Connect with us

Sci/Tech

Kako je započeo život?

Pitanje postanka života ključno je pitanje za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja. Prirodne znanosti podupiru katoličko vjerovanje o porijeklu i svrsi života, čovjeka i stvorenoga svijeta.

Objavljeno

- datum

Ovo je ključno pitanje za razumijevanje našeg postanka i naše katoličke vjere[1]. Na ovo pitanje evolucionisti tvrde da imaju odgovor, pa kada ih pitaju koji bi to bio kreću objašnjavati: Život je možda započeo električnom iskrom koja je generirala aminokiseline iz atmosfere (od vode, metana, amonijaka i vodika), od kojih su nastale složenije molekule. Pošto se molekule baš i ne mogu samostalno kretati tu im je možda pomogla glina na kojoj su se koncentrirali ovi organski spojevi. Možda je život nastao i u dubokim hidrotermalnim otvorima u moru iz kojih su izlazile molekule bogate vodikom, a zatim se taložile u rupama stijena gdje su nastali potrebni katalizatori. Ako je i molekulama bilo toplo u moru, bez potrebne atmosfere ultraljubičaste bi ih zrake brzo uništile. Tu je uskočio led i to 50 metara sloja leda na površini oceana koji je štitio ove molekule od kozmičkih utjecaja, a hladnoća je mogla pomoći u čuvanju tih molekula stabilnim. Pošto znamo da DNK treba proteine za formiranje, a također proteini zahtijevaju instrukcije zapisane u molekulama DNK te jedni ovise o drugima tu su možda uskočile u spas RNK molekule i nastao je RNK svijet (model „geni prvo“). Možda je umjesto složenih molekula RNK život započeo iz malenih jednostavnih molekula koje su bile u međusobnim interakcijama, a koje su zatim zamijenile složenije molekule („metabolizam prvo“ model). Ako i svi ti modeli nisu dostatni imamo i sedmi scenarij „Panspermije“, prema kojoj se život na Zemlji posijao iz svemira putem meteora ili nekim drugim putem. Ovaj pak model ne nudi nikakav odgovor već pitanje šalje dalje u Svemir. Nažalost sva ova nabrajanja nisu odgovor djeteta s bujnom maštom, već sedam predloženih modela koje danas znanstvenici evolucionisti zastupaju[2]. Iako oni pokušavaju dati dojam kako znaju odgovor, očita je njihova nesigurnost i neznanje. Neki će poput biologa Francis Cricka otvoreno priznati: „Pošten čovjek naoružan sada dostupnim znanjem može zaključiti kako se život pojavio iznenada da se gotovo radi o čudu, toliko je uvjeta moralo biti zadovoljeno da krene život.“, ili profesora sa sveučilišta Yehuda Zeiri:  „Unatoč desetljećima istraživanja, pitanje kako je počeo život ostaje najzahtjevnija znanstvena zagonetka.“[3]. Fizičarka Sara Imari Walker će pak izjaviti: „porijeklo života stoji među velikim neodgovorenim pitanjima“ i izraziti „nadu kako će se pojaviti teorija koja će objasniti fenomen života“[4], a dr. Alex Brezow možda najiskrenije od svih odgovoriti: „porijeklo života je ogromna tajna“ i priznati kako „u znanosti raznolike teorije pokušavaju prikriti stvarnost da znanstvenici nemaju pojma o čemu se radi.“[5]

Pošto su se i sami uvjerili u činjenicu koju je Francois Jacob izrekao prije 36 godina kako je „vjerojatnost da novi funkcionalni protein nastane slučajnim asocijacijama aminokiselina praktički nula“, te potvrdili činjenicu kako je vjerojatnost slučajnog pronalaska funkcionalnog proteina sa stabilnom strukturom nesagledivo mala, jedan naprama 10^77[6], te su uz svo izmišljeno vrijeme od izmišljenih milijardi godina utvrdili da se moglo pretražiti tek 10^43 različitih sekvenci aminokiselina u potrazi za funkcionalnim proteinima[7], shvativši da nemaju dovoljno vjerojatnosti da pronađu život slučajnim procesima pokušali su čak i varati podešavanjem koeficijenta u svoju korist kako bi povećali svoje šanse[8]. Međutim i dalje pucaju u prazno s aminokiselinama i proteinima kao početkom života jer je poznato iz teorije informacije da Shannonov kapacitet kanala ne dopušta kasniju evoluciju kodona (prelaska iz aminokiselina-proteina u kasniji DNK kod). Prvotna abeceda kodona trebala je biti barem kompleksna poput sadašnje , te je matematički nemoguće prevođenje informacija iz jednostavnije abecede u složeniju abecedu kodona[9]. Dosta se evolucionista priklonilo ideji RNK svijeta, a među njima i tim znanstvenika iz Kanade koji sada predlažu model vruće bare plus dovoljno udara meteora kao početnu točku nastanka života[10]. Prema njima meteori koji su pogodili u baru donijeli su dušikove baze, osnovne građevne blokove RNK molekula. Zatim su se te bare isušile što je omogućilo formiranje RNK molekula. Naknadne su kiše ispunile baru i promiješale prikupljene građevne blokove, a ponovnim isušivanjem formirali su se dulji lanci. Na neki je način iz toga nastao život. Naravno, sve se to moralo odigrati brzo, prije nego li bi ultraljubičaste zrake uništile spojeve, ili prije nego li bi iscurili u tlo. Iako izjavljuju kako sada „imaju dokaze kako je ovo ne samo moguće , već i vjerojatno“, drugi se znanstvenici ne slažu oko toga i naglašavaju neke od problema:

Krhki organski spojevi koji su stigli s meteorima ne bi preživjeli udar i visoke temperature prilikom udara[11].

Ideja kako je prvi korak u formiranju RNK molekula povezivanje manjih molekula „eksperimentalno je potvrđeno da ne funkcionira već odavno“[12].

Ne uzima u obzir energiju potrebnu za stvaranje života[13].

RNK nije nužno prvi korak pri stvaranju života[14].

Nije bilo u izobilju ostalih ključnih sastojaka potrebnih za formiranje RNK[15].

Stoga zaključuju „Da, postoji mogućnost ali je daleko od toga da bude jedina mogućnost i daleko od toga da bude istina.“[16]

Slažemo se s njima u ovome kako je ideja „male vruće bare“ daleko od toga da bude istina. Prava je istina o stvaranju života objavljena u prvom retku prvog poglavlja Biblije : „U početku stvori Bog nebo i zemlju.“. Iako su nabrojali tek neke od problema ove ideje zaboravili su najveći problem. Čak i da dobijemo sve potrebne sastojke u istoj bari, u isto vrijeme, uz sve potrebne vremenske uvijete i dovoljne koncentracije za formiranje RNK i dalje nemamo život. Život zahtijeva informacije, a predloženi model formacije slučajnih nizova nukleotida ne predstavlja nikakvu informaciju kao što ni slučajan niz slova ne predstavlja smisleni tekst. Sekvenca nema nikakvog značenja sve dok joj već otprije postojeći kod-jezik ne da smisao. Informacije dolaze samo iz drugih izvora informacija, odnosno kao rezultat misaonog djelovanja-uma.

Problemi hipoteze RNK svijeta

Dio evolucionista priklonio se modelu RNK svijeta kao navodnog početka života. Međutim tu se odmah nameću neki nepremostivi problemi. Prvi je svakako problem RNK replikacije. Prema predloženom modelu replikaciju provodi ribozim, RNK molekula s katalitičkim svojstvima. Takva je replikacija prespora, replicira se premalo nukleotida i vrlo je netočna. Kod RNK virusa uz pouzdanosti replikacije od svega 10^-3 replikacija se provodi složenim proteinskim kompleksom, kod kojeg je osnovni protein sastavljen već od 300 aminokiselina. Dakle do replikacije RNK virusa dolazi kada kompleksni molekularni sklop prevodi mRNK i tu dolazimo do prvog paradoksa: Kako bi se dobila minimalna kompleksnost, za početak biološke evolucije potrebna je još veća kompleksnost[17]. Prema riječima biologa Koonina: „Kako takav sustav može evoluirati ostaje zagonetka koja poražava konvencionalno evolucijsko razmišljanje“. Također Koonin pojašnjava kako „uz najbolju moguću tehnologiju umjetno stvoren ribozim (naglasimo putem ljudske inteligencije) sposoban je dodavanju svega oko desetak nukleotida, radi jako sporo i uz točnost koja je nekoliko redova veličine ispod one koja je potrebna za dulje RNK molekule[18]“, te zaključuje kako je „unatoč hrabrim nastojanjima…malo vjerojatno da će se ovaj enzim ikada razviti do točke kada će moći kopirati RNK molekulu barem svoje duljine (oko 200 nukleotida, koliko je potrebno za samoreplicirajuću molekulu)“. Drugi problem RNK svijeta je nastanak translacije. Dokle god ne nastane proces translacije koji rezultira funkcionalnim proteinima, nema prednosti koju može selektirati evolucija. Prema Kooninovim riječima: „niti jedan ponuđeni scenarij nije kompletan niti potvrđen dokazima“. Također je i nezaobilazan problem nastanak standardnog genetskog koda, koji je gle čuda upravo najbolji mogući kod kada se gleda robusnost i otpornost na mutacije, matematički rečeno jedan od milijun[19]. Za otkrivanje „jednog od milijun“ kodova trebalo je postojati milijun različitih organizama s različitim kodovima u primordijalnoj juhi koji su se natjecali. Od kuda su ti organizmi nastali? Problem još i raste kako se standardni genetski kod približava „najboljem od svih mogućih kodova“, onda se radi o 10^84 potrebnih organizama, koji da su i postojali bi bili zajedno teži od bilijune bilijuna bilijuna težina Zemlji[20].

Koonin zaključuje svoj razmišljanje riječima kako „unatoč znatnim eksperimentalnim i teorijskim naporima, trenutno ne postoji scenarij nastanka replikacije i translacije, ključnih procesa koji zajedno čine jezgru svih bioloških sustava i koji su preduvjet za bilo kakvu evoluciju“, te on osobno polaže nadu u teoriju multisvemira[21]. Ako nema dovoljno šanse u ovom svemiru, možda će u beskonačno mnogo svemira nemoguće postati moguće. Uvjereni evolucionist Bapteste na ove primjedbe Koonina izražava bojazan kako on „možda nesvjesno otvara ogromna vrata za zagovornike inteligentnog dizajna da uđu u samo srce teorije evolucije“. Bilo bi nezahvalno govoriti o RNK svijetu, a ne spomenuti najpoznatiji eksperiment kojeg je proveo biolog Spiegelman i koji je dobio naziv „Spiegelmanovo čudovište“. Tu je on uzeo lanac RNK duljine 4.500 nukleotida i stavio ga u otopinu koja je sadržavala slobodne nukleotide i sol, u kojoj je započeo proces replikacije. On je uzastopno uzimao dobiveni RNK i stavljao ga u svježu otopinu. Nakon 74 generacije originalni lanac od 4.500 nukleotida postao je dugačak svega 218 baza. Kasnije su Eigen i Oehlenschlager pokazali kako Spiegelmanovo čudovište postaje još i kraće i došli do 48-54 nukleotide, koja su bila tek vezna mjesta za enzim RNK replikacije. Toliko o dokazivanju nastanka sve više i sve složenije informacije. Najbolja do sada inteligentno stvorena replikaza ribozima, sposobna replicirati „impresivni“ lanac duljine 95 nukleotida je sama dugačka 190 nukleotida, daleko predugačka da nastane slučajnim putem. Da tako nešto nastane slučajnim procesom bilo bi potrebno imati između 10^14 i 10^16 slučajnih RNK molekula kako bi se dobila jedna s aktivnošću replikacije, kako bi biolog Charles Carter rekao ovdje se radi o „više nego o znanstvenoj fantaziji, 10^16 je jako mnogo molekula“[22].

Znanstvenici koji traže rješenje porijekla života u materijalnom svijetu nikada neće doći do odgovora, jer život je stvoren po riječi Božjoj i predstavljaju ga nezamislive količine informacija[23]. Evolucija je bila bajka za one koji su zbog svog odbacivanja Boga tražili naturalistička objašnjenja i takve su priče mogli izmišljati prije sto godina. Stvari su se bitno promijenile. Sada imamo modernu znanost biologije i genetike, te više na prolaze priče za djecu i evolucionističke skice pogrbljenih stvorenja.

Život se bazira na informacijama koje su digitalno kodirane i pohranjene u sažetom obliku kakvog čovjek nikada neće moći doseći. Svi ljudski stanični procesi, sva ukupna znanost medicine, sve znanje genetike, sveukupan dizajn čovjeka, pohranjeno je u svega 3 milijarde znakova čovjekove DNK molekule. Genetske informacije kada se čitaju u jednom smjeru imaju drugačije značenje nego kada se čitaju u suprotnom smjeru. Samo ta odlika za sebe nadilazi sva ljudska softverska rješenja, a sve su te informacije kritične za organizam. Sekvence informacija u genomu se preklapaju i dijele nukleotide kroz cijelu molekulu DNK. Sekvence koje se protežu kroz 2 metra dugačak lanac DNK organizirane su tako da slijede zakone lingvistike koji nadilaze Zipf-ov zakon. Sadrže kodove ugrađene unutar drugih kodova (barem 13 različitih kodova prema E. Trifonovu[24]). Obrada tih informacija sadrži svojstva jezika: fonetike, semantike, sintakse, gramatike i interpunkcije. Ta gramatika nadilazi gramatiku bilo kojeg ljudskog jezika[25]. Informacijsko procesiranje ulaznih podataka vrši se analitičkim operacijama provjere valjanosti, usporedbe podataka, rezanja, umetanja, kopiranja, pohranjivanja i restauracije, od kojih se svi vrše algoritamskim operacijama koje posjeduju uvjete „ako“ ili „kada“, poput kompjuterskih programa. Informacije, algoritmi i lingvistika su nematerijalni i priroda nema potencijal da ih proizvede. Oni su produkt Uma. Tijekom razvoja organizma genetske informacije upravljaju stanice i govore im kada da se uključe ili isključe poput prekidača i to u kompleksom obliku orkestriranih grupa, s nekoliko razina hijerarhijskih mreža, toliko složenim da ih čovjek nikada neće uspjeti dešifrirati.

Znanost je osporila evoluciju i dokazala da je život stvoren. Ako netko želi vjerovati u evoluciju zato jer odbija prihvatiti postojanje Stvoritelja, ili zato što negira savršenu dobrotu i svemoć Stvoritelja (kao što zapravo čine teistički evolucionisti), ništa ga ne može u tome spriječiti. Ali, time će negirati cjelokupna suvremena otkrića prirodnih znanosti i prihvaćati zastarjele priče iz doba Darwina, priče 150 godina stare kada se sva ova otkrića nisu mogla predvidjeti. Vjerovati će zapravo u stare priče kako je život nastao iz iskre, kako muhe nastaju iz mesa ili žabe iz blata. Evolucionisti iz svojih privatnih razloga ne žele shvatiti da su ih pregazili i znanost i vrijeme, te da će u budućnosti ostati zabilježeni kao oni koji su tvrdoglavo ignorirali Istinu do samoga kraja.

Suvremena znanost potvrđuje koliko su Oci i Naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu kada su izvještaje iz biblijske Knjige Postanka nepokolebljivo držali povijesno pouzdanim dokumentima.

Autor: Marko Pinhas/nacija.hr

Reference:

[1] Katekizam Katoličke Crkve 282 ističe temeljnu važnost pouke o Stvaranju od Boga, sljedećim riječima: „Kateheza o stvaranju od temeljne je važnosti. Tiče se samih osnova ljudskog i kršćanskog života: daje jasan odgovor kršćanske vjere na temeljno pitanje koje su ljudi svih vremena postavljali: “Odakle dolazimo?”, “Kamo idemo?”, “Koje nam je porijeklo?”, “Koja nam je svrha?”, “Odakle dolazi i kamo ide sve što postoji?” Oba pitanja, o porijeklu i o svrsi, nerazdvojiva su, i odlučujuća za smisao i usmjerenje našega života i djelovanja.“

[2] https://www.livescience.com/13363-7-theories-origin-life.html

[3] http://pubs.acs.org/doi/10.1021/acscentsci.7b00325

[4] https://arxiv.org/pdf/1705.08073.pdf

[5] https://www.acsh.org/news/2017/09/29/sonochemical-synthesis-did-life-originate-inside-collapsing-bubbles-11902

[6] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10966772

[7]  http://rsif.royalsocietypublishing.org/content/5/25/953.long

[8] https://www.newscientist.com/article/mg22329872.900-chances-of-first-life-improved-by-weighted-dice/#.VCkkrdyUd8E

[9] Donald E. Johnson – Bioinformatics: The Information in Life

[10] http://www.cbc.ca/news/technology/origin-of-life-warm-ponds-1.4314205

[11] https://www.newscientist.com/article/2149168-life-may-have-begun-millions-of-years-earlier-than-we-thought/

[12] Isto

[13] http://www.newsweek.com/2017/10/27/how-did-life-start-meteorites-crashing-darwins-warm-little-ponds-was-possible-675655.html

[14] Isto

[15] Isto

[16] Isto

[17] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1892545/

[18] Isto

[19] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1960738

[20] http://www.worldscientific.com/doi/pdf/10.1142/9789814508728_0018

[21] http://www.biologydirect.com/content/2/1/15

[22] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3495036/pdf/1745-6150-7-23.pdf

[23] https://evolutionnews.org/2016/06/origin-of-life_1/

[24] http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0092824089800874

[25] https://www.sciencedaily.com/releases/2015/11/151109140252.htm

 

Komentari

Komentari

Sci/Tech

12 ranih znakova demencije: Trebaju iz znati svi iznad 40 godina

Objavljeno

- datum

Postoji više od 100 različitih tipova demencije, a svaka progresivno oštećuje mozak, piše Healthy Definition. Najčešći tip je Alzheimerova bolest, budući da više od 50 posto slučajeva demencije uključuje ovaj poremećaj.

Kako će se demencija manifestirati ovisi od osobe, odnosno njene fizičke i psihičke stabilnosti, kao i od podrške obitelji. Iako je neizlječiva, kada se rano otkrije, tretmani su prilično uspješni i mogu na duge staze odložiti simptome koji će svakako doći.

Ovo je 12 upozoravajućih ranih znakova demencije:

1. Problemi sa kratkoročnom memorijom

Ovo je jedan od najranijih znakova demencije, a postupni gubitak kratkoročne memorije je vrlo suptilna promjena. Prvo se osoba ne može sjetiti događaja koji su se odigrali prije mnogo godina, ali imaju poteškoća sjetiti se i nedavnih događanja. Više ne mogu zapamtiti ni zašto su krenuli negdje ili gdje su ostavili svoje stvari.

2. Teškoće u pronalaženju pravih riječi

Ako osoba teško bira određenu riječ, može biti da je demencija već počela. Vođenje smislenog razgovora za ove osobe može biti vrlo teško, jer im treba više vremena da shvate što im se govori. Također, javlja se teškoća s pamćenjem specifičnih riječi.

3. Promjene raspoloženja

Još jedan rani znak demencije. Osoba pogođena ovim stanjem češće se osjeća depresivno, a kod nekih pacijenata dolazi čak i do kompletne promjene osobnosti. Primjerice, ako su ranije bili stidljivi, postaju potpuno otvoreni i hrabri.

4. Letargija

Pacijenti oboljeli od demencije lako gube interes za nešto. Više ne uživaju u stvarima koje su ranije voljeli raditi, a dolazi čak i do gubitka volje za izlaženjem iz kuće i provođenjem vremena s najmilijima.

5. Teškoće s rješavanjem problema i pravljenjem planova

Pravljenje planova ili praćenje već isplaniranih procesa vrlo je teško za ljude u ranoj fazi demencije. Suočavaju se i s teškoćama s brojevima, gube sposobnost fokusa i koncentracije.

6. Otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti

Uobičajen simptom demencije jeste i gubljenje sposobnosti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, koje su ranije obavljali automatski. U dosta slučajeva, pacijenti više se ne znaju odvesti na poznato mjesto ili se sjetiti pravila neke igre.

7. Vrijeme više nije isto

Razlikovanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti veliki je izazov za ljude koji pate od demencije. Čak im može biti teško razumjeti zbog čega se nešto treba dogoditi sutra, a ne odmah.

8. Teško prepoznaju mjesta

Iako su im nekada bila vrlo poznata, pacijenti oboljeli od demencije više ih ne prepoznaju. I vlastita kuća im može izgledati nepoznato i ne sjećaju se puta kojim se ide na neko odredište.

9. Problemi s pisanjem

Zadatak da nešto napišu vrlo je frustrirajuć i težak, jer ne mogu pronaći odgovarajuće riječi.

10. Počinju ponavljati stvari i riječi

Oboljeli od demencije počinju ponavljati postupke i rečenice koje su već izgovorili u istom razgovoru. Osjećaju nagon da postave pitanje koje su već postavili ili im je bilo postavljeno. Ponavljaju postupke poput pranja zuba, češljanja kose i brijanja.

11. Izbjegavaju promjene

Ovo se odnosi na neka područja ranijih iskustava, poput sjećanja da su se negdje izgubili. Kako bi izbjegli da se takva iskustva ponove, izbjegavaju svaku promjenu.

12. Ne mogu pratiti priču

Kao što je već rečeno, oboljeli od demencije imaju teškoće s koncentracijom i fokusom. To se najviše odražava na njihovoj nesposobnosti da prate tijek priče, bilo da s nekim razgovaraju ili gledaju film.

izvor: Novi život

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

ŠOK ENERGETSKOG LOBIJA: OVAJ ČOVJEK JE NADMAŠIO KOMPANIJU ‘TESLA’ IZUMOM ELEKTRIČNOG AUTOMOBILA KOJI NIKADA NE TREBA PUNJENJE

Objavljeno

- datum

Koncept električnog automobila već dugo postoji, ali kao i svaka druga tehnologija koja bi mogla revolucionirati svijet, potrebno je neko vrijeme da se objavi javnosti

Bilo bi izvrsno izbaciti svu birokraciju koja odgađa ovaj proces, ali naš svijet ne funkcionira na taj način, u stvari, već zapravo sasvim suprotno i u industriji u kojoj dominira nafta, teško je da se išta promijeni.

Megalomanske korporacije imaju monopol na takve tehnologije, i oni sami žele kontrolirati tržište čiste energije, baš kao i u svezi sa naftom. Energija čiste tehnologije energije ima ogromne implikacije, ne samo s aspekta zaštite okoliša, nego i geopolitičke.

Možda zato tako dugo one neće vidjeti svjetlost dana, a mnoge od njih zapravo i nikada. Sjajno je vidjeti tvrtke poput Tesle koje su na tržištu, i do sada bi već trebalo biti ilegalno da proizvođači naprave automobil koji troši samo naftu, a ne i električnu energiju ili neki drugi oblik zelene tehnologije.

Uzmite na primjer “Zakon o inventivnoj tajnosti”, napisan je 1951. godine. Prema tom zakonu, patentne prijave za nove izume mogu biti podložne tajnosti. Vlada može ograničiti njihovo objavljivanje u javnosti ako vladine agencije vjeruju da bi njihovo otkrivanje bilo štetno za nacionalnu sigurnost.

Može li to biti razlog zašto mnogi revolucionarni izumi nikada nisu vidjeli svjetlo dana?

Prema izvješću Federacije američkih znanstvenika, na kraju fiskalne godine 2014. bilo je više od 5000 izuma koji su završili pod oznakom tajnosti, što je obilježilo najveći broj postavljanja izuma pod oznaku tajnosti još od 1994. godine.

Steven Aftergood iz federacije američkih znanstvenika izvještava:

“Popis iz 1971. ukazuje da su patenti solarnih fotonaponskih generatora bili podvrgnuti pregledu i eventualnim ograničenjima ako su fotonaponske ćelije učinkovitije više od 20%. Sustavi pretvorbe energije bili su također podložni pregledu i mogućim ograničenjima ako su ponudili učinkovitost pretvorbe “veće od 70 do 80%”.

Prilično ludo, ali definitivno vam daje materijala za kritičko razmišljanje.

Zadovoljstvo nam je izvijestiti o novom razvoju proizvoda od strane čovjek pod imenom Maxwell Chikumbutso, koji je sada postao prvi stanovnik Zimbabvea koji je dizajnirao i napravio vozilo na električni pogon i hibridni helikopter, među ostalim programima tvrtke SAITH Technologies.

Što je tu posebno? Njegova vozila stvaraju električnu energiju putem elektromagnetskih valova; radio frekvencije. Kao što objašnjava njegova web stranica.

Mislili biste da će električni automobil koji ne zahtijeva napajanje i koji se u osnovi može kretati na neodređeno vrijeme (sve dok se dijelovi ne oštete), biti velika vijest. Ali, nije, i čini se da takve tehnologije nikada i nisu.

“Vlada Sjedinjenih Država dala je plodnom izumitelju iz Zimbabvea Maxwella Chikumbutsou novi dom u velikoj državi Kaliforniji. Chikumbutso je osnivač tvrtke Saith Holdings Inc. pod kojom je napravio svoje serijske inovacije koje uključuju prvi svjetski generator zelene energije koji može proizvesti električnu energiju uporabom radio frekvencija, električni automobil koji ne troši gorivo, helikopter i mnogo više.”

Trenutno ovaj izumitelj živi u Kaliforniji. Zašto je to učinio?

Je li to zbog toga što su ONI naišli na revolucionara sa moćnim strojem koji bi mogao promijeniti svijet, ili je to zato što žele zadržati, ono što prijeti cjelokupnom geo-političkom okviru, u blizini kako bi ga mogli pratiti i kontrolirati? Tko zna. Ali uvijek je važno ispitati namjere američke vlade.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

izvor: NoviSvjetskiPoredak.com

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Sci/Tech

AMERIČKI ZNANSTVENICI: Soda bikarbona ipak pomaže kod reumatoidnog artritisa i bolesti bubrega

Objavljeno

- datum

“Soda bikarbona vjerojatno pomaže kod mnogih bolesti”, tvrde američki znanstvenici. Njena uporaba doprinosi smirivanju upalnih procesa kod autoimunih bolesti, uključujući na primjer reumatoidni artritis.

Soda bikarbona, čiju korist često prešućuju, o oni “pametniji” čak i ismijavaju, ipak pomaže kod niza bolesti. “Soda bikarbona je dobra za zdravlje i to iz više razloga”, izvješćuju američki znanstvenici s  Medical College of Georgia, objavom znanstvenog rada u časopisu MedicalXpress. U svom istraživanju, znanstvenici su dokazali da soda bikarbona pomaže kod probave i ubijanju patogenih stanica.

Nadalje, znanstvenci pretpostavljaju da je konzumacija sode bikarbone dobra jer smanjuje pritisak na slezenu koja ne izaziva imunološki odgovor. Sve to smanjuje  količinu M1 makrofaga, stanica imunološkog sustava koje uzrokuju upalne reakcije. Međutim, broj protuupalnih M2 stanica se povećava.

Prema tvrdnjama istraživača, ovo otkriće je potvrđeno pokusima na miševima koji su konzumirali razrijeđenu sodu bikarbonu.

Soda bikarbona i njeni pozitivni učinci na naše zdravlje

Soda bikarbona ima pozitivne učinke na funkciju bubrega. Paul O’Connor, jedan od autora istraživanja, naglasio je da kod bolesti bubrega, krv može jako oksidirati, što uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i osteoporoze. Međutim, soda bikarbona usporava taj proces.

„Kliničko iskustvo pokazalo je da određena dnevna doza sode bikarbone, ne samo da može smanjiti stopu oksidacije nego, utječe i na sprječavaju bolesti bubrega,” zaključili su znanstvenici.

Autor ovog članka ne vjeruje u crne mačke, gledanje u šalicu kave, grah i u loto, ali od malih nogu zna da soda bikarbona čini čuda kod žgaravice, čišćenja, dezinfekcije, kamenca i još niza dokazanih i manje dokazanih učinaka.

Bilo je dovoljno da mainstream mediji jave o “ekološkoj katastrofi” koja se dogodila u Lukavcu (Bosni i Hercegovini) – mjestu gdje se proizvodi soda bikarbona – i time nam privuku pažnju.  Jer kako jedna, gotovo besplatna, soda bikarbona može pozitivno djelovati na naše zdravlje, a što je” najgore” proizvodi se u Bosni i Hercegovini – piše portal Logično.

Ovaj put su “sabotažu” izveli američki znanstvenici čime su spriječili ismijavanje korisnosti sode bikarbone od strane “znanstvenih dušobrižnika” mainstream medija. Autor članka uvijek ima dva kilograma sode bikarbone u kući koju kupuje u Tuzli. One naše sode bikarbone od koje nemamo strah i koju naše majke već odavno koriste kod pripreme kruha i kolača. Logično 100%!

Izvor: MedicalXpress | Logicno.com

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno