Connect with us

Istaknuto

JEDVA POPRAVLJIVO

Published

on

Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Gospodnja.

(Marko 7, 1-8, 14-15, 21-23)

Ružna dijagnoza. Ne volimo je čuti ni kada su u pitanju mali kućanski aparati, a kamo li naše tijelo. Ali glavno da postoji nada. Jedva popravljivo. Znači ipak se da popraviti.

jedvafixOvonedjeljno čitanje govori o pokvarenom dijelu našeg tijela. Govori o našem srcu.

Ne, ono ništa ne govori o kljetkama, arterijama, zaliscima ili o aorti.

Ovaj tekst ništa ne govori o ulozi srca u upumpavanju krvi u ostatak organizma.

U današnjem čitanju Isus koristi sliku srca kako bi opisao ono što se zbiva u dubinama ljudske duše.

Isus nas uči, da kada je riječ o štovanju Boga, ono što se zbiva u našem srcu – ono što se zbiva u dubinama naše duše – jest od najvećeg značenja za Boga.

Ovo nije prvi put u Bibliji gdje se govori da srce posjeduje moralnu komponentu.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

U Jeremiji čitamo: „Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?“ (Jeremija 17, 9)

Jeremija govori o tome kako svi mi patimo od srčane bolesti koja je duhovne vrste. Jeremija nas upozorava, a Isus nas podsjeća, ako želimo štovati Boga i slaviti ga u cjelosti, ako želimo da naša poslušnost bude potpuna, onda mi moramo biti sigurni da neprestano vodimo računa o stanju svoga srca.

Današnji tekst počinje s još jednim pokušajem Farizeja, koji su se okupili oko Isusa i njegovih učenika, ne bi li pronašli neku pogrešku u Isusovom ponašanju.

Kako ne uspjevaju u izravnom napadu protiv Isusa, vidimo kako ga pokušavaju napasti neizravno, optužujući učenike da su propustili ceremonijalno pranje ruku.

Isus objašnjava da način na koji Farizeji štuju Boga, pa makar na izvanjskom planu to djelovalo besprijekorno, u biti je je isprazno, uzaludno. Isus želi svima objasniti da je najvažnije ono što se zbiva u ljudskom srcu.

Zaključak je jednostavan, Bog nije toliko zadovoljan našim aktualnim djelima s kojima smo zauzeti koliko mu je bitno stanje našeg srca dok ga štujemo.

Obratimo pozornost na kontekst riječi „štovati“ (Marko 7, 7). Nije riječ ekskluzivno o stvarima koje se zbivaju u bogomoljama. Mnogi kršćani griješe kada svode „štovanje“ Boga na ceremonijalnu molitvu i pjevanje.

Ne činimo tu grešku – kontekst štovanja jest poslušnost u odnosu na zakon, a to znači držati se Božjih zapovijedi. Štovanje Boga je akcija. Djelovanje. A svaka akcija, svako djelovanje koje za cilj ima poštovanje prema Bogu i poslušnost prema Bogu jest štovanje Boga.

Na tom su ispitu pali Farizeji. Oni su bili jako pozorni kada je bila riječ o sudjelovanju u svim vjerskim „aktivnostima“ ali ih nisu obavljali uz iskreno poštovanje. Farizeji su temeljito prali ruke, striktno su se držali zakona o „neradnoj suboti“, redovito su nazočili svim vjerskim obredima u sinagogama, sve su činili što je zahtjevalo ceremonijalno čašćenje Boga.

Ali nešto je u svemu tome nedostajalo – njihovo srce. Zato im Isus i govori, odnosno podsjeća ih na riječi proroka: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.“

Bi li se i za nas moglo reći da je naše srce daleko od Krista?

Bi li se i za nas moglo reći da je naše slavljenje Boga – uzaludno?

Mi ponekad koristimo frazu – „ja u tome nisam bio sa srcem“.

Dao Bog da nikada ne koristimo tu frazu u odnosu prema Bogu i njegovoj Crkvi.

Mi ne možemo prenaglasiti činjenicu da je odistinska vjera stvar srca. Ljudi su skloni zaboraviti da je Bog duh i da je štovanje Boga stvar naše duhovnosti. Baš zato nam Isus i zapovijeda: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim.“ 

Ako naše srce nije „u tome“ onda je naše štovanje Boga – uzaludno.

Mi bismo Bogu morali služiti – radosno, a ne – poslušno.  Farizeji su služili – poslušno. Farizeji su bili izvrsni u ispunjavanju svojih religioznih obveza. Pa, ipak Isus im govori da ga slave uzalud, jer njihovo srce nije u tome.

Nakon što im je rekao da je njihovo slavljenje Boga uzaludno, Isus prilazi na izravne primjere, počinjući s jednim općim u 8. stihu: „Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.”

Ovaj opći ukor posebno je zanimljiv za nas, jer se mi današnji ljudi u njemu lako možemo prepoznati.

Koliko puta mi ponajprije mislimo što nam je nedjeljom obući „za na misu“, u koju crkvu otići (“u kojoj radi klima … svira se priko mise … ne traje misa dugo”), kojega svećenika odabrati („jer dobro propovida“), u koju klupu sjesti …

Kada je riječ o slavljenju Boga, kada je riječ o štovanju Boga, kada je riječ o našoj poslušnosti pred Bogom, Isus nas podsjeća neka se previše ne opterećujemo s tradicijama koje smo mi sami izmislili. Naša briga mora biti u svezi onog što Bog i samo Bog od nas zahtjeva.

A ono što Bog zahtjeva jest srce u cjelosti njemu odano.

Tu leži naš problem. Bog od nas zahtjeva da imamo srce koje je u cjelosti njemu odano, ali mi iz Svetog Pisma znamo da mi bolujemo od srčane bolesti koja je duhovne naravi. Isus nam zapovijeda: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim.“

Ali nam Jeremija govori da je naše srce „podmuklije od svega, jedva popravljivo“.

Postoji li teža dijagnoza od dijagnoze koja ti govori da ti je srce – prijetvorno. Danas se često čuje fraza – „slijedi svoje srce“ ali biblijska mudrost ustrajava na tvrdnji sa se ljudskom srcu ne može vjerovati.

Kako idemo dalje to stvari postaju sve gore. „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Marko 7,21-23)

Budimo iskreni ove su riječi uznemirujuće. Mi nismo pripravni o sebi misliti kao što mislimo o lopovima, preljubnicima i ubojicama. Ali jasno je vidljivo iz ovog teksta, ali i u drugim djelovima Novog Zavjeta, da Isus ne pravi razliku između grijeha počinjenih mišlju i grijeha počinjenih djelom.

U svojoj besjedi na gori Isus kaže: „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ (Matej 5,28) – A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.” (Matej 5,22)

Koja je to matematika, pitamo se mi?

Nebeska je to matematika.

Matematika koja sudi iznutra, a ne izvani.

Pa, postoji li onda nada za nas?

Postoji li lijek za našu duhovnu srčanu bolest?

Naravno da postoji.

Zbog toga je Isus došao i umro na križu.

Isus zna da smo mi grešni.

Da smo mi mogli sami sebe spasiti, da smo mi u stanju sami sebi izdati punu kartu za nebo, onda ne bi postojala potreba za križem.

Isus zna o zlu koje postoji u svakom ljudskom srcu. I činjenica da njegova smrt čisti naše srce razlog je zašto se mi prema njegovoj smrti odnosimo kao prema Dobroj vijesti.

Grijeh farizeja jest u tome što oni Boga nisu štovali svojim srcem. Farizeji nisu bili voljni priznati zlo koje je bilo u njima. Mi ne bismo smjeli napraviti istu pogrešku koju su počinili Farizeji.

Svi bismo se mi trebali prisjetiti 51. Psalma i reći: „Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ (Psalam 51,12)

Mi se Nedjeljom ne bismo smjeli okupljati u crkvi, jer je to tradicija i običaj. Morali bi se okupljati, jer smo svjesni svojih grijeha i potrebe da se naše srce pročisti.

Isus ne želi vidjeti nas kako smo puni sebe i kako mislimo da smo mi jedini pravi vjernici.

On ne želi da mu mi ukazujemo na popis dobrih djela koja smo mi napravili i s kojima se toliko ponosimo.

On ne želi ni naše milodare. Ni velike ni male.

Razvidno je iz današnjeg čitanja što Isus želi od nas – naše srce.

Slavili i častili mi Krista u crkvi, kod kuće, na poslu, štovanje koje će njemu biti po volji jest ono koje dolazi izravno iz našeg srca.

Ali zamolimo Boga neka nam ga popravi, jer sa srcem, u ovakvom  stanju, ne ćemo daleko dogurati.

Ivica Ursić/ivicaursic.com 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno