Connect with us

Sci/Tech

Kako je započeo život?

Pitanje postanka života ključno je pitanje za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja. Prirodne znanosti podupiru katoličko vjerovanje o porijeklu i svrsi života, čovjeka i stvorenoga svijeta.

Objavljeno

- datum

Ovo je ključno pitanje za razumijevanje našeg postanka i naše katoličke vjere[1]. Na ovo pitanje evolucionisti tvrde da imaju odgovor, pa kada ih pitaju koji bi to bio kreću objašnjavati: Život je možda započeo električnom iskrom koja je generirala aminokiseline iz atmosfere (od vode, metana, amonijaka i vodika), od kojih su nastale složenije molekule. Pošto se molekule baš i ne mogu samostalno kretati tu im je možda pomogla glina na kojoj su se koncentrirali ovi organski spojevi. Možda je život nastao i u dubokim hidrotermalnim otvorima u moru iz kojih su izlazile molekule bogate vodikom, a zatim se taložile u rupama stijena gdje su nastali potrebni katalizatori. Ako je i molekulama bilo toplo u moru, bez potrebne atmosfere ultraljubičaste bi ih zrake brzo uništile. Tu je uskočio led i to 50 metara sloja leda na površini oceana koji je štitio ove molekule od kozmičkih utjecaja, a hladnoća je mogla pomoći u čuvanju tih molekula stabilnim. Pošto znamo da DNK treba proteine za formiranje, a također proteini zahtijevaju instrukcije zapisane u molekulama DNK te jedni ovise o drugima tu su možda uskočile u spas RNK molekule i nastao je RNK svijet (model „geni prvo“). Možda je umjesto složenih molekula RNK život započeo iz malenih jednostavnih molekula koje su bile u međusobnim interakcijama, a koje su zatim zamijenile složenije molekule („metabolizam prvo“ model). Ako i svi ti modeli nisu dostatni imamo i sedmi scenarij „Panspermije“, prema kojoj se život na Zemlji posijao iz svemira putem meteora ili nekim drugim putem. Ovaj pak model ne nudi nikakav odgovor već pitanje šalje dalje u Svemir. Nažalost sva ova nabrajanja nisu odgovor djeteta s bujnom maštom, već sedam predloženih modela koje danas znanstvenici evolucionisti zastupaju[2]. Iako oni pokušavaju dati dojam kako znaju odgovor, očita je njihova nesigurnost i neznanje. Neki će poput biologa Francis Cricka otvoreno priznati: „Pošten čovjek naoružan sada dostupnim znanjem može zaključiti kako se život pojavio iznenada da se gotovo radi o čudu, toliko je uvjeta moralo biti zadovoljeno da krene život.“, ili profesora sa sveučilišta Yehuda Zeiri:  „Unatoč desetljećima istraživanja, pitanje kako je počeo život ostaje najzahtjevnija znanstvena zagonetka.“[3]. Fizičarka Sara Imari Walker će pak izjaviti: „porijeklo života stoji među velikim neodgovorenim pitanjima“ i izraziti „nadu kako će se pojaviti teorija koja će objasniti fenomen života“[4], a dr. Alex Brezow možda najiskrenije od svih odgovoriti: „porijeklo života je ogromna tajna“ i priznati kako „u znanosti raznolike teorije pokušavaju prikriti stvarnost da znanstvenici nemaju pojma o čemu se radi.“[5]

Pošto su se i sami uvjerili u činjenicu koju je Francois Jacob izrekao prije 36 godina kako je „vjerojatnost da novi funkcionalni protein nastane slučajnim asocijacijama aminokiselina praktički nula“, te potvrdili činjenicu kako je vjerojatnost slučajnog pronalaska funkcionalnog proteina sa stabilnom strukturom nesagledivo mala, jedan naprama 10^77[6], te su uz svo izmišljeno vrijeme od izmišljenih milijardi godina utvrdili da se moglo pretražiti tek 10^43 različitih sekvenci aminokiselina u potrazi za funkcionalnim proteinima[7], shvativši da nemaju dovoljno vjerojatnosti da pronađu život slučajnim procesima pokušali su čak i varati podešavanjem koeficijenta u svoju korist kako bi povećali svoje šanse[8]. Međutim i dalje pucaju u prazno s aminokiselinama i proteinima kao početkom života jer je poznato iz teorije informacije da Shannonov kapacitet kanala ne dopušta kasniju evoluciju kodona (prelaska iz aminokiselina-proteina u kasniji DNK kod). Prvotna abeceda kodona trebala je biti barem kompleksna poput sadašnje , te je matematički nemoguće prevođenje informacija iz jednostavnije abecede u složeniju abecedu kodona[9]. Dosta se evolucionista priklonilo ideji RNK svijeta, a među njima i tim znanstvenika iz Kanade koji sada predlažu model vruće bare plus dovoljno udara meteora kao početnu točku nastanka života[10]. Prema njima meteori koji su pogodili u baru donijeli su dušikove baze, osnovne građevne blokove RNK molekula. Zatim su se te bare isušile što je omogućilo formiranje RNK molekula. Naknadne su kiše ispunile baru i promiješale prikupljene građevne blokove, a ponovnim isušivanjem formirali su se dulji lanci. Na neki je način iz toga nastao život. Naravno, sve se to moralo odigrati brzo, prije nego li bi ultraljubičaste zrake uništile spojeve, ili prije nego li bi iscurili u tlo. Iako izjavljuju kako sada „imaju dokaze kako je ovo ne samo moguće , već i vjerojatno“, drugi se znanstvenici ne slažu oko toga i naglašavaju neke od problema:

Krhki organski spojevi koji su stigli s meteorima ne bi preživjeli udar i visoke temperature prilikom udara[11].

Ideja kako je prvi korak u formiranju RNK molekula povezivanje manjih molekula „eksperimentalno je potvrđeno da ne funkcionira već odavno“[12].

Ne uzima u obzir energiju potrebnu za stvaranje života[13].

RNK nije nužno prvi korak pri stvaranju života[14].

Nije bilo u izobilju ostalih ključnih sastojaka potrebnih za formiranje RNK[15].

Stoga zaključuju „Da, postoji mogućnost ali je daleko od toga da bude jedina mogućnost i daleko od toga da bude istina.“[16]

Slažemo se s njima u ovome kako je ideja „male vruće bare“ daleko od toga da bude istina. Prava je istina o stvaranju života objavljena u prvom retku prvog poglavlja Biblije : „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“. Iako su nabrojali tek neke od problema ove ideje zaboravili su najveći problem. Čak i da dobijemo sve potrebne sastojke u istoj bari, u isto vrijeme, uz sve potrebne vremenske uvijete i dovoljne koncentracije za formiranje RNK i dalje nemamo život. Život zahtijeva informacije, a predloženi model formacije slučajnih nizova nukleotida ne predstavlja nikakvu informaciju kao što ni slučajan niz slova ne predstavlja smisleni tekst. Sekvenca nema nikakvog značenja sve dok joj već otprije postojeći kod-jezik ne da smisao. Informacije dolaze samo iz drugih izvora informacija, odnosno kao rezultat misaonog djelovanja-uma.

Problemi hipoteze RNK svijeta

Dio evolucionista priklonio se modelu RNK svijeta kao navodnog početka života. Međutim tu se odmah nameću neki nepremostivi problemi. Prvi je svakako problem RNK replikacije. Prema predloženom modelu replikaciju provodi ribozim, RNK molekula s katalitičkim svojstvima. Takva je replikacija prespora, replicira se premalo nukleotida i vrlo je netočna. Kod RNK virusa uz pouzdanosti replikacije od svega 10^-3 replikacija se provodi složenim proteinskim kompleksom, kod kojeg je osnovni protein sastavljen već od 300 aminokiselina. Dakle do replikacije RNK virusa dolazi kada kompleksni molekularni sklop prevodi mRNK i tu dolazimo do prvog paradoksa: Kako bi se dobila minimalna kompleksnost, za početak biološke evolucije potrebna je još veća kompleksnost[17]. Prema riječima biologa Koonina: „Kako takav sustav može evoluirati ostaje zagonetka koja poražava konvencionalno evolucijsko razmišljanje“. Također Koonin pojašnjava kako „uz najbolju moguću tehnologiju umjetno stvoren ribozim (naglasimo putem ljudske inteligencije) sposoban je dodavanju svega oko desetak nukleotida, radi jako sporo i uz točnost koja je nekoliko redova veličine ispod one koja je potrebna za dulje RNK molekule[18]“, te zaključuje kako je „unatoč hrabrim nastojanjima…malo vjerojatno da će se ovaj enzim ikada razviti do točke kada će moći kopirati RNK molekulu barem svoje duljine (oko 200 nukleotida, koliko je potrebno za samoreplicirajuću molekulu)“. Drugi problem RNK svijeta je nastanak translacije. Dokle god ne nastane proces translacije koji rezultira funkcionalnim proteinima, nema prednosti koju može selektirati evolucija. Prema Kooninovim riječima: „niti jedan ponuđeni scenarij nije kompletan niti potvrđen dokazima“. Također je i nezaobilazan problem nastanak standardnog genetskog koda, koji je gle čuda upravo najbolji mogući kod kada se gleda robusnost i otpornost na mutacije, matematički rečeno jedan od milijun[19]. Za otkrivanje „jednog od milijun“ kodova trebalo je postojati milijun različitih organizama s različitim kodovima u primordijalnoj juhi koji su se natjecali. Od kuda su ti organizmi nastali? Problem još i raste kako se standardni genetski kod približava „najboljem od svih mogućih kodova“, onda se radi o 10^84 potrebnih organizama, koji da su i postojali bi bili zajedno teži od bilijune bilijuna bilijuna težina Zemlji[20].

Koonin zaključuje svoj razmišljanje riječima kako „unatoč znatnim eksperimentalnim i teorijskim naporima, trenutno ne postoji scenarij nastanka replikacije i translacije, ključnih procesa koji zajedno čine jezgru svih bioloških sustava i koji su preduvjet za bilo kakvu evoluciju“, te on osobno polaže nadu u teoriju multisvemira[21]. Ako nema dovoljno šanse u ovom svemiru, možda će u beskonačno mnogo svemira nemoguće postati moguće. Uvjereni evolucionist Bapteste na ove primjedbe Koonina izražava bojazan kako on „možda nesvjesno otvara ogromna vrata za zagovornike inteligentnog dizajna da uđu u samo srce teorije evolucije“. Bilo bi nezahvalno govoriti o RNK svijetu, a ne spomenuti najpoznatiji eksperiment kojeg je proveo biolog Spiegelman i koji je dobio naziv „Spiegelmanovo čudovište“. Tu je on uzeo lanac RNK duljine 4.500 nukleotida i stavio ga u otopinu koja je sadržavala slobodne nukleotide i sol, u kojoj je započeo proces replikacije. On je uzastopno uzimao dobiveni RNK i stavljao ga u svježu otopinu. Nakon 74 generacije originalni lanac od 4.500 nukleotida postao je dugačak svega 218 baza. Kasnije su Eigen i Oehlenschlager pokazali kako Spiegelmanovo čudovište postaje još i kraće i došli do 48-54 nukleotide, koja su bila tek vezna mjesta za enzim RNK replikacije. Toliko o dokazivanju nastanka sve više i sve složenije informacije. Najbolja do sada inteligentno stvorena replikaza ribozima, sposobna replicirati „impresivni“ lanac duljine 95 nukleotida je sama dugačka 190 nukleotida, daleko predugačka da nastane slučajnim putem. Da tako nešto nastane slučajnim procesom bilo bi potrebno imati između 10^14 i 10^16 slučajnih RNK molekula kako bi se dobila jedna s aktivnošću replikacije, kako bi biolog Charles Carter rekao ovdje se radi o „više nego o znanstvenoj fantaziji, 10^16 je jako mnogo molekula“[22].

Znanstvenici koji traže rješenje porijekla života u materijalnom svijetu nikada neće doći do odgovora, jer život je stvoren po riječi Božjoj i predstavljaju ga nezamislive količine informacija[23]. Evolucija je bila bajka za one koji su zbog svog odbacivanja Boga tražili naturalistička objašnjenja i takve su priče mogli izmišljati prije sto godina. Stvari su se bitno promijenile. Sada imamo modernu znanost biologije i genetike, te više na prolaze priče za djecu i evolucionističke skice pogrbljenih stvorenja.

Život se bazira na informacijama koje su digitalno kodirane i pohranjene u sažetom obliku kakvog čovjek nikada neće moći doseći. Svi ljudski stanični procesi, sva ukupna znanost medicine, sve znanje genetike, sveukupan dizajn čovjeka, pohranjeno je u svega 3 milijarde znakova čovjekove DNK molekule. Genetske informacije kada se čitaju u jednom smjeru imaju drugačije značenje nego kada se čitaju u suprotnom smjeru. Samo ta odlika za sebe nadilazi sva ljudska softverska rješenja, a sve su te informacije kritične za organizam. Sekvence informacija u genomu se preklapaju i dijele nukleotide kroz cijelu molekulu DNK. Sekvence koje se protežu kroz 2 metra dugačak lanac DNK organizirane su tako da slijede zakone lingvistike koji nadilaze Zipf-ov zakon. Sadrže kodove ugrađene unutar drugih kodova (barem 13 različitih kodova prema E. Trifonovu[24]). Obrada tih informacija sadrži svojstva jezika: fonetike, semantike, sintakse, gramatike i interpunkcije. Ta gramatika nadilazi gramatiku bilo kojeg ljudskog jezika[25]. Informacijsko procesiranje ulaznih podataka vrši se analitičkim operacijama provjere valjanosti, usporedbe podataka, rezanja, umetanja, kopiranja, pohranjivanja i restauracije, od kojih se svi vrše algoritamskim operacijama koje posjeduju uvjete „ako“ ili „kada“, poput kompjuterskih programa. Informacije, algoritmi i lingvistika su nematerijalni i priroda nema potencijal da ih proizvede. Oni su produkt Uma. Tijekom razvoja organizma genetske informacije upravljaju stanice i govore im kada da se uključe ili isključe poput prekidača i to u kompleksom obliku orkestriranih grupa, s nekoliko razina hijerarhijskih mreža, toliko složenim da ih čovjek nikada neće uspjeti dešifrirati.

Znanost je osporila evoluciju i dokazala da je život stvoren. Ako netko želi vjerovati u evoluciju zato jer odbija prihvatiti postojanje Stvoritelja, ili zato što negira savršenu dobrotu i svemoć Stvoritelja (kao što zapravo čine teistički evolucionisti), ništa ga ne može u tome spriječiti. Ali, time će negirati cjelokupna suvremena otkrića prirodnih znanosti i prihvaćati zastarjele priče iz doba Darwina, priče 150 godina stare kada se sva ova otkrića nisu mogla predvidjeti. Vjerovati će zapravo u stare priče kako je život nastao iz iskre, kako muhe nastaju iz mesa ili žabe iz blata. Evolucionisti iz svojih privatnih razloga ne žele shvatiti da su ih pregazili i znanost i vrijeme, te da će u budućnosti ostati zabilježeni kao oni koji su tvrdoglavo ignorirali Istinu do samoga kraja.

Suvremena znanost potvrđuje koliko su Oci i Naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu kada su izvještaje iz biblijske Knjige Postanka nepokolebljivo držali povijesno pouzdanim dokumentima.

Autor: Marko Pinhas/nacija.hr

Reference:

[1] Katekizam Katoličke Crkve 282 ističe temeljnu važnost pouke o Stvaranju od Boga, sljedećim riječima: „Kateheza o stvaranju od temeljne je važnosti. Tiče se samih osnova ljudskog i kršćanskog života: daje jasan odgovor kršćanske vjere na temeljno pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: “Odakle dolazimo?”, “Kamo idemo?”, “Koje nam je porijeklo?”, “Koja nam je svrha?”, “Odakle dolazi i kamo ide sve što postoji?” Oba pitanja, o porijeklu i o svrsi, nerazdvojiva su, i odlučujuća za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja.“

[2] https://www.livescience.com/13363-7-theories-origin-life.html

[3] http://pubs.acs.org/doi/10.1021/acscentsci.7b00325

[4] https://arxiv.org/pdf/1705.08073.pdf

[5] https://www.acsh.org/news/2017/09/29/sonochemical-synthesis-did-life-originate-inside-collapsing-bubbles-11902

[6] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10966772

[7]  http://rsif.royalsocietypublishing.org/content/5/25/953.long

[8] https://www.newscientist.com/article/mg22329872.900-chances-of-first-life-improved-by-weighted-dice/#.VCkkrdyUd8E

[9] Donald E. Johnson – Bioinformatics: The Information in Life

[10] http://www.cbc.ca/news/technology/origin-of-life-warm-ponds-1.4314205

[11] https://www.newscientist.com/article/2149168-life-may-have-begun-millions-of-years-earlier-than-we-thought/

[12] Isto

[13] http://www.newsweek.com/2017/10/27/how-did-life-start-meteorites-crashing-darwins-warm-little-ponds-was-possible-675655.html

[14] Isto

[15] Isto

[16] Isto

[17] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1892545/

[18] Isto

[19] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1960738

[20] http://www.worldscientific.com/doi/pdf/10.1142/9789814508728_0018

[21] http://www.biologydirect.com/content/2/1/15

[22] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3495036/pdf/1745-6150-7-23.pdf

[23] https://evolutionnews.org/2016/06/origin-of-life_1/

[24] http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0092824089800874

[25] https://www.sciencedaily.com/releases/2015/11/151109140252.htm

 

Komentari

Oglasi
Komentari

Sci/Tech

Fantastične vijesti iz SAD-a: svijet je na korak od jednog od najvećih otkrića u medicini, univerzalnom testu za rak

Objavljeno

- datum

Znanstvenici su napravili veliki iskorak u medicini – na pragu su otkrića univerzalnog krvnog testa za rano otkrivanje raka. Članovi tima sa Sveučilišta “Johns Hopkins” otkrili su metodu koja detektira osam zajedničkih oblika raka. Namjera im je da se ovim testom rak otkrije u ranoj fazi i da se tako spasi što više života.

Britanski stručnjaci rekli su da je to “nevjerojatno uzbudljivo”, ali su istaknuli da je potrebno više rada i istraživanja kako bi se procijenila učinkovitost testa u otkrivanju raka u ranom stadiju. Ovaj test, nazvan CancerSEEK, traži mutacije u 16 gena koji redovito nastaju kod raka i osam proteina koji se često otpuštaju. Testiran je na 1005 bolesnika s karcinomom jajnika, jetre, želuca, gušterače, jednjaka, debelog crijeva, pluća ili dojke koji se još nije proširio na druga tkiva. Ukupno, test je utvrdio 70 posto slučajeva raka. Brzina je presudna

Dr. Cristian Tomasetti s Medicinskog fakulteta Sveučilišta “John Hopkins” dao je izjavu BBC-ju.

– Područje ranog otkrivanja raka je presudno i mislim da ovo može imati ogroman utjecaj na smanjenje smrtnosti od te bolesti. Što je rak ranije otkriven, to je veća šansa da ga se može liječiti. Pet od osam istraženih karcinoma nema programe za rano otkrivanje. Rak gušterače ima toliko malo simptoma i otkriva se toliko kasno da četiri od pet bolesnika umiru u godini otkada im je rak dijagnosticiran – rekao je dr. Tomasetti. Vjeruje se da CancerSEEK može nadopuniti druge načine otkrivanja raka, kao što je mamografija za rak dojke ili kolonoskopija za rak debelog crijeva.

– Predviđamo da će se test krvi moći obavljati jednom godišnje – rekao je dr. Tomasetti za BBC. Dr. Gert Attard, voditelj tima u Centru za evoluciju i rak u Institutu za istraživanje raka u Londonu i konzultant medicinskog onkologa u Royal Marsden NHS Foundation Trust, također je dao izjavu BBC-ju o ovom velikom otkriću.

– Radi se o ogromnom potencijalu i jako sam uzbuđen. Ovo je sveti gral – krvni test za dijagnosticiranje raka bez svih ostalih postupaka poput skeniranja ili kolonoskopije. Vrlo smo blizu tome da koristimo krvne testove za otkrivanje raka – istaknuo je dr. Attard. 

Neveliki troškovi

No ipak, upozorio je da još uvijek postoji neizvjesnost u pogledu toga što treba učiniti kad je rak dijagnosticiran. Po njegovu mišljenju, u nekim slučajevima liječenje može biti gore od života s rakom koji nije odmah ugrožavajući za život. Poznato je da muškarci mogu imati spororastući karcinom prostate koji se pomno prati, a ne liječi se. – Kad otkrijemo rak na drugačiji način, ne možemo uzeti zdravo za gotovo da će svima trebati liječenje – rekao je dr. Attard.

Paul Pharoah, profesor epidemiologije raka na Sveučilištu u Cambridgeu, izjavio je da je potrebno više rada kako bi se procijenilo kako se test izvodi kad je ta vrsta bolesti manje napredna.

– Dokazivanje da test može otkriti napredni rak ne znači da će test biti koristan u otkrivanju raka simptomatskog stanja u ranoj fazi, mnogo manje presimptomatskog karcinoma. Osjetljivost za rak u prvoj fazi istraživanja bila je samo 40 posto – istaknuo je Phaorah. Troškovi CancerSEEK-a iznose manje od 500 dolara (oko 360 engleskih funti) po pacijentu, što je približno ista cijena kao i kolonoskopija.

‘To su renomirani znanstvenici’

O mogućem velikom otkriću zatražili smo i mišljenje od prof. dr. Eduarda Vrdoljaka, predstojnika Onkologije splitskog KBC-a.
– Nisam u cijelosti upoznat s radom kolega na tom otkriću. No, budući da je riječ o znanstvenicima s jednog tako renomiranog sveučilišta, ne sumnjam da je u pitanju vrlo ozbiljan znanstveni rad. Moram istaknuti da se svakodnevno u medicini publiciraju mnoga nova otkrića, i da bi čovjek to sve “pohvatao”, morao bi se svakog dana baviti samo čitanjem novopubliciranih radova, što je nemoguće…

izvor: Ivica Marković/Slobodna Dalmacija

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

Otkriven novi materijal koji će zauvijek promijeniti ratovanje

Objavljeno

- datum

Istraživači su koristili grafen za stvaranje materijala koji su izuzetno lagani, ali i nepropusni.

Novi materijal koji su stvorili znanstvenici na Sveučilištu Siti iz New York Advanced Research Centra je tanka kao aluminijska folija, ali je utvrđena pod utjecajem sile.

Materijal zvan diamin sastoji se od dva lišća grafena – nedavno razvijenog “čudesnog materijala” koji je do 200 puta jači od najjača čelika.

“Zamislite materijal koji je fleksibilan i lagan kao film, ali postaje čvrsta i dovoljno tvrda da zaustavi metak prilikom udarca”, izjavio je istraživački centar.

“U novoobjavljenom radu u Prirodnoj nanotehnologiji, istraživači sa City sveučilišta u New Yorku opisuju proces stvaranja diamina- fleksibilni, slojeviti podacima grafena koji privremeno postaju tvrđi od dijamanta i neprobojni prilikom udarca.”

Ako je proizvodnja dijamanata dovoljno dostatna, nije teško zamisliti kako bi to moglo pomoći u spašavanju tisuća života – osobito onih koji pripadaju vojnicima i policajcima.

Materijal je također mogao postati neprocjenjiv u zrakoplovnoj industriji i borbenoj industriji zrakoplova.

Webtribune.rs

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

ISTO I S LAŽNIM PRIJAVAMA? Zuckerbergov osobni izazov: Ispraviti nepravdu i štetu uzrokovane lažnim vijestima

Objavljeno

- datum

Glavni čovjek jedne od najpoznatijih društvenih mreža na svijetu ove je godine sam sebi zadao ‘osobni izazov’ ispraviti nepravdu i štetu uzrokovane lažnim vijestima.

Usred sve većeg broja kritika veznih uz Facebookov negativni utjecaj na društvo, predsjednik kompanije, Mark Zuckerberg, najavio je da je njegov ‘osobni izazov’ za 2018. ‘usredotočiti se na ispravljanje svih tih važnih problema’, prenosi tportal.

Zuckerbergova novogodišnja odluka koju odlučno slijedi već nekoliko godina samo je potvrda koliko je užasna 2017. godina bila za Facebook i njegove korisnike.

“Pred Facebookom je jako puno posla – radilo se o zaštiti zajednice od zlostavljanja i mržnje, obrane od uplitanja stranih država ili osiguravanja da vrijeme provedeno uz Facebook bude kvalitetno”, Zuckerberg je napisao u objavi. “Nećemo moći zaustaviti sve greške i zlorabljenja sustava, no činjenica je da u ovom trenu radimo previše štete pri provođenju naših pravila kao i pri spriječavanju zlorabljenja dostupnih alata.”

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno