Connect with us

Društvo

Kada će konačno prestati PROVOKACIJE SRBSKE pravoslavne CRKVE?

Published

on

 SVRSTANE CRKVE NESVRSTANIH    Kao što je lažni Pokret nesvrstanih bio instrument beogradskog i sličnih režima, slično se pokušavaju upregnuti i “nesvrstane” autokefalne crkve Bliskog istoka, za potrebe jedne agresivne “kršćanske” religije, koju smo već upoznali kao mati-kazamati.

U zemlji koju već stotinu godina optužuju za fašizam i stalnu novu i goru fašizaciju, događao se i događa samo jedan fašizam, onaj velikosrpski. Nijedan rat nije završio, jer je srpska i srbijanska agresija na hrvatske zemlje stalan proces. Srpstvo i svetosavlje kombiniraju vojno djelovanje, petu kolonu, specijalni rat, “duhovno” i ideološko uznemiravanje, sve unutar njima ugodne i nama preskupe obrnute diskriminacije, koja nam ne donosi mir nego reokupaciju. Premijer i predsjednik Srbije pobočnici su četničkog vojvode, a ovaj smo se podsjetili na osobni memorandum malog Slobe, srbijanskog ministra vanjskih poslova: “Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije”. Kao i uvijek, teren za agresiju priprema Srpska pravoslavna crkva, koja nastupa bizantski prijetvorno i labradorski mirotvorno, ali ne u smislu da se konačno javno pokaje za svoju protuhrvatsku i antikatoličku misiju zapadno od Drine, nego nam servira svoje nekonzistentne fantazije o stradanjima najbrojnijeg naroda. Znate, nekada su Hrvati, Albanci i Bugari bili brojniji narodi od Srba, ali su se eto Srbi namnožili kroz genocide nad njima. 

Srbi su se ove godine dosjetili kako u svoje vasionsko svetosavlje upregnuti ostatke slavne Carigradske patrijaršije, danas samo jedne od kršćanskih konfesija u turskoj i islamskoj metropoli Istanbul. Instanbulskog patrijarha, koji se carigradcrkvapredstavlja kao “prvi među jednakima”, srpska “crkva” promovira u nekakvog pravoslavnog antipapu, pod uvjetom da u Zagrebu, Jasenovcu i Hrvatskoj prepozna milijunska stradanja srpskog naroda i srpskog kršćanstva. Pretovareni Grk Dimitrios Arhondonis kao nekakav novi apostol Bartolomej Prvi iliti Alfa iskazao je svoje osobno nepoznavanje religije kojoj se stavlja na čelo. Kršćanske misonare Kirila i Metoda, koji su djelovali u 9. stoljeću, prije crkvenog raskola, Arhondonis je nazvao pravoslavnima. Da vas podsjetim, u to vrijeme nije postojala nikakva Srbija, niti srpska nacija, niti bilo kakva srpska crkva. Srbe je tek tada Carigrad oblikovo kao narod, u smislu političkog odgovora na hrvatsko priklanjanje Rimu, sve nakon Kirilove smrti. Prije Branimirovog prelaska u rimsko feudalno stablo, svu komunikaciju prema Carigradu nosili su hrvatski kraljevi. Hrvatski takozvani knezovi, koje nam podmeće peta kolona u nekim našim znanstvenim disciplinama, bili su uvaženi kraljevi u carigradskom feudalnom stablu. 

Ne postoji nikakav povijesni ili kršćanski dug Carigradske patrijaršije prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je početno formirana na planu širenja Carigradske patrijaršije, da bi se ubrzo plemenski odmetnula i umjesto Hristosa kao Paraklita Alfu postavila Rastka Nemanjića. Ovo današnje priznavanje stare srpske veleizdaje Bizanta kroz promociju istanbulskog Bartola u pravoslavnog antipapu bilo bi smiješno da se iza svega toga ne valja nova agresija na hrvatske zemlje i na Crkvu u Hrvata. Možemo reći da je antička Carigradska crkva spala na najniže grane u svojoj dugoj povijesti. Srpsko kršćanstvo kreirano je kao istura Carigradske patrijaršije, a danas je Carigradska patrijaršija u funkciji Srpske pravoslavne crkve. Zar istanbulski kršćani nemaju druge brige? Dok su svima puna usta ekumenizma, u subotu je srpski antipapa Dimitrios Arhondonis posjetio Jasenovac zajedno s Miroslavom Gavrilovićem iliti Irinejem iz Čačka. Predvodili su nekakvu nekromansku crnu misu, koja nema blage veze s bilo kakvim kršćanstvom. Kako se koordiniraju interesi? Pa, sve se događalo na prvi dan Kurban Bajrama, kada se muslimanski hodočasnici kreću prema Svetom kamenu u Meki. Tako su “pravoslavci” pogurnuli u drugi plan veliki islamski blagdan i još relativizirali srpski i srpsko-pravoslavni pokolj nad muslimanima Srebrenice. Sve je to na svoj način povijesno nekorektno, od strane Srba i Arhondonisa prema Turcima, jer su sve autokefalne crkve, one koje nisu priznavale autoritet pape, uživale svaku toleranciju turske Porte. Turska je podržala Srpsku pravoslavnu crkvu i pripadnu naciju kao neprijatelje Rima. Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj. Slično se ponašaju europski protestanti i Anglikanska crkva. Iza svega se valjala i valja opaka borba protiv Katoličke crkve i prateća što turska što srpska okupacija hrvatskih zemalja. 

Dok u Istanbulu dnevno ginu stotine ljudi, u Zagrebu je Arhondonis nazočio “znanstvenom skupu o jasenovačkim žrtvama”. Sve se prašilo od ustajalih “znanstvenih” teza, koje kod normalnih ljudi doslovce izazivaju povraćanje. Ima i znanstvene fantastike. Vrijeme se prostorno pakira u pravoslavnu bogomolju, kao u filmu “Intelstellar” Cristophera Nolana, pa svi umrli Srbi, prirodno i natprirodno, dolaze iza jednog zida srpskog manastira u Jasenovcu. To je fantastično! Klekneš i osobno te blagoslovi originalni Rastko Nemanjić! I gle, stvarno, u samo jednom zidu grobnice nakupilo se 1,7 do 2,7 milijuna umrlih Srba. I sve je to ipak u prostorno pakiranom Jasenovcu! Jako je zanimljiva sva ta starobizantska prijetvorna fantastika, koja u konačnici prodaje topovsku agresiju pod kršćansko pomirenje. “Pobij, okupiraj, dovedi UN, čekaj 5 godina i eto nove, treće Jugoslavije”. Zapravo, evo nove Velike Srbije. Evo novog povratka Hrvata u barbarsko doba. Kada će se konačno otvoriti tema progona Židova u svim Jugoslavijama i u svim Srbijama? Niti na zapadnoj “katoličkoj” strani nećete naići na razumijevanje, jer je Hrvatska trn u oku Talijana i talijanskih struktura u Katoličkoj crkvi, na čelu sa argentinskim Talijanom Jorge Mario Bergogliom, koji ovih dana važe našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca, a kao “antifašističkog papu” prepoznaje onog svog prethodnika koji je uvažavao Mussolinija i odbio priznati NDH kao smetnju obnovi Rimskog Carstva. Trenutno imamo dvojicu ekumenskih papa i novog ekumenskog antipapu, a ono se kršćanski ponori stalno produbljuju. Kada vidim što nam dolazi sa srpskim kršćanstvom, veseli me konačna pobjeda islama. 

Istanbulski Bartholomaios Alfa u vražjoj je apokaliptičkoj Omega kuhinji dulje vrijeme. Upravo je on odnio prosvjedno pismo Gavrilovića alias Irineja papi Franji, ono protiv kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. U Zagrebu je diplomatski nimalo pristojno i bizantski uzvišeno izjavio: “Nalazimo se u gradu gdje je mnogo Srba i ne samo Srba ostavilo svoj posljednji dah, postavši mučenicima s jedinstvenom optužnicom i pretpostavkom njihove različitosti, što je kod Srba posebno bio njihov pravoslavni identitet.” Jeli tom “pastiru” palo na pamet da stoluje u Carigradu koji je postao Istanbul, u nekadašnjem središtu svijeta, u antičkoj i svjetskoj metropoli u kojoj su još za kršćanske dominacije usmrćeni milijuni nevinih ljudi i cijeli narodi, kao i cijele religije? I cijele kršćanske konfesije! Tamo su razapinjali biskupe i patrijarhe! A da Bartol Alfa klekne na beogradskom Sajmištu? Ili nam kaže neku kršćansku osudu ne tako davnog masovnog silovanja katolkinja i muslimanki od strane pravoslavaca, za vrijeme srbijanske agresije na RH i BiH? I, što bi to bio neprekidni (!) pravoslavni identitet? Takozvane “pravoslavne” nacije na Balkanu formirane su milenijum godina nakon Isusa, kada je već sam Hristos zaboravio kakvu je zadaću obavio za svog davnog boravka u antičkoj Galileji. Arhondonis je naglasio da se u Crkvi danas slavi posebna kategorija mučenika od vjerskog etnofiletističkog fanatizma, bolesnog šovinizma i nečovječnog rasizma, koji su žrtve nacističkog režima. Zločine četnika nije spomenuo, kao niti ono svećenstvo “mučeničke” srpske religije, koje je zločine bagosiljalo, kao niti svećenike SPC-a koji su osobno sudjelovali u klanjima drugog i drukčijeg – neki od njih proglašeni su mučenicima. “Srpski novomučenici imaju apostolski karakter” – blasfemično je izjavio Arhondonis. Usput je Efraim Zurrof ponovio neke svoje stare i nabacio nove teze. 

Dimitrios milijun i prvi ili Bartolomej Prvi, kako hoćete, služio je liturgiju u Jasenovcu, ali kao i vrh Srpske pravoslavne crkve, niti u jednom od deset sabirnih logora u Srbiji – ti odurni srbijanski kazamati za Drugog svjetskog rata prednjačili su po nečistoći, nasilju i ubojstvima, a slično se ponovilo i tijekom srbijanske agresije na RH i BiH. Ubijeni Hrvati u Srbiji vode se pod nestale, da se naši susjedi ne osjete prozvani. A dobro, zašto su nestali u Srbiji? Zalutali su na migracijskoj ruti? Doslovce, za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vrijeme srbijanske agresije na RH i BiH, bile su to staje za zaraženu stoku, koja čeka smaknuće i bacanje u neku mrljinu za crkotine, za potrebe etničkog čišćenja nad katolicima i muslimanima, a prividno da se tako namire pravoslavni “mučenici”, a i takvo “opravdanje” može se okotiti samo u glavi fašističkog velikosrpskog zločinca. Toga nema niti u hororima. Svjetska povijest, ona izvan velikosrpske kampanje, prepoznaje u skupini glavnih logora beogradsko Sajmište, Šabac i Niš, odmah uz kazamate poput Auschwitza. Prva Jugoslavija je početkom 1941. ušla u pakt s Hitlerom, pa su se tada pojačali progoni Židova, koji su u toj “srpskoj Jugoslaviji” bili izloženi i rasnim segregacijskim zakonima, da bi se pakt izjalovio a Beograd ipak postao “prvi Judenfrei grad u Europi”. Nema razumnih granica za agresivno svetosavlje – od Grčke su Srbijanci tražili Solun, pa su Grci kao odgovor tamo proveli suđenje Crnoj ruci. Kada će Hrvatska pokrenuti sličan proces? Jeli Beograd “očišćen od Židova” još prije travanjskog rata? Možemo li, u skladu sa srpskom i srbijanskom politikom, travanjsku agresiju Hitlera i Mussolinija na prvu Jugoslaviju nazvati građanski rat? Zar srpska vlada prve Jugoslavije nije dragovoljno ušla u pakt s Hitlerom? Ovo napominjem da Srbi konačno shvate kako se Mi osjećamo kada Oni svoju fašističku agresiju na RH i BiH pokušavaju prikazati kao građanski rat u hrvatskim zemljama. 

Naš matematičar akademik Josip Pečarić iskazao je zdrav refleks glede jednog nekorektnog pokušaja predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Naime, KGK se usprotivila uveličavanju jasenovačkih žrtava od strane Arhondinisa i Gavrilovića, ali je to iskoristtila da se očituje protiv revizije partizanske, zapravo četničke “istine” o Jasenovcu i NDH. Jezik je ipak bio neprimjeren. Predsjednica Kolinda je za brojku od 700 tisuća žrtava u Jasnovcu izjavila kako je to pretjerivanje. Zar samo pretjerivanje? Evo je na čelu RH godinama, a ista predsjednica tolerira ime ratnog zločinca Tita na najljepšim hrvatskim trgovima. Nije uništila Titovu bistu na Pantovčaku, nego je istu preselila u muzej! Kada sve zbrojimo, na Pantovčaku se stalno smjenjuju “partizani”. Postavlja se pitanje koliko funkciju predsjednika RH mogu obavljati osobe koje se ne snalaze u hrvatskoj povijesti. Svojim neznanjem nanose nam nepopravljivu štetu. Kada se već tako uporno i ponovno postavlja fokus na NDH, potrebito je još jedanput naglasiti nekoliko činjenica, koje su raspakirane preko noći, nakon sloma prve Jugoslavije. Ustaše su prije rata imali protiv sebe Jugoslaviju i njene štićenike, uključujući sve njihove tajne službe i tajne organizacije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pridodalo se sve zlo onog svijeta: nacistički carski okupator, konkurentno talijansko carsko okupiranje Dalmacije sve do Sirmiuma, velikosrpske četničke horde, velikosrpski usmjereni pravoslavni svećenici, sovjetska agentura, domaći orjunaši i sva ta nesreća jednog svjetskog rata. I uz sve to, namjesnički “ustaški” režim morao je održavati sve servise za okupatorske postrojbe, pa i cijelu državnu administraciju NDH, kao i domobranstvo i elitne ustaške postrojbe, kojima je bilo zabranjeno ulaziti u talijanske “krajine” i na talijanske “slobodne” teritorije. Sve to bili su ustaše i više od toga, ako imamo u vidu da su preko noći morali formirati novu administraciju, donijeti nove zakone, prihvatiti one nacističke rasne, vratiti u upotrebu korienski pravopis, ako imamo u vidu njihovo početno okupljanje protiv velikosrpske jugoslavenske diktature, nakon pokolja nad hrvatskim zastupnicima od strane velikosrpske Crne ruke, u beogradskom parlamentu, ako imamo u vidu Velebitski ustanak i druge pokušaje oslobađanja od srpske i jugoslavenske okupacije. Nisam ovakvim otklonom ublažio ustaško razdoblje, kako spominje Efraim Zurrof, nego to nije bilo ustaško razdoblje, nego stradanje Hrvata, na kraju i pokolj nad ustašama i nevinim hrvatskim izbjeglicama, o čemu svjedoče pletenice hrvatskih djevojčica u Hudoj jami. A četnici nisu bili ništa drugo nego najgori koljači. Pljačkaj, otimaj, žderi, kolji, krivotvori, podmeći! Ništa drugo! Već 150 godina! Kada će se konačno Srbi, Srbijanci, SPC i neke druge istočne crkve suočiti sa svojom vlastitom ružnom prošlošću?

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno