resori trebali biti isprepleteni s vanjskom politikom. Problem je što Hrvatsku vode oni koji ne znaju što hrvatski pleter znači. Nikada neće shvatiti poruku pletenica djevojčica bačenih u Hudu jamu. I još je Orešković trebao prihvatiti sukreiranje naše vanjske politike zajedno s predsjednicom RH i odgovarajućim saborskim odborom. Imali smo Oreškovićevo suprotno ponašanje, a nakon njegovog opoziva sve se odvija na razini neobjavljenog državnog udara. Opozvani Orešković jednostavno je opozvao narod. Kod nas narod bira čelnika, a onda On bira narod. Hrvatski sabor sam se raspustio. Demokratski opozvani “demokratski” premijer nakon opoziva vlada apsolutistički. Ovdje bih dodao da se Timov Tim ne podudara s granicama RH – više je riječ o vojnim oblastima JNA. Pometnja je totalna, jer na vanjskopolitičkom planu posve samostalno i netransparentno djeluje Stipe Mesić i njegov opaki Tim, kojega šlepa iz Jugoslavije, Pokreta nesvrstanih i svih tih diktatura. Prisjetimo se kako je Stipe Mesić letio o našem trošku, na sve strane, pa i do Moskve i Pekinga, u nastojanju da spasi Muammara Gaddafija. Gledano objektivno, Mesić je ispao u pravu, ali znamo da nije spašavao Gaddafija zbog ravnoteže na Mediteranu, nego zbog crnih operacija Ine, a možda i zbog svoje osobne hrpice, koju je mogao zgodno skrivati kod svog “nesvrstanog” prijatelja. Gaddafi je čuvao jednu od jugoslavenskih partijskih crnih kasica još od vremena Crvenih brigada, koje su se znale skloniti u “nesvrstani” Beograd i “nesvrstani” Zagreb, na putu do sovjetske terorističke baze u Sofiji, ili one u “nesvrstanom” Tripoliju. Ovih dana Stipe Mesić ponovno leti u Kinu, a kakav nam otrov kuha saznat ćemo tek kada nas njegova sovjetska alkemija dotuče. Jednostavno rečeno, jedan državni udar bio bi podnošljiv, ali je Hrvatska zapravo izudarana.

Orešković ne konzultira niti čelnike stranačkih koalicija, koje će za mjesec-dva dati mandatara za novu vladu. Ovdje pravašima ne možemo predbaciti bolesnu taštinu umišljenih izbornih pobjednika. Pravno i demokratski gledano, nisu dopuštene pretpostavke da će izborni pobjednik biti ova ili ona koalicija – iznenađenja su uvijek moguća, a u istinskim demokracijama i poželjna. Pola milijuna lažnih birača još uvijek je skriveno u popisima – izbori se namještaju i to je osnovni razlog zašto imamo osjećaj da u ovoj zemlji Hrvata i katolika takvih zapravo nema. To je pravi razlog zašto pravaši ne mogu prijeći izborni prag. A iznad antitotalitarističkog Hrvatskog sabora trebao je biti samo dragi Bog, a ne nekakav “opozvani premijer”. Hrvatski sabor saziva se samo za ušminkana civilizacijska očitovanja, poput onoga u utorak, kada se Željko Reiner izjasnio protiv totalitarizama bilo koje vrste. Kao, komunistima se nije sudilo za njihove zločine? Što je sa zločinima orjunaša, partizana i/ili sovjetske agenture? Osim toga, ustašama se nije sudilo. Pobijeni su bez suda, kao i mnogi civili, kao i mnoga djeca, samo zato što su bili Hrvati. Ne mogu se poopćenim rezolucijama sakriti pletenice hrvatskih djevojčica, koje su komunisti i partizani žive zazidali u Hudu jamu. Reiner pokušava prikriti da je HDZ s takvim zločincima ušao u proces “pomirenja”, koji je završio tako da je preživjela rodbina žrtava prezadužena, a rodbina ubojica vlada i još danas uživa u privilegijama stečenim na zločinu. Agresorske srbijanske optužnice za hrvatske branitelje naručene su od pete kolone, koja je navikla vladati kroz represiju i sijanje straha.

Otvorena suspenzija prava

Pravnici i pravaši koalicije Pomak napominju da pravna znanost priznaje kao jak argument pozitivan duh zakona, u smislu da se jezični konflikti nekog zakonskog teksta moraju rješavati unutar njegove pozitivne namjene, koja se jasno specificira prilikom donošenja bilo kojeg zakona. Bivši premijer Tihomir Orešković i njegova vlada regularno su opozvani u Hrvatskom saboru (!) i to se ne može relativizirati pomoću loše napisanih zakona. Neka postojeća vlada može postati tehnička u novoj izbornoj kampanji za redovne izbore, a ne nakon što je uredno opozvana, nakon što joj je Hrvatski sabor jednoglasno uskratio povjerenje. Zašto je RH ispod razine najgoreg poduzeća? Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila je dužna objaviti pravni konflikt i imenovati tehničku vladu neovisnih stručnjaka. Preuzeti odgovornost! Bivši neopozvani predsjednik Ivo Josipović to bi s guštom učinio, da je osvojio još jedan mandat. Nacija se suočila s neugodnom činjenicom da bi HDZ glatko dobio prošle parlamentarne izbore da se birači nisu ispuhali protiv komunjara tijekom predsjedničkih izbora. Vjerovali smo da je KGK spas, a zapravo je nesvjesno donijela blokadu sustava, pa i pad Tomislava Karamarka.

“Imamo stanje konstruiranog državnog udara. Opozvani Orešković i Tim samovoljno donose odluke od strateškog značaja za Hrvatsku, sve na našu štetu” – već rezignirano ponavlja Daniel Srb. “Izborne ankete nisu zakonski propisi, niti bilo kome daju legitimitet. Sve opcije u ovim parlamentarnim izborima trebaju biti pravovaljano informirane i konzultirane. Tko proizvodi sve te stranke i sve te koalicije, neka se s njima bavi! Ako hrvatski narod progleda pa konačno glasa za HSP i obitelj, hoćemo li na jesen preuzeti odgovornost za neku drugu, nama posve nepoznatu “državu” i posve suprotnu situaciju od ove koja nam se prezentira? Kao kada u nekom nogometnom klubu novom treneru kažu da treba osvojiti naslov, i da polovici ostalih Timova duguje bodove za neispadanje u prethodnoj sezoni. Nedopustivo je da naša javna televizija, koju svi plaćamo, nastupa s komercijalne pozicije gledanosti, jer je prva obveza naše javne televizije objektivno informiranje svih stanovnika ove zemlje, uključujući i one koji nisu TV pretplatnici. Riječ je o javnom servisu koji ne može biti u funkciji promocije određenih stranaka.“ – prosvjeduje predsjednik HSP-a, koji kao pravnik i pravaš mora braniti vladavinu prava, pa mu preostaje biti plačimačak, a Javnost hitno traži grubu pravdu. Nameće mi se jedan zaključak. Prije nego što je obranio zemlju, HOS je trebao zauzeti Zagreb. Sučeljavanje Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića bilo je zagledanje iste osobe pred zrcalom. Jedan je Tim izvršavao ubojstva, a drugi je zapovjedao ubojstva. Jedan Tim izvadi pištolj, a ono je drugi likvidator. Jedan se počešlja, a ono je i drugi uredan i zalizan, “mlad, visok i lep ko Titova slika”. Kome je Plenković svjetonazorski bliži? Zlatku Hasanbegoviću ili Marinu Blaževiću, koji je kreirao Olivera Frljića? Naravno da bi TV-sučeljavanje ostalih opcija donijelo gledanost, ali ono izostaje i tu dolazimo do činjenice da je ova država korumpirana sve do institucija koje bi korupciju trebale razotkrivati.

Stranke su iste a ljudi su drukčiji  

U koji god resor dirnete, korupcija naprosto navire. “Ovih smo dana vidjeli kako za pitanja zdravstva potpuno nekompetentni tehnički ministar Tomislav Tolušić onako od oka, sa uredskog balkona, određuje gdje će se graditi nova dječja bolnica, značajna za Zagreb i za cijelu Hrvatsku, na svoj način presudna glede uspješnog liječenja oboljele djece.” – kažu mi u viteškom taboru Ivana Pandže. “Široki prostori oko bolnice Dubrava, u zdravom susjedstvu Maksimirske šume, brzo dohvatljivi sa Zagrebačke zaobilaznice, ostaju prazni, a interesne skupine nameću gradnju nove dječje bolnice u gradskom centru, baš između prometnih čepova.” Zdravstvo troši 23 milijarde kuna, 20 posto našeg proračuna, i nije svejedno kako se ta sredstva troše – slično se izrazio i profesor Ivan Lovrinović iz koalicije Jedina opcija. Dodajte svemu tome utržak privatnih klinika i ordinacija, kao i lijekove i terapeutske supstance i naprave, privatno kupljene u ljekarnama i dućanima medicinske opreme, pa onda pogledajte koliko nam zdravstvo uzima a koliko vraća natrag. Prevencija? Ma dajte, molim vas, imamo duge liste čekanja za one s postavljenom dijagnozom. Opozvani premijer radi što hoće, a stigao je iz farmaceutske industrije! I nitko se ne buni! Zašto bi to trebalo zanimati ljute pravaše Ivana Gabelice? Pa, sama ta triper situacija slika je jednako bolesne Hrvatske, i jednako bolesnog stanja samosvijesti u Hrvata. Pravaši su danas svjesni korupcijskog prožimanja cijelog našeg života, da starčevićanstvo mora biti put u sveukupno ozdravljenje. Pravaši ne mogu više ostati strogo ideološki usmjereni, jer se ljudi i narod mijenjaju.

“Resore nam mjesecima praktično na crno vode likovi koji ne znaju što je to obitelj, koji ne prepoznaju demografske probleme ove zemlje” – buni se Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke, koja je prisiljena nositi veći “obiteljski” teret zbog izbornog suzdržavanja pokreta U ime obitelji, s kojim je Obiteljska stranka usko surađivala. Stranke i stranačke opcije traju desetljećima, neke i stoljećima, a populacija se suštinski mijenja. Što je današnja hrvatska obitelj? Što je ostalo od obiteljskog zajedništva i pojedinačnog odricanja u korist najbližih? Tamo gdje je to imovinski moguće, obitelji su se pretvorile u hotele za samce – svako dijete zatvara se u vlastitu sobu i gleda neku važnu nacionalnu utakmicu u potpunoj samoći, a mreža ne pokriva kuću nego je vanjska, opako okrenuta protiv svake organske solidarnosti. Postoji teorijska vjerojatnost da se jednog dana djeca sretnu na hodniku, kada izlaze iz stana ili odlaze do toaleta, ali je i takva mogućnost eliminirana jer jednostavno prođu jedno pored drugoga – stalno vise na mobitelima, a iz ušiju im vire slušalice. Vanzemaljci su tu, među nama! Roditelji su uglavnom logističari, koji mogu dati, ali ne smiju nametati obveze. Vaše nezahvalno dijete može vas prijaviti za zlostavljanje! Brak je ustavno definiran kao zajednica muškarca i žene – što je obitelj? 

Strašna je ta svijest da ste obranili državu koja je danas vaša nacionalna sramota. Za Jugoslavije smo se tješili da smo okupirani. Na što se možemo izvaditi u ovakvoj SRH/RH? Peta kolona? Dobro, a gdje je naš gerilski pokret protiv pete kolone? Stalno govorimo o istim braniteljima. Zar u ovih 25 godina nismo trebali imati više generacija branitelja. HOS-ovci su nekakvi prvoborci, ratne brigade druga generacija, ustanici i ustaše nakon abolicije četnika trebali su biti treća generacija, teroristi proizvedeni privatizacijskom pljačkom četvrta generacija, odnosno postrojba za strijeljanja, i tako dalje. U samačke hotele pretvaraju se i braniteljske obitelji, koje su postale disfunkcionalne već zbog svih tih problema u koje su zatvorene već četvrt stoljeća. Pola milijuna najvitalnijih Hrvata bačeno je u ralje rezignacije i očaja. Mnogi su digli ruku na sebe, umjesto da ponovno nabave oružje i preuzmu vlast. Problem je što to mogu provesti samo pravaši, a oni moraju braniti vladavinu prava, pa smo i u tome smislu u potpunoj blokadi. “Ne mogu naši branitelji, njihova djeca i svi mladi ove zemlje prestati živjeti dok se ne formira nova vlada” – nezadovoljan je i uvijek umjereni, odmjereni i strpljivi Željko Cvrtila, predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku. Nakon Domovinskog rata, za nas je bilo najjeftinije da branitelji postanu nova društvena oligarhija. Milom ili silom, onako kako su to 1945. proveli orjunaši, velikosrbi i sovjetska agentura. Druga prihvatljiva opcija bio bi novi Križni put. Nakon što su branitelji razoružani, trebalo ih je sve likvidirati. I tako rasteretiti proračun. Tko treba razoružane branitelje? Možda je potencijalne branitelje trebalo pospremiti i prije Domovinskog rata, jer bi izravna i otvorena okupacija Hrvatske bila jeftinija i podnošljivija. Ovako financiramo dvije države, jednu podređenu hrvatsku, za prljave poslove i za one nezaposlene i one slabo plaćene, i drugu vladajuću, petokolonašku i/ili labradorsku.

Originalni Vinko Vukadin voditelj je izborne kampanje Pomaka. Predstavlja HSP, HČSP, Obiteljsku stranku i Akciju za bolju Hrvatsku kao ozbiljnu i odgovornu ponudu u političkom centru i desno od njega. Zapravo je prvotni HSP bio izrazito ljevičarska stranka, koja je u svome izvornom vremenu uzdrmala “monarhističku demokraciju”. Pomakovci su pokušali sve da se izbori ne svedu na “obračun partizana i ustaša”, ali su HDZ i SDP jednostavno nametnuli dvojbu “Mi ili Oni” kroz kopiranje stranačkih i koalicijskih programa, pa je besmislena polemika o ekonomiji i sličnim problemima. Kod nas je postao običaj da sve stranke daju slična predizborna obećanja, pa se sve ipak svodi na prividan ideološki profil stranke ili koalicije. Čak i na razini Unije, Hrvatskoj je dopušten samo pomak prema dolje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno