Connect with us

Kultura i vjera

Kardinal Eijk oštro osudio dijeljenje Svete pričesti protestantima

Objavljeno

- datum

Crkveni nauk i praksa u vezi dijeljenja sakramenta Svete euharistije protestantima su savršeno jasni. Kodeks kanonskoga zakona o tome piše:

“Ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, to zahtijeva druga teška potreba, katolički služitelji dopušteno podjeljuju spomenute sakramente i drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom Crkvom i koji ne mogu doći do služitelja svoje zajednice, a svojevoljno to traže, samo ako s obzirom na te sakramente očituju katoličku vjeru i ako su pravo raspoloženi.”
CIC / 1983, can. 844 § 4 (Vidi Katekizam Katoličke crkve br. 1400).

Ovo se odnosi samo na hitne slučajeve, pogotovo kada postoji opasnost od smrti. Međupričešćivanje je, u načelu, moguće jedino s pravoslavnim kršćanima, jer Istočne Crkve, iako nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, imaju ispravne sakramente i prije svega, svojim apostolskim nasljeđem, istinske svećenike i valjanu Euharistiju (CCC 1400, CIC / 1983 može, 844, st. 3).

Njihova vjera u svećenstvo, Euharistiju i sakrament pokore jednaka je Katoličkoj Crkvi. Međutim, protestanti ne dijele vjeru u svećenstvo i euharistiju. Zbog tih bitnih razlika, Sveta pričest se ne bi trebala dijeliti protestantima, čak i ako su vjenčani s katolicima, jer protestanti ne žive u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom i stoga izričito ne dijele vjeru u Euharistiju – prenosi QuoVadisCroatia.

Sada je Sveti Otac obavijestio izaslanstvo Njemačke biskupske konferencije da moraju ponovo raspravljati o prijedlozima u pastoralnom dokumentu koji, između ostalog, govori o dijeljenje Svete pričesti i njihovu nastojanju da pronađu jednoglasnost po ovom pitanju. Jednoglasnost o čemu? Čak i pod pretpostavkom da svi članovi Njemačke biskupske konferencije, nakon ponovne rasprave, jednoglasno odluče da se pričest može dijeliti protestantima koji su vjenčani s katolicima (nešto što se neće dogoditi), hoće li to – iako je suprotno onome što piše Kodeks kanonskog Zakona i Katekizam Katoličke Crkve – postati nova praksa Katoličke Crkve u Njemačkoj?

Praksa Katoličke Crkve, koja se temelji na njezinoj vjeri, nije određena i ne mijenja se statistički kada većina biskupske konferencije o njoj glasa, čak ni jednoglasno.

Točno ono što piše u Kanonskom zakoniku i Katekizmu Katoličke Crkve trebala je biti reakcija Svetog Oca, koji je kao Petrov nasljednik, „trajno i vidljivo počelo i temelj jedinstva kako biskupa tako i mnoštva vjernika” (Lumen Gentium broj 23). Sveti Otac je delegaciji Njemačke biskupske konferencije trebao dati jasne upute, zasnovane na jasnom nauku i praksi Crkve. Trebao je na toj osnovi odgovoriti i luteranskoj ženi, koja ga 15. studenog 2015. upitala može li primiti pričest sa svojim katoličkim supružnikom, rekavši joj da to nije prihvatljivo- umjesto da sugerira kako može primiti pričest na osnovu njezinog krštenja, i u skladu s njezinom savješću.

Ne uspijevajući stvoriti jasnoću, među vjernicima je nastala velika zbrka i ugroženo je jedinstvo Crkve. To je također slučaj s kardinalima koji javno predlažu blagoslivljanje homoseksualnih odnosa, nešto što je dijametralno suprotno učenju Crkve, utemeljenom na Svetom Pismu, da brak, prema redoslijedu stvaranja, postoji samo između muškarca i žene.

>> Kardinal Eijk uklanja stol iz svoje kapele

Imajući u vidu da biskupi i prije svega Petrov nasljednik ne uspijevaju održavati i prenositi vjerno i jedinstveno poklad vjere sadržane u Svetoj tradiciji i Svetom Pismu, ne mogu se ne sjetiti članka 675 Katekizma Katoličke Crkve:

POSLJEDNJA KUŠNJA CRKVE

Prije dolaska Kristova Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će “otajstvo bezakonja” pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu.

+ Kardinal Willelm Jacobus Eijk, nadbiskup Utrechta,
Nizozemska, Utrecht,

Komentari

Komentari

Kultura i vjera

MOLITVA PATERA RUFUSA ZA HRVATSKU: ‘Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći’

Objavljeno

- datum

 MOLITVA OSLOBOĐENJA IZ 1999. GODINE     Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

Sada u ovim čudnovatim trenucima povijesti, kako svijeta, tako i Hrvatske dobro se prisjetiti seminara patera Rufusa Pereire, indijskog svećenika koji je 1999. posjetio našu zemlju i održao 4-dnevnu duhovnu obnovu u kući Tabor. Zapisi sa tog seminara kao i još nekih, koji su bili nakon toga organizirani od Pokreta krunice za obraćenje i mir objavljeni su 2010., u knjizi P. Rufus Pereira – “Duh Sveti obnovitelj, ozdravitelj i osloboditelj. Pater Rufus je bio među prvim svjetski poznatim karizmaticima koji su posjetili Hrvatsku i molili za nju i njene ljude.

Rekao je: Bože, Ti ljubiš Hrvatsku i zato ti upućujem iskrene molitve za nju!

– Bio je to nezaboravan duhovni događaj, posebno molitva za Hrvatsku, kada je pater Rufus zamolio da svi vjernici kleknu i lijevom rukom dotiču zemlju, a desnu uzdignu prema nebu, kako bi izrazili čvrstu vjeru, da naša zemlja može primiti puninu blagoslova, samo od Gospodina- napisao je jedan vjernik koji je prisustvovao tom susretu i blagoslovu – donio je tada portal dnevno.hr.

Evo  molitve koju je p. Rufus izgovorio za Hrvatsku:

“Gospodine Isuse, Ti ljubiš ovu zemlju. Molimo Te za oslobođenje čitave zemlje. Oslobodi ovu zemlju od Sotonine moći, prekini sve sotonske kultove i veze u ovoj zemlji! Oslobodi svaku planinu, svaku rijeku od Sotonine moći! Oslobodi svako drvo, svaku životinju od Sotonine vlasti! Iznad svega, molimo Te za oslobođenje hrvatskoga naroda. Gospodine, u Tvoje Ime molimo da slomiš Sotoninu moć nad hrvatskom zemljom, da slomiš snagu Sotoninu nad narodom hrvatskim, da slomiš snagu zla nad Crkvom u Hrvatskoj, da oslobodiš ljude od bavljenja okultnim praksama, da ih izliječiš od rana rata, koje su postale ulaz sotonskom utjecaju. Gospodine, ova zemlja pripada Tebi! Ti si je stvorio. Ti si je svojom predragocjenom krvlju otkupio. Ti si je posvetio Duhom Svetim. Gospodine, svi zajedno ponovo posvećujemo ovu zemlju Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo hrvatski narod Tvojemu presvetomu Srcu! Ponovo posvećujemo Crkvu u Hrvatskoj Tvojemu presvetomu Srcu i sve Ti to prinosimo po bezgrješnome Srcu Marijinu. Gospodine, molimo Te da Marija bude kraljica ove zemlje, da donese mir ovoj zemlji, kao što je donijela mir Rusiji, kao što je donijela mir u Fatimu, kao što donosi mir u Međugorju. Gospodine, ponovo posvećujemo ovu zemlju Bezgrješnomu Srcu Marijinu. Gospodine, molimo ovu molitvu egzorcizma i oslobađanja, molimo ovu molitvu ponovne posvete i posvećivanja po zagovoru sv. Josipa zaštitnika Hrvatske, svih apostola, sv. Franje i sv. Antuna, sv. arkanđela, anđela i svih svetaca ove zemlje. Hvala ti, Isuse! Slava ti, Isuse! Aleluja, Gospodinu! Hvala Ti, Gospodine Isuse! Aleluja! Aleluja, Aleluja!”

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

PO UKAZANJU ISUSOVU   Posveti se Srcu Isusovu onako kako je to činila  sv. Margareta Marija Alacoque

Objavljeno

- datum

Isus je dao i 12 obećanja onima koji budu širili ovu pobožnost!

Sveta Margareta Marija Alacoque rodila se u Francuskoj 1647. U dobi od 24. godine stupila je u Red Sestara Pohođenja Marijina. Već je i prije stupanja u samostan imala više nadnaravnih viđenja a u narednom razdoblju ekstaze su postale i učestalije radi čega je pretrpjela mnoge neugodnosti od strane susestara.

Ostala je čvrsta u vjeri i njezina je ljubav prema Isusu sve više rasla. 1675. godine, u vrijeme tijelovske osmine, došlo je do važnog ukazanja u Kapeli Pohođenja. Margareta je ugledala Isusa koji joj je naredio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede Petak Srca Isusova. Usprkos najvećim protivljenjima i okrivljavanjima kojima je bila izložena, svim se žarom posvetila širenju pobožnosti u čast Srcu Isusovu. Drugom je prigodom Isus zatražio od Margarete da se svakog prvog petka u mjesecu pričesti te je tako nastala pobožnost Prvih petaka. Potporu i pomoć dobila je od poglavara mjesne isusovačke redovničke zajednice. Na njega ju je za vrijeme jednog viđenja uputio sam Isus. Najvažnije što je Isus želio prenijeti njoj, a onda i svim ljudima, je istina o njegovoj silnoj ljubavi prema čovjeku i istina o njegovu Srcu kao simbolu te ljubavi. Svetica je umrla 16. listopada 1690. godine a tijelo joj se nalazi u kapeli gdje joj se ukazao Isus. Sredinom 19. stoljeća papa Pio IX. službeno je uveo u Crkvu blagdan Srca Isusova koji se slavi prvi petak nakon blagdana Tijelovo.

Posveta Isusovu srcu sv. Margarete Marije Alacoque

Ja darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.

Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.

O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe. O Srce puno ljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.

Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao tvoj rob.

Amen.

Isus svetoj Margareti obećava da oni koji budu štovali njegovo Presveto Srce daje ove duhovne i vremenite blagodati:

1. Dat ću im sve milosti koje su im potrebne u njihovu staležu.
2. Unijet ću mir u njihove obitelji.
3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.
4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.
5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.
6. Grješnici će naći u mome Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.
7. Mlake će duše postati revne.
8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti.
9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca.
10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca.
11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati.
12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času.

Autor: Vjera

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Kultura i vjera

Brašančevo (Tijelovo)

Objavljeno

- datum

BLAGDAN je Tijelova. Za Katoličku crkvu, Tijelovo se obilježava u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.

Svetkovina se pojavljuje u 13. stoljeću, no zapadno kršćanstvo počelo ga je obilježavati tek u 14. stoljeću. Postoji legenda prema kojoj je augustinska redovnica Julijana iz samostana u Belgiji, imala viđenje punog Mjeseca, na kojem je opazila mrlju.

Mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju nedostatkom blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakrament. Mjesni biskup je na njezinu molbu uspostavio blagdan, koji se u početku zvao blagdan Euharistije.

Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom je taj blagdan htio proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila smrt. Tek u 14. stoljeću, blagdan se proširio na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva.

U nekim hrvatskim krajevima ovaj blagdan se zove i  Brašančevo  a potječe iz 18. stoljeća.

Riječ Brašančevo dolazi od riječi  brašno, od čega se pravi kruh a kruh u pretvorbi u sv. Misi postaje Kristovo Tijelo. Ovaj blagdan je ujedno i spomen na ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki četvrtak.

Blagdan se pojavljuje u 13. stoljeću kada se augustinskoj redovnici sv. Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji u jednom viđenju punog mjeseca, na mjesecu pokazala mrlja.Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao jednu svetkovinu koja Crkvi nedostaje  a kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na zamolbu sv. Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji dao uvesti blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije.Sv.Julijana i njeni suvremenici širili su ideju toga blagdana  ucijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo godine 1263. u mjestu Bolseni u Italiji. Jedan je svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv.Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.

Nakon ova dva događaja tadašnji papa Urban IV.  08.09.1264. objavljuje bulu kojom ustanovljuje blagdan Tjelova (Euharistije)  želeći tu svetkovinu  proširiti na cijelu Crkvu.

No brza smrt ga je spriječila u tome.Tek u 14. st. papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Događaj, sličan onome u Bolseni, zbio se god. 1411. i u Hrvatskoj, u Ludbregu: Za najvažnijeg dijela sv.mise –pretvorbe-  kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo a vino u Krv Isusovu, svećenik je posumnjao u ovo čudo.

Tada je ugledao da se u kaležu nalazi prava svježa krv. Silno zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem, brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Taj događaj temeljito je ispitivao papa Julije II. (1503-1513.).Zbog duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio završiti istragu ali je dozvolio javno štovanje relikvije što čini i njegov nasljednik papa Leon X.

Svetkovina Tjelova je povezana sa procesijama. Prva Tjelovska procesija  održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća. Taj običaj se u 14. st. raširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.

Svojim sudjelovanjem u procesiji krenimo za Kristom,posvjedočimo svoju vjeru, sačuvajmo našu lijepu kršćansku tradiciju i običaje.(kamenjar.com)

 

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno