Connect with us

Lili Bencik

KAKO JE SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO OGOLILO POLITIČKE STRANKE I NJIHOVE ČELNIKE?

Objavljeno

- datum

 IDS I REPREZENTACIJA !?    Pozitivna energija, emocije i uspjesi Hrvatske nogometne reprezentacije koji se šire po cijeloj Hrvatskoj, podigli su ponos, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti Hrvatskoj. Diljem hrvatskih gradova gledaju se utakmice po trgovima, kafićima, udrugama sa prepoznatljivim “kockicama” na šalovima, kapama, majicama, trakama i raznim drugim odjevnim dodacima, te zastavicama i presvlakama po dijelovima automobila.

Masovno se slave pobjede hrvatske reprezentacije, naročito među mladima.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prati Vatrene i zdušno za njih navija! Posjećuje ih nakon utakmice u svlačionici i čestita osobno, radosno izražavajući svoje oduševljenje i sreću. Naravno nađu se uvijek dežurni kritičari kojima se njeno ponašanje ne sviđa, ili ga ne odobravaju, uglavnom među ljevičarima i yugofilima, a i izrazito desnima,  kojima nitko od političara nije dovoljno domoljub (osim njih samih).

Mene konkretno ustvari zanima odnos IDS-a prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, jer je opće poznata IDS-ova politika prema Hrvatskoj i hrvatstvu. Pregledavajući Stranice istarskih političara, nema iznenađenja, sasvim predvidljivo.

IVAN JAKOVČIĆ

Stvarni gazda IDS-a nije na svojoj stranici objavio niti jednu riječ o nogometnoj reprezentaciji, niti jednu fotografiju, kojom bi se i mogao pohvaliti da daje potporu Vatrenima. Tako ni jednom riječju, ni slovom,  a  ni stihom nije čestitao na uspjehu, niti je pružio potporu za daljnje uspjehe.

Umjesto čestitke objavio je da ne bi bilo turizma u Hrvatskoj , da izađemo iz EU?  Kao da u Istri I Hrvatskoj nije bilo turizma prije ulaska Hrvatske  u EU?  Za ilustraciju u  2011.godini  ostvareno je od 35 389 002 noćenja, a 2012. godine  61 054 383 noćenja i to stranih turista. Dok je u godini ulaska u EU 2013. godine ostvareno 59 378 896 noćenja stranih turista. Prema ovim brojkama , ulazak u EU nije bitno utjecao na turizam.

https://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu:2039/preview

Kako Ivan Jakovčić može navijati za Vatrene i čestitati im kada on još živi u Jugoslaviji? Hrvatska nije njegova domovina , on je ne osjeća kao svoju domovinu! Evo koju je sliku podijelio na svojoj FB stranici i poslao Vladi prigodom osnivanja Povjerenstva za suočavanje s prošlošću; Maslinik kraj Poreča sa posađenim maslinama koje oblikuju ime

TITO ???

Opće poznata je priča IDS-a o autonomij, koja je uljučena i u njihove dokumente Rovinjske Deklaracije iz 1994. godine, kada je Ustavni sud suspendirao 18 članaka o autonomiji ,jer je IDS Istru postavio kao federalnu jedinicu unutar Republike Hrvatske, što je protuustavno.  U Ustavu  RH, stoji;

Članak 1.

Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.

I nakon 24 godine IDS i Ivan Jakovčić ne odustaju od autonomije!

“Eurozastupnik IDS-a Ivan Jakovčić osvrnuo se na nedjeljne referendume o većoj autonomiji talijanskih regija Veneto i Lombardija i naglasio da tako nešto želi i Istra, upravljati svime osim klasičnim državnim funkcijama poput vanjske i obrambene politike.” Čist federalni odnos, što znači Republika Istra, kao federalna jedinica unutar Republike Hrvatske, za sada!  Sve imaju spremno, sva obilježja državnosti; Statut Istarske Županije, grb, zastavu, himnu, monetu, radio postaju koja emitira na internetu, putovnicu, osobnu iskaznicu, standardizacija made in Istria, istrovnicu, i samo čekaju pogodan trenutak., a ni odcjepljenje nije isključeno. Ako nema HV-a u Istri, zatvori se tunel Učka i evo vam Republike Istre!  E pa sada kako i očekivati da takav čovjek čestita hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji? A trebao bi! Ipak je on izabrani hrvatski eurozastupnik u EU Parlament da zastupa hrvatske interese, nisu ga birali samo glasači iz Istre. On predstavlja Republiku Hrvatsku u EU Parlamentu!

BORIS MILETIĆ

Predsjednik IDS-a i pulski gradonačelnik Boris Miletić podijelio je na svom profilu postove od drugih stranica o igri Vatrenih, ali bez ikakvog osobnog komentara. Niti jednom riječju nije čestitao Vatrenima na pobjedi, nije komentirao njihovu igru, ni zalaganje, ni zajedništvo u želji za pobjedom, ništa, ama baš ništa o njima! Podijelio je zato da mu netko ne spočitava nezainteresiranost, jer je kao gradonačelnik dužan to napraviti.

Ali je zato podijelio staru zastavu markgrofovije Istre iz otoka Krka sa žaljenjem da otoci nisu Istarski??? To naravno nije propustio!

Nije propustio optužiti za ustaštvo najbezazleniju navijačku sliku i zatražiti ukidanje koncesije Laudato TV! To da ,tražiti ukidanje,zabrane kao da smo u totalitarnoj, policijskoj održavi i pozivati se pri tom na te iste reprezentativce , to da! Ali čestitati im, to ne , to on ne može, ne može protiv sebe. A taj, Boris Miletić  svako spominjanje hrvatstva i  hrvatskoga imena, smatra ustaštvom, jer je njegov yugokomunistički mentalni sklop zadojen mržnjom i netrpeljivošću prema Hrvatskoj kao u vrijeme komunističke diktature u bivšoj državi!

Jedna opaska o Draženu Turina-Šajeti; On je na IDS-ovoj  autonomaškoj crti , još iz 90-tih. Dobio je poziv Ureda za obranu RH za osluženje vojnog roka u jesen 1992. godine na Muzilu,  treća generacija ročnika Hrvatske vojske. Kako nije htio odslužiti svojih godinu dana u Hrvatskoj vojsci,  nije uopće obavljao osobnu higijenu i prao kosu , pa su ga u strahu od zaraze i infekcije,  silom prilika otpustili! Tek toliko!

U Istri i Puli konačno se sada vidi da smo u Hrvatskoj! Prepuno mladih sa hrvatskim obilježjima. Automobili ukrašeni zastavicama kruže gradom, zastave na pročeljima privatnih kuća ! Pula je uz turiste multikulturalna, ali odiše hrvatskim duhom.

Boris Miletić i IDS bezbroj su puta dokazali i pokazali da su na antihrvatskoj  poziciji, pa svako iskazivanje bilo kakve pripadnosti hrvatstvu, proglašava nacionalizmom.

Podsjećam kako ga je Boris Miletić napao premijera Plenkovića prigodom darovanja Vile Idole Porečko-Pulskoj biskupiji, reagirajući žestoko na njegove riječi, da je Katolička crkva sačuvala hrvatski identititet u Istri! Čim se spomene hrvatski identitet i Katolička crkva, odmah je to nacionalizam i isključivost , jer “odrednice istarskog identiteta, trebaju saživjeti u cijeloj Hrvatskoj” Istarski identitet ??? Jasno se izrazio! Boris Miletić ne priznaje hrvatski identitet Istre, on ne priznaje istarskim Hrvatima (68,33%) njihov hrvatski identitet, on nas je već sve strpao u Istrijane, nepostojeću naciju (12,11%)

.”Ovim putem želim reagirati u ime IDS-a na potpuno neprimjerenu izjavu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, koji je na današnjoj sjednici Vlade poručio da će darovanje pulske Ville Idole Crkvi pridonijeti jačanju hrvatskog identiteta Istre.

Apeliram na premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga, zajedno sa svojom Vladom, potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”

https://www.glasistre.hr/528ebfb9-c81b-429d-8320-02303bac2aa0

IDS I Boris Miletić toliko su se uživjeli u ulogu neprikosnovenog gospodara Istre, da čak i nebo nad Istrom svojataju. Najava nabavke vojnih zrakoplova za Hrvatsku vojsku I ponovno aktiviranje vojnog djela Pulske zračne luke, izazvala je tako,  neprimjerenu reakciju Borisa Miletića” vojni avioni neća nadlijetati nad Istrom ” izjavio je autoritativno ” pulski gazda”

https://www.index.hr/vijesti/clanak/miletic-protiv-krsticevica-vojni-avioni-nece-nadlijeta ti-istru/1040215.aspx

Nevjerojatno licemjerno i pokvareno kada se zna da je njegov otac sa tog istog Pulskog aerodroma htio Pulu i velebnu pulsku Arenu sravniti sa zemljom 90-tih godina! Tada mu nisu smetali avioni JNA nad istarskim nebom, nije mu smetao brojčano i vojno opremljen veliki pulski Garnizon JNA??? Ne nisu mu smetali, jer je JNA  bila njegova vojska, hrvatska vojska nije njegova, hrvatska vojska ne smije letjeti iznad Istre! Nečuveno! Podsjećam što kaže Ustav RH

Članak 2.

Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Ali sam zato ja dobila odgovor iz Ministarstva obrane točno u tom smislu,  jer se čitaju moji tekstovi;

hrvatskepraviceblog.wordpress. com/2018/04/23/cije-je-nebo-na d-istrom-suverenitet-rh-prosti re-se-i-na-zracni-prostor- iznad-teritorija-rhsto-znaci- da-je-nebo-nad-istrom- hrvatsko-a-ne-ids-ovo/

“Poštovana,

možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske.”

Tako je i ovo svjetsko prvenstvo u nogometu samo potvrdilo IDS-ovu politiku nepriznavanja Republike Hrvatske, njenog  suvereniteta  i integriteta, tek jedno  u nizu!

Lili Benčik

Komentari

Komentari

Lili Bencik

PROSVJED NAŠ SVAGDAŠNJI ILI ZAŠTO SE POLITIČKE ELITE U HRVATSKOJ PANIČNO BOJE PROSVJEDA?

Objavljeno

- datum

DEFINICIJA PROSVJEDA

Evo kako Wikipedija definira prosvjed;    „označava javni skup ili javno okupljanje osoba radi izražavanja protesta ili mišljenja. U totalitarnim ili nedemokratskim državama, kao što su bile bivše socijalističke države bile su isključivo oni prosvjedi dozvoljeni, koje je vlada prethodno naredila. Primjer za poznata zbivanja su protesti za vrijeme Hrvatskoga proljeća koji su od strane vlasti nasilno ugušeni, te studentski protesti 1989. godini u Kini, koje je vojska oružjem ugušila kao i ruske demonstracije 1993. godine koje je Boris Jeljcin ugušio vojnim napadom na ruski parlament.“

Razlozi za prosvjede mogu biti protesti

  • protiv politike vlade,
  • za mir,
  • Kritike prema globalizaciji,
  • za zaštitu okoliša,
  • za ili protiv izgradnje odredenih gradevinskih projekata (smetlišta, cesti, industrijskih pogona),
  • demonstracije sindikata, za vise novčanih sredstava za školstvo … itd
  • Ustavom RH definirano je i pravo na mirni prosvjed

 

Članak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

Članak 60.

Jamči se pravo na štrajk.

U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

ZAKON O JAVNOM OKUPLJANJU

TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.

Svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Članak 2.

Javna su okupljanja u smislu ovoga Zakona mirna okupljanja i javni prosvjedi, javne priredbe i drugi oblici okupljanja.

Članak 3.

Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Pravo na javno okupljanje pripadnika Ministarstva obrane i oružanih snaga Republike Hrvatske uređuje se posebnim propisima iz područja obrane.

Članak 4.

Mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva.

 Članak 5.

Redarstvene vlasti dužne su štititi slobodu govora i javnog nastupa na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.

Redarstvene vlasti dužne su spriječiti ometanje ili onemogućavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda koji se održava na temelju ovoga Zakona i pri tome su ovlaštene rabiti tehnička i ina sredstva zaštite.

Redarstvene vlasti mogu primjenjivati mjere prisile jedino kada je to nužno te na način razmjeran naravi pogibelji.

Članak 6.

Organizator mirnog okupljanja i javnog prosvjeda jest pojedinac ili pravna osoba koja u skladu s odredbama ovoga Zakona priprema, ustrojava i nadzire održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

Kada mirno okupljanje i javni prosvjed priprema skupina građana ili pravnih osoba, dužne su odrediti svoga zastupnika.

Članak 7.

Organizator, odnosno njegov zastupnik dužan je prijaviti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda kada je to ovim Zakonom predviđeno.

Prijava mirnog okupljanja i javnog prosvjeda podnosi se policijskoj upravi na čijem se području mirno okupljanje i javni prosvjed namjerava održati.

Prijava se podnosi 5 dana prije početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

PROSVJEDI ILI DEMONSTRACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

To su osnovna prava i pravila po kojima se može održati javni prosvjed, odnosno javno okupljanje!

Održano je mnogo prosvjeda sa različitim uzrocima i zahtjevima. Svaka hrvatska vlast do sada nije se bojala prosvjeda lijevo orijentiranih građana, ali zato čim se najavi prosvjed domoljubno orijentiranih građana, odmah je to panika i rušenje vlasti!

Pa i proslava osvajanja srebrne medalje hrvatske nogometne reprezentacije izazvala je ogroman strah kod vladajućih! Takav panični strah, da su prekinuli proslavu na Trgu Republike u Zagrebu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

Od kuda takav paničan strah od vlastitog naroda?

Boje li se za svoje bogate privilegije ili debelo tapecirane fotelje?

Boje li se stoga što su svjesni da ne rade kako treba u korist naroda?

Boje li se jer znaju da su prevarili, iskoristili i iznevjerili svoj narod?

Boje li se opravdanog nezadovoljstva i gnjeva svog naroda, koji im je dao povjerenje da ga zastupaju ili  kako u Ustavu RH piše

„Vlast U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana”, a oni ne rade u korist naroda, već u korist krupnog kapitala, raznih međunarodnih asocijacija, razno-raznih lobija I grupacija?

Od tog paničnog straha u svakom od navedenih slučajeva u konačnici, radi se o strahu za osobne privilegije, sinekure i vlast, odnosno vlast  kao moć vladanja nad ljudima! Izgleda da ta moć opije političare na vlasti i zbog te moći se udalje od svoje izborne baze, od svojih birača i odnarode se! Tako odnarođene političke elite onda u svojoj biračkoj bazi, u svom narodu vide opasnost za sebe i moć koju im vlast daje, odnosno moć koju im je taj narod izabravši  ih dao!

Čudno je ponašanje medija, koji naprave bauk od prosvjeda. Kao da su prosvjedi nešto zabranjeno, nešto opasno i nešto nemoralno.

Gledala sam danas intervju na RTL TV sa Predsjednikom Sabora i voditeljica par puta pita“ Odobravate li vi prosvjed?“, onda opetovano pita odobrava li Predsjednica prosvjed u Vukovaru? Čudna pitanja! Pa ne odobrava Predsjednica prosvjed, već MUP! Ne odobrava predsjednik Sabora prosvjed, već MUP!

Pa neće valjda građani ili narod pitati Predsjednicu ili Predsjednika Sabora smiju li prosvjedovati? Oni mogu imati svoje mišljenje o prosvjedima, ali ne odobravati ih ili ne!

Zbog čega se vlast ne uznemiri kada prosvjeduju lijevo orijentirani građani odnosno birači, a na svaki znak domoljublja, odnosno prosvjeda domoljubno orijentiranih građana zavlada panika u vladajućim strukturama?

Kada je  prosvjedovale grupa  žena za ratifikaciju Istanbulske konvencije obučene u crvene odore sa kapuljačama,  vlasti se nisu nimalo uznemirile, dapače, odgovaralo im je!

Dovoljno je pogledati ovu fotografiju da u čovjeku izazove jezu! Čisto zastrašivanje, kao što u Americi radi Ku Klux Klan! (Vecernji)

Međutim kada su domoljubno orijentirani birači organizirali masovne prosvjede protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Zagrebu i Splitu odmah se digla koordinirana medijska buka i panika, omalovažavanje, umanjivanje broja prosvjednika i rušenje vlasti! A zašto? Zato jer vladajući znaju da idu protiv interesa vlastitog naroda, protiv njegove izborne želje i protiv izražene volje na izborima!

Usporedimo fotografije;

Na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije sve puno zastava, hrvatskih obilježja za zaštitu identiteta hrvatskog naroda, ali  to je aktualnoj Vladi bilo rušenje vlasti,!

Znali su i znaju da idu  protiv izražene volje naroda i zato ih hvata strah i panika!

A narod je pjevao domoljubne pjesme, veselo se družio i nije imao nikakvu namjeru rušenja vlasti! Ali u strahu su velike oči!

Zar građani i narod u demokratskom društvu nemaju pravo protestom iskazati nezadovoljstvo postupcima vladajućih?  Zar nemaju pravo tražiti demokratskim putem referendumsko izjašnjavanje, a da vlast to ne shvati kao ugrozu? To bi im trebao biti jasan znak da se moraju korigirati i slijediti volju naroda! Ali ne gdje bi vlast poštivala volju naroda, kada se ona izdigla iznad naroda i  ne zanima ih narod do slijedećih izbora?

PROSVJED U VUKOVARU

Čim je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara nezadovoljan stanjem u svom gradu, nezadovoljan neučinkovitim kažnjavanjem ratnih zločina najavio mogućnost prosvjeda, u vladajućih  je nastala panika.

A zašto? Zato što znaju da je to točno i da su krivi, jer su propustili u 27 godina nakon Domovinskog rata kazniti sve zločine počinjene na području Vukovara i šire, po cijeloj Hrvatskoj!

“Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih službi i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti“, poručio je Penava istaknuvši i činjenicu da smo ukoliko “živimo u demokratskom društvu krivi svi“.

“Demokracija zahtijeva da građani reagiraju kad god se sustav nađe u krizi“, istaknuo je vukovarski gradonačelnik, te ocijenio da su neke institucije u krizi od kada postoje, a od te činjenice svi okreću glavu.

Ivan Penava je dosljedan čovjek, jer je ista pitanja postavljao još 2015. godine, (Jutarnji)

Odmah je počela  koordinirana medijsko-stranačka kampanja i pritisci, da se prosvjed ne održi! Čak se i ministrica Žalac poslužila manipulacijom i otvoreno optužila MP Thompsona da koristi vukovarsku žrtvu za svoju promociju, a on uopće nije ni pozvan u Vukovar. Njegov odvjetnički tim je izrijekom demantirao da će MP Thompson  održati koncert u Vukovaru! Evo do kuda su predstavnici vladajućih spremni ići da zaustave jedan humani prosvjed! Humani, jer su obitelji i žrtve nakon 27 godina zaslužile da se sazna istina, koju hrvatsko Pravosuđe nije u 27 godina uspjelo doznati i kazniti počinitelje.

Evo jedne ispovijesti žrtve silovanja iz Vukovara,  koja nije dobila pravnu zadovoljštinu;

Antun Ivankovic je sa Lili Bencik i 19 drugih.

rujna 2016.·
Jedna od stotine prešućenih žrtava ratnog zločina IZJAVLJUJE:

„Zarobljena sam na dan pada Vukovara 18.11.1991.g.. Pretresli su me i oduzeli sve što sam imala kod sebe, torbu, novac imala sam 30.000 DM, zlato od cijele obitelji, sve što sam ponijela, misleći da će se bar nešto spasiti. Na Veleprometu su nas postrojili uz zid. Nakon desetak minuta došao je moj prvi susjed, Srbin, naredio je da pođem s njim. Uveo me u skladište stolarije, na vratima je stajala djevojka koju sam poznavala. Isjekla mi je kožnu jaknu, tražila je novce uz psovke i pogrdne riječi gurnula me u skladište. U stolariji je bilo puno ljudi muškaraca, žena. Iživljavali su se nad svima, tukli, psovali, vrijeđali. Jednu trudnicu su postavili i prema njoj bacali noževe.

Kada je pala noć dolazi osoba kojeg su zvali Topola, izvodi me van iz Veleprometa na ulicu i držeći me za ruku odveo u jednu kuću gdje su se nalazili paravojska koja je pripadala Šešelju. Vani se neprekidno pucalo i bilo je zastrašujuće. Uveo me u kuću koja je pripadala nekim starijim ljudima i čula sam nekog tko strašno viče jer su ga tukli. Strašno je bilo čuti to staračko zapomaganje od boli koju su trpjeli dok su ih tukli. Bila je užasna noć i ništa nisam vidjela, samo sam čula pucnjavu, jaukanje i zapomaganje. Uveo me u neku sobu, zapela sam za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta je govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani je bilo puno vojske, neprekidno su pucali i samo zahvaljujući tome oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu.

U jutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila šešeljev štab. Jedan me zatim odveo na kat te kuće u jednu dječju sobu, ta osoba je bila peder i na posebno perverzan način iživljavao se na meni. Nakon toga pozvao je još pet šest pripadnika i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici Arkanovci. Ušao je jedan mlađi vojnik i počeo vikati na mene da mu skinem čarape i da ga skidam i da skinem sebe. Bilo je to urlikanje i prijetnje i sve sam morala učiniti nakon čega me silovao. U drugoj sobi se nalazilo mnogo vojnika i on ih je pozvao. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak.

Stigao je jedan četnik Žmigo, tako su ga zvali, izveo me iz kuće. Vodio me niz ulicu i vikao da sam ustašica, ratna zarobljenica kojoj će oni suditi, imao je redenik preko prsa i bio je do zuba naoružan. Odveo me do jednog četničkog štaba kod glavnog kojeg su zvali Kameni, bio je moj susjed. Kada su od njega zatražili da mi sudi, on je odgovorio da me odvedu u Velepromet. Vodeći me natrag Žmiga me uveo u jednu kuću u neku gotovo podrumsku sobu gdje me cijelo popodne i noć silovao uz pucanje i prijetnje. Još me držao cijeli sljedeći dan iživljavajući se na meni i tek navečer odveo u Velepromet.

Bila je noć i samo povremeno je agregat davao svjetlo, ugledala sam gomilu ubijenih ljudi. Opet je na ulazu u stolariju stajala ona djevojka i nogom me šutnula u jednu sobu koju su zvali ” soba smrti” u kojoj su bili pretučeni muškarci, bila sam jedina žena. U tu sobu su ulazila po četvorica četnika i tukli premlaćivali, mučili sajlama vežući ruke. Ljudi su povraćali krv. Ovdje su ubili puno ljudi. Jednog su nakon mućenja uveli potpuno golog, urezali su mu križ na leđima, nakon toga su ga ubili.

U noćnim satima ulazi vojni policajac, nismo bili sigurni kome pripadaju, bojali smo se što će oni činiti iako je iskazao čuđenje kada nas je ugledao. Ipak je to bila regularna vojna policija JNA koja nas je popisala. Na paleti sam ugledala odbačenu moju torbu i zamolila sam jednog vojnika mogu li uzeti svoju torbu, ponadala sam se da ću naći još nešto u njoj. Pitala sam vukovarskog domaćeg četnika, gdje je novac jer ga nije bilo u torbi , odgovorio je da je to za vukovarsku siročad.

Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu. Tamo su nas smjestili u neku prostoriju gdje smo ležali na podu. Tjerali su nas da čistimo krug vojarne, praznimo rupe u kojima je bila voda. U krugu su bili domaći vukovarci četnici koji su nas vrijeđali, ponižavali, govorili su da smo krivi za rat.

Jedan dan došli su Stanimirović, Dokmanović, Hadžić u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću. 29.11.1991. potrpali su nas u kamione i preko Negoslavaca gdje nas je čekalo domaće srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanje.

Iz kamiona nismo smjeli izaći sve do Šida. U Šidu su nas držali cijeli dan u kamionima, nitko nije smjeo sići. Pred veće su nas vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici. Tamo su nas sačekale žene, prijetile i vrijeđale da smo ustaše. Iskrcali su nas i morali smo proći kroz špalir ljudi koji su nas udarali palicama.. Tko je pao taj je teško prošao. Uveli su nas u podrum, skinuli do gola, oduzeli sve što smo imali. Pregledali su nas kompletno, čak i ginekološki da se uvjere da neka žena nije nešto sakrila.

Uveli su nas u sobu br.13, puštali su od 5h četničke pjesme, ležali smo na betonu, hrana je bila vodena čorba. Razmijenjeni smo 6. prosinca, u Bosanskom Šamcu , nakon cjelodnevne vožnje raznim cestama . Kada sam se vratila u Vukovar 1998 g. odmah sam susrela jednog počinitelja zločina, bojala sam ga se i dalje.

O stradanju sam dala iskaz u državnom odvjetništvu u Vukovaru i u Društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, krim policajcima koji su me došli saslušati u stanu. Jednom sam pozvana kao svjedok, počinitelj je tijekom procesa umro do tada je mirno šetao Vukovarom. Nakon toga nikada me nitko nije pozvao.“

I DA NAKON OVE ISPOVJESTI  JOŠ IZ 2016 GODINE, NE PODRŽIM PROSVJED 13.listopada 2018. godine i  Ivana Penavu?

Ne bih bila ljudsko biće!

Ljiljana Benčik/

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Lili Bencik

PANIKA U IDS-u, SRUŠEN NJIHOV MIT O ZAŠTITNICIMA ISTRE

Objavljeno

- datum

BESRAMNO LICEMJERNO PONAŠANJE IDS-ovaca I BORISA MILETIĆA U SVEZI ŠTRAJKA U ULJANIKU

Kada se štrajk Uljanikovih radnika prelio po ulicama Pule, a prosvjedu se pridružio veliki broj Puljana, i pretvorio u bunt protiv IDS-ove 28 godišnje vladavine, u IDS-u je nastala panika. Župan Valter Flego se ni u najcrnjem scenariju,  nije nadao da će biti zaliven pivom i gađan kikirikijem,  gradonačelnik Boris Miletić ižviždan sa povicima IDS mafija, a prosvjednici pjevali Lijepa li si, obojica su ostali  šokirani.

Trebalo je na brzinu smisliti strategiju popravka štete. Danas su izašli pred novinare i napravili  si još veću štetu, jer su doslovno valjali glupe i promašene floskule, koje je i običan promatrač ocijenio besramnim lažima. Dovoljno je pogledati komentare na FB.

Boris Miletić je između ostalog izjavio;

„da ovisi o Vladi, od koje očekuje da “odmah promijeni svoj odnos prema Uljaniku, a ne da se ponaša kao da Uljanik, Pula i Istra nisu dio Hrvatske”.

Pročitajte više ovdje…

Vlada se ponaša “kao da Uljanik, Pula i Istra nisu dio Hrvatske“ Pa veću glupost nije mogao izvaliti! Zar se ne sjeća svojih nedavnih izjava, kojima on ne priznaje hrvatski suverenitet nad Istrom?

Istarsko nebo po Miletiću nije hrvatsko nebo?

Avioni ipak lete i letjeti će iznad Istre jer po čl 2 Ustava RH“  Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.”

Miletiću smeta hrvatski identitet Istre, jer po njemu Istra ima svoj istarski identitet. Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije„

„potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” su Miletićeve riječi

Evo što je za njega istarski identitet! Obične floskule, što  mi istarski Hrvati svakodnevno osjećamo, kada nas zaposlenici grada i županije šikaniraju po nacionalnoj i političkoj osnovi

IDS-u nije prihvatljiva bilo koja varijanta suradnje s HDZ-om

ili kad je popljuvao Milanovića…

Očito se ni sam ne drži svojih riječi.

Miletić na svom FB profilu objavio putovnicu Republike Istre.

Miletić želi Istru kao samostalnu regiju, od decentralizacije ne odstupa

IDS prihvatio deklaraciju protiv pripajanje Istre subregiji Gornji Jadran

“Ovom deklaracijom želimo reći samo jedno, a to je da je Istra samostalna regija “i  Deklaracija završava svojevrsnim upozorenjem ili prijetnjom referendumom o autonomiji: „Vođena teškim povijesnim iskustvom, kulturnim, geografskim, gospodarskim, a ponajprije demokratskim razlozima, Skupština Istarske županije je spremna, ako to bude potrebno, o tome na odgovarajući način tražiti mišljenje građana Istre“.

Hamdo Čamo – radije ćemo biti Turci nego zagorci

Važne su i tri deklaracije koje je IDS usvojio kao glavne stranačke programske dokumente i u svima se zahtijeva autonomija, . “Prema našem mišljenju, sve bi, osim obrambene i sigurnosne te vanjske politike države, trebalo spuštati na niže razine. Županije bi trebale preuzeti i poslove državne uprave, od matičnih ureda do rada i registracije udruga građana. Imamo pravo dobiti kompletno upravljanje svojim razvojem”, zaključio je prije nekoliko dana istarski župan Valter Flego.

U predizbornoj kampanji 2015. Boris Miletić, predsjednik IDS-a, kao političke ciljeve apostrofirao je Istru kao samostalnu regiju i decentralizaciju koja bi osigurala povećanje prihoda jedinica lokalne i regionalne samouprave s 10 na 25 posto, kao i prenošenje ovlasti s države na lokalnu razinu, od kojih je posebno izdvojio poljoprivredno, šumsko i turističko zemljište kao i napuštene vojne zone..

Nakon što su  svojom promašenom politikom autonomaštva, promašenom gospodarskom politikom,  majorizacije manjina, marginalzacije hrvatske komponente u Istri doveli čitavu jednu gospodarsku granu u kolaps, politički i nacionalno izazvali velike podjele i netrpeljivost, među stanovništvom,  IDS-ovci zovu hrvatskog Premijera da im pomogne i izvlači ih iz nezavidne situacije u koju su se sami doveli i koju su sami izazvali.

>> Benčik: SRAMOTNA , IZDAJNIČKA POLITIKA IDS-a, OD STVARANJA HRVATSKE DRŽAVE DO DANAS

I još besramno kaže da se hrvatska Vlada ponaša kao da „Uljanik, Pula i Istra nije dio Hrvatske“

Vrhunac licemjerja i laži!

KOLIKO JE HRVATSKA VLADA DO SADA ULOŽILA U ULJANIK

Vlada još u siječnju ove godine, u dogovoru s Europskom komisijom, dala jamstvo u iznosu od više od 700 milijuna kuna za kredit za sanaciju poslovanja. To je jamstvo omogućilo Uljaniku funkcioniranje u proteklih sedam mjeseci.

Od stjecanja samostalnosti, ukupna hrvatska brodogradnja je sanirana sa 31,3 milijarde kuna (4,22 milijarde eura). – vidi bljesak.info.

Prema tome ne ponaša se hrvatska vlada kao da ” Uljanik, Pula i Istra nisu  dio Hrvatske” kao što tvrdi Boris Miletić

Ljiljana Benčik

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Lili Bencik

Benčik: SRAMOTNA , IZDAJNIČKA POLITIKA IDS-a, OD STVARANJA HRVATSKE DRŽAVE DO DANAS

Objavljeno

- datum

REPUBLIKA ISTRA, VOJNI AVIONI NEĆE PRELIJETATI ISTARSKO NEBO,  NEPRIZNAVANJE JE  HRVATSKOG  SUVERENITETA  NAD ISTROM,

A SADA U KRIZI SA ULJANIKOM VLADA  POMOZI NESPOSOBNI SMO, MI SMO  IPAK DIO HRVATSKE

Na pisanje ovog teksta ponukala me jedna diskusija na Twitteru sa Ivanom Jakovčićem, bivšim dugogodišnjim predsjednikom IDS-a, bivšim istarskim županom i sadašnjim zastupnikom Republike Hrvatske u EU Parlamentu, po kojoj je vidljivo da političari dobiju amneziju kada se govori o njihovu učešću u stvaranju hrvatske države i kako prekrajaju i iskrivljavaju povijesne činjenice. Ni kada im se predoče njihove vlastite izjave, ne žele priznati da su  to rekli  već naravno pobjegnu  u blokadu sugovornika. Blokada je njihovo pravo i njihov izbor, ali postoje i drugi načini da se blokade obezvrijede i iznese istiniti slijed događaja.

S obzirom da sam dionik toga vremena, svojim svjedočenjem, svjedočenjem drugih sudionika i dostupnim materijalnim dokazima opisati ću slijed događaja, da ostane zapisano, pored drugih zapisa jedno slavno vrijeme u stvaranju hrvatske države i sramotnu ulogu koju je tada odigrao IDS u Istri i Hrvatskoj.

I ne samo tada, nego sve do današnjeg dana!

PULA I ISTRA PRED RASPAD JUGOSLAVIJE

Ističem četiri, ,najvažnije činjenice koje su tijekom komunističke vladavine (1945.-1990.) oblikovale ,,istarsko društvo” i koje su se u trenutku promjene pokazale lošim, protivnim, čimbenikom u stvaranju mlade Hrvatske države.

1 . Prvo, iz Istre je nakon 2 .svjetskog rata, ali i kasnije, protjerano i izbjeglo najmanje polovica stanovništva. To je nesumnjivo smanjilo, gotovo posve poništilo, mogućnost otpora novoj komunističkoj vlasti, tako da se ta vlast mogla ponašati kako je god htjela i biti bezobzirna  prema svim narodnim pravima i pitanjima. Stoga se u Istri nije uspjela oblikovati bilo kakva značajnija narodna oporba komunizmu i Jugoslaviji. Oni koji se nisu slagali, ili su bježali preko granice ili su prestrašeni šutjeli , ili su se prilagodili poretku (tih je bilo najviše). Dapače niti povijesne  1971. nije hrvatski narodni pokret našao u Istri značajnije uporište. Sjećam se kako su provjeravali istarske studente  u Zagrebu i bili zadovoljni da su Istrani ostali na partijskoj liniji .

2. Dalje ,nastali se gubitak stanovništva neposredno poslije rata,  popunjavao velikim dolaskom novog stanovništva u Istru iz prostora cijele ondašnje države. Uz to, došlo je do seobe stanovnika iz hrvatskih sela u gradove. Pula se kao ratna luka ,sa zračnom i morskom lukom, pretvarala u jaki vojni grad, sa svim rodovima vojske i sa visokim vojnim školama ,dolaskom mladih časnika i dočasnika u ,,Jugoslaviju u malom”! Ti su se mladi časnici i dočasnici ženili sa domaćim djevojkama ,dobivali stanove i osnivali obitelji. Miješani brakovi i djeca ,a danas. i unuci iz tih brakova okosnica su sadašnjeg IDS-a. Sam predsjednik IDS -a Boris Miletić je iz takve strukture stanovnika Pule.

3. U Istri se posljedično gotovo potpuno izgubila hrvatska narodna svijest među istarskim nositeljima tog komunističkog poretka i vlasti, kako kod onih u Partiji (stranci), Savezu boraca, Sindikatu , Omladini, tako i kod onih u drugim pratećim savezima, ustanovama, radnim sredinama medijima i  učilištima. Nemali sloj vladajućih u Istri, u tom i takvom poretku, nije bio odabran na osnovi sposobnosti i pripadnosti svom narodu već uglavnom po izboru, preporuci i zaštiti od strane saveznih tijela i raznih jugoslavenskih saveznih  i tajnih službi. U tom okviru oni su u svemu bili, i ostali,  poslušnici i gorljivi promicatelji  jugoslavenstva.

Istra je, prema popisima stanovništva iz godina 1981. i 1991., postala hrvatskom pokrajinom s najvećim udjelom Jugoslavena.

Konačno, brojno istarsko iseljeništvo po svijetu nije pomoglo narodnoj preobrazbi u Istri. Štoviše, uz tek manji dio svjesnih istarskih Hrvata, ono joj se suprotstavilo. Oni talijanskih korijena (esuli) odvojeno su se ustrojili u raznim svojim udruženjima, pretežito osvetničkog, ponegdje i fašističkog usmjerenja. Dobar se dio iseljenika slavensko-hrvatskog podrijetla uključio  u talijanske zajednice, župe i društva ili, pak po istarskoj  ili nekoj drugoj liniji, još užom, zavičajnoj sličnosti (Labinjani…). Ti su, uglavnom, bili pod kišobranom jugoslavenskih međudržavničkih predstavništava i u dosluhu s njihovim raznim protuhrvatskim službama.

4. Posljednju, najmanju, skupinu činili su Istrani s hrvatskom narodnom sviješću koji su se uključili u svehrvatske udruge i stranke ili su osnivali svoje istarsko-hrvatske stranke. Samo se ova skupina naših Istrana izvan Domovine ponijela prema dolazećim promjenama i u Hrvatskoj pošteno i domoljubno.

Nameće se  zaključak: Istra je pred promjene imala nedostatak narodnog i protukomunističkog ljudstva, nedostatak državotvornog ljudstva, jaku komunističku i nenarodnu svijest u stranačko-boračkoj ustrojbi i protuhrvatsko istarsko iseljeništvo (esuli).

U to vrijeme krajem 1989. godine Pula je bila veliki garnizon ( koristim izraz koji se tada upotrebljavao) JNA sa svim tadašnjim rodovima vojske, mornarice, pješadije, avijacije i školskim vojnim centrima.

Pula je bila sjedište 5. Vojnopomorskog sektora, 139.motorizirane brigade JNA, te 185. lovačko bombarderskog puka. Ukratko, u Puli je bilo stacionirano oko 12 tisuća vojnika, 10 ratnih brodova, više od 1000 podmorskih mina težine 585 kilograma, 26 tisuća tona eksploziva, 56 tisuća tona streljiva, a i oružje TO bilo je pod ključem u vojarni na Muzilu. I taj podatak govori o snazi ovog garnizona.

JNA je na pulskom području imala imovinu na čak 1800 hektara, po čemu je bila grad s najviše vojnih objekata u SR Hrvatskoj.

Hotel Riviera, Zgrada Suda  i Vojna bolnica bile su neke od nekretnina u vlasništvu armije ( Glas Istre, 19. studeni 1991.)

U Istri je armija raspolagala ukupno s 139 vojnih objekata i otvorenim morem od Medulina do Barbarige.

Tu je bila i jedna od najjačih zrakoplovnih baza tzv. Jugoslavenskog ratnog vazduhoplovstva (JRV), gdje je danonoćno za akciju bilo spremno 40-45 zrakoplova tipa MIG -21 i Super Galeb, naoružanih i opremljenih bombama i raketama velike razorne moći.

Unutar garnizona Pula i na aerodromu djelovala je jaka Kontraobavještajna služba (KOS). Po mnogim vojnim analitičarima najveća opasnost za Pulu i Istru dolazila je od tzv. JRV jer su napadi iz zraka bili razrađeni do tančina, prilikom mnogobrojnih vježbi pilota za vrijeme školovanja u Puli.

KOS je kontrolirao sve (Glas Istre, 29. prosinac 1992.)

U tim i takvim uvjetima kada je prijetila opasnost pogibije velikog broja stanovnika Pule i njenog razaranja od strane JNA, hrvatsko vrhovništvo donijelo je odluku blokirati sve JNA vojarne i objekte. U Puli je s obzirom na brojnost i snagu JNA, trebalo pregovorima dogovoriti da JNA napusti Pulu.

Tu nezahvalnu ulogu preuzeo je tadašnji gradonačelnik pok. Luciano Belbianco, koji je uspješno pregovore završio i JNA je napustila sve vojne objekte.

15.prosinca.1991. godine, komisije Vojno-pomorskog sektora i Kriznog stožera Pule izvršili su primopredaju više od 30 kasarni, vojnih objekata, brodskih luka, skladišta. Svi predani objekti precizno su upisani u knjige. Članovi komisija i predstavnici Europske Zajednice u više su navrata zajedno kontrolirali predane objekte o kojima su brigu preuzeli pripadnici MUP-a.

Vojni objekti predani su civilnim vlastima Glas Istre, 30. listopad 1991.

Sa pripadnicima bivše JNA otišlo je i dosta obitelji, tako da se Pula u to vrijeme bila poprilično  ispraznila.

U tim uvjetima došlo je do osnivanja lokalne stranke IDS-a, Istarskog demokratskog sabora  14. veljače 1990. godine.

Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njena autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli.

IDS kao stranka nije izašao na prve višestranačke izbore 22.travnja 1990.godine, već je svom članstvu i simpatizerima preporučio da glasa za SDP-SKH.

Programska deklaracija IDS-a objavljena je 7.srpnja 1991. godine  i preuzeta je od Stranke Jugoslavena“ Cilj i djelovanje stranke u sklopu višestranačkog demokratskog sistema je sudjelovanje u razvijanju  svojim djelovanjem svih  posebnosti tog prostora, kao regionalni entitet satkan na osebujnom etničkom sastavu, posebnosti gospodarstva i kulture, zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“

Politika IDS-a može se pratiti kroz odnos prema pet područja

  • na odnos prema regionalnomu identitetu – na afirmaciju regionalnoga identiteta kroz istrijanstvo i stvaranje Istrijana kao i na predstavljanje IDS-a kao jedinoga zaštitnika u očuvanju identiteta Istre u borbi prisvajanja političkih simbola;
  • na odnos prema nacionalnoj državi i državnim institucijama u najosjetljivijim trenutcima njezina stvaranja i borbe za njezin opstanak u Domovinskome ratu i pitanje hrvatskih granica;
  • na pitanje autonomije Istre i na zagovaranje drugoga državnog ustrojstva Hrvatske nasuprot Ustavu RH, kroz transregionalizam regija u Europi regija
  • na sukob ideologija s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom;
  • na odnos IDS-a prema talijanskoj manjini kao i na stajališta talijanske manjine prema novonastaloj državi Hrvatskoj.

Prvu točku možemo  pratiti po rezultatima popisa stanovništva prema tome kako tko se nacionalno  izjašnjava.

Popis  1981. godine pokazuju 157.112 Hrvata ili 72,2%, 3.434 Slovenca ili 1,6%, Talijana 7.859 ili 3,6 %, regionalaca 3.691 ili 1,7% i ostalih 45.510 ili 20,9%.

Međutim popisom stanovništva iz svibnja 1991. godine, od ukupno 204.346 stanovnika Istre (obuhvaćenih današnjom Istarskom županijom) svega se njih 111.595 ili 54.61% izjasnilo Hrvatima, dok se 37.027 ili 18.12% stanovnika Istre izjasnilo po regionalnoj pripadnosti, Istrijanima. Treća narodnosna skupina bili su Talijani 15.304 ili 7.49%.

godine broj se regionalno izjašnjenih osoba smanjio na
8.865 ili 4,3%. Od ukupno 206.344 stanovnika Istarske županije iz popisa 2001.

godine relativni udio Hrvata u ukupnome stanovništvu Istre porastao je na 148.328 ili 71,9% i time se vratio na prvobitno stanje iz 1981. godine.

Porast broja Hrvata nije posljedica doseljavanja (1998. popisanih osoba više nego 2001. godine ili 1% u relativnome omjeru), već raslojavanje regionalno izjašnjenih osoba iz popisa 1991. godine među kojima su najveći dio činili Hrvati. Od 18,12% Istrijana 1991, do 12,11% 2011. ipak pokazuje da se unatoč IDS-ovoj žestokoj kampanji i medijima povećala nacionalna svijest Hrvata u Istri, a smanjio broj Istrijana.

Struktura stanovništva 2011:

Hrvati 142.173 ( 68,33 % ),

Talijani 12.542 ( 6,03 , ),

Srbi 7.206 ( 3,46 % ),

Bošnjaci 6.146 ( 2,9 % ),

Albanci 2.393 ( 1,15 % ),

Slovenci 1.193 ( 1 ),

regionalno se izjasnili – Istrijani 25.203 (12.11%),

Neopredijeljeni 4.078 ( 1,96 % )

Kroz drugu točku može se pratiti odnos IDS-ovaca prema mladoj hrvatskoj državi, Domovinskom ratu i pitanju izbjeglica.

U Ustavu RH,“ Hrvatska je definirana kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih ma­njina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Ma­džara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih, koji su ­njezini držav­ljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvariva­nje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zema­lja slobodnoga svije­ta.

Poštujući, na slobodnim izborima odlučno izraženu vo­lju hrvatskoga naroda i svih građana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i držav­ljanina, te promiče ­njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno bla­go­sta­nje.”

Međutim IDS zamišlja Istru  kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću, a degradirajući pritom europejsku vrijednost Istre kao povijesno susretište dvaju etničkih i nacionalnih krugova koji su proizvod duhovne baštine i kao takve te različite kulture su uvijek stimulativno djelovale jedna na drugu. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom.

Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.

Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene  neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske.

IDS je protiv nacionalne države ; „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija…..IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“

Svim građanima poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“ govorio je Elio Martinčić

Glas Istre, br. 103, 15. travnja 1990., str. 14.

Znači istrijanstvo nije totalitarno, ono je po IDS-u“ progresivno- europsko“, a hrvatstvo je za njih neprihvatljivo i to do danas. Čisto yugokomunističko razmišljanje, po kojem je svako spominjanje nacije automatski nacionalizam. Regionalizam je u redu i poželjan, a nacionalizam nije? Kojeg li licemjerstva?

A dok se u Hrvatskoj vodio krvav rat i branio suverenitet mlade države, generalni tajnik IDS-a Mario Sandrić je izjavio;“ : „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“

Iz navedenog je vidljivo totalno nepoznavanje povijesti i puna yugokomunistička indoktrinacija. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“ OPS ?

Glas Istre, br. 92, 5. travnja 1991., str. 9

Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba.

U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila,  ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre.

Tom prigodom Ivan Jakovčić napisao je pismo svim podružnicama IDS-a u Istri u kojem kaže“ predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“

Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 15.

IDS vodi  veoma licemjernu  manjinsku i nacionalnu politiku.i Hrvatima se zatiru prava i negira im se nacionalna komponenta, a nacionalnim manjinama se priznaju i uzdižu sva nacionalna prava ?

Zar da Hrvati u svojoj državi kao većina,  imaju manja prava od nacionalnih manjina?

Hrvati u Republici Hrvatskoj i u Županiji Istarskoj ne smiju isticati svoj nacionalni identitet, jer ih se odmah proglasi nacionalistima, a manjine smiju i dapače evo to ovom prigodom i ističu?

Ovo je očiti primjer IDS-ove licemjerne politike prema hrvatskom nacionalnom identitetu i vjeri kao njegovoj sastavnici.

A da ne spominjem Dane srpske kulture, koji nisu organizirani da nastupaju predstavnici srpske nacionalne manjine i pokažu kako čuvaju svoje običaje i tradiciju, već dovode folkloraše i kulturna društva iz Srbije, pa se po istarskim gradovima pleše „žikino kolo“ i pokazuje turistima, koji onda zbunjeno gledaju  u koju su zemlju došli.

ISTRIJANSTVO IDS-A

ISTRANIN- ISTRIJAN

Sam pojam polazi od zemljopisne odrednice, a to je Istra( lat. Histria). Naziv je to najvećeg hrvatskog  poluotoka na 45° sjeverne zemljopisne širine. Istra se jednostavno tako naziva, a iz tog naziva stanovnici  koji  ga nastanjuje su Istranke i Istrani, a pridjev je istarski .

Talijanski naziv za Istru je Istria, pa je izvedenica za stanovnika na talijanskom jeziku Istriano, a pridjev istriano.

Kako u sjevernom dijelu Istre žive i Slovenci, u slovenskom jeziku nalazimo pojmove istran, a pridjev istrski.

Svi službeni spisi , negdašnji i sadašnji nazivaju se istarski; Istarski razvod, Istarski  ipsilon, Istarska županija, Istarska Danica i konačno stranka IDS- Istarski demokratski sabor, a ne Istrijanski demokratski sabor! I sam Istarski sabor, povijesni u razdoblju od 1861 do 1916. godine zvao se istarski, a ne istrijanski , iako se govorilo službeno talijanskim jezikom.

Još jedna zanimljivost u Istarskoj enciklopediji iz 2005. godine nema pojma Istrijan, već o Istri, Istranima !

Pogledom  u povijest “istrijanstvo” se spominje u drugoj polovici 18.stoljeća, kod dva talijanska preporoditelja.

Prvi Rinaldo Carli ( 1720.-1795.) medu prvima je počeo upotrebljavati  termin “Italiani” u nacionalnom smislu i termin”Istriano”, koji označava regionalnu pripadnost u odnosu prema nacionalnom.

Drugi “preporoditelj ” Pietro  Kandler (1804.-1872.) upotrebljava ova etnička obilježja za žitelje Istre: Istriani, Veneti , italiani, Slavi, Sciavrini, Cici, Morlachi, Dalmati, Montenegrini, Slavi istriani, Liburni… Ne govori ni o Slovencima ni o Hrvatima,  iako zna za njih,  jer za obalno stanovništvo južno od Rijeke kaže da su “Croati”, Što znači da su svi ti nazivi više zemljopisna nego etnonacionalna odredenja.

U talijanskim intelektualnim krugovima 19. stoljeća kružila je ideja o nužnoj i neizbježnoj asimilaciji slavenske kulture u talijansku.

Smatralo se da
će se jezik i običaji istarskih  Slavena dobrovoljno asimilirati u jezik i običaje ” više kulture i jedine civilizacije- talijanske ‘, jer su za sebe Talijani uvijek tvrdili da su viša rasa od Slavena , koje su nazivali” schiavi ” – robovi.

Intelektualni predstavnici talijanskog građanstva  posebno Carlo Combi i Carlo de Franceschi smatrali su da je potpuna asimilacija slavenskog stanovništva na području Istre samo pitanje vremena,  jer su dvije kulture na jednom prostoru duže vremena neodržive. Tu je politiku talijanizacije i asimilacije kasnije provodio i Benito Mussolini.

Angelo Vivante bio je jedan od rijetkih talijanskih intelektualaca koji je etnički konflikt u Istri i Julijskoj krajini definirao kao sukob dviju različitih nacionalnih i kulturnih grupa: “talijanske, koja želi apsorbirati i slavenske, koja ne želi biti apsorbirana… Za žitelje slavenskog podrijetla upotrebljava  se nazivi “Slavi”.

Suvremeni istarski povijesničar Nevio Šetič ” istrijanstvo” kao svojevrstan identitet Istre postavlja između etničke i moderne svijesti. Po njegovu mišljenju istrijanstvo se može promatrati barem kroz tri gledišta:

1. zemljopisnu, odnosno antropološku točku gledišta,
2. povijesnu uvjetovanost i,
3. s polazišta dugotrajnog procesa nastanka suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri (Šetič, 1995, 11).

Ako pogledamo prvo, “istrijanstvo – istarstvo” (prema Šetiču) sa zemljopisnog vidika zahvaća sve stanovnike Istre, koji žive unutar Hrvatske, Slovenije ili Italije, bez obzira na nacionalnu svijest. Drugi je vidik povijesno shvaćen, a javlja se u drugoj polovici 19. stoljeća u vrijeme kad slavensko (hrvatsko i slovensko) stanovništvo pruža grčevit otpor talijanizaciji, odnosno asimilacijsko politici Italije. “Formula istrijanstva” u odredenoj je mjeri negativno utjecala na sve jaču integraciju istarskih Hrvata i Slovenaca. Treća interpretacija, zapravo najsloženija, odvija se u dugotrajnom procesu nastanka
suvremene hrvatske i slovenske nacije u Istri, od početka 19. stoljeća pa do danas. One koji se kroz tu prizmu identificiraju kao Istrani/istrijani danas suvremena znanost doživljava na razini etničke svijesti. Osim  toga u Istri često nalazimo rafinirano razlikovanje domaćih i doseljenih (furešta, onih priko Učke)  kad netko kaže: “Ma vero nis Istran, to su uni ki su došli zgor, ja san Istrijan, tako je govorila moja baba ma vero i moja mati, tako ču i ja imoja dica.”

Rezultati istraživanja Borisa Banovca o poimanju “istrijanstva” upozoravaju da je većina ispitanika taj pojam definirala kao “vezanost za zavičaj”, dok je vrlo mali postotak onih koji “istrijanstvo” shvaćaju kao nacionalnu pripadnost. Banovac nadalje objašnjava da je etnički pluralizam omogućio održanje svijesti o regionalnoj cjelovitosti Istre, ali je istodobno snažno izražena teritorijalna identifikacija predstavlja uporište za etničke posebnosti usprkos državno-administrativnim, političkim i kulturnim pritiscima koje su u Istri vršili različiti režimi i različite države u prošlosti.. Za stanovnike istarskog poluotoka ono je svakako bilo i ostalo prirodni način njihove egzistencije, proizašao iz osjećaja pripadnosti jednom prostoru.

7. srpnja 1991 godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!

Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23.travnja 1994 godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:

-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri

Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.

Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.

Zbog neprekidnog autonomaštva, IDS-ovi čelnici bili su u latentnom sukobu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

PREDIZBORNI SKUP U PAZINU 11.TRAVNJA 1990.GODINE

Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.

Već tijekom 1989.godine, Tuđman se javnim nastupima u Zagrebu i po Hrvatskoj iskazuje kao  vođa  oporbe u Hrvatskoj.

Tuđman se ocrtao kao vođa s jasnim viđenjem uvođenja narodne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji i s odlučnom nakanom da to provede, ako ustreba, i pod uvjetom osamostaljenja Hrvatske kao narodne države hrvatskog naroda. Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, to je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje.

Nakon što je zakonom dopušteno višestranačje i osnivanje političkih  stranaka, i u Istri se, iako skromno i potiho, pokreću razna nastojanja oko osnivanja izvornih stranaka ili uključenja u neku od hrvatskih stranačkih ponuda. U tom je pogledu HDZ bio najdjelatniji i taj pokret nalazi svoje sljedbenike, naklonjenike i vodeće djelovnike u Istri, koji u pojedinim mjestima i gradovima ustrojavaju svoje pokretačke odbore. U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja1990 g odine) dr .Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.

Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih  stavova oko narodnih i državnih  odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi  čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu  i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami!

Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izžviždan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre.

Napominjem da je na sličan  način , na istom mjestu izviždana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i to nakon 27 godina od dr. Franje Tuđmana.

Ali ne treba ni spominjati da je veleizdajnik, bivši predsjednik Stipe Mesić počasni građanin Istre i rado viđen gost. To je taj  yugokomunistički mentalni sklop IDS-ovaca Istrijana.

Nakon  pobjede dr. Tuđmana na izborima 1990. i zatim nakon stvaranja neovisne države nikom nije pala ,,ni vlas s glave” u Istri, pa ni mnogima koji tu Hrvatsku nisu mogli niti

smisliti. Takve vrline mogu izkazati samo plemeniti narodi, kakav je hrvatski, i samo mudri vođe, kakav je bio prvi hrvatski predsjednik.

No i to se pomalo mijenja.  Umag je zahvaljujući umaškom HDZ- u i koaliciji sa SDP-om, i  inicijativi predsjednika Gradskog vijeća Umaga dr. Jurice Šiljega   dobio Obalu dr. Franje Tuđmana., prvu u Istri, uz naravno protivljenje IDS-ovih vjećnika.

Zato Pula ima nazive zločinca Tita i na obali, i u parku, jer IDS-ovi titoisti ni nakon 28 godina, ne prihvaćaju da je Istra sastavni dio Hrvatske.

Licemjerno ,sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo sa Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr.Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr.Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako.

Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park“ i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a.“

Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16

Kojeg li licemjera i lažova!

Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.“

Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 16

Ivan Jakovčić je izjavio i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje“

Glas Istre, br. 132, 15. svibnja 1992., str. 1

Iz navedenog jasno se vidi sva dvoličnost i pokvarenost politike Ivana Jakovčića prema dr. Franji Tuđmanu i Hrvatskoj.

Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-a napustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje‘ Istre u njenoj povijesti“

Glas Istre, br. 5, 7. siječnja 1993., str. 13.

https://hrcak.srce.hr/133979

https://hrcak.srce.hr/file/ 197772

autor: T Tomaić – ‎2014

REPUBLIKA ISTRA

Autonomaška i separatistička politika IDS-a se nastavila dalje,  Nakon što im je Ustavni Sud izbrisao 18. članaka iz Statuta Istarske Županije, ,nastavlja se  neprestano podrivanje i osporavanje suvereniteta i integriteta Republike Hrvatske!

IDS-ovcima je i sam spomen imena HRVATSKOGA neprihvatljiv! Da bi njihova priča o autonomiji prošla kroz ušicu zakonitosti u prvu točku Deklaracije stavili su “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni dio nedjeljive Republike Hrvatske”

Na 5. izvanrednom saboru IDS-a u Rovinju u travnju  1994.godine  donesene su Rovinjske deklaracije, među njima i

Deklaracija o Autonomnoj Županiji Istarskoj, koja Istarsku županiju definira kao autonomnu regiju u sastavu Republike Hrvatske, što je postalo sastavni dio političkog programa IDS-a. Važno je, međutim, to da se već u prvoj točki deklaracije navodi “Županija Istarska je ustrojena kao autonomna regija i sastavni je dio nedjeljive Republike Hrvatske” kao smokvin list ,za pokriće stvarnih namjera.

Druga tema su političko-financijski zahtjevi, poput toga da Istri trebaju ostati dvije trećine prihoda od poreza i naknada, dok bi preostala trećina išla u državni proračun. Osim toga, istarske vlasti bi raspolagale i upravljale tamošnjim građevinskim i poljoprivrednim zemljištem, šumama, nekretninama, školama, zdravstvom i socijalnom politikom, kulturom, medijima, prometnicama, energetskim postrojenjima i turističkim objektima, a država bi osigurala jedinstvo kroz obranu, vanjsku politiku, monetarni sustav, dio unutarnjih poslova i nezavisno sudstvo.

Zahtjev za raspodjelu nadležnosti između države i regija, našao se i u IDS-ovoj Deklaraciji o demokratizaciji Republike Hrvatske

Bez promjene Ustava, a to uključuje dvotrećinsku podršku u Saboru, Hrvatska ne može postati niti federalna država. Jer u federacijama, pokrajine ili regije imaju vlastite parlamente, vlade, sudstvo, dakle, dijele nadležnosti s državnim vlastima, što kod nas ne bi bilo moguće čak i ako bismo, umjesto sadašnjih županija imali nekoliko regija.

Ustav, koji je donesen 22. prosinca 1990., onemogućio je bilo kakvu mogućnost secesije dijelova Hrvatske, a pisci Ustava imali su još nešto u mislima. Najbolji svjedok je Vladimir Šeks, koji je jedan od autora Ustava:

“Božićnim ustavom, Hrvatska je od samog početka definirana kao jedinstvena država bez mogućnosti izdvajanja nekih njezinih dijelova. Time smo željeli spriječiti potencijalne dezintegracijske procese, jer u prošlosti su stranci koji su vladali na ovim prostorima, od Mlečana do Austrijanaca i Mađara, često promovirali negativne oblike regionalizma, kako bi oslabili pokrete za stvaranje hrvatske države. Ovakva tendencija,   prisutna je  u dijelu IDS-a, a manifestirala se putem zahtjeva o nekoj labavoj konfederaciji Istre i  Hrvatske.”

No IDS ide dalje

PROJEKT ZEMLJA ISTRA

27.siječnja 1998 .godine pojavio se Ivan Pauletta sa inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore ( Australija). Projekat Zemlja Istra počinje rečenicom da je :”Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini ” Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju ” i domete “Ograničenje odrediti će sami građani Istre” Precizirano bi to bilo ” Da svako služenje vojnih ,policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost” jer da je ” necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju  u nazadnim i kriminalnim  nacionalističkim ratovima”

U projektu  „Zemlja Istra „nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH  a to su -Donošenje Ustava Zemlje Istre-Vlastiti fiskalni sustav-Vlastito sudstvo -Vlastita teritorijalna policija  -Vlastito školstvo-Demilitarizacija  Istre -Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!

Ovaj Paulettin projekat je ustvari realizacija  njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja ..Projekat Zemlja Istra „izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati,a drugo je ovakav projekat koji govori o realizaciji prezentirati javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja .Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz Stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekat doživio neprihvaćanje u samom IDS-u,  ali  je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.

Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama.

“Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept ‘Zemlje Istre’ trebao dobiti svoj puni izraz u ‘događanju naroda’, poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih  Istrijana , esula , raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugonostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga   sa zadaćom da izglasanom ‘istrijanskom Deklaracijom’ postave legitimističke temelje za ‘cepanje Hrvatske’. kaže  Mario Sošić u svom tekstu

ipress.rtl.hr/istra/ autonomaski-projekt-zemlja- istra-iznova-vreba-49962.html

REFERENDUM O AUTONOMIJI

No, vidjelo se, i moglo se čuti, kako taj antihrvatski koncept i danas nije posve stavljen van snage. Čeka se, i vreba, valjda neko novo povoljno vrijeme, za ‘istarske putovnice’, passaporte ili jugoslavenske pasoše. To je prilično jasno, pa i slijedom najnovije sarajevske Deklaracije o zajedničkom jeziku …, u kojim potpisnicima prepoznah i tri prava i omiljena ‘istrijana’ – Rade Šerbedžiju, Daša Drndić, N. Popovića.” dalje je napisao Mario Šošić

I evo dočekali su i referendum u regiji Veneto i referendum u Kataloniji, ali su u Istri ojačale hrvatske domoljubne snage i IDS više nema tu snagu da pokrene svoje autonomaške snage.

KRIZA U BRODOGRADILIŠTU  ULJANIK

Izišla je u javnost  kriza u Brodogradilištu Uljanik, koja je velikih razmjera i koja razotkriva svu prljavu i kriminalnu IDS-ovu politiku.

Jakovčićeva ideja iz 90-tih o dislokaciji Uljanika, zbog  turizma, pretvorila se u uništavanje brodograđevne proizvodnje radi atraktivnog zemljišta i  pomorskog dobra takoreći u središtu Pule.

Od 14 direktora iz uprave Uljanika 13 njih su  bliski  ili aktivni u IDS-u, tako da se u Uljaniku vodila politika IDS-a.

Loše ugovoreni brodovi, pripajanje brodogradilišta 3. maj i nenamjensko korištenje jamstava, koje je dala Vlada RH, nesrazmjerno visoke plaće direktora, podjela velikih bonusa, iako je brodogradilište poslovalo sa gubitkom, poduzeća koja su osnovali direktori Plovidba i Arsenal, sve je to izazvalo kolaps u poslovanju.

Strateški partner Danko Končar iza kojeg se vuku repovi sumnjivog poslovanja i kapitala, nije pogodan za Uljanik, jer ne isplaćuje plaće ni Brodotrogiru čiji je vlasnik.

Novaca za plaće nema, radnici štrajkaju , a vrli autonomaši i osporavatelji hrvatske suverenosti u Istri , pa čak i nad istarskim nebom, sada traže pomoć od hrvatske Vlade.

ZAKLJUČAK

Nakon što su  svojom promašenom politikom autonomaštva, promašenom gospodarskom politikom,  majorizacije manjina, marginalizacije hrvatske komponente u Istri doveli čitavu jednu gospodarsku granu u kolaps, politički i nacionalno izazvali velike podjele i netrpeljivost ,među stanovništvom,  IDS-ovci zovu hrvatskog Premijera da im pomogne i izvlači ih iz nezavidne situacije u koju su se sami doveli i koju su sami izazvali.

Ne smeta me što se IDS-ovci deklariraju kao lijevo-liberalna stranka. U demokratskom društvu ima stranaka svih  svjetonazora i usmjerenja, ali sve stranke moraju poštivati Ustav zemlje u kojoj djeluju i biti lojalni državi u kojoj su registrirani kao stranka. A IDS sve to nije od svog osnutka do danas i to je ono što nikako ne mogu podržati i na to pristati kao Hrvatica i hrvatska državljanka.

Ljiljana Benčik

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno