Connect with us

Društvo

JEDAN OD VODEĆIH SVJETSKIH MASONA ‘Došlo je vrijeme da izađemo iz sjene i otkrijemo namjere’

Objavljeno

- datum

 FRANCOIS PADOVANI – INTERVIEW       Možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Tajno društvo slobodnih zidara od pamtivijeka ima osebujan status u društvu. Tajnovitost je dio njihovog djelovanja. U Opatiji je nedavno održan 4. skup masona Balkana, odnosno 4th Annual Conference Masonic Union of the Balkans. Prisustvovao mu je i François Padovani, predsjednik globalne masonske asocijacije CLIPSAS. CLIPSAS, Centre de Liaison et d’Information des Puissances Signataires de l’Appel de Strasbourg su 1961. godine u Strasburgu osnovale masonske obedijencije koje su se težile ujediniti pod istu zastavu pluralizma i tolerancije, s ciljem jačanja međusobne povezanosti.

 
Francois Padovani je izabran za predsjednika u svibnju prošle godine u Buenos Airesu, s mandatom od tri godine. Susretljivošću čelnika Velike nacionalne lože Hrvatske, jedine hrvatske obedijencije sa središnjim sjedištem u Rijeci, omogućen nam je razgovor s predsjednikom masonske asocijacije CLIPSAS, Françoisom Padovanijem.

Za početak razgovara recite nam nekoliko riječi o samoj asocijaciji CLIPSAS?

– CLIPSAS je međunarodna asocijacija slobodnog zidarstva, takozvana »liberalna i adogmatska«, koja se, uz ostalo, odlikuje apsolutnom slobodom savjesti svakog pojedinog člana. To se, primjerice, najbolje očituje po pitanju vjere, zato što smatra da religijska pitanja u potpunosti pripadaju osobnoj sferi. Liberalno slobodno zidarstvo podržava društveni progres i napredak, bez kojih emancipacija i sloboda bivaju samo prazne riječi. CLIPSAS trenutno objedinjuje 114 raznih masonskih organizacija s preko 400 tisuća članova diljem svijeta. Biti na čelu takve globalne asocijacije za mene predstavlja ogromnu osobnu odgovornost, kao i užitak dijeljenja istih moralnih i etičkih vrijednosti s izvanrednim ljudima, u smislu ljudske solidarnosti, koji njeguju jednako intenzivnu želju za radom, kako na sebi samima, tako i na dobrobiti cijelog čovječanstva.

Slobodno zidarstvo je kompleksno. Možete li nam otkriti osnovne smjerove, te kazati što predstavlja »liberalno masonstvo«?

– Masonstvo je filozofski i idejno višeznačno i višestruko. Primjerice, moje sestre i moja braća mogu biti vjernici, koji prakticiraju ili ne prakticiraju vjeru, ateisti, budisti ili što drugo, to uopće nije važno, svi smo slobodni vjerovati ili ne vjerovati. Postoji također vrlo simbolično masonstvo koje radi jedino na bitku kao takvom, a manje na interakcijama s vanjskim svijetom. Naše liberalno masonstvo je izrazito posvećeno zajedničkom življenju, našem svijetu i našim društvenim i ljudskim pitanjima i brigama. Put kojim smo krenuli potiče nas na osobno poboljšanje, i ne samo to, pojmovi odgovornosti i dužnosti prema cijelom čovječanstvu za nas su temeljni. Želimo pridonijeti izgradnji ujednačenijeg, pravednijeg i bratskog svijeta, u kojem bi svatko mogao naći svoje mjesto, svijeta u kojem sloboda nije samo riječ i u kojem smo svi svjesni dužnosti prema bližnjemu, dužnosti poštovanja, solidarnosti, bratstva.


Žene su također prisutne u pojedinim ložama? Kako je došlo do toga?

– Ima mnogo ženskih obedijencija, kao i mješovitih, koje prihvaćaju žene kao članice. Postupak prijema je isti kao i za muškarce. U CLIPSAS-u ne poimamo mješovitost kao suprotnost muškaraca i žena, nego kao slobodnu i suglasnu komplementarnost, koja dopušta svakome da izrazi različite komponente svog bitka. Žene i muškarci moraju moći živjeti zajedno uz poštivanje svojih različitosti, bez ikakve diskriminacije, s istim temeljnim i neotuđivim pravima.

Jezik simbola 

Masoni se u svom djelovanju izričito koriste jezikom simbola. Možete li nam pojasniti neke od najzastupljenijih u vašim ritualima?

Piramida koju nazivamo delta ili trokut može simbolizirati elementarnu geometrijsku figuru koja proizlazi iz kutomjera i šestara, polazišta znanosti o građevinarstvu. Svevideće oko simbolizira, između ostalog, Sunce iz kojeg proizlaze život i svjetlost, ali i riječ, logos i velikog arhitekta. Slovo G najčešće podrazumijeva geometriju, jednu od 7 slobodnih umjetnosti.

Masonstvo djeluje širom svijeta.

– Sa svojih 114 obedijencija članica, rasprostranjenih na svim kontinentima, CLIPSAS je kao masonska asocijacija postigao jedan od svojih prvobitnih ciljeva: povezanost preko svih granica i oceana. Gdje god je potrebno, muškarci i žene slobodni zidari rade na otvaranju prostora slobode. Bez obzira na razinu gospodarskog i, općenito, civilizacijskog razvoja, posvuda želimo raditi na poštivanju drugog čovjeka, bratstva, solidarnosti, slobode savjesti, stvarnoj provedbi ljudskih prava…I na ovaj svijet implementirati vrijednosti koje branimo.

CLIPSAS razmatra probleme koji opterećuju našu civilizacijsku svakodnevicu.

– Naravno. Teme koje nas zaokupljaju su brojne, iste su kao u vas novinara a to je porast mržnje, multinacionalne sredine, prava žena, jednakost u mogućnostima, dužnostima, zdravlju, ljudska prava, globalno zagrijavanje, ljudsko dostojanstvo…

Pretpostavljam da se bavite i vrlo aktualnom temom religijskog fanatizma?

Hrvatski slobodni zidari

Masonstvo u Hrvatskoj?

– Da, imamo dosta članova i u vašoj državi. Velika nacionalna loža Hrvatske ima puno loža i članova diljem vaše prelijepe domovine. Cijenjena je članica svjetske masonske asocijacije CLIPSAS, a njeni dosadašnji uspjesi na promoviranju plemenitih ljudskih ideala su vidljivi i prepoznati na svim paralelama i meridijanima. U svim ložama diljem Hrvatske prakticira se prekrasno ljudsko i bratsko masonstvo. Vrlo sam ponosan i zadovoljan što sam u Opatiji, na godišnjem Kongresu masonske unije Balkana susreo divne osobe, dobre i velikodušne ljude s kojima sam razmijenio razmišljanja o mnogim aktualnim temama.

– U ovom složenom, problematičnom i neizvjesnom razdoblju, uloga slobodnog zidarstva je ponovno potvrđivanje načela i vrijednosti, što uključuje stavljanje ljudi u središte postavljanja pitanja i donošenja odluka. Kako se ultra nacionalizmi ponovno pojavljuju, sa svojim izljevima fanatizma, mržnjama iz prošlosti i ponekad teritorijalnim pretenzijama, više je nego ikada potrebno imati globalnu viziju i shvatiti da su naše sudbine isprepletene i da jedino što možemo jest graditi i razvijati se zajedno u suglasju s dostojanstvom i poštivanjem drugih.

Kako vidite razvoj projekta ujedinjene Europe?

– Europa je zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva, koje je usmjereno na cjelovit razvoj čovjeka i solidarni razvoj čovječanstva. Svi mi građani Europe, bili slobodni zidari ili ne, moramo zajedno pisati našu povijest. Kontakti među raznim obedijencijama su se posljednjih godina umnožili. U mnogim slučajevima, osobito na području kulture, veze s braćom i sestrama različitih europskih zemalja pokazuju nam da ideja izgradnje Europe temeljene na slobodnozidarskim postulatima slobode, jednakosti i bratstva nije himera. Često mislim na Jeana Monneta, koji je, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u vezi budućnosti Europe, odgovorio: »Nije važno jesmo li optimistični ili pesimistični, važno je da smo odlučni«. Slobodni zidari su oduvijek bili predvodnici, kao radnici i branitelji slobode, svjetovnosti i tolerancije, stavljajući na prvo mjesto svoju kvalitetu slobodnih mislioca. Odlučan sam promovirati međunarodno djelovanje obedijencija u korist sloboda i dostojanstva svih ljudi, a europske masonske organizacije mogu u tome biti jedna od pokretačkih sila.

Kakav je vaš stav o vjekovnim pričama o svojevrsnim masonskim urotama? Što je po vašem mišljenju okidač za sumnju u djelovanje masona?

– Diskurs prema kojemu bi se događaji, tragični ili štetni, objasnili tajnim urotničkim djelovanjem skupine zlonamjernih muškaraca prenose se gotovo od pamtivijeka. U vrijeme modernih društvenih mreža, ova vrsta sumnje dobiva posebnu rezonanciju.Također, ona odgovara jednom obliku intelektualne lijenosti – kako jednostavno objasniti složene probleme, pritom optužujući jednu skupinu ljudi. Mi nismo nikakvi urotnici. Slobodni zidari nadahnuti su naslijeđem prosvjetiteljstva koje je promoviralo kritičko razmišljanje, kulturu slušanja i drugih mišljenja, odnosno, sveopći društveni napredak. Naša društva i dalje i te kako trebaju ove vrline. Sve što je tajna je zastrašujuće. Masonski se put mora živjeti kao pravo i potpuno otkriće. Tajna naših rituala bitna je kako bi svi ostali slobodni na svom putu. No, možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Oda životu i znanju 

Koja je vaša agenda za 21. stoljeće?

– U svijetu u kojemu je sve kako vidimo u opadanju, gospodarstvo je loše, nasilje svakodnevno, gdje su ekstremističke ideologije jake i imaju svoje sljedbenike, mi masoni imamo drukčiji pogled na svijet. Masonski put je put buđenja, oslanjamo se na zajedničke vrijednosti kako bismo pokušali izgraditi bolje čovječanstvo i stvoriti jedno bolje sutra. Ono što nas povezuje je ta želja da se krene naprijed, svijest da ovakav svijet i društvo kao takvi nisu zadovoljavajući za nas, previše pitanja ostaje bez odgovora i nedostaju alati kojima bi pokušali pronaći barem mali dio odgovora na sve izazove današnjice. Slobodno zidarstvo postoji već stoljećima. Ono se danas mora, a CLIPSAS to treba snažno podržavati, angažirati na globalan način.

Otkrijte nam nešto više o ceremonijama unutar Lože?

– Kao što sam već rekao, neznanje može dovesti do straha, a strah do mržnje, pa čak i zlonamjernosti. Po definiciji i prisezi, masonski rituali jesu i moraju ostati poznati jedino članovima koji su inicirani. Slobodni zidari su slobodne žene i muškarci, koji su dali prisegu da će braniti, što god da se dogodi, bolje i prosvjetljenije čovječanstvo. Dakle, nema zastrašujućih ili bilo kakvih sličnih rituala, nikakvih postupaka ili pokušaja suprotnih ljudskom dostojanstvu i integritetu čovjeka. Ritual je istodobno učitelj, put i ukupnost našeg bitka. To je u osnovi oda životu, znanju i dijeljenju dobra. Sloboda je temeljna vrijednost slobodnog zidarstva. Mi nepokolebljivo branimo slobodu savjesti i svaki mason slobodan je pridružiti se društvu koje mu bolje odgovara prema vlastitim afinitetima. Svake godine pojedini masoni prestanu biti aktivni i mogu to potpuno slobodno činiti. Nismo sektaški ustrojeni i jako poštujemo obiteljske i osobne vrijednosti. Nema kazne za napuštanje masonstva. Svatko može otići na neko vrijeme ili zauvijek. Iznad svega smo slobodni u našim odabirima! Kao što sam rekao, slobodno zidarstvo nije tajna struktura, već je diskretna organizacija koja ne upravlja svijetom. Kad želimo nešto senzacionalno, koristimo poznatu teoriju velike zavjere. Kad bi masoni kontrolirali svijet, što nam nikada nije bio cilj, na ovome planetu bi bilo više jednakosti, vrijednosti koje branimo bi bile rasprostranjenije, financijski skandali manje uobičajeni… Biti slobodni zidar ne znači biti pohlepan za moći i kontrolom, nego biti potaknut željom da se dijeli i živi zajedno, vođen željom da se bude programer snova i sudjeluje u laboratoriju ideja za promjenu svijeta, pisanje drugačije, bolje ljudske i bratske budućnosti svih ljudi na Zemlji.

Recite nam nešto o djelovanju i utjecaju masona u Francuskoj u zadnjih 100 godina?

– Od Drugoga svjetskog rata, broj slobodnih zidara u raznim francuskim vladama se smanjio. Pravo pitanje nije u broju nego u snazi humanosti koju u sebi nose svi francuski slobodni zidari. Ukidanje smrtne kazne, ljudska prava, Liga naroda, svjetovno i obavezno javno obrazovanje, zajedništvo, sloboda udruživanja, razvod i slobodna zajednica, narodne banke, služenje vojnog roka, progresivni porez na dohodak, sindikalizam, pravo na pobačaj, laicizam, ukidanje ropstva, dekolonizacija i drugo. Toliko je važnih tema za koje su mnogi slobodni zidari slavni ili ne, dali svoj veliki doprinos, u anonimnosti ili pod svjetlima reflektora.

Politiku ostavljamo političarima 

Kao čovjek s vojnom karijerom iza sebe možete li nam bar natuknuti, ako ne otkriti, ima li među masonima osim političara i djelatnika tajne službe, te utječe li njihovo članstvo i na pojedina politička djelovanja, s obzirom na to da se uz masone veže velika moć?

– Sveukupno članstvo u mnogo masonskih organizacija, obedijencija, broji se u više milijuna. S obzirom na tako veliki broj, jasno da među njima ima ljudi najrazličitijih zvanja i zanimanja. Naglašavam da se masonstvo ne bavi politikom u užem smislu te riječi. No, pitanja koja dotiču našu svakodnevicu kao što su ljudska prava, kultura, zaštita okoliša, javno zdravstvo, edukacija, humanitarna pomoć, energija, razvoj čovječanstva u cjelini, predstavljaju teme koje potiču na razmišljanje sve slobodnomisleće ljude na zemlji, jednako tako i masone.

Postoji li razlika u funkcioniranju masonskih loža s područja Balkana i onih koji su dio zapadnih zemalja?

Masonska diskrecija

Možete li nam diplomatskim odgovorom potvrditi jesu li moćne žene u svjetskoj politici: Angela Merkel, Theresa May, Hillary Clinton pa i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović članice neke od masonskih loža?

– Jedan od temeljnih postulata slobodnog zidarstva je diskrecija. Dakle, kad bih i znao odgovor na vaše pitanje, ne bih ga mogao dati. Mogu samo potvrditi opće poznatu činjenicu da su mnoge poznate javne osobe bile članovi /članice masonskih loža.

– Uopće ne. Univerzalno masonstvo posvuda se rukovodi jedino i isključivo radom na usavršavanju čovjeka kao pojedinca, uz puno poštovanje svih moralnih i etičkih zakona koje krase plemenitu i humanu osobnost. Simbolizam i davna ezoterična učenja predstavljaju temelj tog proučavanja i rada na samome sebi.

Je li se na kongresu masona održanom u Opatiji razgovaralo i o vrućim političkim pitanjima vezano za Balkan?

– Ne. Politička pitanja ostavljamo političarima, onima čiji je to svakodnevni posao.

Za kraj, recite nam nešto o sebi i o vašem masonskom putu?

– Nakon vojne karijere postao sam djelatnik u javnoj službi. Radeći u svijetu politike shvaćam da ta sfera ima svoje granice. Također, djelujem u udruzi koja obučava mlade ljude raznim vještinama resocijalizacije. Sve više sam kroz svoje aktivnosti senzibiliziran i prema sveprisutnom problemu osamljenosti starijih osoba. Kroz život sam volontirao u brojnim udrugama, međutim osjećao sam da to nije bilo dovoljno. Bio sam nezadovoljan onim što mi je svakodnevica donosila, nešto mi je nedostajalo. Odlučio sam učiniti korake ka ezoteriji, koja me oduvijek zanimala, s ciljem daljnjeg rada na samome sebi. Najteže je bilo odlučiti se. Što se tiče pristupnih koraka prema članstvu u masonskom redu oni su jednostavni. Napisao sam pismo prijave u kojem sam kratko naveo tko sam, da tražim nešto više u životu i da vjerujem da mi masonstvo možda može to i donijeti. Potom sam čekao nekoliko mjeseci, upoznao sam nekoliko osoba s kojima sam razgovarao, razmjenjivao s njima razmišljanja… Svi ti lijepi susreti su me jačali. Zatim sam nastavio postupak pristupa u ovu časnu instituciju. Poduzimanje tog koraka dopustilo mi je da otpustim neka svoja ranija razmišljanja, postao sam tolerantniji te se još više angažirao oko izvjesnih ideja za opće dobro. (izvor: Sandy Uran/Novi list)

Komentari

Komentari

Društvo

ALEX BANNED! Aktivna cenzura kao specifičan oblik informacijskog rata

Objavljeno

- datum

Pojavom društvenih mreža za elitu se prvi put u 6000 godina ljudske civilizacije pojavio problem nemogućnosti kontroliranja informacija. Društvo sada može slobodno razmijenjivati misli, ideje i stavove.

Iako se novim generacijama to čini kao najnormalnja stvar, istina ne može biti dalje od toga. Slobodan tok informacija je novotarija, nešto čega nikada ranije nije bilo.

Takav proces doveo je u pitanje opstanak mnogih nedemokratskih ili prividno demokratskih struktura na vlasti. Prividno demokratske su one poput vladajuće elite u Hrvatskoj koja dubinski i sveobuhvatno kontrolira medije, obrazovni sustav, mogućnost zapošljavanja i sve ostale mehanizme društvene kontrole piše I. Pernar na logicno.com.

Ona nikada neće otvoreno priznati da vlada uz pomoć društvenog inženjeringa, tvrdit će da nije sve podređeno njenom o(p)stanku na vlasti, ali ako pogledate niz povezanih i nepovezanih detalja, bit će vam jasno da ne štedi načina i truda kako bi spriječila bilo kakve društvene promjene.

I tu dolazimo do aktera u informacijskom ratu, do onih koji pokušavaju promijeniti svijest društva dajući drugačije, alternativne informacije i poglede na stvarnost oko nas.

Takvi ljudi imaju velik broj pratitelja na društvenim mrežama jer mainstream ili bolje rečeno kontrolirani mediji svojim sadržajem ne mogu privući korisnike. Ljudima je dosadno to što oni objavljuju.

Iz tog razloga se nalazimo u paradoksalnoj situaciji da npr. moja facebook stranica ima veću aktivnost korisnika od gotovo svih etabliranih medija.

Ta činjenica poraznija je tim više što oni imaju na raspolaganju puno veće ljudske i materijalne resurse, puno veći broj objava, puno veću širinu tema, ali nemaju tzv. „zabranjeni sadržaj”. Nemaju teme o kojima se „ne smije pisati”, a koje ja npr. najviše volim jer upravo one generiraju najviše komentara i najživlje rasprave.

Međutim, koliko god ja djelovao subverzivno, moj rad ograničen je jezičnom barijerom budući da je 95% mojih objava na hrvatskom jeziku.

Međutim, neki ljudi se svojim objavama istaknu na globalnoj razini, navest ću primjer youtube kanala Alexa Jonesa, on je imao više od 2 milijuna pretplatnika, a njegovi videi pregledani su više od 1,6 milijarde puta. Njega su u jednom danu skinuli i facebook i youtube.

Abraka dabra i više ga nema, on je nestao s društvenih mreža, a taj kanal komunikacije bio je jedini, budući da niti jedan „alternativac” nema pristup mainstream medijima.

Pokušajte zamisliti koliko je uloženo truda i vremena da bi se napravio kanal kojeg prati dva milijuna ljudi i potom koliko je potrebno da se on jednostavno ukine. To vam govori o lakoći kojom vladajuća elita može destruktivno djelovati na razvoj kritičke svijesti u društvu.

Moram pritom napomenuti da ovdje nije pitanje slaganja ili neslaganja s Alexom Jonesom, na kraju krajeva, ja sam osobno ukazao na njegovo licemjerje. Ovdje se naprosto radi o tome hoće li naše društvo ići putem slobode ili neslobode. Hoće li informacije biti slobodno razmijenjivane ili ne. Hoće li ljudi prosuđivati što je istina na osnovu dostupnih informacija ili će to raditi netko drugi umjesto njih, određujući sadržaj (informacije) koji oni mogu vidjeti.

Alex Jones je samo prividno bitan u ovoj priči, on je samo najpoznatija meta cenzure, igrom slučaja se danas radi o njemu, već sutra će se raditi o nekom drugom (Ivan Pernar)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

(VIDEO/FOTO) OVO JE PRAVA TORCIDA! Naježit ćete se: RAJSKA DJEVO…

Objavljeno

- datum

Navijači Hajduka ponovo su napravili neviđeni ‘show’. Naime, u jednom su trenutku uoči utakmice torcidaši priredili sjajnu koreografiju, preko cijele tribine su kartonima napravili sliku Gospe i uglas otpjevali ‘Rajska djevo, kraljice Hrvata’.

Na transparentu ispod slike pisalo je na latinskom, ‘Advocatea fidelis Croatia’, odnosno, ‘vjerna zaštitnica Hrvata’.

Photo: Ivo Cagalj/PIXSELL
Podsjetimo, nogometaši Hajduka u prvoj su utakmici 3. pretkola Europske lige na Poljudu pred više od 25.000 gledatelja odigrali 0-0 protiv rumunjskog FCSB-a – donosi dnevno.hr.

Usprkos boljoj igri u većem dijelu susreta Hajduk nije uspio pronaći način kako da zatrese mrežu gostiju iz Bukurešta.

 

Hajduk je u prvih 45 minuta stvorio tri vrlo izgledne prilike, a prve dvije imali su njegovi bočni igrači. Prvo je u 12. minuti Fomitschow pucao sa 10-ak metara no vratar FCSB-a Balradean uspio je uhvatiti loptu, da bi samo minutu potom udarac s vrha kaznenog prostora okušao i Juranović, ali lopta je prohujala tik pored vratnice. U 35. minuti zaprijetio je i Ivanovski, ali njegov udarac glavom nije bio precizan.

U drugom poluvremenu ritam utakmice bio je mnogo slabiji, a Hajduk je najbolju priliku imao u samoj završnici. U 90. minuti Said je bio najviši u skoku nakon ubačaja iz kuta, pucao je pod vratnicu, ali Balgardean je sjajnom reakcijom uspio odbiti loptu u gredu. Doslovno u posljednjoj sekundi dvoboja FCSB je imao svoju jedinu pravu priliku za pogodak, no udarac Morutana iz velike blizine odlično je zaustavio Posavec.

Uzvratna utakmica igrat će se u Bukureštu za tjedan dana.

Pobjednik utakmice Hajduk – FCSB u 4. i posljednjem pretkolu igrat će protiv boljeg iz susreta Slovan Bratislava – Rapid Beč.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

SVJEDOKINJA ZA GLOBUS ‘Noću smo čuli pucnjavu…’

Objavljeno

- datum

Ulazak partizana u Zagreb 1945. (u krugu), grobnica ispred Pedagoške akademije (desno)

 MRAČNA TAJNA SAVSKE 77  Tko su ljudi ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici u centru Zagreba

I. H. (92), svjedokinja događaja iz svibnja 1945., kaže za Globus: “Noću smo čuli pucnjavu jer smo živjeli blizu Učiteljskog fakulteta. Bojali smo se… Ujutro sam vidjela veliki kvadrat razrovane zemlje, tragove svježe zatrpane jame. Nakon strijeljanja cijelo je dvorište bilo ograđeno žicom…”

Potkraj srpnja završena je prva faza istraživanja lokacije “Savska 77”, za koju se sumnja da je stratište poraženih ustaških i njemačkih vojnika ubijenih u svibnju 1945. godine, netom nakon oslobođenja Zagreba – donosi Globus u opsežnoj reportaži…

Zasad su ekshumirani posmrtni ostaci najmanje 25 osoba iz dviju masovnih i jedne pojedinačne grobnice u dvorištu Učiteljskog fakulteta (donedavno Pedagoška akademija). Ministarstvo branitelja izvijestilo je kako njihova Uprava za zatočene i nestale nastavlja s pripremom sljedeće faze terenskog istraživanja na istoj lokaciji u Savskoj 77. Iako u Ministarstvu branitelja nisu ulazili u detalje, ta sljedeća faza vjerojatno znači da će se istraživati i ostala mjesta u dvorištu i neposrednoj blizini zgrade Učiteljskog fakulteta, a koja su već ranije svjedoci naveli kao lokacije gdje su zakopana tijela ubijenih u svibnju 1945.

Reporteri Globusa razgovarali su s 93-godišnjom I. H. (podaci poznati redakciji), svjedokinjom tih događaja iz svibnja 1945.

“Sjećam se da je noću bilo pucnjave jer smo živjeli jako blizu tog mjesta. Ljudi u našem naselju bili su jako uznemireni, bojali smo se. Jednog jutra išla sam prema Savskoj cesti i prolazila uz potok, danas Gagarinov put, dakle uz samo dvorište današnjeg Učiteljskog fakulteta. Vidjela sam veliki kvadrat razrovane zemlje, tragove svježe zatrpane jame”, govori svjedokinja I. H. koja smatra da su u tu jamu bačena tijela žrtava ubijenih ispred današnjeg Učiteljskog fakulteta. Zgrade koju su, prije nego što je u svibnju 1945. došla komunistička vlast, za vrijeme Drugog svjetskog rata Nijemci koristili kao centar za regrutaciju vojnika.

Sama ubojstva u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta I. H. nije vidjela, međutim mjesto o kojemu priča kao grobnici tada ubijenih podudara se s rezultatima prve faze terenskog istraživanja Ministarstva branitelja, odnosno pronalaskom dviju masovnih grobnica i jednog pojedinačnog groba na lokaciji “Savska 77”. To se mjesto nalazi u dvorištu fakulteta, tik uz nekadašnji potok a danas ulicu Gagarinov put.

“Nakon strijeljanja cijelo je dvorište bilo ograđeno žicom, tamo se nije smjelo. Sjećam se da su nam ljudi koji su tamo bili zatvoreni, dok smo prolazili uz potok, prema Savskoj cesti, dobacivali papiriće na kojima su valjda ispisivali poruke svojim obiteljima… Neki su im kriomice pokušali baciti hranu… Bilo nas je strah, ja sam prolazila tim putem pognute glave… Išli smo ravno uz potok, nismo se zaustavljali. To su prizori kojih se i danas sjećam”, ispričala je za Globus I. H. u svom stanu u Vrbiku, naselju u kojem je i tada stanovala.

Događaji iz svibnja 1945., kaže, bili su joj posebno šokantni jer je njezina obitelj za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagala pokretu otpora, pripadnicima Komunističke partije.

Kaže da je njezina kuća nekad znala poslužiti kao privremeno sklonište članovima pokreta otpora koji su bježali pred ustaškim i njemačkim vlastima.

Svoje spoznaje o događajima iz svibnja 1945. godine I. H., skupa s još nekoliko svjedoka, ispričala je prije deset godina predstavnicima Hrvatskog odgovornog društva, građanske udruge koja se bavila istraživanjem lokacija stratišta iz Drugog svjetskog rata i vremena neposredno nakon rata.

“Za lokaciju moguće masovne grobnice u dvorištu Pedagoške akademije u Zagrebu prvi put sam doznao 2007. kad mi je u ruke došlo izvješće saborske komisije objavljeno 1999. Tamo stoji da je riječ o 300 žrtava, i to zatvorenika iz obližnjeg zatvora bačenih u jamu u dvorištu Akademije, nakon čega je teren poravnan i zasađeno raslinje. Meni se osobno činilo sve to blago rečeno čudno, pa i nevjerojatno, jer od izvješća saborske komisije je prošlo skoro deset godina, a nitko nije poduzeo ništa da se takva informacija činjenično potvrdi ili ospori”, govori Ivica Relković, koji je tada bio angažiran u spomenutoj udruzi.

Potom su, kaže, pokrenuli svoju istragu.

Željko Puhovski / CROPIX

“Da bismo testirali je li to uopće moguće potkrijepiti bilo kakvim potvrdama svjedoka, tiskali smo mali letak, ubacili ga u poštanske sandučiće u naselju Vrbik i čekali rezultat. Ne znam jesu li prošla i dva dana kada smo zaprimili prve pozive svjedoka na naš telefon. Od niza poziva, tri su nam se činila vrlo izazovna. Među njima je bila i svjedokinja koja je tada imala 19 godina. Tada smo shvatili da bi se iza vrlo neodređene natuknice saborske komisije mogla skrivati zaista teška i opterećujuća istina. Vrlo brzo smo snimili iskaze svjedoka.

Dobili smo precizno određene dvije moguće lokacije te još nekoliko s nešto manjom sigurnošću. I, naravno, potresne priče iz prve ruke te nekoliko iz obiteljskih prepričavanja. Neki od njih cijelo su vrijeme živjeli u neposrednoj blizini tih lokacija s tolikom sigurnošću o masovnim grobnicama da nikad nisu kročili u dvorište Pedagoške akademije, ni 53 godine nakon svibnja ‘45. Jedna je svjedokinja na pitanje tko bi sve mogao biti među žrtvama to prikazala tako da nam je citirala iskustvo svoje majke koja je iz šikare promatrala neke scene pogubljenja:

‘Pola ih je molilo Boga na hrvatskom, a pola na njemačkom.’ Tri glavne svjedokinje skicirale su nam ukupno pet mogućih lokacija: pravokutnu grobnicu uz južno krilo zgrade, dugi rov uz Gagarinov put i tri moguće lokacije sa sjeveroistočne strane Pedagoške akademije”, ispričao nam je Relković.

Sve materijale, iskaze, nacrte lokacija i podatke o svjedocima predali su potom, kaže, DORH-u i MUP-u.

“Nakon nekog vremena svjedoci su nam se javili s potvrdom da su ih nadležne službe posjetile i da su izravno ponovili svoja svjedočenja. Svjedoke treba uvažavati i pristupati im s povjerenjem, čak i kad nisu potpuno sigurni u svoja sjećanja, jer ta sjećanja su traumatična i potisnuta, ali ne i lažna. Nama se u tom periodu nije javio nijedan lažni svjedok”, zaključio je Ivica Relković.

I. H. kaže kako je nakon što je 2008. o događajima iz svibnja 1945. razgovarala s ljudima iz Hrvatskog odgovornog društva bila pozvana kao svjedok na lokaciju “Savska 77”. Tamo je, priča, na licu mjesta istražiteljima pokazala gdje je točno u svibnju 1945. vidjela svježe zatrpanu jamu.

Na naš upit o dosad poduzetim radnjama vezanim uz istragu lokacije “Savska 77”, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu kaže da kriminalistička istraga još traje te da počinitelji još nisu otkriveni.

“I dalje je u tijeku kriminalističko istraživanje te vršenje potrebnih provjera, a koje policijski službenici provode u suradnji s Upravom za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja. Dosadašnjim radom još uvijek nisu otkriveni počinitelji predmetnog kaznenog djela. Obzirom da je odredbom članka 206. f. Zakona o kaznenom postupku određeno da je postupanje tijekom izvida tajno, ne možemo detaljnije odgovoriti na Vaš upit”, poručili su nam iz Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu.

Prije nego što je 2016. godine razriješen dužnosti, šef Uprave za zatočene i nestale bio je pukovnik Ivan Grujić, kojem je poznata lokacija “Savska 77”.

“Činjenica je da se za Savsku 77 zna već dugo te da je ona evidentirana među poznate lokacije koje je svojevremeno istraživalo Ministarstvo unutarnjih poslova. S nama je MUP imao jednu zajedničku akciju za izradu popisa svih grobišta iz Drugog svjetskog rata”, rekao je Grujić.

Međutim, to što je neka lokacija već dugo poznata nadležnim državnim tijelima ne znači da će zbog toga biti na vrhu liste prioriteta za sveobuhvatno terensko istraživanje, pronalazak i obradu posmrtnih ostataka žrtava.

Prioriteti se određuju, objašnjava Grujić za Globus, prema procjeni ugroženosti posmrtnih ostataka na određenoj lokaciji, prema procjenama točnosti informacija o mogućim grobištima, prema tome koliko je moguće istražiti grobišta a da se pritom ne uništi infrastruktura i drugi objekti koji su naknadno izgrađeni na tim mjestima…

“Za vrijeme mog mandata sve lokacije su imale isti tretman, količina podataka koja je došla za neku lokaciju stavljena je na stol. A tada je sve podatke analizirala posebna komisija i potom predlagala listu prioriteta za istraživanja pojedinih lokacija. Komisija je imala 21 člana, među kojima su bili predstavnici Katoličke i Pravoslavne crkve, židovske zajednice, povjesničari te predstavnici nadležnih državnih institucija”, kaže.

Iz Grujićeva objašnjenja jasno je kako je dalek put od kvalitetne dojave o lokaciji nekog stratišta do početka terenskog istraživanja, a poslije i obrade posmrtnih ostataka.

Naravno, jedan od ograničavajućih faktora uvijek je i novac jer su takva sveobuhvatna terenska istraživanja masovnih grobnica vrlo skupa.

Grujić procjenjuje da na području cijele Hrvatske zasad postoje informacije o oko 800 lokacija koje kriju posmrtne ostatke žrtava iz Drugog svjetskog rata i vremena neposredno nakon rata, a da je zasad obrađena tek svaka deseta lokacija.

izvor: Globus    foto-ilustracija: Cropix

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno