Connect with us

Sci/Tech

Kako je započeo život?

Pitanje postanka života ključno je pitanje za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja. Prirodne znanosti podupiru katoličko vjerovanje o porijeklu i svrsi života, čovjeka i stvorenoga svijeta.

Published

on

Ovo je ključno pitanje za razumijevanje našeg postanka i naše katoličke vjere[1]. Na ovo pitanje evolucionisti tvrde da imaju odgovor, pa kada ih pitaju koji bi to bio kreću objašnjavati: Život je možda započeo električnom iskrom koja je generirala aminokiseline iz atmosfere (od vode, metana, amonijaka i vodika), od kojih su nastale složenije molekule. Pošto se molekule baš i ne mogu samostalno kretati tu im je možda pomogla glina na kojoj su se koncentrirali ovi organski spojevi. Možda je život nastao i u dubokim hidrotermalnim otvorima u moru iz kojih su izlazile molekule bogate vodikom, a zatim se taložile u rupama stijena gdje su nastali potrebni katalizatori. Ako je i molekulama bilo toplo u moru, bez potrebne atmosfere ultraljubičaste bi ih zrake brzo uništile. Tu je uskočio led i to 50 metara sloja leda na površini oceana koji je štitio ove molekule od kozmičkih utjecaja, a hladnoća je mogla pomoći u čuvanju tih molekula stabilnim. Pošto znamo da DNK treba proteine za formiranje, a također proteini zahtijevaju instrukcije zapisane u molekulama DNK te jedni ovise o drugima tu su možda uskočile u spas RNK molekule i nastao je RNK svijet (model „geni prvo“). Možda je umjesto složenih molekula RNK život započeo iz malenih jednostavnih molekula koje su bile u međusobnim interakcijama, a koje su zatim zamijenile složenije molekule („metabolizam prvo“ model). Ako i svi ti modeli nisu dostatni imamo i sedmi scenarij „Panspermije“, prema kojoj se život na Zemlji posijao iz svemira putem meteora ili nekim drugim putem. Ovaj pak model ne nudi nikakav odgovor već pitanje šalje dalje u Svemir. Nažalost sva ova nabrajanja nisu odgovor djeteta s bujnom maštom, već sedam predloženih modela koje danas znanstvenici evolucionisti zastupaju[2]. Iako oni pokušavaju dati dojam kako znaju odgovor, očita je njihova nesigurnost i neznanje. Neki će poput biologa Francis Cricka otvoreno priznati: „Pošten čovjek naoružan sada dostupnim znanjem može zaključiti kako se život pojavio iznenada da se gotovo radi o čudu, toliko je uvjeta moralo biti zadovoljeno da krene život.“, ili profesora sa sveučilišta Yehuda Zeiri:  „Unatoč desetljećima istraživanja, pitanje kako je počeo život ostaje najzahtjevnija znanstvena zagonetka.“[3]. Fizičarka Sara Imari Walker će pak izjaviti: „porijeklo života stoji među velikim neodgovorenim pitanjima“ i izraziti „nadu kako će se pojaviti teorija koja će objasniti fenomen života“[4], a dr. Alex Brezow možda najiskrenije od svih odgovoriti: „porijeklo života je ogromna tajna“ i priznati kako „u znanosti raznolike teorije pokušavaju prikriti stvarnost da znanstvenici nemaju pojma o čemu se radi.“[5]

Pošto su se i sami uvjerili u činjenicu koju je Francois Jacob izrekao prije 36 godina kako je „vjerojatnost da novi funkcionalni protein nastane slučajnim asocijacijama aminokiselina praktički nula“, te potvrdili činjenicu kako je vjerojatnost slučajnog pronalaska funkcionalnog proteina sa stabilnom strukturom nesagledivo mala, jedan naprama 10^77[6], te su uz svo izmišljeno vrijeme od izmišljenih milijardi godina utvrdili da se moglo pretražiti tek 10^43 različitih sekvenci aminokiselina u potrazi za funkcionalnim proteinima[7], shvativši da nemaju dovoljno vjerojatnosti da pronađu život slučajnim procesima pokušali su čak i varati podešavanjem koeficijenta u svoju korist kako bi povećali svoje šanse[8]. Međutim i dalje pucaju u prazno s aminokiselinama i proteinima kao početkom života jer je poznato iz teorije informacije da Shannonov kapacitet kanala ne dopušta kasniju evoluciju kodona (prelaska iz aminokiselina-proteina u kasniji DNK kod). Prvotna abeceda kodona trebala je biti barem kompleksna poput sadašnje , te je matematički nemoguće prevođenje informacija iz jednostavnije abecede u složeniju abecedu kodona[9]. Dosta se evolucionista priklonilo ideji RNK svijeta, a među njima i tim znanstvenika iz Kanade koji sada predlažu model vruće bare plus dovoljno udara meteora kao početnu točku nastanka života[10]. Prema njima meteori koji su pogodili u baru donijeli su dušikove baze, osnovne građevne blokove RNK molekula. Zatim su se te bare isušile što je omogućilo formiranje RNK molekula. Naknadne su kiše ispunile baru i promiješale prikupljene građevne blokove, a ponovnim isušivanjem formirali su se dulji lanci. Na neki je način iz toga nastao život. Naravno, sve se to moralo odigrati brzo, prije nego li bi ultraljubičaste zrake uništile spojeve, ili prije nego li bi iscurili u tlo. Iako izjavljuju kako sada „imaju dokaze kako je ovo ne samo moguće , već i vjerojatno“, drugi se znanstvenici ne slažu oko toga i naglašavaju neke od problema:

Krhki organski spojevi koji su stigli s meteorima ne bi preživjeli udar i visoke temperature prilikom udara[11].

Ideja kako je prvi korak u formiranju RNK molekula povezivanje manjih molekula „eksperimentalno je potvrđeno da ne funkcionira već odavno“[12].

Ne uzima u obzir energiju potrebnu za stvaranje života[13].

RNK nije nužno prvi korak pri stvaranju života[14].

Nije bilo u izobilju ostalih ključnih sastojaka potrebnih za formiranje RNK[15].

Stoga zaključuju „Da, postoji mogućnost ali je daleko od toga da bude jedina mogućnost i daleko od toga da bude istina.“[16]

Slažemo se s njima u ovome kako je ideja „male vruće bare“ daleko od toga da bude istina. Prava je istina o stvaranju života objavljena u prvom retku prvog poglavlja Biblije : „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“. Iako su nabrojali tek neke od problema ove ideje zaboravili su najveći problem. Čak i da dobijemo sve potrebne sastojke u istoj bari, u isto vrijeme, uz sve potrebne vremenske uvijete i dovoljne koncentracije za formiranje RNK i dalje nemamo život. Život zahtijeva informacije, a predloženi model formacije slučajnih nizova nukleotida ne predstavlja nikakvu informaciju kao što ni slučajan niz slova ne predstavlja smisleni tekst. Sekvenca nema nikakvog značenja sve dok joj već otprije postojeći kod-jezik ne da smisao. Informacije dolaze samo iz drugih izvora informacija, odnosno kao rezultat misaonog djelovanja-uma.

Problemi hipoteze RNK svijeta

Dio evolucionista priklonio se modelu RNK svijeta kao navodnog početka života. Međutim tu se odmah nameću neki nepremostivi problemi. Prvi je svakako problem RNK replikacije. Prema predloženom modelu replikaciju provodi ribozim, RNK molekula s katalitičkim svojstvima. Takva je replikacija prespora, replicira se premalo nukleotida i vrlo je netočna. Kod RNK virusa uz pouzdanosti replikacije od svega 10^-3 replikacija se provodi složenim proteinskim kompleksom, kod kojeg je osnovni protein sastavljen već od 300 aminokiselina. Dakle do replikacije RNK virusa dolazi kada kompleksni molekularni sklop prevodi mRNK i tu dolazimo do prvog paradoksa: Kako bi se dobila minimalna kompleksnost, za početak biološke evolucije potrebna je još veća kompleksnost[17]. Prema riječima biologa Koonina: „Kako takav sustav može evoluirati ostaje zagonetka koja poražava konvencionalno evolucijsko razmišljanje“. Također Koonin pojašnjava kako „uz najbolju moguću tehnologiju umjetno stvoren ribozim (naglasimo putem ljudske inteligencije) sposoban je dodavanju svega oko desetak nukleotida, radi jako sporo i uz točnost koja je nekoliko redova veličine ispod one koja je potrebna za dulje RNK molekule[18]“, te zaključuje kako je „unatoč hrabrim nastojanjima…malo vjerojatno da će se ovaj enzim ikada razviti do točke kada će moći kopirati RNK molekulu barem svoje duljine (oko 200 nukleotida, koliko je potrebno za samoreplicirajuću molekulu)“. Drugi problem RNK svijeta je nastanak translacije. Dokle god ne nastane proces translacije koji rezultira funkcionalnim proteinima, nema prednosti koju može selektirati evolucija. Prema Kooninovim riječima: „niti jedan ponuđeni scenarij nije kompletan niti potvrđen dokazima“. Također je i nezaobilazan problem nastanak standardnog genetskog koda, koji je gle čuda upravo najbolji mogući kod kada se gleda robusnost i otpornost na mutacije, matematički rečeno jedan od milijun[19]. Za otkrivanje „jednog od milijun“ kodova trebalo je postojati milijun različitih organizama s različitim kodovima u primordijalnoj juhi koji su se natjecali. Od kuda su ti organizmi nastali? Problem još i raste kako se standardni genetski kod približava „najboljem od svih mogućih kodova“, onda se radi o 10^84 potrebnih organizama, koji da su i postojali bi bili zajedno teži od bilijune bilijuna bilijuna težina Zemlji[20].

Koonin zaključuje svoj razmišljanje riječima kako „unatoč znatnim eksperimentalnim i teorijskim naporima, trenutno ne postoji scenarij nastanka replikacije i translacije, ključnih procesa koji zajedno čine jezgru svih bioloških sustava i koji su preduvjet za bilo kakvu evoluciju“, te on osobno polaže nadu u teoriju multisvemira[21]. Ako nema dovoljno šanse u ovom svemiru, možda će u beskonačno mnogo svemira nemoguće postati moguće. Uvjereni evolucionist Bapteste na ove primjedbe Koonina izražava bojazan kako on „možda nesvjesno otvara ogromna vrata za zagovornike inteligentnog dizajna da uđu u samo srce teorije evolucije“. Bilo bi nezahvalno govoriti o RNK svijetu, a ne spomenuti najpoznatiji eksperiment kojeg je proveo biolog Spiegelman i koji je dobio naziv „Spiegelmanovo čudovište“. Tu je on uzeo lanac RNK duljine 4.500 nukleotida i stavio ga u otopinu koja je sadržavala slobodne nukleotide i sol, u kojoj je započeo proces replikacije. On je uzastopno uzimao dobiveni RNK i stavljao ga u svježu otopinu. Nakon 74 generacije originalni lanac od 4.500 nukleotida postao je dugačak svega 218 baza. Kasnije su Eigen i Oehlenschlager pokazali kako Spiegelmanovo čudovište postaje još i kraće i došli do 48-54 nukleotide, koja su bila tek vezna mjesta za enzim RNK replikacije. Toliko o dokazivanju nastanka sve više i sve složenije informacije. Najbolja do sada inteligentno stvorena replikaza ribozima, sposobna replicirati „impresivni“ lanac duljine 95 nukleotida je sama dugačka 190 nukleotida, daleko predugačka da nastane slučajnim putem. Da tako nešto nastane slučajnim procesom bilo bi potrebno imati između 10^14 i 10^16 slučajnih RNK molekula kako bi se dobila jedna s aktivnošću replikacije, kako bi biolog Charles Carter rekao ovdje se radi o „više nego o znanstvenoj fantaziji, 10^16 je jako mnogo molekula“[22].

Znanstvenici koji traže rješenje porijekla života u materijalnom svijetu nikada neće doći do odgovora, jer život je stvoren po riječi Božjoj i predstavljaju ga nezamislive količine informacija[23]. Evolucija je bila bajka za one koji su zbog svog odbacivanja Boga tražili naturalistička objašnjenja i takve su priče mogli izmišljati prije sto godina. Stvari su se bitno promijenile. Sada imamo modernu znanost biologije i genetike, te više na prolaze priče za djecu i evolucionističke skice pogrbljenih stvorenja.

Život se bazira na informacijama koje su digitalno kodirane i pohranjene u sažetom obliku kakvog čovjek nikada neće moći doseći. Svi ljudski stanični procesi, sva ukupna znanost medicine, sve znanje genetike, sveukupan dizajn čovjeka, pohranjeno je u svega 3 milijarde znakova čovjekove DNK molekule. Genetske informacije kada se čitaju u jednom smjeru imaju drugačije značenje nego kada se čitaju u suprotnom smjeru. Samo ta odlika za sebe nadilazi sva ljudska softverska rješenja, a sve su te informacije kritične za organizam. Sekvence informacija u genomu se preklapaju i dijele nukleotide kroz cijelu molekulu DNK. Sekvence koje se protežu kroz 2 metra dugačak lanac DNK organizirane su tako da slijede zakone lingvistike koji nadilaze Zipf-ov zakon. Sadrže kodove ugrađene unutar drugih kodova (barem 13 različitih kodova prema E. Trifonovu[24]). Obrada tih informacija sadrži svojstva jezika: fonetike, semantike, sintakse, gramatike i interpunkcije. Ta gramatika nadilazi gramatiku bilo kojeg ljudskog jezika[25]. Informacijsko procesiranje ulaznih podataka vrši se analitičkim operacijama provjere valjanosti, usporedbe podataka, rezanja, umetanja, kopiranja, pohranjivanja i restauracije, od kojih se svi vrše algoritamskim operacijama koje posjeduju uvjete „ako“ ili „kada“, poput kompjuterskih programa. Informacije, algoritmi i lingvistika su nematerijalni i priroda nema potencijal da ih proizvede. Oni su produkt Uma. Tijekom razvoja organizma genetske informacije upravljaju stanice i govore im kada da se uključe ili isključe poput prekidača i to u kompleksom obliku orkestriranih grupa, s nekoliko razina hijerarhijskih mreža, toliko složenim da ih čovjek nikada neće uspjeti dešifrirati.

Znanost je osporila evoluciju i dokazala da je život stvoren. Ako netko želi vjerovati u evoluciju zato jer odbija prihvatiti postojanje Stvoritelja, ili zato što negira savršenu dobrotu i svemoć Stvoritelja (kao što zapravo čine teistički evolucionisti), ništa ga ne može u tome spriječiti. Ali, time će negirati cjelokupna suvremena otkrića prirodnih znanosti i prihvaćati zastarjele priče iz doba Darwina, priče 150 godina stare kada se sva ova otkrića nisu mogla predvidjeti. Vjerovati će zapravo u stare priče kako je život nastao iz iskre, kako muhe nastaju iz mesa ili žabe iz blata. Evolucionisti iz svojih privatnih razloga ne žele shvatiti da su ih pregazili i znanost i vrijeme, te da će u budućnosti ostati zabilježeni kao oni koji su tvrdoglavo ignorirali Istinu do samoga kraja.

Suvremena znanost potvrđuje koliko su Oci i Naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu kada su izvještaje iz biblijske Knjige Postanka nepokolebljivo držali povijesno pouzdanim dokumentima.

Autor: Marko Pinhas/nacija.hr

Reference:

[1] Katekizam Katoličke Crkve 282 ističe temeljnu važnost pouke o Stvaranju od Boga, sljedećim riječima: „Kateheza o stvaranju od temeljne je važnosti. Tiče se samih osnova ljudskog i kršćanskog života: daje jasan odgovor kršćanske vjere na temeljno pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: “Odakle dolazimo?”, “Kamo idemo?”, “Koje nam je porijeklo?”, “Koja nam je svrha?”, “Odakle dolazi i kamo ide sve što postoji?” Oba pitanja, o porijeklu i o svrsi, nerazdvojiva su, i odlučujuća za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja.“

[2] https://www.livescience.com/13363-7-theories-origin-life.html

[3] http://pubs.acs.org/doi/10.1021/acscentsci.7b00325

[4] https://arxiv.org/pdf/1705.08073.pdf

[5] https://www.acsh.org/news/2017/09/29/sonochemical-synthesis-did-life-originate-inside-collapsing-bubbles-11902

[6] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10966772

[7]  http://rsif.royalsocietypublishing.org/content/5/25/953.long

[8] https://www.newscientist.com/article/mg22329872.900-chances-of-first-life-improved-by-weighted-dice/#.VCkkrdyUd8E

[9] Donald E. Johnson – Bioinformatics: The Information in Life

[10] http://www.cbc.ca/news/technology/origin-of-life-warm-ponds-1.4314205

[11] https://www.newscientist.com/article/2149168-life-may-have-begun-millions-of-years-earlier-than-we-thought/

[12] Isto

[13] http://www.newsweek.com/2017/10/27/how-did-life-start-meteorites-crashing-darwins-warm-little-ponds-was-possible-675655.html

[14] Isto

[15] Isto

[16] Isto

[17] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1892545/

[18] Isto

[19] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1960738

[20] http://www.worldscientific.com/doi/pdf/10.1142/9789814508728_0018

[21] http://www.biologydirect.com/content/2/1/15

[22] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3495036/pdf/1745-6150-7-23.pdf

[23] https://evolutionnews.org/2016/06/origin-of-life_1/

[24] http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0092824089800874

[25] https://www.sciencedaily.com/releases/2015/11/151109140252.htm

 

Komentari

Sci/Tech

10 zanimljivih činjenica o ljudskoj psihi koje nećete pročitati u udžbenicima

Published

on

Ljudski je um prepun iznenađenja i dubok je kao ocean.

Znanstvenici stalno proučavaju mozak i uče o ljudskom ponašanju, a broj iznenađenja raste iz dana u dan. Na primjer, jeste li znali što je osoba pametnija da ima manje prijatelja? Sada lako možete prepoznati genija među prijateljima.

Portal Brightside donosi 10 zanimljivih činjenica koje je znanost otkrila o ljudskoj psihi. Ove informacije mogu vam pomoći da se bolje osjećate, i da uspješnije prolazite kroz životne prepreke.

10. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije nemaju puno prijatelja

Jedno je istraživanje pokazalo da ljudi s visokom inteligencijom ne trebaju puno prijatelja. To je zato što su njihovi mozgovi okupirani rješavanjem ozbiljnih problema, a komunikaciju percipiraju kao gubitak vremena.

Međutim, istraživanje je pokazalo da prijateljevanje s drugima pozitivno utječe na psihu i na zdravlje općenito. Zbog toga je ponekad bolje odlijepiti se od knjige i razgovarati sa zanimljivim ljudima.

9. Depresija mijenja viđenje boja

Ljudi koji pate od depresije svijet doslovno vide kao da je izgubio boje – barem donekle. Tijekom depresivnog stanja rožnica postaje manje osjetljiva na boje i posljedica toga je slabija percepcija boja. Situacija može biti i obrnuta. Ako ste okruženi sivim i blijedim bojama, skloniji ste melankoliji i depresiji.

8. Nemojte se hvaliti oko svojih planova, ili se neće ostvariti

Ako se odlučite za nešto novo (npr. da nećete večerati poslije 18 sati, da ćete trčati u jutro, ili da ćete naučiti novi jezik) nikada nemojte ikome reći svoje planove, inače se neće ostvariti. Kada drugima govorite svoje planove, mozak ih vidi kao „odrađene“ i teško ga je uvjeriti u suprotno. Možda zvuči kao praznovjerje, ali ozbiljna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju.

7. Poznavanje stranog jezika pomaže u donošenju odluka

Kako biste donosili bolje odluke ne morate biti hladno kalkulativni, samo morate razmišljati na stranom jeziku. Znanstvenici vjeruju da ljudi pri odlučivanju često djeluju emotivno. Međutim, ako situaciju analizirate na stranom jeziku uključuje se i racionalni dio mozga što smanjuje rizik od naglih i emocionalnih odluka.

6. Mladi ljudi češće pate od depresije

Jedno je istraživanje pokazalo da su najnesretniji ljudi uglavnom ispod 30 godina starosti. Muškarci i žene od 18. do 30. godine života skloniji su tjeskobi i stresu, što mnoge iznenađuje.

5. Umor vas može učiniti kreativnijima

Ako želite doći do kreativne ideje bolje je da ste umorni. Kreativne misli često dolaze iscrpljenim ljudima jer im mozak radi manje učinkovito, tj. ne odbacuje ideje koje se možda čine lude i kojima biste inače rekli „ne“.

Lude ideje mogu biti početak velikog projekta. Zato je tuš na kraju radnog dana prilika za promišljanje. Ako ste jutarnja osoba, kreativni proces može vam započeti u jutro. Ako ste noćna ptica, inspiracija će vam možda doći u drugom dijelu dana.

4. 80% svakog razgovora je, nažalost, tračanje

Najveći dio svakog razgovora je trač, a činjenica ne ovisi o rodu. Muškarci tračaju jednako kao i žene. Znanstvenici su otkrili šokantnu činjenicu da je 80% sadržaja naših razgovora tračanje o prijateljima i kolegama. Međutim, tračevi nisu samo negativni, oni imaju važan socijalan aspekt. Razgovor o drugim ljudima održava društvenu povezanost. Istraživanja su pokazala da i čimpanze vole tračati o svojim rođacima.

3. Možete kupiti sreću

Poslovica kaže da se sreća ne može kupiti. Međutim, psiholozi su pokazali da to nije baš tako. Osjećaj sreće možete kupiti, ali ne ako novac trošite na sebe, nego ako darujete rođake, prijatelje, ili kakvu humanitarnu udrugu. Kada drugima donosite radost, to vam poboljšava samopvjerenje, čovjek se percipira kao da je važniji u društvu, a posljedica je veće zadovoljstvo u vezi sebe.

2. Za osjećaj povjerenja dovoljno je 20 sekundi kontakta

Da bi netko prema vama osjećao povjerenje, trebate tu osobu grliti otprilike 20 sekundi. Naravno, za grljenje je potreban pristanak. To se događa zbog otpuštanja oksitocina, hormona koji uzrokuje osjećaj sigurnosti (koji se javlja i kada smo s ljudima koje volimo). Oksitocin nas umiruje i opušta. To je još jedan razlog za grljenje tijekom dugih zimskih noći!

1. 80% vaših misli su negativne

Svakog dana kroz glavu nam prođe 12 000 do 60 000 misli. Naši su mozgovi moćniji od bilo kojeg računala, ali tu snagu trošimo uglavnom na negativno. Čak 80% misli koje nam prođu kroz glavu negativne su, a većina se njih ponavlja svakog dana. Ta je negativnost stoga normalna, događa se svima.

Izvori: Brightside | Novi život | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

Darwinova teorija:  LAŽ KOJA TRAJE – PRADIDA MAJMUN I NOSITELJI LAŽNIH ZASTAVA

Published

on

Kako je čovjek nastao? Kada datiraju sami počeci?

Postoje mnogo teorija koje na različite načine objašnjavaju evoluciju. Jedna od njih je i Darvinova teorija evolucije.

– Ma­ma, ka­ko su na­sta­li lju­di?

– Bog nas je stvo­rio.

– Ali, ta­ta mi je re­kao da po­ti­če­mo od maj­mu­na.

– Si­ne, ja ti pri­čam o mo­ji­ma, a ta­ta o svo­ji­ma.

Medjutim, danas u svijetu mnogi znanstvenici  osporavaju Darwinovu teoriju. Smatraju da je potpuno netočna, i da je zaista apsurdno vjerovati u nju. Prema Darwinovoj teoriji, ‘čovjek je nastao od majmuna’.

Mislite li i vi da je to zaista točno? Iskreno, po mom mišljenju, vjerujem da je ovo potpuno pogrešna teorija, a i nisam jedini koji tako misli.

Kenneth Hsu u magazinu ‘Sedimentary petrology’: ’’Darvinizam sadrži opake  laži;  on nije prirodan zakon formuliran na temelju činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava agresivnu društvenu filozofiju 19. stoljeća.’’ – Apsolutno se slažem.

Zaista mislite da je čovjek nastao od majmuna? Zašto neki od znanstvenika i danas vjeruju da je ova teorija točna?

Mnogi od tih znanstvenika su danas vrlo bogati. Oni dopunjuju Darwinovu teoriju, pronalaze karike koje nedostaju da bi ova teorija bila potpuna. Postoje ’brdo’ knjiga i zapisa koji su oni napisali, a zatim naravno i prodali. Je li Darwinova teorija danas pretvorena u marketinški trik? – Moguće.

Švedski biolog Soren Levtrup je napisao: ’’Vjerujem da će jednog dana Darwinov mit biti tretiran kao najveća obmana u povijesti znanosti.’’

Kako to da postoje silna osporavanja ove teorije, a ne postoje nove teorije koje mogu biti potencijalno točne? -Postoje, ali su apsurdne.

A postoji i potpuno druga strana svega kao naprimjer,  filozof Tom Bethell koji je naveo:’ Evolucija je najrevnosnije sačuvana dogma američke javne filozofije. Ogroman broj zlatnih standarda je napušten, ali darvinizam će biti branjen do poslijednjeg daha’

Znanstvenik Dewey Whatson izjavio je: ’’Evolucija je jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi nevjerojatno.’’

Poznati britanski evolucionist Sir Wilfrid Edward Le Gros Clark danas vrlo sumnjičavo: kaže: ‘Da se evolucija stvarno dogodila, moglo bi se znantveno dokazati jedino otkrićem fosiliziranih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prijelaznih tipova. Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao proučavanje fosilnih ostataka. Međutim, da bi evolucijom nastalo milijarde postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, potrebno je bilo oko desetak milijuna paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milijune zamišljenih stepenica tj. prijelaznih faza. Svaka od tih faza bi morala da ima tisuće ili čak milijune svojih predstavnika – logično je, svaka vrsta je morala da ima milijune predstavnika na svakom stupnju ‘evolucije’ , kao što je to slučaj i danas, na primjer, postoje milijuni miševa, a ne samo nekoliko njih. Na taj način bi potpuno formirane biljke ili životinje bile izuzetno mali prostotak ukupne populacije koju je imala svaka zasebna mala “evolucija”. Međutim, do dana današnjeg su pronađeni milijuni fosila, od oko 250.000 vrsta, a apsolutno su svi formirane biljke i životinje.  To je upravo ono što predviđa model nastajanja po kojem su sva živa bića nastala sasvim razvijena.’

Jesu li po vama, naši počeci, naše stvaranje, zapravo zasluga Boga? Ovo otvara mnoga intrigantna pitanja. Prema istraživanjima, danas je u svijetu pronađeno 250.000 različitih vrsta fosila, ali svi su već formirane biljke i životinje.  To nam stavlja do znanja da su sva živa bića nastala već formirana.

Biolog Edward Conklin je objasnio izuzetno slikovito takvu nevjerojatnost ovom usporedbom: ‘Vjerojatnost da je život nastao slučajem može se usporediti sa vjerojatnostšću da će rezultat eksplozije u tiskarnici biti uredno i po redoslijedu složeno prošireno izdanje rječnika koji se u njoj štampa’.

Potpuno sramoćenje evolucionista i komedija nastaje kada se pronađe zdrav i živ primjerak zablude evolucionista. Gušter Tuatara ‘je izumro prije više od 135 milijuna godina’, bar su tako tvrdili evolucionisti s obzirom nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak. Ali prava bruka je nastala kada je nedavno na otocima u blizini Novog Zelanda, Tuatara, ovaj gušter pronađen živ i zdrav! Gdje su onda ti fosilni ostaci ovog guštera u poslijednjih 135 milijuna godina?

Dokle ćemo trpjeti torturu i iracionalnost ‘znanstvenika’ i onih moćnih gremija koji stoje iza njih, i tako u nedogled tajeći prijevaru?

Zašto je teško povjerovati da nas je Bog stvorio? Mnogo ljudi na planeti vjeruje u Boga. Zašto je teško povjerovati da nas je on stvorio? Znanost ovakva kako je postavljena,  je u ovom bespomoćna.

’’Znanost je jedinstvo otkrića i dokaza, metoda i sustava, istraživanja i (iz)laganja. ’’

Ono što je najstrašnije, jeste da cio svijet živi u laži. Mnogi paleontolozi, znanstvenici, arheolozi, antropolozi se danas  susreću s raznim teorijama.

Dolazi do sukoba mišljenja. Mi od toga nemamo ništa. Vrijeme je da se preispita istinitost svih teorija. Vrijeme je da saznamo kako smo stvoreni.

Došli smo do faze u kojoj mnogi počinju sumnjati i da se pitaju o počecima i stvaralaštvu ljudskog roda.

Vrijeme je da priznamo da nismo majmunskog podrijetla.

Izvori: Teorije | Svettajni | wikipedia Photo

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

(VIDEO) Najveća tajna vlade SAD svih vremena: Izvanzemaljska baza za divove otkrivena u planinama Bucegi

Published

on

Sjedinjene američke države su postavile strahovit diplomatski pritisak na rumunjsku vladu kako bi ta otkrića ostala zataškana.   Tri člana prvog specijalnog tima su pokušala dotaknut vrata i odmah su umrla od prestanka rada srca. (više…)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno