Connect with us

Istaknuto

JEDI MOLI VOLI

Published

on

Bijahu kao ovce bez pastira.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.

Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

Riječ Gospodnja.

 (Mk 6, 30-34)

Ako današnji čovjek nešto ne voli, pa čak i prezire, svakako je kada mu netko nešto želi pojasniti. Kada ga netko nečemu želi poučiti. Često čujemo izraze: „Ne soli mi pamet.“, „Ne mudruj.“, „Ne pravi se pametan.“…

Mrzimo kad nas ulove u neznanju, jer smo uvjereni kako mi sve znamo. Mi smo sveznadari. Hodajuće enciklopedije. I ispod časti nam je nekoga nešto priupitati, bilo za savjet, bilo za neki podatak, jer to onda znači da smo slabi, a slabost je danas jedan od največih krimena.

U ovonedjeljnom čitanju Isus ukazuje na dvije ljudske slabosti. Slabosti koje čovjeka prate čitav život. Jedna je u sferi tjelesnog, a druga u sferi duhovnog.

Isus umorne i gladne učenike poziva u osamu, na samotno mjesto, gdje će se odmoriti i nahraniti. U Isusovim riječima se osjeća nježnost i briga. Isus želi da se njegovi prijatelji odmore i oporave.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

I sam Isus je iscrpljen. Umoran je. I gladan.

Nažalost mi s nevjerojatnom lakoćom prelazimo preko nekih djelova Svetog pisma, držeći ih manje bitnima, pa čak i nevažnima. To su tzv. prijelazni retci koji često prethode nekim „glavnim događajima“ ili slijede iza njih.

Na primjer.

„A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.“ (Luka 5, 16)

„Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje“ (Marko 11, 12)

„I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.“ (Matej 8, 24)

„Odande otiđe u kraj tirski. I uđe u neku kuću. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti.“ (Marko 7, 24)

U ovim tzv. malim tekstovima možemo nazrijeti treptaje Isusovog ljuskog života. Života u kojem smo u stanju jasno prepoznati i svoj život. Pred očima vidimo Isusa koji ima potrebu povući se u osamu, njegovu želju biti sam i moliti se. Vidimo Isusa koji je gladan, kojemu se spava i koji ne želi neprestano biti u središtu pozornosti.

Ovi fragmenti ništa ne oduzimaju od Isusove božanske dimenzije. Dapače, još je povećavaju. Bog čitavog svemira biva gladan, pospan, on jede, odmara se, povlači se u osamu i tuguje.

U svim ovim svakodnevnim, tako zemaljskim, tako običnim, a ipak krucijalnim stvarima naš Bog je poput nas. Baš kroz ove detalje otkriva se nevjerojatna dimenzija utjelovljenja kao nečeg najboljeg što nam je Bog podario.

To je ta prva sfera ljudske naravi koja ukazuje na našu tjelesnu ograničenost, na naše slabosti i potrebe, koje svatko rješava na sebi svojstven način sukladno svojim mogućnostima i trenutačnim okolnostima.

Druga sfera, ona duhovna, duhovna glad, potreba oslikava se u ovonedjeljnom čitanju kroz prizor u kojem Isus suosjeća sa svijetom koji ustrajno prati njega i učenike.

„Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.“

Taj isti svijet Isus će uskoro i nahraniti ali u ovom trenutku on misli na onu drugu njihovu glad. Mi do u beskraj možemo nagađati o čemu je to Isus govorio mnoštvu koje mu se je učinilo „kao ovce bez pastira“ ali pravi sadržaj nikada ne ćemo saznati. Ono što znamo jest da se je Isus sažalio nad mnoštvom.

Bili su nalik ovcama bez pastira, koje lutaju kroz život bez cilja, nesigurne, jer nema nikog tko bi im dao sigurnost. Ovce bez pastira su ranjive, nisu u stanju voditi računa o sebi i potencijalno su izložene različitim ugrozama.

I što je Isus učinio?

Kaže evanđelist Marko: „…pa ih stane poučavati u mnogočemu.“

Poučavao ih je!

A što mi radimo u ovakvim i sličnim situacijama? Kako mi reagiramo?

Mi mislimo da je solucija za većinu problema dati ljudima više – stvari. Mi smo uvjereni da više novca sve rješava. Više različitih polica osiguranja. Više konja pod haubom. Više četvornih metara stambenog prostora. Više pari cipela. Više vježbanja. Više vitamina.

Mi smo uvjereni da nema baš neke velike koristi ako ljude budemo „poučavali“. Ljudima jednostavno treba dati što više „materijalnog“ ili još bolje „kruha i igara“ ili ako ih već treba nečemu „poučiti“ onda neka to bude kako zaraditi više novaca. I onda će svi biti bez problema. Svi sretni i veseli.

Sve što je duhovno to se ismijava kao nešto „neproduktivno“, kao nešto što usporava čovjeka u dosezanju veće „produktivnosti“. Ovaj mentalitet dobro je natopio današnjeg čovjeka. Impregnirao ga je. Nažalost uvukao se je i u Crkvu. Današnje svete mise sve su kraće, a propovijedi se odverglaju bez strasti i zanosa, a nažalost puno puta i bez Krista.

A mi danas slušamo i čitamo da kada je Isus vidio gomilu da je odmah znao što im treba. Naravno da su trebali jesti. Trebali su kruha. Pa i ribe. Zato im je Isus to i osigurao. Ali Isusova suosjećajnost tu se ne zaustavlja. Ona ide dalje. Ide dublje. Ide u onu drugu sferu. Sferu duhovnosti. Isusu je jasno da ljude treba nahraniti, ali da ih prije svega treba poučiti o mnogočemu. Prije svega o Bogu i o relacijama s Bogom i bližnjim.

Sigurno je da je masa toga dana slušala i upijala Isusove riječi. Ali kada je Isusovo učenje postalo kompleksnije i poglavito zahtjevnije za upiti i za progutati, kada je Isus počeo govoriti o uzimanju i nošenju križa, o smrti i žrtvi, masa se je prorijedila. Znamo koliko je njih ostalo u podnožju križa.

Samo oni koji su stvarno razumjeli Isusa i njegovo učenje, samo oni koji su ustrajali na Isusovom putu i koji su primili pouku i u njoj vidjeli smisao svega toga, samo ti su pronašli radost i novi život u svemu tome.

I otkrili su ljubav.

I nas treba poučavati. Neprestano. Jer trebamo shvatiti da smo bića koja funkcioniraju u dvije sfere. U tjelesnoj i u duhovnoj. U životu trebamo čuvati svoje ovozemaljsko tijelo, jer je Božji dar. Potrebno se je odmarati. Ali trebamo i raditi na svojoj duši ako želimo ustrajati uz Krista. Do kraja. I ući u njegovu ljubav.

„Ljubljeni,

ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga;

i svaki koji ljubi,

od Boga je rođen i poznaje Boga.“

(1 Ivan 4, 7)

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno