Connect with us

Društvo

JOKIĆEVA BALVAN REVOLUCIJA: Bijela kuga nameće svoje reforme

Published

on

JALOVO JAVNO ŠKOLSTVO TREBA UKINUTI    Imamo umirovljenika koliko i zaposlenih, a broj učitelja dostigao je broj učenika. Štreberi su kreirani, jer lijeni i gramzivi učitelji provode represiju kroz testiranja i privatne instrukcije. Mjesto učenja treba biti škola! Pojam znanstvene discipline nije nastao slučajno.

Mrki bradonja Boris Jokić iz kukurikularne balvan revolucije najedanput se preobrazio u dobrohotnog golobradog prosvjednika, koji uvodi novo pravilo da institucije trebaju odgovarati volonterima. Ne samo volonterima, Jokiću, nego svima nama! Jokić se ne može pomiriti sa odlukom saborskog Odbora za obrazovanje da se njegova “Ekspertna radna skupina kurikularne reforme” pojača s desetak novih stručnjaka, da se tako spriječi nacionalno rastakanje kroz nacionalni sustav školstva. Moć jugoslavenskog društvenog podzemlja gledali smo i u nedavnoj kampanji protiv naših katoličkih fakulteta.

Istina je da danas trošimo silna sredstva i velike ljudske resurse samo zato da snažnije članice Unije dobiju besplatnu, obrazovanu i adekvatnu radnu snagu. Ako domaće proizvodnje nema, ako imamo demografsku katastrofu, kome treba to naše glomazno školstvo sa praznim školama i tisućama fakulteta za “društvene šminkere”, kakve je prepoznao naš međunarodno potvrđeni znanstvenik i prirodoslovac Davor Pavuna? Za podršku “reformi” školstva pokrenuta je jugoslavenska mreža na svjetskoj razini. Kod nas je svaka reforma prikriveno brisanje pozitivnog. Da vas podsjetim, mirovinska reforma svela se na to da smo ostali kraći za 5 posto iz bruto plaća, koliko se svaki mjesec prebacuje stranim bankama.

Uvodno nakašljavanje

Broj učitelja i profesora dostigao je broj djece i studenata. Ono što trebamo nisu reforme, nego što jednostavnije odstranjivanje suvišnog. Suprotno našim demografskim potrebama i prevladavanju ekonomske krize, famozni Program konvergencije Vlade RH vodi u jeftinu državu za milijun staraca. Kao na Bleiburgu, mladi panično bježe od partizana. Napeto iščekujemo što će ovaj put Britanci odlučiti. Usprkos našoj potrebi za demografskom obnovom, pomoglo bi da ozbiljne projekte provode ozbiljni i iskusni stručnjaci. Školstvo je osjetljiva formacijska razina.

Kada na računalu pokrenete partizansku komandu “format”, dobijete upozorenje da će sve biti izbrisano. Neoprezan reformator ispao je i relativno inteligentni Stipe Šuvar. Imao je u rukama sve poluge komunističkog sustava, uključujući sve instrumente komunističke represije, i još je odabrao koncepciju školstva okrenutog proizvodnji, pa je ipak sve nesvjesno obrisao. Možete zamisliti njegov šok kada je ukopčao da je kroz isto (re)formatiranje izbrisao operativni sustav komunizma. Možda je to drug Stipe proveo namjerno? Za razliku od iskusnog Šuvara, psiholog početnik Jokić nije imao pojma što sve čini jednu cjelovitu i konzistentnu reformu školstva. Njegovi su izgubili izbore, pa sada panično traži kako zblesirati operativni sustav. Nesvjesno nam pomaže, jer je ovo više dječji vrtić za delikvente nego ozbiljna država. Jokić je birao onu represiju koja je njemu dostupna – na zagrebačkom Jelačić placu dobio je podršku aktivista rodne ideologije, protivnika pobačaja, prikrivenih pedofila, i sličnog društvenog ološa. Jokić je prije godinu i pol hladno ušetao kod bivšeg ministra Vedrana Mornara i riješio ga brige koja je trebala biti ministrova. Politika se distancira kada želi izbjeći odgovornost za promašaje. 

Tajna računica Borisa Jokića je da ga sve to ipak afirmira. Postao je međunarodno poznat. Njemu je prosvjed zapravo fešta. Dragutin Lesar je potrošen, Mirela Holy je nigdje, Božo Petrov odlazi, Vilibor Sinčić ne paše liberalnom fašizmu, pa politički inženjering kreira svjetski “proslavljenog reformatora” za novi “treći” put. Jokić zna da su mnogi isplivali visoko nakon što su se upustili u poslove kojima nisu dorasli. Netko priskoči u pomoć, rokovi se prolongiraju, novci se zamrače, a sa svakim novim danom sam Jokić prepoznaje neki novi problem i tako postaje relativno stručan. Blizu je zacrtanog cilja – nudi se ministru Predragu Šustaru za (plaćenog) savjetnika za reformu školstva. Jokić je nametnuo sukob sa vladajućom garniturom, koji će mu poslužiti kao alibi za neuspjeh.

Pravo na šansu

Doma, u Hrvatskoj, pratimo plemeniti trend školovanja psihologa za kujice u fazi tjeranja, a Unija želi da školujemo samo buduće gastarbajtere i da se takvi strukovno usavršavaju o svome obiteljskom trošku. Bruxelles traži da osobno ulažemo u podizanje svoje radne adekvatnosti na europskom tržištu rada i zabave. Nekada su naši gastarbajteri doma slali doznake, jačali potrošnju i spašavali Tita i Jugoslaviju, a danas iscrpljeni roditelji šalju ušteđevinu svojoj djeci u inozemstvu, kako za život tako i za stručno usavršavanje za potrebe industrije domaćina. Unija mijenja i koncept privatnog vlasništva, pa će do 2020. svi rezultati znanstvenih istraživanja postati besplatno dostupni svima.

Nakon što je komunizam slomljen, SAD je preuzeo komunističku koncepciju prava na školovanje za svakoga, pa je tamo posljednjih godina u prvi plan izašlo zanemareno javno školstvo. Mi smo stekli naviku da pokvarimo ono što je slučajno ispalo pozitivno. Tranziciju iz komunizma u kapitalizam proveli smo tako što smo pokvarili sve ono što je bilo dobro u komunizmu i istovremeno zaustavili dolazak onoga što je bilo dobro u kapitalizmu. Tako se kod nas u odnosu na “privatizirani” Zapad pojavio suprotan trend privatnih škola i učilišta, sve u okvirima već kreirane nejednakosti, na bazi korupcije komunizma. Nikle su privatne imitacije fakulteta, koje preko noći pretvaraju tatine sinove u potvrđene intelektualce i uspješne menadžere. Privatnici su se dosjetili kako opravdati slabiju obrazovnu razinu svojih učenika i studenata: “Učenike učimo misliti!”

“Reforma” školstva za nagomilane prosvjetare, društvene šminkere, tatine sinove i rubne društvene skupine, kod nas se događa u vrijeme kada u svijetu “pravo na šansu za svakoga” određuje sve moderne reforme svih sustava. Na istom je tragu svjetski trend povratka kvalitetnoj edukaciji u samoj školi ili na fakultetu, umjesto represivnog testiranja i tako nametnutih privatnih instrukcija. To je jedini put za prevladavanje “štreberskog školstva”. Ako Hrvatska želi u svome školstvu aplicirati “pravo na šansu”, mora napustiti koncentraciju na Zagreb, kako u rasporedu ministarstava, tako i u disperziji jakih fakulteta, kao što je to provedeno u SAD-u, Njemačkoj, Britaniji i brojnim drugim zemljama. U Poljskoj je Warshawa ostala ekonomsko središte, lijepi naš Krakow (Hrvat) je zaista najljepši, dok je nova edukacijska meka Wroclaw.

Moderno štemanje  

Prihvatljiva reforma našeg školstva može se jednostavno provesti kroz zasebno financiranje prirodoslovnog i tehnološkog podsustava. Proračun za naše školstvo jednostavno se prepolovi, pa se vi društveni šminkeri kotite i namirite iz svoje polovice. U svijetu je matematika prvi kriterij za određivanje razine školstva – posve prirodno, od pamtivijeka. Informatizaciju cjelokupnog stanovništva danas provode “pametni telefoni”, koji se pojavljuju u rukama djeteta odmah nakon njegovog rađanja. Za potrebe komunikacije sa svojim najdražim unukom, android koriste i stare bakice. Danas u svijetu nikome ne pada na pamet opremiti škole računalima za spas nekog proizvođača ili trgovca. Nije kvaka u tome hoće li Samsung opremiti naše škole, nego u tome tko je u RH glavni dobavljač za Samsungove proizvode. I kroz bivšu vlast i kroz sadašnju prolazi isti uvozni lobi, zapravo više takvih. Bivši ministar Vedran Mornar ponosan je što je s njim razgovarao netko na razini potpredsjednika Samsunga. Koji jadnik! S nekim našim ministrima, premijerima i predsjednicima razgovarali su vlasnici tvornica oružja.         

Na internet stranici kurikulum.hr domaćini su korektno prezentirali izdvojena mišljenja docenta Matka Glunčića i profesorice Željke Milun Šipuš. Oboje ukazuju na svjetski trend prirodno i prirodoslovno usmjerenog školstva, što je naznačio i Hrvatski sabor 17. listopada 2014. ”Budući da je EU suočena s novim kompetitivnim gospodarskim, ali i kulturološkim te drugim društvenim izazovima, u dokumentu EK vezanom uz strateško promišljanje obrazovanja naglašava se između ostalog da je od najranije dobi važno podjednako usvajati transverzalna i temeljna znanja i vještine iz prirodoslovlja, tehnologije inženjerstva i matematike (STEM). U tom smislu oglasila se i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, iako nije štemerica nego društvena šminkerica. Na Pantovčaku je postignut dogovor predsjednice Kolinde, ministra Šustara i volontera Jokića da kukurikularna reforma ide dalje bez uplitanja politike, dakle da propadne. Šustar je škrto izjavio da “cijeli proces moramo vratiti tamo gdje mu je mjesto, a to su institucije hrvatskog društva”.   

Zbog ulaska mobilne i IT tehnologije u naš svakodnevni život, porasla je potražnja za odgovarajućim profesionalcima, pa je FER ponovno “in”. Dekan FER-a postao je ministar u kuriku i kukuriku vladi. Porasla je potražnja i za matematičarima! U bankama! Divovska trgovačka mreža lijekova podigla je potražnju za farmaceutima. Na tome se zaustavila modernizacija našeg školskog sustava. Dalje od toga, u našem obrazovnom sustavu nastavlja se potiskivanje prirodoslovnih znanosti, više nego u komunizmu. Nešto bolja situacija bila je u sovjetskom imperiju, koji je bio uključen u tehnološku utrku protiv klasnog neprijatelja. Nevjerojatno je koliko društvena formacija utječe na religioznu svijest znanstvenika. Trend znanstvenika ateista se preokrenuo, pa su danas najveći prirodoslovni znanstvenici istovremeno najveći vjernici. Eto opravdanog razloga da Jokić prirodoslovce ignorira.

Ponor neznanja 

Kome treba zapošljavanje novih državnih službenika koji će smanjiti broj državnih službenika? Nešto mi tu ne štima. Tko treba učitelje koji će podučavati nerođenu djecu u duhu abortusa? Tko treba društvene arbitre u raljama pedofilije? Prošli tjedan nije označio stranački sabor HDZ-a, nego genijalni naslov Marcela Holjevca u prošlom broju 7dnevno: “Svi zagovornici pobačaja već su rođeni”. Nije pozitivan smisao zabrana abortusa, nego oni društveni i socijalni uvjeti koji će navesti majku da rodi dijete, bez obzira hoće li ga zadržati ili krenuti dalje. Nije dovoljno uvjeriti majku da će dijete koje rodi dobiti svu skrb, nego to zaista treba provesti, a demografska situacija toliko je katastrofalna da moramo financijski poticati i one majke koje ostavljaju novorođenčad u skrb države, odnosno na brigu svima nama. To je prva reforma koju trebamo provesti, ako treba i uz opasno formatiranje. Legendarni Stiv Culej pita zašto u Jokićevoj radnoj skupini nema hrvatskih branitelja, niti branitelje bilo tko konzultira. Zar glede Domovinskog rata nije postignut politički konsenzus?

Nije baš sve u našem školstvu za odbaciti. Učenici MIOC-a pobijedili su na međunarodnom natjecanju u poznavanju računalstva i programiranja. Teško se oteti dojmu da je ovakva “reforma” školstva zapravo ideološki okvir za formiranje nove skupe kaste partijskih komesara. Umjesto da je okrenuto interesima zajednice, države, nacije, obitelji i svakog konkretnog pojedinca, školstvo se širi za egzistencijalne potrebe one relativno jalove učiteljske i profesorske populacije koja je daleko od konkretnih prirodoslovnih znanosti i tehnološkog pomaka na bolje. Zanimljivo, u timu koji radi na kukurikularnoj reformi nema prirodoslovnih znanstvenika, osim ako u takve ubrajate samog psihologa Jokića jer je “u osnovnoj školi bio državni prvak u astronomiji”. 

Ovakva kukurikularna “reforma” nabacanih principa i potrošenih floskula ipak će pojačati postojeće neravnoteže u društvu, na štetu proizvodnje. Toliko je neodređena da može skrenuti u svim pravcima, pa i prema šerijatskom pravu. Ovakve prosvjede-fešte gledali smo nedavno u Arapskom proljeću. Sa sličnim ispraznim pozivanjem na civilizacijske vrijednosti nametnuti su i Hitlerovi rasni zakoni. Već načinjeni “dokumenti” kukurikularne reforme sami po sebi prezentiraju pristup koji u našem školstvu i životnoj praksi trebamo odbaciti. Jedina konkretna mjera je satnica za osnovne škole, koja za “hrvatski” jezik propisuje godišnje 175 sati, a za matematiku 140 sati. 

No land for normal old man

Imamo nevjerojatnu činjenicu da su zaklade nama “prijateljske” Njemačke i drugih “demokratskih” zemalja dodjeljivale stipendije štićenicima jugoslavenskog režima, koji se gledao kao prihvatljiv zbog sovjetske opasnosti. Zaprepastila me izjava Ernesta Baurea da su Nijemci testirali stipendiste na odanost Jugoslaviji, izbjegavajući tako školovanje hrvatskih nacionalista, koji bi mogli donijeti probleme u odnosima s Beogradom. Tako se dogodilo da naši “saveznici” znanstveno nakite protuhrvatske aktiviste, odnosno najgori titoistički ološ, koji danas apsolutistički nastupa pod aureolom svjetski priznatih znanstvenih titula. Sve je to u okvirima loše zapadne politike u 20. stoljeću. Krasno je Zapad poticao komunističku konkurenciju u odnosu na sovjete, ali su nama tako zasjeli za vrat najgori društveni nametnici i naši nacionalni neprijatelji. 

Kako je reformator postao Boris Jokić? Pa, “jedini se javio na javni poziv ministra Vedrana Mornara”. Koji tvrdi suprotno: “Raspisan je javni poziv, ocjenjivala se motivacija i vizija svakog sudionika reforme”. Tako je bivši dekan FER-a pokrenuo reformu školstva suprotnu potrebama FER-a! Mornar konstatira kako današnja djeca teško čitaju Marulića i Hektorovića, a netko mu treba objasniti da je to posljedica promašenih partijskih reformi školstva, kao i pogrešnog hrvatskog jezičnog standarda. “Nije još ništa definirano” – konstatira ovih dana Mornar. Na prazno ništa do sada je utrošeno oko 11 milijuna kuna, “nakon što pojedinim učiteljima nisu isplaćeni putni nalozi, nakon što su članovi stručne skupine radili volonterski”. Zar cijeli projekt nije zamišljen kao volonterski? Tko je pobrao milijune? Ops! Iz Europskog socijalnog fonda trebalo bi stići 255 milijuna kuna. Ipak se sve vrti oko novca. Na stranici kurikulum.hr ovog prvog dana lipnja 2016. pročitao sam prilično čudnu informaciju: “Preostala 32 dokumenta bit će objavljena na stranicama Cjelovite kurikularne reforme i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u ponedjeljak, 29. veljače 2016.” Netko se gubi u vremenu i kalendaru preuzetih obveza. 

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno