Connect with us

Igor Petrić

Jesmo li u međuvremenu izgubili Domovinski rat

Published

on

Rat se nikada nije vodio samo na bojnome polju. Osobito u današnje doba kad se sukobljene strane bore na više razina istovremeno. Osim oružjem, rat se danas vodi: informacijama, medijima, financijama, društvenim mrežama, na kulturnom polju, u nevladinim udrugama, tajnim službama, bioinženjeringom, klimatskim inženjeringom…

A gdje smo mi u svemu ovome? Kako se mi snalazimo u ovoj beskrajnoj šumi laži i podmetanja? Prosječni Hrvat još uvijek naivno misli kako je rat bio gotov onoga dana kad smo ih otpuhali Olujom. No promislimo malo što se sve zbivalo u međuvremenu? Što je nama donio Haag? Što se u međuvremenu dogodilo s Domovinskim ratom i njegovim vrijednostima?

Najjednostavnije rečeno Domovinski rat je devalvirao. Domaći izdajnici i strani plaćenici radili su sve ne bi li ga unizili, blatili i izvrijeđali. Dvije decenije traje neumorna medijska kampanja u kojoj se sve vezano uz Domovinski rat nastoji obezvrijediti. Naši su heroji postali tako kriminalci, a svakih nekoliko godina dolazila nam je po jedna vruća pljuska iz Haaga.

I naš je prosječan Hrvat naivno mislio kako će sve to jednog dana prestati, jer zaboga pa mi smo žrtve, mi smo se samo branili. Pri tome naši ljudi zaboravljaju da za svjetsku političku vrhušku ne postoje ni pravda ni istina. Postoji samo njihov sebični interes. U taj se interes hrvatski narod može uklapati ili ne uklapati. Oni se za nas boriti neće. Vrlo jednostavno.

Hrvatski narod ima nekoliko velikih mana koje iritiraju vladajuću svjetsku oligarhiju. I zbog toga smo im stalno na meti. Zbog toga nam se osvećuju. I zato rade sve na našu štetu.

Prva nam je mana naša katolička vjera. Ona je crvena krpa za vladajuće globaliste. Ne kažem da su u našoj zemlji svi praktični vjernici, ali većina sigurno jesu. Pravih liberalnih, ateističkih, materijalističkih globalista u nas je još uvijek razmjerno malo. Oni su uglavnom na globalističkim jaslama i svoj kruh zarađuju trujući naš narod kroz plaćeničke medije i korumpiranu politiku.

Druga nam je mana izraženo domoljublje i sklonost prema poštivanju tradicije. Globalisti mrze tradicionaliste, a mi smo kao narod duboko tradicionalni. Ljubav prema domovini užasava svakoga pravog globalista. A kako da ne volimo zemlju za koju su naši djedovi stoljećima krvarili?

Treća nam je mana sklonost da stalno izigravamo propise. Globalistička diktatura se nameće putem takozvane “vladavine prava” koju uspostavljaju korporacije. Svi doneseni zakoni idu korporacijama u prilog, a ne pojedincima i građanima. Naši su ljudi kroz stoljeća nemogućih uvjeta u kojima su jedva preživljavali naučili izigravati zakone. Jer ti su tuđi zakoni uvijek bili pisani protiv nas. Naša nepokornost i snalažljivost nas je i održala kroz stoljeća. Koliko god ova osobina bila loša kad je u pitanju naša država, toliko je ona dobra kad je u pitanju globalistička strahovlada.

Hrvati su oduvijek bili sjajni vojnici. Sjetimo se samo uzvika jednog Napoleona koji je rekao: “Dajte mi bataljun Hrvata i osvojit ću svijet!” Zbog naših vojničkih vrlina svi bi nas rado imali pod svojim zapovjedništvom. Istovremeno, nitko nas pametan ne želi kao protivnike. Današnje doba nema puno pravih vojnika. Moderne su vojske više usmjerene na tehniku i elektroniku, a ljudski faktor je strahovito nazadovao. Nekadašnji veliki kolonijalni narodi imaju danas vojske pune slabića i narkomana. U budućnosti će biti još gore jer je tjelesno i duhovno stanje moderne zapadne mladeži jako loše. Iz takvoga kvarnog materijala teško je stvoriti dobroga vojnika. I samo ovaj razlog drži nas još uvijek iznad vode. Da nema ovoga prema nama bi se igralo još grublje i još drskije.

Možemo li mi u svemu ovome nešto promijeniti? Ili smo doista samo bespomoćne jedinke prepuštene na milost i nemilost svemoćnoj manipulaciji? Naš je narod povjerovao lažima kojima ga bombardiraju sa svih strana. Cilj ove besramne kampanje je totalno uništenje hrvatske kulture. Sve ono što je autentično naše treba nestati. I to se upravo zbiva pred našim očima. Globalizacija je zapravo masovni kulturocid. Jer kao što korporacije uništavaju na tisuće malih i srednjih firmi od kojih žive stotine tisuća obitelji, na isti način globalizacija uništava i nacionalne kulture. A bez identiteta i suvereniteta mi smo nitko i ništa. Mi smo lagani plijen.

Zašto sam ovaj tekst naslovio “Jesmo li izgubili Domovinski rat”? Zato jer smo ga skoro izgubili u glavama i srcima naše djece. Silno je važno što naše mlade generacije znaju i misle o njemu. Ova monstruozna kampanja usmjerena je upravo na njihova srca. Želja je da se između njih i nas stvori nepremostiva provalija. Na jednoj će strani biti naša “moderna, osviještena, globalistička, liberalna” mladež, a na drugoj mi veterani, kriminalci, avanturisti i probisvijeti, zlikovci koji su rušili zemlju snova zvanu Jugoslavija.

Nije nimalo slučajno da je zadnji dan rada suda u Haagu bio 29.11. 2017. I nije slučajno da je posljednja presuda bila uperena baš protiv hrvatskih generala. Jer nas je valjalo kazniti zato jer smo je srušili. Po planovima globalista Jugoslavija je (bilo kao velika Srbija, bilo kao unitarna Jugoslavija) trebala glatko ući u EU i pritom pacificirati čitav ovaj trusni prostor Balkana.  

Za mene je herojski potez generala Praljka bio posljednji pucanj u Jugoslaviju. On je svjesno i namjerno bio njezina posljednja žrtva. Istovremeno, to je bio čin dubokog neslaganja i gnušanja nad svim onim nepravdama kojima je naš narod bio izložen, kako u Domovinskom ratu, tako i nakon njega.

Nema slobode bez žrtve. Nema budućnosti bez djece. Ako u srcima naše djece ne bude ljubavi za Domovinu onda su sve naše žrtve bile uzaludne. U tom će slučaju zaista Domovinski rat biti izgubljen.

Ovdje možete pročitati jednu priču iz knjige Lovci na tenkove.

Lovci na tenkove_izvadak.pdf

Igor Petrić/croative.net

Komentari

Igor Petrić

UMJETNI EGZEKUTORI? Tko danas gura ciljeve “umjetne inteligencije”?

Published

on

Kroz medije se stalno plasira slika o umjetnoj inteligenciji kao neizbježnoj tekovini naše tehnološke budućnosti. No što je zapravo umjetna inteligencija i kome će ona u budućnosti služiti?

Može li inteligencija uopće biti umjetna? Jer ako je umjetna onda nije inteligencija. Ta se dva pojma međusobno isključuju. Umjetno ne može biti inteligentno i inteligentno ne može biti umjetno.

Inteligencija jest uvijek nešto živo. Ona je kreativna, ona stvara, ona uvijek ima zacrtane ciljeve. Kreativne ciljeve. Ako su joj ciljevi destruktivni ona prestaje biti inteligencija. Jer čim nešto uništava to više nije inteligentno. Svako uništavanje na koncu završi uništenjem i onoga tko je uništavanje započeo. Samo glupost može biti destruktivna.

Umjetna inteligencija ne može imati vlastite ciljeve. Te joj ciljeve mora odrediti netko drugi. Čim joj to netko drugi određuje ciljeve ona više nije samostalna, pa tako automatski nije ni inteligentna. Inteligencija pretpostavlja samostalnost u odlučivanju. Osoba koja nije samostalna nije ni inteligentna u svojemu djelovanju. 

Tko financira rad na umjetnoj inteligenciji?

Razmislimo malo o tome tko zapravo vlada modernim tehnologijama? Tko ih usmjerava tokovima vlastitoga novca? Tko je glavni financijer? Kome je u to interesu da se takve tehnologije dalje razvijaju? Jer sve je u životu vezano uz neku svrhu. Svrha je ta koja svemu daje i smisao i razlog.

Mogu li amoralni, pohlepni i bezdušni pojedinci kreirati moralni, suosjećajni i pravedni svijet budućnosti? Jer ako je golemi kapital koncentriran u rukama malobrojne bogate klike u što oni svoj novac ulažu posljednjih desetljeća?

  • U biotehnologiju
  • U genetski modificiranu hranu
  • U farmaceutsku industriju lijekova i cjepiva
  • U kloniranje ljudskih bića
  • U razvoj umjetne inteligencije

I kakav je krajnji cilj njihova djelovanja? Kamo nas vodi put kojim su krenuli i kojim nas sve zajedno žele povesti? Pa oni samo zadovoljavaju svoje vlastite najniže porive. Jer ljude koji kreiraju našu i vašu budućnost motivira: 

* pohlepa

* volja za moći

* želja za vlašću 

To su arogantni i beskrajno sebični pojedinci. Zapravo se radi o vrlo lošim ljudskim bićima. I kako onda da nam takvi likovi kreiraju svijetlu budućnost? Kako da takvi, u osnovi loši ljudi, određuju pravac kojim će se ljudsko društvo kretati?

U kojem se pravcu svi skupa krećemo?

Dominantna logika današnjega svijeta jest logika kapitala. Kapital je taj koji pokreće današnji svijet. A kapital je danas mahom špekulativan. Lihvarski kapital nastao je na kamatama koji su gulikože zgrtali unatrag zadnjih nekoliko stoljeća. Ali njihov se svijet urušio jer je sve manje onih koje se može nekažnjeno pljačkati. Izlaz se zato traži u stvaranju posve novog, drugačijeg svijeta.

I u tome svijetu važnu ulogu ima umjetna inteligencija koja će pokorno služiti svojim tvorcima. Ona će biti njihova produžena ruka. Ona će bespogovorno i bez trunke krzmanja izvršavati sve njihove naredbe i zadatke. 

To je prava uloga umjetne inteligencije.

Nju bi najbolje bilo nazvati umjetnim slugama i egzekutorima. Jer današnji su vlastodršci jako razočarani svojim inženjerima, agentima, policajcima i vojnicima. Njihova je velika mana da ponekad pokazuju moralna osjećanja, a to bogataška klika ne voli. Moral je ovdje jedna nepremostiva prepreka. 

Robot neće imati nikakvih moralnih dvojbi i zato je idealni egzekutor budućnosti. 

Ono što bi svima moralo biti jasno je da tu budućnost kreiramo svi mi zajedno. To znači da bogataška klika nema na nju nikakvo patentirano pravo. Ne pripada njima ta budućnost ništa više nego vama ili meni. 

Svi smo mi njezini kreatori.

Igor Petrić/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Golema moć pozitivne promjene ili snaga dobrih vijesti

Published

on

Ako malo pogledamo oko sebe lako ćemo uočiti kako dobra, iskrena i poštena društvena inicijativa u našem društvu danas propada.

Naše namjere mogu biti plemenite, možemo imati i žara i volje, ali uza sav trud naš rezultat će biti mizeran. Sve oko nas ostaje jednako loše, nepravedno, nepošteno i pokvareno. Što to u našemu društvenom angažmanu ne valja? I kako to promijeniti?

Svima je jasno kako poštenih ljudi u Hrvatskoj ima dosta. To su ljudi koji bi mijenjali svijet oko sebe na bolje. To su oni koji neizmjerno vole ovu zemlju i koji ovom narodu žele dobro. Osobito se to odnosi na one koji su se za ovaj naš narod i oružano borili.

Zašto sva naša nastojanja da se ljude motivira propadaju, a sva želja za promjenom prestaje prije nego li što se išta i započelo?

Prije nekih par tjedana naišao sam na jedan zanimljivi video koji sažeto pogađa bit problema s kojim se susrećemo.

Taj je video pod naslovom: /How to motivate yourself to change your behavior | Tali Sharot | TEDxCambridge./

Radi se dakle samo o načinu na koji ljude motiviramo na određeno ponašanje. Znači, naša je namjera dobra, naši su ciljevi dobri, ALI NAŠ NAČIN JE POGREŠAN! Što to u njemu nije dobro?

Ljudi po prirodi ne vole slušati loše stvari. Zašto? Zato jer im je puna kapa loših stvari. Loše stvari nailaze poput plime sa svih strana. Loše su vijesti u svim medijima. Loše su vijesti vezane uz naše bližnje (bolest, nepravda, siromaštvo). Mi smo kao jedinke okruženi poplavom očajnih i tužnih životnih priča.

I ZATO SE LJUDE NIKAKO NE MOŽE MOTIVIRATI STALNIM IZNOŠENJEM LOŠEGA! 

Normalno ljudsko biće ima određeni kapacitet primanja lošega. A taj je kapacitet odavno premašen. I što rade naši vrijedni politički aktivisti? Misle da će iznošenjem još više lošega trgnuti ljude da se pokrenu i napokon zažele promjene.

No to se neće dogoditi.

Jednostavno zato jer je svaka loša vijest, loša informacija, loša misao, u startu gurnuta u stranu.

LOŠA INFORMACIJA IZAZIVA U LJUDIMA NELAGODU. I zato se ljudi od nje uklanjaju, bježe i sakrivaju. Previše lošega normalno ljudsko biće jednostavno ne može podnijeti.

LJUDI ŽELE DOBRO!

Iz ovoga proizlazi da svaki politički aktivist kritiziranjem trenutačnog stanja zapravo radi na njegovom učvršćivanju. Što je više lošega to će se ljudi više sakrivati od stvarnosti i na koncu biti sve dalje od promjena.

Ponavljam, ne radi se o cilju, radi se o načinu.

Naš način je posve pogrešan. Naš kritizerski, negativni nastup je skroz kriv i naravno bezuspješan. I to s razlogom. Jer to je princip na kojemu funkcionira ljudska psiha. Ona uvijek izbjegava nelagodu. Ona se uklanja lošim vijestima, a želi dobre, pa makar one bile i lažne.

Mnogima je u našoj zemlji Hrvatskoj čudno kad se prisjete stotina tisuća ljudi koji kliču nogometašima ili tenisačima na njihovim velikim sportskim uspjesima.

Istovremeno, u prosvjedima skoro da nema nikoga. To nam izgleda nelogično, ali zapravo nije. Sportske pobjede globalnih razmjera (Svjetsko nogometno prvenstvo ili Davis Cup u tenisu) donose ljudima prijeko potreban osjećaj postignuća i pobjede. A ljudi se prirodno žele osjećati pobjednicima, a ne gubitnicima.

Ako se prestane sa žalopojkama i tužbalicama, ako se promijeni predznak, tek onda se mogu očekivati korjenite promjene. Kad ljudi osjete da pripadaju onima koji pobjeđuju oni će pohrliti u tisućama.

Onda će korjenite promjene postati moguće i na dohvat ruke. Od kukanja i naricanja nema nam koristi. Moramo promijeniti svoj rječnik. Moramo promijeniti predznak svih svojih istupa. On uvijek mora biti pozitivan.

Čak i male promjene su velike ako su pozitivne. Isticanjem ovih pozitivnih stvari ohrabrujemo ljude da idu dalje u smjeru daljnjih promjena. U pitanju je samo kreiranje pozitivne lavine. Ona nastaje od sasvim male grudice pozitivnoga. Koja će privlačiti sve više i više angažmana na uvećavanju toga pozitivnoga. Dok na koncu ne postanemo lavina pozitivnih promjena. Ova se lavina neće dogoditi niti naglo, niti preko noći. Bitno je tu lavinu pokrenuti i ohrabrivati, jačati je i snažiti. Ljudi su ti koji će je na svojim plećima nositi dalje.

LJUDI NISU GLUPI

Većina političkih aktivista ne shvaća ovu jednostavnu istinu. Političar kojega mase ne slijede misli da su te mase glupe i nazadne. Ali političari ne shvaćaju da je naš narod majstor u preživljavanju i procjeni situacije. Naša sposobnost izdržavanja i najgorih životnih okolnosti je kolosalna. To će reći da možemo podnijeti mnogo više, mnogo gore i mnogo dulje od velike većine drugih naroda.

Ali svaki fitilj ima svoj kraj. Tako i hrvatski narod ima svoj fitilj koji će jednoga dana ipak dogorjeti do svojega kraja. Tada ne bih volio biti u koži nikakvoj sili i vlasti koja se našem narodu tada nađe na putu.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Strašna istina o rodnoj ideologiji

Published

on

Puno se priča posljednjih dana o Instanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji kao njezinom važnom dijelu. Mnoga se koplja lome i puno se teških riječi poteže u borbi za i protiv rodne ideologije.

Ovaj tekst ima namjeru otići jedan korak dalje. Željeli bismo čitavu priču o rodnoj ideologiji staviti u drugačiji kontekst. Da bismo to ostvarili moramo najprije odgovoriti na pitanje zbog čega se sve ovo događa? Zašto se sve to donosi i kamo nas sve to vodi?

Rodna ideologija se ne smije promatrati izdvojeno od ostalih tendencija u modernom zapadnom društvu. Ovdje će nam od velike pomoći biti futurologija, znanost o budućnosti.

Zašto baš futurologija? Jer je rodna ideologija jedna od važnih postaja na putu u budućnost koju kreiraju isti oni koji su naredili našoj vladi da poslušno prihvati sve direktive iz Brisela.

Pa dobro kakav nam to svijet budućnosti kreiraju prebogate glavešine i stvarni vladari današnjeg svijeta?

Kreiraju nam tkz transhumano društvo. To je društvo u kojemu će ljudska jedinka biti “”dorađena” i “unaprijeđena”. Ljudi budućnosti bit će jednostavno rečeno genetski modificirani.

Rodovi se uvode jer će budućnost koju nam kreiraju sadržavati:

– robote
– umjetnu inteligenciju
– hibridna bića ljudi i životinja
– hibridna bića ljudi i strojeva
– klonove svih vrsta
– osobe s ugrađenim životinjskim organima
– obične ljude

Nisu slučajno ljudi na posljednjem mjestu. Oni su tu zato što su nas tamo smjestili oni koji kreiraju zajedničku budućnost. Ljudi su za njih samo izvor problema i pobune. Zato će se svim dostupnim sredstvima broj ljudi smanjivati dok će se ostali rodovi brojno povećavati.

Prvi cilj rodne ideologije jest napad na suštinsku podjelu – muško i žensko. Za to se najprije koriste transrodne osobe, LGBT grupe, feminizam i slični pokreti kojima je cilj uništiti tradicionalni nazor koji još uvijek dijeli ogroman broj ljudi današnjice.

Izbacuju se prisilno iz upotrebe pojmovi: žena i muškarac, otac i majka, gospodin i gospođa, muž i žena. Sve se radi s namjerom da se potpuno uništi identitet ljudske jedinke. Na taj se način priprema teren za kreature koje će doći u budućnosti. To su novi rodovi koji se spremaju u tajnim laboratorijima diljem svijeta.

Pred nama je jedna užasna dehumanizirajuća budućnost. Dolazi vrijeme u kojemu ćemo imati GMO ljudske jedinke. Na ljudima će se raditi posve isti zahvati kao što se danas rade na kukuruzu ili soji. Eksperimenti kojima su u prošlosti bili izloženi laboratorijski bijeli miševi dječja su igra prema onome što smjeraju znanstvenici budućnosti.

Budućnost uvijek započinje razaranjem sadašnjosti. I upravo je u tome osnovna namjera rodne ideologije. Ona želi razoriti temelje na kojima počiva čitava ljudska civilizacija da bi je potom zamijenila “posthumanističkom” civilizacijom.

Ovo će se razaranje najprije izvesti uništavanjem tradicionalnoga odgoja djece. Cilj je stvoriti ljude budućnosti koji će biti spolno dezorijentirani i u stalnom konfliktu sa svojom istinskom prirodom.

Muškarci ne smiju biti muškarci, žene ne smiju biti žene. Takve bolesne individue jednostavno neće moći ni uspostaviti ni održavati elementarne obiteljske veze. Sve će veze među generacijama biti pokidane.

Ako današnje obitelji shvatimo kao zajednice koje tendiraju konfliktima i raspadu one će u budućnosti biti još daleko gore. Obitelj u bliskoj budućnosti jednostavno neće ni postojati. Jednakim društvenim inženjeringom bit će razorena i nacija.

Destrukcijom naše ljudske civilizacije želi se napraviti prostor za konstrukciju globalističke civilizacije budućnosti. One koja će biti seksualno pluralna i transhumana.

Jedino će gazde ostati iste. Bit će to potomci istih ovih glavešina koji danas naređuju marionetskim vladama poput naše.

Mala povlaštena manjina upravljat će centralistički i autokratski svim društvenim procesima primjenom gole sile. Degenerirane ljudske jedinke budućnosti neće im se biti sposobne suprotstaviti.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno