Connect with us

Društvo

JEDAN OD VODEĆIH SVJETSKIH MASONA ‘Došlo je vrijeme da izađemo iz sjene i otkrijemo namjere’

Objavljeno

- datum

 FRANCOIS PADOVANI – INTERVIEW       Možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Tajno društvo slobodnih zidara od pamtivijeka ima osebujan status u društvu. Tajnovitost je dio njihovog djelovanja. U Opatiji je nedavno održan 4. skup masona Balkana, odnosno 4th Annual Conference Masonic Union of the Balkans. Prisustvovao mu je i François Padovani, predsjednik globalne masonske asocijacije CLIPSAS. CLIPSAS, Centre de Liaison et d’Information des Puissances Signataires de l’Appel de Strasbourg su 1961. godine u Strasburgu osnovale masonske obedijencije koje su se težile ujediniti pod istu zastavu pluralizma i tolerancije, s ciljem jačanja međusobne povezanosti.

 
Francois Padovani je izabran za predsjednika u svibnju prošle godine u Buenos Airesu, s mandatom od tri godine. Susretljivošću čelnika Velike nacionalne lože Hrvatske, jedine hrvatske obedijencije sa središnjim sjedištem u Rijeci, omogućen nam je razgovor s predsjednikom masonske asocijacije CLIPSAS, Françoisom Padovanijem.

Za početak razgovara recite nam nekoliko riječi o samoj asocijaciji CLIPSAS?

– CLIPSAS je međunarodna asocijacija slobodnog zidarstva, takozvana »liberalna i adogmatska«, koja se, uz ostalo, odlikuje apsolutnom slobodom savjesti svakog pojedinog člana. To se, primjerice, najbolje očituje po pitanju vjere, zato što smatra da religijska pitanja u potpunosti pripadaju osobnoj sferi. Liberalno slobodno zidarstvo podržava društveni progres i napredak, bez kojih emancipacija i sloboda bivaju samo prazne riječi. CLIPSAS trenutno objedinjuje 114 raznih masonskih organizacija s preko 400 tisuća članova diljem svijeta. Biti na čelu takve globalne asocijacije za mene predstavlja ogromnu osobnu odgovornost, kao i užitak dijeljenja istih moralnih i etičkih vrijednosti s izvanrednim ljudima, u smislu ljudske solidarnosti, koji njeguju jednako intenzivnu želju za radom, kako na sebi samima, tako i na dobrobiti cijelog čovječanstva.

Slobodno zidarstvo je kompleksno. Možete li nam otkriti osnovne smjerove, te kazati što predstavlja »liberalno masonstvo«?

– Masonstvo je filozofski i idejno višeznačno i višestruko. Primjerice, moje sestre i moja braća mogu biti vjernici, koji prakticiraju ili ne prakticiraju vjeru, ateisti, budisti ili što drugo, to uopće nije važno, svi smo slobodni vjerovati ili ne vjerovati. Postoji također vrlo simbolično masonstvo koje radi jedino na bitku kao takvom, a manje na interakcijama s vanjskim svijetom. Naše liberalno masonstvo je izrazito posvećeno zajedničkom življenju, našem svijetu i našim društvenim i ljudskim pitanjima i brigama. Put kojim smo krenuli potiče nas na osobno poboljšanje, i ne samo to, pojmovi odgovornosti i dužnosti prema cijelom čovječanstvu za nas su temeljni. Želimo pridonijeti izgradnji ujednačenijeg, pravednijeg i bratskog svijeta, u kojem bi svatko mogao naći svoje mjesto, svijeta u kojem sloboda nije samo riječ i u kojem smo svi svjesni dužnosti prema bližnjemu, dužnosti poštovanja, solidarnosti, bratstva.


Žene su također prisutne u pojedinim ložama? Kako je došlo do toga?

– Ima mnogo ženskih obedijencija, kao i mješovitih, koje prihvaćaju žene kao članice. Postupak prijema je isti kao i za muškarce. U CLIPSAS-u ne poimamo mješovitost kao suprotnost muškaraca i žena, nego kao slobodnu i suglasnu komplementarnost, koja dopušta svakome da izrazi različite komponente svog bitka. Žene i muškarci moraju moći živjeti zajedno uz poštivanje svojih različitosti, bez ikakve diskriminacije, s istim temeljnim i neotuđivim pravima.

Jezik simbola 

Masoni se u svom djelovanju izričito koriste jezikom simbola. Možete li nam pojasniti neke od najzastupljenijih u vašim ritualima?

Piramida koju nazivamo delta ili trokut može simbolizirati elementarnu geometrijsku figuru koja proizlazi iz kutomjera i šestara, polazišta znanosti o građevinarstvu. Svevideće oko simbolizira, između ostalog, Sunce iz kojeg proizlaze život i svjetlost, ali i riječ, logos i velikog arhitekta. Slovo G najčešće podrazumijeva geometriju, jednu od 7 slobodnih umjetnosti.

Masonstvo djeluje širom svijeta.

– Sa svojih 114 obedijencija članica, rasprostranjenih na svim kontinentima, CLIPSAS je kao masonska asocijacija postigao jedan od svojih prvobitnih ciljeva: povezanost preko svih granica i oceana. Gdje god je potrebno, muškarci i žene slobodni zidari rade na otvaranju prostora slobode. Bez obzira na razinu gospodarskog i, općenito, civilizacijskog razvoja, posvuda želimo raditi na poštivanju drugog čovjeka, bratstva, solidarnosti, slobode savjesti, stvarnoj provedbi ljudskih prava…I na ovaj svijet implementirati vrijednosti koje branimo.

CLIPSAS razmatra probleme koji opterećuju našu civilizacijsku svakodnevicu.

– Naravno. Teme koje nas zaokupljaju su brojne, iste su kao u vas novinara a to je porast mržnje, multinacionalne sredine, prava žena, jednakost u mogućnostima, dužnostima, zdravlju, ljudska prava, globalno zagrijavanje, ljudsko dostojanstvo…

Pretpostavljam da se bavite i vrlo aktualnom temom religijskog fanatizma?

Hrvatski slobodni zidari

Masonstvo u Hrvatskoj?

– Da, imamo dosta članova i u vašoj državi. Velika nacionalna loža Hrvatske ima puno loža i članova diljem vaše prelijepe domovine. Cijenjena je članica svjetske masonske asocijacije CLIPSAS, a njeni dosadašnji uspjesi na promoviranju plemenitih ljudskih ideala su vidljivi i prepoznati na svim paralelama i meridijanima. U svim ložama diljem Hrvatske prakticira se prekrasno ljudsko i bratsko masonstvo. Vrlo sam ponosan i zadovoljan što sam u Opatiji, na godišnjem Kongresu masonske unije Balkana susreo divne osobe, dobre i velikodušne ljude s kojima sam razmijenio razmišljanja o mnogim aktualnim temama.

– U ovom složenom, problematičnom i neizvjesnom razdoblju, uloga slobodnog zidarstva je ponovno potvrđivanje načela i vrijednosti, što uključuje stavljanje ljudi u središte postavljanja pitanja i donošenja odluka. Kako se ultra nacionalizmi ponovno pojavljuju, sa svojim izljevima fanatizma, mržnjama iz prošlosti i ponekad teritorijalnim pretenzijama, više je nego ikada potrebno imati globalnu viziju i shvatiti da su naše sudbine isprepletene i da jedino što možemo jest graditi i razvijati se zajedno u suglasju s dostojanstvom i poštivanjem drugih.

Kako vidite razvoj projekta ujedinjene Europe?

– Europa je zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva, koje je usmjereno na cjelovit razvoj čovjeka i solidarni razvoj čovječanstva. Svi mi građani Europe, bili slobodni zidari ili ne, moramo zajedno pisati našu povijest. Kontakti među raznim obedijencijama su se posljednjih godina umnožili. U mnogim slučajevima, osobito na području kulture, veze s braćom i sestrama različitih europskih zemalja pokazuju nam da ideja izgradnje Europe temeljene na slobodnozidarskim postulatima slobode, jednakosti i bratstva nije himera. Često mislim na Jeana Monneta, koji je, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u vezi budućnosti Europe, odgovorio: »Nije važno jesmo li optimistični ili pesimistični, važno je da smo odlučni«. Slobodni zidari su oduvijek bili predvodnici, kao radnici i branitelji slobode, svjetovnosti i tolerancije, stavljajući na prvo mjesto svoju kvalitetu slobodnih mislioca. Odlučan sam promovirati međunarodno djelovanje obedijencija u korist sloboda i dostojanstva svih ljudi, a europske masonske organizacije mogu u tome biti jedna od pokretačkih sila.

Kakav je vaš stav o vjekovnim pričama o svojevrsnim masonskim urotama? Što je po vašem mišljenju okidač za sumnju u djelovanje masona?

– Diskurs prema kojemu bi se događaji, tragični ili štetni, objasnili tajnim urotničkim djelovanjem skupine zlonamjernih muškaraca prenose se gotovo od pamtivijeka. U vrijeme modernih društvenih mreža, ova vrsta sumnje dobiva posebnu rezonanciju.Također, ona odgovara jednom obliku intelektualne lijenosti – kako jednostavno objasniti složene probleme, pritom optužujući jednu skupinu ljudi. Mi nismo nikakvi urotnici. Slobodni zidari nadahnuti su naslijeđem prosvjetiteljstva koje je promoviralo kritičko razmišljanje, kulturu slušanja i drugih mišljenja, odnosno, sveopći društveni napredak. Naša društva i dalje i te kako trebaju ove vrline. Sve što je tajna je zastrašujuće. Masonski se put mora živjeti kao pravo i potpuno otkriće. Tajna naših rituala bitna je kako bi svi ostali slobodni na svom putu. No, možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Oda životu i znanju 

Koja je vaša agenda za 21. stoljeće?

– U svijetu u kojemu je sve kako vidimo u opadanju, gospodarstvo je loše, nasilje svakodnevno, gdje su ekstremističke ideologije jake i imaju svoje sljedbenike, mi masoni imamo drukčiji pogled na svijet. Masonski put je put buđenja, oslanjamo se na zajedničke vrijednosti kako bismo pokušali izgraditi bolje čovječanstvo i stvoriti jedno bolje sutra. Ono što nas povezuje je ta želja da se krene naprijed, svijest da ovakav svijet i društvo kao takvi nisu zadovoljavajući za nas, previše pitanja ostaje bez odgovora i nedostaju alati kojima bi pokušali pronaći barem mali dio odgovora na sve izazove današnjice. Slobodno zidarstvo postoji već stoljećima. Ono se danas mora, a CLIPSAS to treba snažno podržavati, angažirati na globalan način.

Otkrijte nam nešto više o ceremonijama unutar Lože?

– Kao što sam već rekao, neznanje može dovesti do straha, a strah do mržnje, pa čak i zlonamjernosti. Po definiciji i prisezi, masonski rituali jesu i moraju ostati poznati jedino članovima koji su inicirani. Slobodni zidari su slobodne žene i muškarci, koji su dali prisegu da će braniti, što god da se dogodi, bolje i prosvjetljenije čovječanstvo. Dakle, nema zastrašujućih ili bilo kakvih sličnih rituala, nikakvih postupaka ili pokušaja suprotnih ljudskom dostojanstvu i integritetu čovjeka. Ritual je istodobno učitelj, put i ukupnost našeg bitka. To je u osnovi oda životu, znanju i dijeljenju dobra. Sloboda je temeljna vrijednost slobodnog zidarstva. Mi nepokolebljivo branimo slobodu savjesti i svaki mason slobodan je pridružiti se društvu koje mu bolje odgovara prema vlastitim afinitetima. Svake godine pojedini masoni prestanu biti aktivni i mogu to potpuno slobodno činiti. Nismo sektaški ustrojeni i jako poštujemo obiteljske i osobne vrijednosti. Nema kazne za napuštanje masonstva. Svatko može otići na neko vrijeme ili zauvijek. Iznad svega smo slobodni u našim odabirima! Kao što sam rekao, slobodno zidarstvo nije tajna struktura, već je diskretna organizacija koja ne upravlja svijetom. Kad želimo nešto senzacionalno, koristimo poznatu teoriju velike zavjere. Kad bi masoni kontrolirali svijet, što nam nikada nije bio cilj, na ovome planetu bi bilo više jednakosti, vrijednosti koje branimo bi bile rasprostranjenije, financijski skandali manje uobičajeni… Biti slobodni zidar ne znači biti pohlepan za moći i kontrolom, nego biti potaknut željom da se dijeli i živi zajedno, vođen željom da se bude programer snova i sudjeluje u laboratoriju ideja za promjenu svijeta, pisanje drugačije, bolje ljudske i bratske budućnosti svih ljudi na Zemlji.

Recite nam nešto o djelovanju i utjecaju masona u Francuskoj u zadnjih 100 godina?

– Od Drugoga svjetskog rata, broj slobodnih zidara u raznim francuskim vladama se smanjio. Pravo pitanje nije u broju nego u snazi humanosti koju u sebi nose svi francuski slobodni zidari. Ukidanje smrtne kazne, ljudska prava, Liga naroda, svjetovno i obavezno javno obrazovanje, zajedništvo, sloboda udruživanja, razvod i slobodna zajednica, narodne banke, služenje vojnog roka, progresivni porez na dohodak, sindikalizam, pravo na pobačaj, laicizam, ukidanje ropstva, dekolonizacija i drugo. Toliko je važnih tema za koje su mnogi slobodni zidari slavni ili ne, dali svoj veliki doprinos, u anonimnosti ili pod svjetlima reflektora.

Politiku ostavljamo političarima 

Kao čovjek s vojnom karijerom iza sebe možete li nam bar natuknuti, ako ne otkriti, ima li među masonima osim političara i djelatnika tajne službe, te utječe li njihovo članstvo i na pojedina politička djelovanja, s obzirom na to da se uz masone veže velika moć?

– Sveukupno članstvo u mnogo masonskih organizacija, obedijencija, broji se u više milijuna. S obzirom na tako veliki broj, jasno da među njima ima ljudi najrazličitijih zvanja i zanimanja. Naglašavam da se masonstvo ne bavi politikom u užem smislu te riječi. No, pitanja koja dotiču našu svakodnevicu kao što su ljudska prava, kultura, zaštita okoliša, javno zdravstvo, edukacija, humanitarna pomoć, energija, razvoj čovječanstva u cjelini, predstavljaju teme koje potiču na razmišljanje sve slobodnomisleće ljude na zemlji, jednako tako i masone.

Postoji li razlika u funkcioniranju masonskih loža s područja Balkana i onih koji su dio zapadnih zemalja?

Masonska diskrecija

Možete li nam diplomatskim odgovorom potvrditi jesu li moćne žene u svjetskoj politici: Angela Merkel, Theresa May, Hillary Clinton pa i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović članice neke od masonskih loža?

– Jedan od temeljnih postulata slobodnog zidarstva je diskrecija. Dakle, kad bih i znao odgovor na vaše pitanje, ne bih ga mogao dati. Mogu samo potvrditi opće poznatu činjenicu da su mnoge poznate javne osobe bile članovi /članice masonskih loža.

– Uopće ne. Univerzalno masonstvo posvuda se rukovodi jedino i isključivo radom na usavršavanju čovjeka kao pojedinca, uz puno poštovanje svih moralnih i etičkih zakona koje krase plemenitu i humanu osobnost. Simbolizam i davna ezoterična učenja predstavljaju temelj tog proučavanja i rada na samome sebi.

Je li se na kongresu masona održanom u Opatiji razgovaralo i o vrućim političkim pitanjima vezano za Balkan?

– Ne. Politička pitanja ostavljamo političarima, onima čiji je to svakodnevni posao.

Za kraj, recite nam nešto o sebi i o vašem masonskom putu?

– Nakon vojne karijere postao sam djelatnik u javnoj službi. Radeći u svijetu politike shvaćam da ta sfera ima svoje granice. Također, djelujem u udruzi koja obučava mlade ljude raznim vještinama resocijalizacije. Sve više sam kroz svoje aktivnosti senzibiliziran i prema sveprisutnom problemu osamljenosti starijih osoba. Kroz život sam volontirao u brojnim udrugama, međutim osjećao sam da to nije bilo dovoljno. Bio sam nezadovoljan onim što mi je svakodnevica donosila, nešto mi je nedostajalo. Odlučio sam učiniti korake ka ezoteriji, koja me oduvijek zanimala, s ciljem daljnjeg rada na samome sebi. Najteže je bilo odlučiti se. Što se tiče pristupnih koraka prema članstvu u masonskom redu oni su jednostavni. Napisao sam pismo prijave u kojem sam kratko naveo tko sam, da tražim nešto više u životu i da vjerujem da mi masonstvo možda može to i donijeti. Potom sam čekao nekoliko mjeseci, upoznao sam nekoliko osoba s kojima sam razgovarao, razmjenjivao s njima razmišljanja… Svi ti lijepi susreti su me jačali. Zatim sam nastavio postupak pristupa u ovu časnu instituciju. Poduzimanje tog koraka dopustilo mi je da otpustim neka svoja ranija razmišljanja, postao sam tolerantniji te se još više angažirao oko izvjesnih ideja za opće dobro. (izvor: Sandy Uran/Novi list)

Komentari

Komentari

Društvo

NEPOZNATO O NAŠIMA U SVIJETU Hrvat u vrhu najvećega svjetskog naftnog diva

Objavljeno

- datum

U Rosnjeftu će razvijati duboka podmorska nalazišta nafte i plina, pogotovo na jugoistoku Rusije

U golemoj i kompleksnoj transakciji od 60 milijardi dolara prije tri dana stvorena je najveća svjetska naftna kompanija. Najveći ruski proizvođač nafte Rosnjeft preuzeo je tamošnju treću po veličini naftnu kompaniju TNK-BP i nastao je div koji proizvodi pet posto ukupne svjetske proizvodnje nafte i plina – prisjetimo se jednog starijeg napisa iz Vecernjeg i našeg slabog korištenja, top pozicioniranih Hrvata u svijetu.

Najkompleksnije na svijetu

A usporedo sa stvaranjem te naftne megakompanije, na njezino čelo imenovan je Hrvat. Riječ je o 59-godišnjem Sinjaninu Željku Runji, koji je prije tjedan dana postao potpredsjednik Rosnjefta za offshore projekte (odnosno nalazišta na moru) i jedan od samo 10 članova upravnog odbora Rosnjefta, na čijem čelu odnedavno sjedi Igor Sečin, bivši zamjenik i jedan od najbližih suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina. Na novu poziciju Runje je došao s mjesta potpredsjednika ruske podružnice američke naftne kompanije ExxonMobile, u kojoj je od 1997. do danas obnašao brojne zadaće u razvoju nalazišta Sakhalin 1. To su bogata podmorska nalazišta nafte kod otoka Sahalina, na jugoistoku Rusije, te pripadaju najkompleksnijim na svijetu, a važnu ulogu u njihovu razvoju odigrao je upravo Runje, koji slovi za jednog od vodećih stručnjaka za razvoj dubokih podmorskih nalazišta nafte i plina. Upravo će taj segment za Rosnjeft biti važan.

Kako je istaknuto u kompanijinom priopćenju nakon imenovanja Runje na potpredsjedničku poziciju, razvoj podmorskih nalazišta bit će jedan od ključnih smjerova razvoja kompanije, koji bi dugoročno trebao postati ključni generator kompanijinog rasta proizvodnje. Taj razvoj vodit će upravo Runje, a s obzirom na važnost tog posla i veličinu kompanije, može se zaključiti kako je on dolaskom u Rosnjeft postao i najviše pozicionirani Hrvat u povijesti svjetske naftne industrije.

Velika očekivanja

Željko Runje rođen je u Splitu 1954. godine, a djetinjstvo je proveo u Sinju gdje je završio osnovnu školu i prva tri razreda gimnazije. Kako je igrao košarku u lokalnom klubu, njegov talent prepoznali su treneri zagrebačke Lokomotive, današnje Cibone, pa se preselio u Zagreb, gdje je završio gimnaziju. Tada, uz pomoć Kreše Ćosića, dobiva stipendiju za studij na Sveučilištu Aljaske, gdje je završio školovanje i zaposlio se u jednoj lokalnoj naftnoj kompaniji. Tu kompaniju preuzeo je ExxonMobile, a Runje je 18 godina proveo radeći na poslovima vezanim uz razvoj i proizvodnju nalazišta u arktičkom dijelu Aljaske, Alžiru, Nigeriji, Angoli, Tajlandu i Australiji, prije nego što je preuzeo poziciju u Exxonovoj ruskoj ispostavi. Igrom slučaja, Runje će iz ExxonMobilea u Rosnjeft prijeći u trenutku kad je ruska kompanija svrgnula američku s pozicije najveće svjetske naftne kompanije kojom se trguje na burzi.

Preuzimanje TNK-BP-a najveća je svjetska poslovna transakcija od veljače 2009. i najveći posao te vrste u svjetskom energetskom sektoru u 13 godina. U skladu s tim, očekivanja od nove megakompanije su velika, a jedan od ključnih ljudi u njihovom ostvarenju bit će Runje. Iako je karijeru potpuno razvijao izvan domovine, za malu naciju poput Hrvatske činjenica da je jedan njezin pripadnik dosegnuo tako važnu poziciju u globalnom biznisu kao što je naftni biznis neosporno je velika i važna vijest.

Nakon što je došao na aktualnu poziciju pokazivao je zanimanje za ulaganje u Hrvatsku. Neki mediji su pisali da je Runje bio u delegaciji predvođenoj Sečinom koja je svojedobno došla pregovarati s Milanovićem i Vrdoljakom oko suradnje u istraživanju, preradi, skladištenju i transportu nafte između INA-e i ruske kompanije, no hrvatska je strana tada tvrdila kako MOL ne želi prodati dionice. Je li baš bilo tako, ili su mozda ‘hrvaski’ lobby-i procjenili da im iz džepa klizi zlatno jaje…

4,6 milijuna barela ekvivalenta nafte dn

4,6 milijuna barela ekvivalenta nafte dnevno bit će proizvodnja Rosnjefta nakon preuzimanja TNK/BP-a. Radi se o 5 posto ukupne svjetske proizvodnje ugljikovodika, dominantni dio otpada na naftu, a tek manji na prirodni plin

156.000 zaposlenih imat će Rosnjeft nakon preuzimanja TNK-BP-a. Tvrtka će samo u Rusiji imati otprilike 2600 benzinskih postaja

150 milijardi američkih dolara bili su kumulativni prihodi Rosnjefta i TNK-BP-a u 2011. godini. Očekuje se kako bi kroz sinergijske učinke i razvoj novih nalazišta ti prihodi tijekom idućih godina mogli biti i uvećani.

AUTOR MARKO BIOČINA

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

DR SJEPAN ŠTERC: U OVOME JE TAJNA Samo ovako Hrvati mogu opstati

Objavljeno

- datum

Refleksije  političkog sustava i funkcioniranja u njemu danas su vidljive praktički u svim djelatnostima u Hrvatskoj, a opća je neuređenost države, društva i javne scene dosegla gornju granicu prihvatljivosti s kojom se teško mladoj populaciji ostaje u Hrvatskoj.

Malo je toga pozitivnog i vrijednog što se događa i bilježi bitno uz takvo totalno dominiranje političkih zbivanja, djelovanje političkih aktera, političko obračunavanje s neistomišljenicima, pojavljivanje prosječnih aktera, besmisleno izjavljivanje i uopće, političko selektiranje i kontroliranje apsolutno svega u Hrvatskoj.

Politička dominacija nad racionalnim potrebama stanovništva i stranački diktat nad stručno-znanstvenim logičkim promišljanjima, preplavili su Hrvatsku do razine amortizacije svih ključnih aktivnosti, poteza i odluka, gotovo potpunog zaustavljanja reformi, blokiranja ozbiljnijih promjena potrebnih Hrvatskoj i negiranja višestranačke razlikovnosti. Ništa više od toga nije bitno osim priklanjanja jednoj i jedinoj ideji koju zagovara i izgovara predsjednik stranke, a podanici bez vlastitog stava ili najčešće njegovog osobnog negiranja u javnosti (misli se na negaciju stava), natjecateljski  se potvrđuju kao poželjni sljedbenici – piše dr. Stjepan Šterc u dnevno.hr.

Negacija suvremene Hrvatske

Uspostava takvog obrasca upravljanja Hrvatskom i jednosmjernog kanaliziranja odlučivanja prema samom političkom vrhu i praktički jednoj osobi, dovodi do blokiranja cjelokupnog sustava upravljanja i koncentriranja moći, u kojem su dopušteni i poželjni samo namješteni izljevi divljenja i potvrđivanja. Kao otprilike – njegova misao – naš put – iz poznatih i u knjizi objavljenih znanstvenih tumačenja izgovorenih misli koje same po sebi nisu ništa posebno značile, ali su narodu (masama) njihovo značenje imali potrebu pojašnjavati formalni znanstvenici partijske pripadnosti, negirajući pritom znanost, osobni integritet i elementarnu pamet.

Negacija je danas po istom obrascu još dodatno proširena na hrvatske nacionalne interese, hrvatski identitet i vrijednosti, očekivanja hrvatske mladosti, agresiju na Hrvatsku, vojnu pobjedu i oslobađanje zemlje, hrvatsko iseljeništvo i još puno toga što bi u suvremenoj Hrvatskoj trebalo biti neupitno svom njezinom stanovništvu, nezavisno od njegove različitosti po više osnova. Sužavanje političkog vrha i usmjeravanje prema njemu apsolutne moći, još veće posljedice ima u gospodarstvu, financijama, školstvu, znanosti, zdravstvu, kulturi, sudstvu i u brojnim drugim djelatnostima, koje sve više poprimaju oblike političkog funkcioniranja i prosuđivanja, umjesto stručno-znanstvenog.

Početna faza koncentracije moći u kojoj smo sada, zaista izgleda kao stvarna vladavina nad svime, a svjesnim se i planskim korištenjem prosječnih i uglavnom neobrazovanih kadrova iz spomenutog obrasca, nastoji učvrstiti. Problemi su hrvatske populacije pritom apsolutno irelevantni, odlazak mladih iz Hrvatske nebitan, stručnost samo dodatni teret, a glas razuma – neprijateljska propaganda. Silni raskorak između političke iluzije moći i objektivne svakodnevne stvarnosti vrlo nas brzo uvodi u sekundarnu fazu izgubljene realnosti u kojoj  postoje samo dva svijeta: njihov irealan svijet bezgrešnog vladanja s prosječnima, inače imunim na bilo kakve reakcije stručno-znanstvene javnosti i realan svijet s doživljajem složene svakodnevnice.

Razdvajanjem i raslojavanjem hrvatskog društva na taj se način stvara samo iluzija moći vladajućih, koja kao i svaka druga iluzija, ne može duže potrajati u sukobu sa stvarnošću, bez obzira na formalnu pozicijsku i kadrovsku pokrivenost i premreženost u državi i stranci. Privid hrvatske zbilje, slobode i dolazeće budućnosti, te ukupnog razvoja, opstanka i optimizma koji, neosporno, izravno i bez imalo osjećaja odgovornosti vladajućih za njegov ustroj usmjerava hrvatsku populaciju prema imigracijskim zemljama njihovih iseljenih predaka.

Irealan svijet nerazumijevanja stvarnosti

Najjednostavnije rečeno, politička i ukupna moć generirana iz stranačkog vrha, hrvatska je suvremena zbilja i obični ju promatrači političkih prilika, a pogotovo mlađa hrvatska populacija, doživljavaju kao pokoravanje hrvatskog društva i njegovo svođenje u okvire potrebne samo i isključivo stranačkim interesima i pojedinačnim potrebama dokazivanja vlastite snage, moći, pravovjernosti, opstanka i nepogrešivosti. Priklanjanjem, pak, formiranoj iluziji moći, moguće je osigurati pozicioniranje, uključivanje u kontrolu proračunskih financija i apsolutnu političku zaštićenost, a uvjerenost u ispravnost svih njihovih postupaka na javnoj je političkoj sceni dokaziva i samo retoričkim potvrđivanjem s dovoljno osmijeha upućenih stranačkom vrhu koji se vide. Dovoljno za stabilnost, osobnu mirnoću i osjećaj moći, nedodirljivosti, ispravnosti i nezamijenjivosti.

Iracionalno građenje nepogrešivosti političkih odluka i postupaka odvodi pojedince, namještene željom i procjenom političkog vrha, u irealan svijet nerazumijevanja stvarnosti u kojem nema odgovornosti, prihvaćanja dobronamjernih i stručno zasnovanih procjena i savjeta te ukupnog razumijevanja u najmanju ruku za većinu stanovništva složene hrvatske zbilje. Razdvajanje upravljačke elite od običnog puka u takvim je okolnostima očekivana posljedica, a stagnacija i razvojno zaostajanje samo su nastavak kontroliranog procesa nad Hrvatskom. Slučajnost? Teško razumljiva nakon svih zbivanja.

Utrošak je energije pritom prevelik, pa za djelovanje u općem interesu ponestaje vremena, snage, ljudi i volje, a procesi se oko nas odvijaju čistom inercijom, bez potrebnog planskog usmjeravanja. Opća je slika Hrvatske u takvim uvjetima poprimila obrise političkog mentoriranja o svemu, pa nije nikakvo čudo što Hrvatsku zaobilaze ozbiljnije strane investicije i što je visina financijskih doznaka hrvatskog iseljeništva na godišnjoj razina veća i vrjednija od njih.

Trajnost takvog modela vladanja ne može dugo potrajati, ali može ostaviti, i vjerojatno hoće, velike negativne posljedice po demografsku sliku Hrvatske, društvene vrijednosti, hrvatski identitet, vjerovanje u politički sustav i povjerenje u političke stranke, a na koncu i pojedince uključene u formalno političko djelovanje. Optimizam koji se traži od svih ostalih izvan stranačkog organizacijskog dohvata i posebno razumijevanje iluzije moći, uvijek je u osnovi opravdan, no ne može doći sam po sebi, već se uvijek treba poticati prepoznatljivim odlukama s vrha, postupanjima u kojima se vidi širi interes, izborom ljudi prema univerzalnim vrijednosnim kriterijima i uključivanjem stručne sposobnosti izvan vrlo često limitiranog stranačkog potencijala.

Nije  nemoguća misija kad se to želi…

Procjenjuje se kako bi se samo s nekoliko ključnih, strateških i prema ukupnoj hrvatskoj populaciji usmjerenih odluka, mogao vratiti toliko traženi optimizam, prekinuti gospodarska stagnacija, pokrenuti ukupni hrvatski društveni i prostorni potencijal, osloboditi građane bankarsko-financijskog stiska i vratiti vjerovanje u Hrvatsku kao zemlju u kojoj ima smisla ostati, boriti se i razvijati odnose sukladne uloženom trudu, obrazovnoj razini, odgovornosti, širini razumijevanja drugih (posebno slabijih i onih koji pomoć trebaju), altruizmu i uopće elementarnom ljudskom razumijevanju i postupanju. Nije to nemoguća misija kad se želi, Hrvatsku doživljava kao svoju zemlju i kad ti vlastita iluzija moći ne prekriva obzor ili kad ne slijediš interese drugih u stranačkom i regionalnom okruženju sasvim suprotne od idealizma utemeljenog na hrvatskim tradicijskim i civilizacijskim vrijednostima.

Međutim, uvijek ostaje isto pitanje i ista pomisao: Želi li se to uopće i kakvu to Hrvatsku zamišljaju nositelji zatvorene misli u isključivim stranačkim okvirima? Ne misle li, valjda, s vlastitom iluzijom moći kontrolirati i pokoriti vječnu ideju o hrvatskoj samostalnosti i slobodi, koju nikad u svom okruženju nisu mogli doživjeti, razumjeti, slijediti, zamisliti i za nju se u najtežim uvjetima i okolnostima boriti? Dajući pritom važnu ulogu u odlučivanju, tumačenju i javnom negiranju pojedincima sasvim suprotnih načela, s kojima je javni izazov hrvatskom puku prevelika negacija temelja nove hrvatske državnosti. Ne bi to bila u dugoj povijesti hrvatske borbe za samostalnost prva zabluda, niti prvo podcjenjivanje hrvatskog identiteta i ukupne snage, ali će vjerojatno biti zadnja u gospodarskim, društvenim i demografskim okolnostima u kojima se danas Hrvatska nalazi.

Može se kontrolirati stranku i izvršnu vlast podanicima i nagrađenim pripadnicima suprotnih političkih i svjetonazorskih načela u istim stranačkim redovima, može se postaviti čvrstu mrežu odlučivanja, može se sužavati krug ljudi koji odlučuju, može se sve usmjeriti prema samo jednom čovjeku i njegovom osjećaju, može se slijediti naputke zainteresiranih pojedinaca, grupa i organizacija, može se nesmiljeno obračunavati s drukčijim zamišljajem i u osnovi se puno toga može u iluziji moći. Privid svega toga što se može, ipak, postoji u dubini njihovih misli i osjećaja, a krajnje nezadovoljstvo ne mogu prekriti niti javni osmjesi, namještena mirnoća ili, pak, ushit okruženja koji postoji samo dok zadržavaš iluziju moći.

Previše je iskustva u strankama bilo upravo s takvim okruženjem, koje u konačnici prvo osjeti silazak i nestaje brzinom vjetra, slijedeći svoj sebični interes s drukčijom najavom. Uvijek, nažalost, ta nova najava ili nova pojava iz nekih glupih, interesnih i sebičnih razloga prihvaća takvo okruženje kao nastavak, nadgradnju i temelj vlastitog uspona. Zatvaranje začaranog hrvatskog kruga, rekli bi mnogi, koje ostavlja velike tragove.

Za naše koji dolaze…

Složili bismo se, puno se toga može u kratkom roku provoditi uspostavom moći, ali nikad to ne možeš prenijeti u cijelosti na većinsku populaciju i zadržavati kao dugoročno rješenje ili pak trajno, a naročito ne možeš pokoriti pozitivnu ideju koja kroz cijelu povijest postoji u većinskoj hrvatskoj populaciji. Pogotovo kad nisi dio nje. Prihvati li se to nezavisno od razloga potvrđivanja i formiranja iluzije moći jednostavnije je donositi ključne odluke, uvažiti racionalna rješenja utemeljena na stručnoj prosudbi i prihvatiti realnost. Povijest nas uči, pa čak i ova novija hrvatska, kako su se prihvaćanja nužnih promjena uvijek odvijala kroz političke sukobe uz nevjerojatnu strpljivost i tolerantnost hrvatske populacije koja cijelo vrijeme podnosi sve moguće zablude i sebičnosti, odlaske  i podcjenjivanja.

Uglavnom, strateške bi odluke trebale biti vezane za usmjeravanje akumuliranih sredstava u mirovinskim fondovima vezanim za drugi mirovinski stup, bogatstvo i idealizam hrvatskog iseljeništva, prostorni i društveni potencijal hrvatskog naroda, njegove znanstvene dosege, tradicijske vrijednosti i civilizacijske pomake, te redistribuciju državne uprave, ublažavanje birokratske stege i slično. Iluzija moći pritom neće biti od prevelike koristi. Želimo li Hrvatsku ostaviti našima koji dolaze…

Izvor: Stjepan Šterc/dnevno.hr

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

Mađarska masovno počela kupovati zlato, a gdje je tu Hrvatska?

Objavljeno

- datum

Mađarska je iznenadila europske analitičare: po prvi put nakon 30 godina središnja banka te zemlje objavila je vijest o naglom porastu svojih zlatnih rezervi.

Mađarska središnja banka, poznata kao Magyar Nemzeti Bank, zlato nije kupovala još od 1986.g., ali sada je odlučila prekinuti s tom praksom i u svega dva tjedna u listopadu kupila je čak 28,4 tona tog dragocjenog, plemenitog metala. Cijena kupnje procjenjuje se na 1,25 milijardi dolara.

Zerohedge

Tim je potezom količina zlata u mađarskim međunarodnim rezervama skočila čak 10 puta. U mađarskoj središnjoj banci, koja je već ranije izvršila repatrizaciju svojih zlatnih rezervi, uvjereni su, kako njihovo čuvanje unutar države odgovara međunarodnim tendencijama, podupire financijsku stabilnost zemlje i učvršćuje povjerenje prema mađarskom tržištu. Osim toga, regulator navodi, kako je zlato ostalo jedan od najsigurnijih instrumenata u svijetu, i da čak i u uvjetima normalnih tržišnih odnosa (a oni danas nisu takvi) osigurava stabilnost i povjerenje.

Ovaj posao mađarske središnje banke sa zlatom pozicionirao ju je na drugo mjesto u svijetu po količini kvartalne kupnje zlata. Lider kvartalnog kupovanja zlata, u prosječnoj količini  od 50-70 tona, u zadnje četiri godine ostaje ruska središnja banka – donosi Geopolitika.

Naglašavamo, kako je mađarski regulator odbio ovaj posao smatrati investicijskim, već navodi kako je zlato kupljeno zbog stabilnosti, poglavito u slučaju oživotvorenja negativnih scenarija na svjetskom tržištu.

Međutim, kupnja zlata može se pokazati i profitabilnom jer je, tehnički gledano, njegova cijena dosegnula svoj lokalni minimum i već je u tijeku iščekivanje njezinog rasta, iako još uvijek relativno sporom dinamikom. Općenito, zlato je složen aktiv za davanje prognoza i njegova cijena ne odražava uvijek ravnotežu ponude i potražnje i u mnogome ovisi o manipulacijama s burzovnim fjučersima. Osim toga, cijena zlata ima snažnu korelaciju s dolarom: što je američka valuta jača, zlato izgleda slabije i obratno.

Ali neovisno o svemu, većina financijskih stručnjaka zlato uvijek smatra sigurnim utočištem i ključnim elementom osiguranja financijske stabilnosti.

A gdje je u svemu ovom naša Hrvatska? Hrvatska narodna banks se svojih zlatnih rezervi već davno odrekla, valjda u ime sigurne zaštite od strane financijskih institucija Europske unije. One iste, koja upravo proživljava duboku krizu identiteta, a da ne govorimo o tamnim oblacima i rizicima sigurnosne i gospodarske prirode u nikad nestabilnijem svijetu.

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno