Connect with us

Tvrtko Dolić

Karlo Starčević u sudbonosnoj bitci za Gospić i Hrvatsku

Published

on

 2. KRUG LOKALNIH IZBORA     U nedjelju će pripetavanje lokalnih izbora proći u okvirima našeg lažnog dvostranačja. Uglavnom biramo između kandidata HDZ-a i kandidata SDP-a. Jedino je u Gospiću u ponudi zaista nezavisan kandidat. Glasujte, to je vaše jedino preostalo pravo.

Što je za hrvatsku naciju važnije, hrvatski grad ili hrvatsko selo? Radićevci će reći da je važnije hrvatsko selo, ali je to tako samo zato što već skoro cijeli milenij ne vladamo niti na razini Hrvatske, niti u našim gradovima, pa nam izmiču i naša sela, koja su za ove “samostalne” RH potpuno opustjela. Kada je riječ o strukturi civilizacije, Oswald Spengler kao najveći autoritet u morfologiji civilizacija naglašava zanemarivost sela. Prve civilizacije izrasle su iz polisa, odnosno gradova-država. Kod nas se odvija ireverzibilna povijest: Hrvatska umire kroz pretvaranje njenih gradova u države u državi.

Na razini nacije imamo lažno dvostranačje sličnih titoista, a u gradovima se formiraju lokalne titoističke diktature, protuhrvatski nabrijane. U Zagrebu je gradodiktator Milan Bandić pokušao uvesti zasebnu zagrebačku gradsku policiju, ako ništa da pred njom ne mora bježati, nakon prometnog prekršaja. Bandić se u Zagrebu okružio s hrvatskim braniteljima, kao nekakvom svojom privatnom gardom, što kod branitelja stvara osjećaj da je na njihovoj strani, a zapravo je Bandić notorni titoist. Sve se događa u pridržanoj tranzicijskoj klimi. Još uvijek nisu potisnute komunističke i protuhrvatske duše najvećih gradova Hrvatske. Nekada su hrvatski gradovi bili hrvatske utvrde, a danas su opake protuhrvatske metastaze. Posve prirodno, takvi nehrvatski gradovi uništili su hrvatsko selo. Otvoreno poticanje na iseljavanje iz Hrvatske provodi se i na razini Vlade RH, koja ne vodi nikakvu suvislu demografsku politiku.

Nova bitka za Gospić

Famozni Gospić je zasebno katoličko i nacionalno svetište. Predivan je to dragulj Lijepe naše i mistični zavičaj Ante Starčevića. Otac Domovine rodom je iz gospićkog Velikog Žitnika. Naravno i neizbježno, nakon našeg burnog srednjovjekovlja došlo je i to pogubno vrijeme bezboštva, kada su predatori Tame u svim naseljima takozvane SRH izgradili svoju partijsku i doušničku mrežu. Svejedno, u Gospiću je ipak preživjela duša hrvatskog grada. A u takvom Gospiću, za dva dana Karlo iz iste loze Starčevića vodi bitku za poziciju gradonačelnika Gospića. U prvom krugu lokalnih izbora dobio je 42,29 posto glasova, dok je njegov konkurent Petar Krmpotić okupirao 44,58 posto glasova. Krmpotić se nakon prvog kruga trebao povući, jer je uz pomoć HDZ-a i kao aktualni gradonačelnik osvojio samo 2 posto glasova više. Iza Karla Starčevića ne stoje niti Partija, niti Udba, niti lokalne strukture Gospića. Karlo nastupa kao nezavisni kandidat, koji je tako već u prvom krugu lokalnih izbora provjerio i potvrdio svoju vodeću poziciju u HSP-u. Karlo Starčević je poduzetnik, proizvođač koji zapošljava na desetke svojih sugrađana. Vlasnik je pivovare Ličanka i otac kvalitetnog Velebitskog piva. U Gospiću je u ovim lokalnim izborima na jednoj strani konkretna proizvodnja poduzetnika Karla Starčevića, a na drugoj su politika i lažna obećanja stranaka koje su upropastile Hrvatsku. Karla Starčevića podržao je naš znanstvenik Davor Pavuna.

Jedini čovjek koji u Gospiću i Lici nudi osvariv razvoj u realnom sektoru, proizvodnji koja je trajni imperativ i za cijelu zemlju…

Prvi krug lokalnih izbora sadrži i one nesretne “izbore protiv”. U Gospiću bi i veći broj glasača zaokružio Karla Starčevića, ali su neki od njih dali svoj glas Krmpotiću samo zbog straha da ne pobijedi SDP-ov kandidat. Strah je bio neutemeljen, jer je lista SDP-a u Gospiću osvojila samo 8,35 posto glasova. Lista HSP-a osvojila je šest zastupničkih mjesta u Gradskom vijeću Gospića. Nad sve to nadvila se prilično mračna perspektiva instalacije ginekologa Darka Milinovića iz HDZ-a na poziciju ličko-senjskog župana. Nešto se pitam, što su Petar Krmpotić i Darko Milinović učinili da ulica Mile Budaka u Gospiću zadrži svoje časno ime? Kako čujem, preimenovana je nakon povratka HDZ-a na vlast, nakon Račanove dominacije, u vrijeme kada je u Gospiću stolovao gradonačelnik iz redova HDZ-a. Nadajmo se da će građani Gospića prepoznati da je potrebno podržati Karla Starčevića za gradonačelnika Gospića već zbog ravnoteže u odnosu na župana Milinovića.

Kao što Karlo Starčević naglašava, “da nije bilo nepravilnosti na jednom biračkom mjestu (OŠ Mušaluk i još nekih nedokazanih) vjerojatno bismo polučili i sedam mandata”. Karlo Starčević zaoštrio je svoju retoriku: “Imate pravo živjeti u Gradu mogućnosti, a ne u Gradu straha, terora, podložnosti i podobnosti. Branite svoje demokratsko ustavno pravo i svoj ponos! Ne dajte se smesti pritiscima, ucjenama i zastrašivanjem.” U svome programu nudi ostvarive projekte, jer samo proizvodnja i dugoročno održiva radna mjesta mogu donijeti razvitak Gospića, ostanak mladih, kao i povratak onih koji su već otišli. Jako je važno da Karlo Starčević poziva na jačanje proizvodnje. Ona uključuje konkretan rad, a nekim “Gosparima” to nije nimalo privlačno. Nadajmo se da će u Gospiću pobijediti volja naroda za dobro Gospića i cijele nacije. Karlo Starčević ne vjeruje u prezentirane iznose zaduženosti RH. Kao niti u ekonomske pokazatelje koje nam Vlada RH podastire. Industrijska proizvodnja pada, posebno ona prehrambena, što znači da Vlada nije pravilno pristupila krizi Agrokora. Karlo Starčević procjenjuje da je Hrvatska dužna oko 100 milijardi eura. Pravi vlasnik Ine nije MOL, nego domaći lopovi, skriveni iza skrbničkih računa, i to je razlog zašto čvor Ine ne možemo raspetljati.

Kako smo ponovno porobljeni?      

Da vas podsjetim, Karlo Starčević je od onih hrabrijih Hrvata, koji su progovorili o komunjarskoj zavjeri iz 1986. Tada je jugoslavenski Centralni komitet dobio zapadne obavještajne podatke da slijedi raspad Sovjetskog Saveza, i da će se prirodno tome urušiti ostale komunističke diktature. Pala je odluka da se pripadnici Partije i Udbe moraju materijalno osigurati, na razini novog/starog (divljeg) kapitalizma. Devizne rezerve usmjerene su prema Zürichu. Jugoslavenski aparatčiki preko noći su se prometnuli u milijardere. U tom smislu spomenuti su (naglašeni) Franjo Gregorić i Franjo Luković. Kao i Jakša Barbić – navodno je u arbitraži Ina – MOL glasovao protiv Hrvatske. Ne trebamo previdjeti saznanja da je Gregorića je na čelo Astre postavio Ivan Krajačić Stevo. Tomislava Karamarka je u Arhivu SRH zaposlio Gregorić. U inozemstvu je 80-tih pokrenuta famozna operacija “Marlboro”, koja je pripremala operativce i doušnike jugoslavenske inozemne agenture za povratak u zemlju. U SRH/RH su 1990. takvi odglumili ustaše, u lažnom nacionalnom pomirenju. Prisjetimo se kako je “sposobni kanadski poduzetnik Gojko Šušak” pristigao u onome svom sivom špricanom šinjelu iz Karitasa, kao siroti beskućnik, koji nam skromno želi pomoći. Pa je ubrzo isti Šušak nosio preko granice torbe deviza, kojima se plaćalo oružje, ali i isporuke narkotika, kada bi torbe jednostavno nestale, “nakon što bi se u hotelu pojavili Turci”. Jedini general KGB-a koji živi izvan granica bivšeg Sovjetskog Saveza živi u Hrvatskoj.

Tijekom obrambenog Domovinskog rata, Gospić je bio velika smetnja razdvajanju Hrvatske na sjevernu i južnu. Kada se zbog već tradicionalne tolerancije Zagreba prema petoj koloni, Gospić našao pred mogućim padom, u vrhu “države” pojavio se strah da bi pad Gospića mogao ugroziti koridore narkotika, crnu trgovinu oružjem, kao i transporte uvozne robe mimo carine. Mnogi naši najviši časnici zapravo su bili carinici. Iako je imao sve ovlasti da napravi reda, Petar Stipetić nije se usudio ući u Gospić, ili se bojao zateći u Gospiću baš za njegovog pada, pa je uspostavio svoj tabor u hotelu zagrebačke Industrogradnje u Karlobagu. Svakodnevno su stizale pouzdane dojave da srpska sela u okolici Gospića daju jatake za četničke horde i/ili za paradržavne formacije iz dvije srpske paradržave. Gospić je visio na obrani koju su nosili pravaši. Na kraju, agoniju nije presjekao “ustaša” Šušak, nego partizan i naš tamničar Josip Manolić, tako što je u Gospić poslao Tomislava Merčepa, a ako je Merčep negdje prešao granicu dopuštenog, možemo reći da je poslan da se to dogodi, u okvirima sijanja straha i na strani agresora. Jeli Manolić zaista tako spašavao Hrvatsku, ili je istu labradorski potkopavao? To nećemo nikada posve razjasniti, ali trebamo imati na umu činjenicu da je famozni Manola bio i ostao notorni titoist i staljinist.  

HOROR IZBOR IZMEĐU DVOJE TITOISTA

Zagreb je paradržava

Zagreb slovi kao hrvatski glavni grad, a u njemu zapravo vladaju i ugodno žive uglavnom titoisti i njima pridruženi predatori svih vrsta, kao i raznorazne interesne skupine, uglavnom okupljene i na protuhrvatskim odrednicama. Nakon što je cijeli svijet kvalificirao Josipa Broza Tita kao komunističkog dikatatora i nedostižnog rekordera u zločinu, koji je u svega nekoliko tjedana smaknuo više stotina tisuća Hrvata, uključujući tisuće djece, Hrvatima u Zagrebu nudi se sramotan izbor između dvoje titoista. Birajući u Gradecu i okolici između Milana Bandića i Anke Mrak Taritaš, opredjeljujemo se i između dva gradečka i građevinarska kanala korupcije, koji su se konkretno iskazali, od zagrebačkih građevinskih sanacija i drugih građevinskih projekata do građevinske obnove Gunje. I nije građevinarstvo jedina povijesna linija korupcije u Gradecu. Bandićeva lepeza interesa zadire šire, dok je ona Mrak Taritaš korupcijski uža, ali zato šira u odnosu na nezasitne nevladine udruge i takozvano civilno društvo, više ideološki obojena nego kod Bandića. Sve je to tragično, daleko od kulture, primitivno. Populacija Zagreba značajno je prepolovljena i dekroatizirana, u dugom razdoblju velikosrpske i jugoslavenske dominacije 1918-2018.

IZBORNE POBJEDE NAŠI SU PORAZI

Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj

Drugi krug lokalnih izbora trebao bi biti oslobođen tereta “izbora protiv”, ali to neće ići. U Splitu će SDP u drugom krugu izbora podržati Željka Keruma iz prvobitne zajednice, samo zato da ne prođe HDZ-ov Andro Krstulović Opara iz muzeja. Kerum je u prvom krugu osvojio 30,40 posto glasova, a Opara 26,10. To je pravi cirkus. HDZ-ovci bjesne zato što SDP-ovci neće podržati HDZ-ovog kandidata! Hoće li u Metkoviću SDP-ovci glasovati za HDZ-ovog Dalibora Milana samo zato da napakoste Katarini Ujdur i Mostu. Ujdur je u prvom krugu osvojila 40,56 posto glasova, a Milan 38,53 posto. U Rijeci neprikosnoveno vlada SDP. Dugugogodišnji gradonačelnik Vojko Obersnel u prvom krugu ovih lokalnih izbora osvojio je 40,88 posto glasova. Svoje nimalo miroljubivo ime zasigurno nije dobio od roditelja koji su propovijedali demokraciju. Obersnelov protukandidat Hrvoje Burić dobio je 17,66 posto glasova. U Dubrovniku je Mato Franković iz HDZ-a u prvom krugu osvojio 32,33 posto glasova, a za vratom mu puše Valentin Dujmović iz liberalne koalicije HNS-HSLS, s polovičnim prolaznim rezultatom. U Šibeniku slijedi egzibiconističko finale Željka Burića iz HDZ-a, jer je osvojio visokih 48,39 posto. Josip Živković iz SDP-a zaostao je na 15,9 posto. U Osijeku vodi “nezavisni” Ivan Vrkić (37,05 posto) ispred Ivane Šojat iz HDZ-a (17,17 posto). U Požegi je HDZ-ov Darko Puljašić osvojio 45,12 posto glasova, a SDP-ov Zdravko Ronko dobio je 25,06 posto. U Velikoj Gorici vodi HDZ-ov Dražen Barišić (46,75 posto) ispred SDP-ovog Aleksandra Horvata (17,13 posto). U Sisku je SDP-ova Kristina Ikić Baniček osvojila 46,06 posto glasova, a u drugom krugu suprotstavit će joj se HDZ-ovac Franjo Šabian s 30,15 posto osvojenih glasova. U Koprivnici je SDP-ov Mišel Jakšić osvojio visokih 49,81 posto glasova, dok je Krešimir Papac iz HDZ-a dobio 31,49 posto glasova. Dakle, u mnogim gradovima, u 2. krugu imamo izbor između partijske i udbaške opcije, uz niz etabliranih titoista, koje nam peta kolona bezobrazno podastire.

MOSTOVCIMA IZMIČU FOTELJE ŽUPANA

Na kušnji su Bulj, Grmoja i Panenić

U prvom krugu lokalnih izbora u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Mostov Miro Bulj porazio je SDP-ova Arsena Bauka. Bulj je osvojio 22,50 posto glasova, a Bauk je otpao iz utrke sa osvojenih 20,75 posto. A to jako boli. Bauk se tako na pravi način suočio s našom prošlošću, i s gorkom činjenicom da ga narod ne voli, usprkos svim njegovim dosjetkama. HDZ-ov Blaženko Boban osvojio je 42,24 posto glasova. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji HDZ-ov Nikola Dobroslavić brani poziciju župana. U prvom krugu osvojio je visokih 47,78 glasova, a njegov protukandidat Nikola Grmoja, javno poznatija osoba od Dobroslavića, dobio je samo 27,04 posto glasova. Bit će napeto i u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je Tomislav Panenić u prvom krugu lokalnih izbora za župana ostao na 25,26 posto glasova, dok je HDZ-ov Božo Galić osvojio visokih 47,30 posto glasova. Hoće li tamošnji Srbi u drugom krugu lokalnih izbora podržati mostovca Panenića? Koji bi najvjerojatnije 1991. srušio Most na Batini, da je o tome odlučivao. Možemo simbolički reći da su mostovci zaostali, pa u drugom krugu lokalnih izbora nadu polažu u “izbore protiv”.

Tvrtko Dolić/7Dnevno

Komentari

Tvrtko Dolić

Rasklimana Sveta stolica

Published

on

 ZLOSTAVLJANJE DJECE U PENNSYLVANIJI     Reže li papa granu na kojoj sjedi? Na nedopustiva zastranjivanja svećenika oglasio se isprikom i napadom na klerikalizam, čime otvara problem koncepta Katoličke crkve. Kada odlaze u svećenike mladi trebaju taj osjećaj misije i pripadnosti odabranima. Karel Wojtyla direktno je pozvan – čuo je da sam Bog izgovara njegovo ime.

Kako sam se odlučio za kritiku Katoličke crkve u ovo vrijeme antikatoličkih križarskih ratova zapadnih sila, evangelika, protestanata, judaista i islamista? Nije to laka odluka, jer je pravilo da Rim ruše barbari. Papa Franjo napada klerikalizam u smislu umišljenosti svećenika da su nešto posebno od drugih vjernika, a zapravo su samo ljudi – zastranjivanja i poremećenost time nužno ulaze u svećeničke redove. Papa me pomalo podsjeća na našeg nogometnog izbornika Zlatka Dalića i njegovo pozivanje na poniznost. Koja vražja poniznost? Stisni se kao klerik, stisni se kao čovjek – bolje da te nema. Zar nije vrijeme da se katolici ponovno usprave i otvoreno traže svoj dio svijeta i svoj dio života. Naravno da unutar katoličkog svećenstva ima opakih likova, ali je to posve normalno, jer svećenici ne dolaze po Duhu svetom, poput Isusa, nego ih “novače” među ljudima. Možemo reći da niti Duh sveti ne može Demiurgu preoteti svaku barabu, a nisam nešto siguran da se puno potrudio oko mene osobno. Isus je pretjerao s tim svojim preuzimanjem grijeha baš za svakoga. Ima tako pokvarenih ljudi da ih Duh sveti ne želi pridobiti na svoju stranu. Pape su zbog seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva danas izloženi svuda u svijetu, što je prirodno, jer se Katolička crkva proširila sve tamo do Patagonije. Crkveni raskol iz XI stoljeća može se gledati i kao podjela grijeha, u prošlosti i u budućnosti. Kada su se sjeverne europske nacije odvojile od griješnog Rima, bilo je zadovoljstva i na strani Svete stolice, koja se riješila griješnika na sjeveru. Katolička crkva naprosto se otimala za svoju prisutnost u tri Amerike, da bi na kraju dobila samo veći prostor za pospremanje.

Zlostavljanja od strane vjernika

Nakon zastranjivanja pojedinih katoličkih svećenika u Irskoj i Chileu, pod povećalom je kler u američkoj državi Pennsylvaniji. Kako priznaje sam papa Franjo, u posljednjih 70 godina, tamo su najmanje tisuću maloljetnih osoba bile žrtve seksualnog zlostavljanja od strane katoličkog svećenstva. To je zaista jezovito i otvara pitanje što poduzeti da neko pastoralno djelovanje ne preuzme sve deformacije društva iz kojeg dolazi i društva u koje ulazi. U svezi napada pape Franje na kler, javlja se strah koliko će nova doktrina da su svećenici samo ljudi dovesti do toga da svećenici lakše prihvate ljudske slabosti. Da se prestanu odupirati svojim ljudskim manama. S druge strane, u podsvijesti nekog svećenika njegova “uzvišena pastoralna misija” može biti izgovor za toleranciju prema vlastitom zastranjivanju. Bojim se da papa ulazi u jako riskantnu reformu, koja nameće određen doktrinarne prilagodbe. Mladi ljudi ulaze u kler zbog tog osjećaja posebnosti. Kako provesti “novačenje” mladih svećenika? Kao sjemeništarci najčešće su seksulano usmjereni na starije od sebe, kao i svi drugi njihovi vršnjaci, a što će im donijeti starenje, to nitko ne može predvidjeti. Pojave poput pedofilije ruše cijeli koncept Crkve. Jer, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Misterij Trojstva

Mistična tajna Univerzuma: Otac, Sin i Duh sveti. Tko je Otac? Jer ako slijedimo Pavla, onda je Isus fantazam, emanacija Duha svetog. Grubo rečeno, Isus nije sin Božji, nije stvoren poput čovjeka u kojega Duh sveti ulazi (ili ne ulazi) po njegovom rađanju ili kasnije, nego nam prvotno dolazi iz same ishodišne duhovne plerome, koja u spletu okolnosti tadašnjeg rimskog imperija ulazi u odraslog sina Marije od Kafarnauma. Marija je rodila Sina Božjeg, a paraklit Isus je viša razina, jer nam širi Objavu Duha svetog kao njegova emanacija. Isus je pozvao na pobunu protiv očeva i Oca. Kao što reče provokativni darvinist Richard Dawkins, starozavjetni Jahve je najsurovije biće u Univerzumu – ljubomoran, sitničav, nepravedan, zlopamtilo, osvetoljubiv, krvoločan, ženomrzac, homofob, rasist, djecoubojica, sadomazohist, pakosni silnik. Duboke su to vode i opasno je u njih zaroniti, jer onaj koji stvara materijalni svijet, galaksije, crne rupe i raspade cijelih kozmičkih staza, zasigurno nije biće koje će dopustiti da kao sićušno stvorenje na Zemlji važem njegov značaj u odnosu na Duh sveti iliti Apsolut. Time se vraćamo na problem prapočetka. Kako je pokrenut ovakav Univerzum? Ako hipotetički odstranimo Stvoritelja, Bože mi oprosti na ovakvoj izjavi, onda duhovna pleroma ne emanira, a Duh sveti utapa se u ništavilo Kozmosa. Dobro prepoznajemo kroz svijest o zlu ili neprihvatljivom. Važno je shvatiti da Duh sveti nije rezerviran za svećenike, nego ulazi u čovjeka, i samo takvi ljudi trebaju ulaziti u svećeničke redove. A čovjek nije kreiran niti stvoren kao savršeno biće. Licenca i dizajn (savršenog) čovjeka trebali bi dolaziti iz duhovne plerome, ali se bojim da Stvoritelj unosi svoje korekcije. Poremećenost poput pedofilije može sustići svakog čovjeka, a klerik je na kraju samo čovjek.

Zlostavljanje vjere

Pojedinačno zlostavljanje od strane nekog svećenika prema drugoj osobi je kraj civilizacije, a događa se i zlostavljanje prema nekoj religiji ili konfesiji od strane drugih kolektiviteta i pojedinih diktatora. Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab piše o tome kako je u Njemačkoj ovih dana jezidsku azilanticu Ashawk Haji Hamid presreo starkelja Abu Humam iz ISIL-a, koji je tu mladu djevojku zatočio, silovao i mučio. Ashawk je bila u grupi jezidskih djevojčica koje je ISIL u kolovozu 2014. oteo u Mosulu. Pripadnici ISIL-a dijelili su međusobno djevojčice kao seksualno roblje i preprodavali – Ashawk je na tržnici za 100 dolara kupio isilovac kojemu je uspjela pobjeći. Izbjeglu Ashawk neće rado prihvatiti u svojoj blizini niti jedna tuđa religija. Njemačka policija nije uhitila Abu Hamama, najvjerojatnije zato što su zapadne sile kreirale ISIL. Religijsko zlostavljanje često je generirano izvan religijskih skupina. Jesu li vladajuće strukture u Pennsylvanji takve i toliko pakosne da im paše zlostavljanje djece katolika? Kada SAD, Izrael i priljepci ovladaju arapskim resursima, ISIL će jednostavno nestati, kao što je ispario i Osama Bin Laden. Hrvati su doživjeli istovremeni pogrom i klera i laika. Na kraju Drugog svjetskog rata nad Hrvatima je proveden genocid. Partizani i komunjare ubili su 515 katoličkih svećenika. Posao iz svibnja 1945. nastavlja se danas drugim sredstvima. Ubojice se nikada nisu pokajale za svoj zločin. Naprotiv, od strane antifa i drugih protuhrvatskih skupina generirana je nevjerojatna mržnja prema Katoličkoj crkvi a napose prema Crkvi u Hrvata. Kod nas najprije moramo prepoznati opći okvir zlostavljanja i progona katolika, pa tek onda provjeriti koji svećenici prelaze civilizacijsku granicu svoje pastoralne misije. Ne dajte da vas zavara pedofilija, koja je poremećenost, ali ne isključivo starijeg svećenstva u Katoličkoj crkvi. U suzbijanju i progonu Katoličke crkve koordinirano djeluju velike zapadne sile, anglikanci, protestanti, raznorazni jahvisti, pravoslavci i antife, a ne trebamo smetnuti s uma činjenicu da je Turska vodila dugi rat protiv Katoličke crkve, što se vidi i na karti hrvatskih zemalja.

Pedofilije ima svuda, pa i među svećenstvom

Pravo im budi. Neke loše slike o sebi šalje nam sama Crkva. Isus i apostoli bili su mladi ljudi, koji su propovijedali duboke društvene promjene, pobunu protiv očeva i Oca. “Tko se hrvao sa svijetom postao je velik tako što je svijet savladao, tko se borio sa samim sobom veći je jer je samog sebe nadvisio, a onaj tko se s Bogom bori veći je od svih.” – napisao je to Otac egzistenicalizma Søren Kierkegaard u svome djelu “Strah i drhtanje”, u kojemu na svoj način promatra psihološke pojmove u biblijskim “koordinatnom” sustavu. Već tijekom prvih stoljeća, kristjanstvo su preuzeli starci. Gašenje Crkve kao vojne sile stvorilo je dokolicu za različita zastranjivanja, uključujući pedofiliju. Crkveni dvori potisnule su spavaonice za križarske redove. Zašto je za Crkvu loše da svećenik ima svoju obitelj i nešto milodara preusmjeri u kućni proračun? Da ne spava u uškopljenoj vojarni. Celibat uništava Katoličku crkvu. Prva briga Crkve trebala bi biti obitelj, a sami katolički svećenici nisu obiteljski ljudi, u smislu da se žene i imaju djecu, što je u ostalim kristjanskim konfesijama dopušteno. Izgovaraju se da je njihova obitelj Crkva. Oni su posebni, a to može značiti svašta, od snažnog poziva vjere i žrtve za druge do sklonosti prema suprotnom spolu samo u smislu izrabljivanja. Najznačajniji apostoli Petar i Pavao bili su oženjeni. Kako su najviši katolički svećenici metuzalemi u raspadanju, neprijatelji Katoličke crkve u prvi plan dovode pedofiliju, koja se u “novačenju” mladih ne može predvidjeti. Naravno da među svećenstvom ima pedofila. Pedofilija je danas jedini dokaz da su katolički svećenici ljudi.

Inkvizicija i Križarski ratovi

Danas propaganda protiv katolika ide obrnutim povijesnim redoslijedom: pedofilija, Inkvizicija, Križarski ratovi. U svezi stvaranja neraspoloženja prema Katoličkoj crkvi, antife rado naglase Inkviziciju. Znate, nije to bilo ništa posebno – sve velike svjetske religije imaju slične sustave borbe protiv nutarnje hereze. S bulom “Ad extirpanda” pape Inocenta IV. iz 1252. pokrenuto je uspostavljanje reda u tadašnjem divljanju lokalnih “pravovjernika”. Nakon uvođenja Inkvizicije, smanjio se broj žrtava vjerskog discipliniranja. U brojnim slučajevima, Inkvizicija je spriječila narodna i vjerska smaknuća bez suda. Znate, vjerski fanatici morali su se u svojim prokazivanjima obratiti Inkviziciji, dolazilo je do istrage neugodne za sve strane, pa su zagriženi pravovjerci i pravoslavci odustajali od progona. Svećenstvo se počelo bojati “unutarnje kontrole” – nije lako pozvati strašne suce zbog bilo koga, ako ste se sami ogriješili o vjerske norme i sve ljudske zakone, pa vam se svaka istraga može obiti o glavu. Istina, Crkva je s discipliniranjem heliocentričnog dominikanca Giordana Bruna prešla dopustivu granicu, ali ne prema civilu, nego prema svome svećeniku. Što se veli, Bruno nije znao prezentirati svoja znanstvena saznanja politički mudro, na uspravnici prihvatljiv način. Zar nije isusovac Nikola Kopernik prezentirao svoj heliocentrični sustav skoro stoljeće ranije? Svaki problem od prije pola milenija, u kojemu se i svećenici i laici nisu mogli snaći, promatra se kroz povećalo današnje znanosti. Kristjanstvo je formalno pokrenulo Križarske ratove za oslobađanje Isusovog groba, a zapravo su se vodili ratovi za ovladavanje Putom svile i strateškim pozicijama, koje su preuzeli kalifati. Teutonski križarski red protegao se do Poljske, Litve i Novgoroda – ishodišno je osnovan u Palestini, u famoznoj luci Akra. Poraz famozne Crociate u Palestini doveo je do pokušaja ovladavanja svijetom morskim rutama izvan Mediterana. Bilo to pravo antifama ili ne, “nazadna” Katolička crkva promijenila je svijet i vrijeme.

Raspad jedinstvene Crkve i kriza papinstva

Razveselila me antifa “pamet” Jurice Pavičića. Veli da smo za vladavine Partije imali fotografije hrvatskih policajaca kako pomažu sirijskoj djevojčici da uđe u vlak, a danas kada je po Pavičiću na vlasti Crkva (!?) isti naglašava da hrvatski policajci pljačkaju migrante. Posve suprotno, naši problemi dolaze od toga što Crkva ne vlada, što Isusa razapinju svaki dan. Besposlen pop kobile krsti! Vjerski ratovi plamte na sve strane, a katolički svećenici mašu s grančicama mira. Dojam je da se Katolička crkva kroz raznorazne isprike najgorem ološu udaljila od reformi Grgura VII. Mi smo Talijanima prvi susjedi, Italija je domaćin katoličkom Pontifikatu iliti Mostu, Hrvati su uglavnom katolici, a u Hrvatskoj dominiraju komplementarne skupine. Vojne zrakoplove nismo trebali kupiti od Izraela, nego dobiti gratis od Svete stolice. Nekada su pape predvodili vojne pohode, a danas se ponašaju kao čelnici protuhrvatskih udruga. U svojoj dugoj povijesti, Katolička crkva pokušavala je ovladati istokom. To su zlatne godine Hrvata, koji su najprije u ime Bizanta, a nakon 9. stoljeća u ime Rima, širili kristjanstvo na sjeveroistok Europe. Tako veliko širenje nije mogla održati niti jedna religija, niti jedna vojna sila. Presudilo je Hegelovo pravilo u morfologiji civilizacija. Crkva se počela raspadati iznutra, kroz nekoliko različitih crkvenih raskola. U antička vremena, ekonomski interesi presvlačili su se u sukobe oko divinizacije Isusa i prirode njegove pojave. Odvajali su se gnostici, arijevci, manijevci, nestorijanci i more drugih kristjanskih pravaca. Rađanje islama i kalifata potisnulo je Bizant, da bi odvajanje Hrvatske od Bizanta u vrijeme Branimira označilo prevagu Rima, što za kristjanstvo nije dobro završilo. Da je Bizant ostao kristjanski dominantan, Carigrad bi teže pao u turske ruke. U vrijeme Križarskih ratova i u širem razdoblju “širenja riječi Božje i ovladavanja svjetskom ekonomijom”, odvojile su se zasebne nakupine pravoslavaca, protestanata, evangelika, i more drugih kristjanskih konfesija. Sve bi to bilo prihvatljivo da je Katolička crkva još uvijek snažna vojna asocijacija. Ovako, skoro sve europske katoličke zemlje uvučene su u NATO, u kojemu kolo vode evangelici, protestanti, judejci, pa i Turci.

Previše Talijana

Papa Franjo je Jorge Mario Bergoglio iz Argentine, ali talijanskog rodoslovnog podrijetla. Italija je u Velikom ratu bila na pobjedničkoj strani, a papa Benedikt XV. stolovao je od 1914. do 1922. Rođen je u Genovi kao Giacomo della Chiesa. Godine 1914. on je na liniji tada rastućih jehovaca – najavljuje dolazak Isusovog kraljevstva mira, a ono izbija Prvi svjetski rat. Svjedoci Jehove su se zbog svoje pogrešne “vremenske” prognoze skoro posve raspali, a višemilenijska Katolička crkva nekako preživljava. Italija i papa Talijan dopustili su formiranje prve Jugoslavije – gledali su da zagrabe što više “austrougarske” i hrvatske obale, a kako će Hrvati i ostali katolici u svemu tome proći, nikoga nije zanimalo. “Papa mira” iliti “papa nečinjenja” za života je dobio spomenik u Istanbulu – “Dobročinitelju naroda bez obzira na narodnost i vjeru”. Benedikt XV hladno je promatrao rađanje fašizma, šaljući na sve strane svoje plemenite poruke. Njegov nasljednik bio je Pio XI. – Talijan Ambrogio Damiano Achille Ratti. Nekako mu je promaklo ubojstvo hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu. U prvim danima takozvane Šestojanuarske diktature, Pio XI ne ustaje u obranu nacija porobljenih u Jugoslaviji, nego s Mussolinijem uglavljuje Lateranske sporazume. Slijedeći papa Pio XII bio je Eugenio Pacelli iz rimske plemićke loze. Dolazi 1939. u paketu s Drugim svjetskim ratom. Pri zaposjedanju Svete stolice, naglasio je da Crkva ne osuđuje niti jedan oblik vladavine, ali nije priznao NDH – Mussolini je imao namjeru obnoviti Rimsko carstvo sve do Sirmiuma. Pio XII slabo je pratio komunističko suđenje Alojziju Stepincu i Crkvi u Hrvata, pa ne pokreće Stepinčevu kanonizaiju niti nakon što je naš mučenik otrovan u kućnom pritvoru. Stepinca je negdje zametnuo i slijedeći papa Pavao VI, ponovno Talijan, Giovanni Battista Montini, koji je bez srama primio Tita, najvećeg zločinca u povijesti ljudskog roda. Pali anđeo priznaje superiornost Stvoritelja, a njegov namjesnik na zemlji priznaje ravnopravnost Palog anđela! Stepinac je proglašen blaženim tek kada Svetu stolicu preuzima papa koji nije Talijan – Poljak  Karol Wojtyła iliti Ivana Pavao II. Slijedeći papa Benedikt XVI, seriozni Nijemac Joseph Ratzinger ostao je distanciran, a novi aktualni papa Franjo, Argentinac talijanskog podrijetla, pojavio se kao gitarist iz posljednjeg “Mad Maxa”, i za našeg mučenika Stepinca formirao komisiju, u koju je ušlo i pravoslavno srpsko svećenstvo, takozvani klir, što je poniženje za sve Hrvate, pa i za sve katolike – upravo se SPC kompromitirala za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i u agresiji Srbije na Hrvatsku i BiH krajem prošlog stoljeća.

Maćehinski odnos papa prema Hrvatima

Pedofilija je poremećaj koji nema blage veze s Crkvom i treba se suzbijati na širem planu. Više me brine pedofilski odnos Svete stolice i snažnijih europskim nacija prema Hrvatima i sličnim narodima. Kako objasniti maćehinski odnos papa talijanske narodnosti? Ne samo da je blaženi Alojzije Stepinac zatočen i usmrćen od komunističkih struktura, bio je pretjerano suzdržan prema Anti Paveliću, veliki protivnik Hitlerovih rasnih zakona, i još je izrekao tvrdo NE Titovom zahtjevu da se Crkva u Hrvata hijerarhijski odvoji od Rima, odnosno od Svete stolice i papinstva. Čak u vrijeme otpora prema Beču i Pešti, Stepinac je bio skloniji Jugoslaviji nego preživljavanju Habsburške monarhije. Bio je solunski dragovoljac. Bilo je za očekivati da će se svaki papa počevši od Pia XII pokloniti Stepincu i njegovom istinskom mučeništvu, ali je to izostalo. Na neki način niti jedan papa 20. stoljeća nije dostojan da kanonizira Stepinca, pa je u tome smislu kolebao i Ivan Pavao II. Eto, Karol Wojtyla kanoniziran je prije Stepinca. Prisjetimo se i tog nevjerojatnog rata vatikanskih struktura protiv ukazanja Marije Majke u Međugorju. Nije sve u tome da Rim izbjegava priznati bogojavljenje za života vidjelica i/ili vidioca zato da ne potisnu papu u smislu prenošenja Božjih zapovijedi i Božje milosti. Zapadnoeuropske nacije protive se rađanju novih katoličkih svetišta, jer Lurd, Fatima i slična mjesta Gospina ukazanja donose velike novce. Koliko je taj biznis zapadnoeuropski kanaliziran pokazuje i redovan odlazak časnika HV-a u Lurd, što je na svoj način smiješno. Čak je i veliki Goethe rekao kako voli doći u Mariju Bistricu, gdje se osjeti da pripada Europi. Na kraju je Sveta stolica oduzima franjevcima svetište u Međugorju, nakon nekoliko pokušaja da se prisutnost Gospe preseli u Italiju preko suza na kipu donesenom iz Međugorja. Posebno je znakovit slučaj Dajla. Naime, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana je Benedikt XVI. posebnim dekretom suspendirao na jednu minutu. Vrijeme je zaustavljeno samo zato da zamjenski biskup potpiše sporazum o predaji crkvenog posjeda u Dajli talijanskim benediktincima. Rim sa svojim novim suđenjem Stepincu afirmira Tita, onoga istog Tita koji je Stepinca osudio, zatočio i usmrtio zbog njegove lojalnosti prema Svetoj stolici.

SVIJET JE BISER

Fenomen Jezida i Jarsana

Radi razumjevanja šireg konteksta nasilja prema Ashawk Haji Hamid i Jezidima, ovdje ću napomenuti neke manje poznate činjenice o naciji / religiji Jezida. Danas žive podno obronaka iranskog Zagrosa i jugoistočno od mističnog edenskog jezera Van, uključujući Nimrud i pokrajinu Ninive, koja se smjestila na istočnoj strani Tigrisa, uz pritoku Khosr. Jezidi poštuju Palog anđela, koji je više Stvoritelj nego Duh sveti. Kreator Haq iliti Istina, najprije je stvorio svijet kao biser. Prije nego se razmahao Stvoritelj i počeo nabacivati stvari, odnosno sve materijalno, Kreator je pozvao u egzistenciju sedam anđela, sedam misterija, kojima je na čelu Malek Taus – Paun, sunce vjere, iluminacija samog Kreatora. Ljudi su dobri i zli, ali ne na sliku Kreatora nego su izraz karaktera samoga Pauna, koji je prilikom iskazivanja svoje tamne strane izgubio milost Kreatora. Pokajničke suze Palog anđela ugasile su vatru njegove paklene tamnice. Paun se vratio na tron ovoga svijeta. Na nesreću Jezida, drugo ime Pauna je Šejtan, što je u Kuranu naziv za Sotonu. Islam progoni Jezide, a islamisti drže da je u odnosu na Jezide sve dopušteno.  Danas je teško pronaći naciju ili religiju koja se prema Jezidima postavila korektno – mislim na one koji su s Jezidima došli u kontakt. Slično Jezidima, njima susjedni Jarsani vjeruju da se Univerzum dijeli na unutarnji (batini) i vanjski (zahiri). Imaju svoje zasebne zakone. Ljudi pripadaju samo vanjskom svijetu, a njihove živote vode pravila unutarnjeg svijeta. Kao i kod Jezida, božanska esencija pojavljuje se u vanjskom svijetu kao transmigracija duha. I Jarsani i Jezidi vjeruju u reinkarnaciju nakon smrti. Kod Jezida sedam svetih bića periodično reinkarniraju u ljudskom obličju – koasasa. Kod Jezida i Jarsana možemo prepoznati utjecaje susjednih religija. Religija Jezida sadrži neke odrednice sufizma. U jezidskoj “Knjizi iluminacije” nalazimo da je Paun bio prisutan kada je Noin potomak Nimrod (Nimrud) gurnuo Abrahama u vatru. Svijet je biser, a Jezidi su dragulj civilizacije. Isto tako, doktrinarni sukobi, hereze, indulgencija, simonija i raskoli, sve to čini veličanstvenu povijest kristjanstva i Crkve.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Sedam propovijedi mrtvima

Published

on

By

CARL GUSTAV JUNG   U ovo opako vrijeme, kada se psihijatrija ponovno koristi za političke obračune, dobro je podsjetiti kako psihoanalizu kao znanost ne možemo svesti na zidine zagrebačke Zatvorske bolnice. Psihoanaliza ima svoju veliku kulturnu povijest, odnosno svoje široko civilizacijsko utemeljenje, što je najbolje prezentirao švicarski znanstvenik Carl Gustav Jung.

(više…)

Komentari

Continue Reading

Tvrtko Dolić

Pavić – Plenković mirovinska reforma pretvara zaposlenike u starce, a umirovljenike u pokojnike.

Published

on

 MIROVINE NISU SOCIJALNA POMOĆ        Kako se približava saborska rasprava o još uvijek zagonetnoj mirovinskoj reformi, padaju predatorski prijedlozi s one strane razuma. Nametanjem teme proširivanja proračunskog dodatka na sve mirovine, finacijska mafija potiskuje u drugi plan javnu raspravu o zamrzavanju ili dekonstrukciji Drugog stupa kao privatnog i obveznog – zaista je drveno željezo.

Sve su države ukinule takvo tranzicijsko čudovište, i tako izašle iz krize. Sve osim Hrvatske.

Skupe pozajmice, skupi krediti, pogrešno investiranje, skupe usluge upravljanja mirovinskim fondovima, da bi uslijedio pad omjera umirovljenika i zaposlenih na 1:1,26. I još se spremaju promjene na štetu osiguranika i nacije:

(1) Mirovinci predlažu proračunski dodatak 27% za sve mirovine. Kao da invalidninu dobiju i zdravi. Podignuta je uzbuna zbog 20 mirovina kombiniranog umirovljenja za koje tvrde da su niže u odnosu na iste parametre umirovljenja strogo na temelju državnog Prvog stupa. Iste kumulacije mlađeg osiguranika i starijeg osiguranika zapravo su neusporedive. Mirovinci idu dalje, pa državi nude preuzete državne obveznice za dionice: HAC 6%, ACI 50% i HEP 30%. Zašto ne 50% Apple-a? Mirovinci predlažu određivanje minimalne mirovine za 15 godina rada, a ako netko nema 15 godina rada, razlika do minimalne mirovine namirivala bi se iz socijalnog sustava a ne iz mirovinskog, uz primjenu imovinskog cenzusa – kažu da nisu svi s malim mirovinama sirotinja. Slično ministar Marko Pavić pribjegava socijalnom modelu, pa  predlaže povećavanje najnižih mirovina za 3%. Prisjetimo se da su banke pokušale progurati socijalni model rješavanja stambenim kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, što je bio udar na zdrav razum. Mirovinci i uhljebi mirovinskih fondova traže da se Drugi mirovinski stup oslobodi obveze usklađivanja mirovina s plaćama i s inflacijom.

(2) Ministar Marko Pavić kaže da za mirovine godišnje nedostaje 17 milijardi kuna, koliko godišnje izdvajamo u državni Prvi stup iz naših bruto plaća. U privatan Drugi stup izdvajamo 5% iz naših bruto plaća, godišnje 5-6 milijardi kuna, skoro 2 pelješka mosta. Da smo prošle godine obustavili Drugi stup kao obvezan, za mirovine bi ove godine nedostajalo 11 milijardi kuna. Od uvođenja Drugog stupa 2002. bankama i njihovim osiguravajućim društvima prepustili smo naših 88 milijardi kuna, i tako osudili državni Prvi stup i proračun na prekomjerno zaduživanje, jer državni stup cijelo vrijeme namiruje sve mirovine. Dakle, na mirovine godišnje odlazi 10 peljeških mostova, a sveukupno nas je Drugi stup koštao oko 176 milijardi kuna, što je više od 50 peljeških mostova.

(3) Povisivanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina počevši od 2031. predstavlja nevjerojatan bezobrazluk. Netko sebi uzima pravo zajahati sve buduće hrvatske generacije. U mnogim zemljama na prosvjedima mirovinskih osiguranika imamo natpis: “Mi smo mirovine zaslužili, zaradili, izdvajali za njih iz svojih plaća”. To što smo izdvajali je naše i imamo svako ljudsko pravo uzeti svoje kumulacije sa 60 godina! Zašto je Andreju Plenkoviću i Marku Paviću svejedno što će se dogoditi s našim mirovinama? Razlog ste naslućivali – obojica su u istom eurouredu kasirali visoka europrimanja, i to namjeravaju ponoviti. RH – EU prijenos mirovinskih kumulacija provodi se u oba smjera i više puta, uz nama nepoznate izračune. To je taj mirovinski sustav koji je Plenković proučio i prihvatio.

(4) Do kasnih 90-ih prošlog stoljeća izračun nečije mirovine radio se na temelju najboljih 10 godina. Nakon što je pokrao mirovinske fondove, za potrebe privatizacijske pljačke, i ubrzano pretvarao sve stanovnike ove zemlje u umirovljenike, HDZ je riješio problem smanjivanjem mirovina, pa je 1998. uveo izračun mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Nakon povratka na vlast, Partija dodatno ruši mirovinski sustav i hrvatsku državu kroz uvođenje privatnog i obveznog !! mirovinskog stupa, koji četvrtinu mirovinskih izdvajanja preusmjerava u fondove pod kontrolom osiguravajućih društava četiri “naše” najveće banke: Zaba, PBZ, Erste i Raiffeisen.

(5) Smanjeno punjenje državnog Prvog mirovinskog stupa nije moglo namirivati postojeće mirovine, pa je HDZ sakrio svoju i SDP-ovu sramotu tako što je uveo kompenzicijski proračunski dodatak 27% za one koji su umirovljeni samo na temelju Prvog stupa. Taj preračunati postotak trebao je iznositi 33,33%, jer je oduzimanje četvrtine stvorilo minus za trećinu u odnosu na smanjene kumulacije državnog Prvog stupa. HDZ je lukavo s istim dodatkom pokrio naknadu osiguranicima zbog izračuna mirovine na temelju cjelokupnog radnog staža. Imamo poplavu lažnih pokazatelja i neprimjerenih naknada. Ministar Pavić reče da su prošle godine mirovine rasle za 2,75% i da su ove 2018. uvećane za 3,64%. Ponovno imamo krivo prezentirane pokazatelje. Rast cijena daje privid porasta proizvodnje, koja realno pada, pa u izračunima prosjeka mirovina prevagu odnose visoke plaće. U ovo vrijeme demografskog kolapsa, financijska mafija traži da se umirovljeniku omogući zapošljavanje, da se u skladu s njegovim primanjima umanji mirovina – da više ostane u mirovinskim fondovima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno