Connect with us

Društvo

JEDAN OD VODEĆIH SVJETSKIH MASONA ‘Došlo je vrijeme da izađemo iz sjene i otkrijemo namjere’

Objavljeno

- datum

 FRANCOIS PADOVANI – INTERVIEW       Možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Tajno društvo slobodnih zidara od pamtivijeka ima osebujan status u društvu. Tajnovitost je dio njihovog djelovanja. U Opatiji je nedavno održan 4. skup masona Balkana, odnosno 4th Annual Conference Masonic Union of the Balkans. Prisustvovao mu je i François Padovani, predsjednik globalne masonske asocijacije CLIPSAS. CLIPSAS, Centre de Liaison et d’Information des Puissances Signataires de l’Appel de Strasbourg su 1961. godine u Strasburgu osnovale masonske obedijencije koje su se težile ujediniti pod istu zastavu pluralizma i tolerancije, s ciljem jačanja međusobne povezanosti.

 
Francois Padovani je izabran za predsjednika u svibnju prošle godine u Buenos Airesu, s mandatom od tri godine. Susretljivošću čelnika Velike nacionalne lože Hrvatske, jedine hrvatske obedijencije sa središnjim sjedištem u Rijeci, omogućen nam je razgovor s predsjednikom masonske asocijacije CLIPSAS, Françoisom Padovanijem.

Za početak razgovara recite nam nekoliko riječi o samoj asocijaciji CLIPSAS?

– CLIPSAS je međunarodna asocijacija slobodnog zidarstva, takozvana »liberalna i adogmatska«, koja se, uz ostalo, odlikuje apsolutnom slobodom savjesti svakog pojedinog člana. To se, primjerice, najbolje očituje po pitanju vjere, zato što smatra da religijska pitanja u potpunosti pripadaju osobnoj sferi. Liberalno slobodno zidarstvo podržava društveni progres i napredak, bez kojih emancipacija i sloboda bivaju samo prazne riječi. CLIPSAS trenutno objedinjuje 114 raznih masonskih organizacija s preko 400 tisuća članova diljem svijeta. Biti na čelu takve globalne asocijacije za mene predstavlja ogromnu osobnu odgovornost, kao i užitak dijeljenja istih moralnih i etičkih vrijednosti s izvanrednim ljudima, u smislu ljudske solidarnosti, koji njeguju jednako intenzivnu želju za radom, kako na sebi samima, tako i na dobrobiti cijelog čovječanstva.

Slobodno zidarstvo je kompleksno. Možete li nam otkriti osnovne smjerove, te kazati što predstavlja »liberalno masonstvo«?

– Masonstvo je filozofski i idejno višeznačno i višestruko. Primjerice, moje sestre i moja braća mogu biti vjernici, koji prakticiraju ili ne prakticiraju vjeru, ateisti, budisti ili što drugo, to uopće nije važno, svi smo slobodni vjerovati ili ne vjerovati. Postoji također vrlo simbolično masonstvo koje radi jedino na bitku kao takvom, a manje na interakcijama s vanjskim svijetom. Naše liberalno masonstvo je izrazito posvećeno zajedničkom življenju, našem svijetu i našim društvenim i ljudskim pitanjima i brigama. Put kojim smo krenuli potiče nas na osobno poboljšanje, i ne samo to, pojmovi odgovornosti i dužnosti prema cijelom čovječanstvu za nas su temeljni. Želimo pridonijeti izgradnji ujednačenijeg, pravednijeg i bratskog svijeta, u kojem bi svatko mogao naći svoje mjesto, svijeta u kojem sloboda nije samo riječ i u kojem smo svi svjesni dužnosti prema bližnjemu, dužnosti poštovanja, solidarnosti, bratstva.


Žene su također prisutne u pojedinim ložama? Kako je došlo do toga?

– Ima mnogo ženskih obedijencija, kao i mješovitih, koje prihvaćaju žene kao članice. Postupak prijema je isti kao i za muškarce. U CLIPSAS-u ne poimamo mješovitost kao suprotnost muškaraca i žena, nego kao slobodnu i suglasnu komplementarnost, koja dopušta svakome da izrazi različite komponente svog bitka. Žene i muškarci moraju moći živjeti zajedno uz poštivanje svojih različitosti, bez ikakve diskriminacije, s istim temeljnim i neotuđivim pravima.

Jezik simbola 

Masoni se u svom djelovanju izričito koriste jezikom simbola. Možete li nam pojasniti neke od najzastupljenijih u vašim ritualima?

Piramida koju nazivamo delta ili trokut može simbolizirati elementarnu geometrijsku figuru koja proizlazi iz kutomjera i šestara, polazišta znanosti o građevinarstvu. Svevideće oko simbolizira, između ostalog, Sunce iz kojeg proizlaze život i svjetlost, ali i riječ, logos i velikog arhitekta. Slovo G najčešće podrazumijeva geometriju, jednu od 7 slobodnih umjetnosti.

Masonstvo djeluje širom svijeta.

– Sa svojih 114 obedijencija članica, rasprostranjenih na svim kontinentima, CLIPSAS je kao masonska asocijacija postigao jedan od svojih prvobitnih ciljeva: povezanost preko svih granica i oceana. Gdje god je potrebno, muškarci i žene slobodni zidari rade na otvaranju prostora slobode. Bez obzira na razinu gospodarskog i, općenito, civilizacijskog razvoja, posvuda želimo raditi na poštivanju drugog čovjeka, bratstva, solidarnosti, slobode savjesti, stvarnoj provedbi ljudskih prava…I na ovaj svijet implementirati vrijednosti koje branimo.

CLIPSAS razmatra probleme koji opterećuju našu civilizacijsku svakodnevicu.

– Naravno. Teme koje nas zaokupljaju su brojne, iste su kao u vas novinara a to je porast mržnje, multinacionalne sredine, prava žena, jednakost u mogućnostima, dužnostima, zdravlju, ljudska prava, globalno zagrijavanje, ljudsko dostojanstvo…

Pretpostavljam da se bavite i vrlo aktualnom temom religijskog fanatizma?

Hrvatski slobodni zidari

Masonstvo u Hrvatskoj?

– Da, imamo dosta članova i u vašoj državi. Velika nacionalna loža Hrvatske ima puno loža i članova diljem vaše prelijepe domovine. Cijenjena je članica svjetske masonske asocijacije CLIPSAS, a njeni dosadašnji uspjesi na promoviranju plemenitih ljudskih ideala su vidljivi i prepoznati na svim paralelama i meridijanima. U svim ložama diljem Hrvatske prakticira se prekrasno ljudsko i bratsko masonstvo. Vrlo sam ponosan i zadovoljan što sam u Opatiji, na godišnjem Kongresu masonske unije Balkana susreo divne osobe, dobre i velikodušne ljude s kojima sam razmijenio razmišljanja o mnogim aktualnim temama.

– U ovom složenom, problematičnom i neizvjesnom razdoblju, uloga slobodnog zidarstva je ponovno potvrđivanje načela i vrijednosti, što uključuje stavljanje ljudi u središte postavljanja pitanja i donošenja odluka. Kako se ultra nacionalizmi ponovno pojavljuju, sa svojim izljevima fanatizma, mržnjama iz prošlosti i ponekad teritorijalnim pretenzijama, više je nego ikada potrebno imati globalnu viziju i shvatiti da su naše sudbine isprepletene i da jedino što možemo jest graditi i razvijati se zajedno u suglasju s dostojanstvom i poštivanjem drugih.

Kako vidite razvoj projekta ujedinjene Europe?

– Europa je zemljopisna i povijesna kolijevka slobodnog zidarstva, koje je usmjereno na cjelovit razvoj čovjeka i solidarni razvoj čovječanstva. Svi mi građani Europe, bili slobodni zidari ili ne, moramo zajedno pisati našu povijest. Kontakti među raznim obedijencijama su se posljednjih godina umnožili. U mnogim slučajevima, osobito na području kulture, veze s braćom i sestrama različitih europskih zemalja pokazuju nam da ideja izgradnje Europe temeljene na slobodnozidarskim postulatima slobode, jednakosti i bratstva nije himera. Često mislim na Jeana Monneta, koji je, kad su ga pitali je li optimističan ili pesimističan u vezi budućnosti Europe, odgovorio: »Nije važno jesmo li optimistični ili pesimistični, važno je da smo odlučni«. Slobodni zidari su oduvijek bili predvodnici, kao radnici i branitelji slobode, svjetovnosti i tolerancije, stavljajući na prvo mjesto svoju kvalitetu slobodnih mislioca. Odlučan sam promovirati međunarodno djelovanje obedijencija u korist sloboda i dostojanstva svih ljudi, a europske masonske organizacije mogu u tome biti jedna od pokretačkih sila.

Kakav je vaš stav o vjekovnim pričama o svojevrsnim masonskim urotama? Što je po vašem mišljenju okidač za sumnju u djelovanje masona?

– Diskurs prema kojemu bi se događaji, tragični ili štetni, objasnili tajnim urotničkim djelovanjem skupine zlonamjernih muškaraca prenose se gotovo od pamtivijeka. U vrijeme modernih društvenih mreža, ova vrsta sumnje dobiva posebnu rezonanciju.Također, ona odgovara jednom obliku intelektualne lijenosti – kako jednostavno objasniti složene probleme, pritom optužujući jednu skupinu ljudi. Mi nismo nikakvi urotnici. Slobodni zidari nadahnuti su naslijeđem prosvjetiteljstva koje je promoviralo kritičko razmišljanje, kulturu slušanja i drugih mišljenja, odnosno, sveopći društveni napredak. Naša društva i dalje i te kako trebaju ove vrline. Sve što je tajna je zastrašujuće. Masonski se put mora živjeti kao pravo i potpuno otkriće. Tajna naših rituala bitna je kako bi svi ostali slobodni na svom putu. No, možda nam je došlo vrijeme da bolje priopćimo svoje namjere bez otkrivanja naših obreda. Mi slobodni zidari koji živimo u slobodnim zemljama, moramo se otvoriti, ne bojati se naših razlika, ne bojati se da budemo glas koji se čuje, put koji se vidi, moramo izaći iz sjene!

Oda životu i znanju 

Koja je vaša agenda za 21. stoljeće?

– U svijetu u kojemu je sve kako vidimo u opadanju, gospodarstvo je loše, nasilje svakodnevno, gdje su ekstremističke ideologije jake i imaju svoje sljedbenike, mi masoni imamo drukčiji pogled na svijet. Masonski put je put buđenja, oslanjamo se na zajedničke vrijednosti kako bismo pokušali izgraditi bolje čovječanstvo i stvoriti jedno bolje sutra. Ono što nas povezuje je ta želja da se krene naprijed, svijest da ovakav svijet i društvo kao takvi nisu zadovoljavajući za nas, previše pitanja ostaje bez odgovora i nedostaju alati kojima bi pokušali pronaći barem mali dio odgovora na sve izazove današnjice. Slobodno zidarstvo postoji već stoljećima. Ono se danas mora, a CLIPSAS to treba snažno podržavati, angažirati na globalan način.

Otkrijte nam nešto više o ceremonijama unutar Lože?

– Kao što sam već rekao, neznanje može dovesti do straha, a strah do mržnje, pa čak i zlonamjernosti. Po definiciji i prisezi, masonski rituali jesu i moraju ostati poznati jedino članovima koji su inicirani. Slobodni zidari su slobodne žene i muškarci, koji su dali prisegu da će braniti, što god da se dogodi, bolje i prosvjetljenije čovječanstvo. Dakle, nema zastrašujućih ili bilo kakvih sličnih rituala, nikakvih postupaka ili pokušaja suprotnih ljudskom dostojanstvu i integritetu čovjeka. Ritual je istodobno učitelj, put i ukupnost našeg bitka. To je u osnovi oda životu, znanju i dijeljenju dobra. Sloboda je temeljna vrijednost slobodnog zidarstva. Mi nepokolebljivo branimo slobodu savjesti i svaki mason slobodan je pridružiti se društvu koje mu bolje odgovara prema vlastitim afinitetima. Svake godine pojedini masoni prestanu biti aktivni i mogu to potpuno slobodno činiti. Nismo sektaški ustrojeni i jako poštujemo obiteljske i osobne vrijednosti. Nema kazne za napuštanje masonstva. Svatko može otići na neko vrijeme ili zauvijek. Iznad svega smo slobodni u našim odabirima! Kao što sam rekao, slobodno zidarstvo nije tajna struktura, već je diskretna organizacija koja ne upravlja svijetom. Kad želimo nešto senzacionalno, koristimo poznatu teoriju velike zavjere. Kad bi masoni kontrolirali svijet, što nam nikada nije bio cilj, na ovome planetu bi bilo više jednakosti, vrijednosti koje branimo bi bile rasprostranjenije, financijski skandali manje uobičajeni… Biti slobodni zidar ne znači biti pohlepan za moći i kontrolom, nego biti potaknut željom da se dijeli i živi zajedno, vođen željom da se bude programer snova i sudjeluje u laboratoriju ideja za promjenu svijeta, pisanje drugačije, bolje ljudske i bratske budućnosti svih ljudi na Zemlji.

Recite nam nešto o djelovanju i utjecaju masona u Francuskoj u zadnjih 100 godina?

– Od Drugoga svjetskog rata, broj slobodnih zidara u raznim francuskim vladama se smanjio. Pravo pitanje nije u broju nego u snazi humanosti koju u sebi nose svi francuski slobodni zidari. Ukidanje smrtne kazne, ljudska prava, Liga naroda, svjetovno i obavezno javno obrazovanje, zajedništvo, sloboda udruživanja, razvod i slobodna zajednica, narodne banke, služenje vojnog roka, progresivni porez na dohodak, sindikalizam, pravo na pobačaj, laicizam, ukidanje ropstva, dekolonizacija i drugo. Toliko je važnih tema za koje su mnogi slobodni zidari slavni ili ne, dali svoj veliki doprinos, u anonimnosti ili pod svjetlima reflektora.

Politiku ostavljamo političarima 

Kao čovjek s vojnom karijerom iza sebe možete li nam bar natuknuti, ako ne otkriti, ima li među masonima osim političara i djelatnika tajne službe, te utječe li njihovo članstvo i na pojedina politička djelovanja, s obzirom na to da se uz masone veže velika moć?

– Sveukupno članstvo u mnogo masonskih organizacija, obedijencija, broji se u više milijuna. S obzirom na tako veliki broj, jasno da među njima ima ljudi najrazličitijih zvanja i zanimanja. Naglašavam da se masonstvo ne bavi politikom u užem smislu te riječi. No, pitanja koja dotiču našu svakodnevicu kao što su ljudska prava, kultura, zaštita okoliša, javno zdravstvo, edukacija, humanitarna pomoć, energija, razvoj čovječanstva u cjelini, predstavljaju teme koje potiču na razmišljanje sve slobodnomisleće ljude na zemlji, jednako tako i masone.

Postoji li razlika u funkcioniranju masonskih loža s područja Balkana i onih koji su dio zapadnih zemalja?

Masonska diskrecija

Možete li nam diplomatskim odgovorom potvrditi jesu li moćne žene u svjetskoj politici: Angela Merkel, Theresa May, Hillary Clinton pa i naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović članice neke od masonskih loža?

– Jedan od temeljnih postulata slobodnog zidarstva je diskrecija. Dakle, kad bih i znao odgovor na vaše pitanje, ne bih ga mogao dati. Mogu samo potvrditi opće poznatu činjenicu da su mnoge poznate javne osobe bile članovi /članice masonskih loža.

– Uopće ne. Univerzalno masonstvo posvuda se rukovodi jedino i isključivo radom na usavršavanju čovjeka kao pojedinca, uz puno poštovanje svih moralnih i etičkih zakona koje krase plemenitu i humanu osobnost. Simbolizam i davna ezoterična učenja predstavljaju temelj tog proučavanja i rada na samome sebi.

Je li se na kongresu masona održanom u Opatiji razgovaralo i o vrućim političkim pitanjima vezano za Balkan?

– Ne. Politička pitanja ostavljamo političarima, onima čiji je to svakodnevni posao.

Za kraj, recite nam nešto o sebi i o vašem masonskom putu?

– Nakon vojne karijere postao sam djelatnik u javnoj službi. Radeći u svijetu politike shvaćam da ta sfera ima svoje granice. Također, djelujem u udruzi koja obučava mlade ljude raznim vještinama resocijalizacije. Sve više sam kroz svoje aktivnosti senzibiliziran i prema sveprisutnom problemu osamljenosti starijih osoba. Kroz život sam volontirao u brojnim udrugama, međutim osjećao sam da to nije bilo dovoljno. Bio sam nezadovoljan onim što mi je svakodnevica donosila, nešto mi je nedostajalo. Odlučio sam učiniti korake ka ezoteriji, koja me oduvijek zanimala, s ciljem daljnjeg rada na samome sebi. Najteže je bilo odlučiti se. Što se tiče pristupnih koraka prema članstvu u masonskom redu oni su jednostavni. Napisao sam pismo prijave u kojem sam kratko naveo tko sam, da tražim nešto više u životu i da vjerujem da mi masonstvo možda može to i donijeti. Potom sam čekao nekoliko mjeseci, upoznao sam nekoliko osoba s kojima sam razgovarao, razmjenjivao s njima razmišljanja… Svi ti lijepi susreti su me jačali. Zatim sam nastavio postupak pristupa u ovu časnu instituciju. Poduzimanje tog koraka dopustilo mi je da otpustim neka svoja ranija razmišljanja, postao sam tolerantniji te se još više angažirao oko izvjesnih ideja za opće dobro. (izvor: Sandy Uran/Novi list)

Komentari

Oglasi
Komentari

Društvo

SMRTONOSNA VLADAVINA OLIGARHIJE

Objavljeno

- datum

Oligarhijska vladavina je prema Aristotelu označena kao izopačeni oblik vladavine. Pripadnike oligarhije nije briga za sposobnost, inteligencije, poštenje, racionalnost, sposobnost samožrtvovanja ili za opće dobro. Oni su perverzni, deformirani i uništavaju vladajući sustav radi svojih trenutačnih interesa, stavljajući svoju kratkoročnu dobit ispred budućnosti.

„Pravi oblici vladanja su oni u kojima jedan, malobrojni ili mnogi vladaju tako da im je cilj opći interes, ali oblici vladavina u kojoj se vlada prema privatnom interesu bilo jednoga, malobrojnih ili mnogih je izopačenost,“ tako piše Aristotel.

Klasičar,  Peter L.P. Simpson naziva ove izopačenosti „oligarhskom sofisterijom ili izvrtanjem“ što znači da kad oligarhija jednom dođe i zauzme vlast racionalni, smisleni odgovori na društvene, gospodarske i političke probleme se zanemaruju da bi se podhranjivalo nazasitnu pohlepu. Zadnji stupanj svake civilizacije obilježava oligarhijska perverzija koja izjeda strukturu države.

Ovi zli oblici vladanja imaju zajednička obilježja kojih je najveći broj već Aristotel dobro shvatio.

Oligarsi, kako o njima govore oni koji ih opisuju, urušavaju državnu administraciu, povećavaju deficit i opseg i snagu zakonske prisile, vojske, da bi zaštitili svoje globalne poslovne interese i osigurali unutarnju društvenu kontrolu. Puste da atrofiraju oni dijelovi države koji služe općem dobru u ime deregulacije (ukidanjem zakona) i štednje. Oni dijelovi kojima oligarhija uvećava svoju moć su nacionalna sigurnost, ekonomski rast i red i zakon.

Na primjer: oligarhija odgaja svoju djecu u privatnim školama i kupuje im pristup na elitna sveučilišta /To  je način na koji je osrednji student kao Jared Kushner otišao na Harvard, a Donald Trump na Universitiy of Pennsylvania). Tako oni ne vide potrebe za dobro javno obrazovanje najšireg sloja stanovništva.

Oligarsi si mogu platiti najskuplje odvjetnike da za njih i njihove obitelji riješe sukobe sa zakonom. U njihovim očima nema potrebe da zakonsko predstavljanje siromašnih. Ako oligarh ne putuje privatnim mlaznjakom, autobusom ili vlakom dopuštaju si privilegij da oštete putnike u „ekonomskoj“ klasi. Oni ne koriste podzemne željeznice, autobuse, vlakove i oni režu fondove za njihovo održavanje i poboljšanje njihovih usluga. Oligarsi imaju privatne klinike i privatne liječnike tako da ne moraju plaćati za javno zdravstvo i Medicare (Osiguranje).

Oligarsi mrze tisak ako osvijetli njihovu korupciju i laži. Zato oni pokupuju kontrolne sustave informacija i guraju svoje kritičare na margine društva. To će ubrzati ukidanjem neutralnosti mreže.

Oligarsi ne ljetuju na javnim plažama ni u javnim parkovima. Oni posjeduju svoju vlastitu zemlju i nekretnine  u kojima je nama pristup zabranjen. Oni ne vide razloga za održavanje javnih parkova i zaštitu zemlje koja nije u njihovom vlasništvu. Oni tu zemlju daju drugim oligarsima da iz nje izvlače profit. Oligarsi cinično gledaju na zakone kao na mehanizme ozakonjenja svojih prevara i pljačke. Oni se koriste svojim lobistima u državnom zakonodavstvu da ishode zakone kojima povećavaju svoju zaštitu i bogatstvo izbjegavanjem poreza i drugih obveza. Oligarsi ne dopuštaju slobodne i pravedne izbore. Oni koriste prekrajanje izbornih okruga i financijske doprinose u kampanji da osiguraju da drugi oligarsi budu izabrani na određene položaje uvijek iznova. Mnogi vladaju bez oporbe.

Oligarsi protiv radnika, zaštite okoliša, kulture …

Oligarsi gledaju na zaštitu okoliša  ili na zaštitu radnika kao na zapreku za postizanje profita i ukidaju ih. Oligarsi prenose industriju u Meksiko ili Kinu radi uvećanja svog bogatstva dok osiromašuju američkog radnika i ostavljaju američke gradove u ruševinama. Oligarsi su malograđani. Oni su gluhi, glupi i slijepi za velika umjetnička djela. Uživaju u spektaklima, patriotskom kiču i zabavi za razbibrigu. Oni preziru umjetnike i intelektualce koji promiču vrline i samokritičnost jer je to u opreci spram volje za moć, želje za slavom i bogatstvom. Oligarsi uvijek zameću rat protiv kulture napadajući je kao elitističku, nevažnu i nemoralnu i  režu joj financijsku potporu. Na sve socijalne službe i institucije kao i programe za rješavanje stambenih problema, javnih parkova, hrane za starije, za projekte infrastrukture, soijalne sigurnosti i blagostanja, oligarsi gledaju kao na bacanje novca ili isti bivaju predani oligarsima na upravljanje da mogu od njih ubirati profit dok ih ne unište.

Oligarski i njihova djeca ne služe vojsku

Oligarsi koji ne služe vojsku i osiguravaju svoju djecu od služenja u vojsci predstavljaju se kao veliki domoljubi. Oni napadaju one koji su protiv njih kao antiamerikance, izdajice i agente stranih sila. Oni koriste patriotski riječnik da usmjere mržnju prema onima koji ih kritiziraju i na taj način opravdavaju vlastite zločine. Oni svijet gledaju u crno – bijelom i  dijele ga na one koji su im lojalni i na one koji su im neprijatelji. Ovo svoje uvjerenje i sustav vjere prenose i na vanjske poslove. Diplomacija se napušta i nju zamjenjuju okrutne prijetnje i korištenje sile bez kriterija kao najprihvatljiviji oblik odnosa svojstvenih despotima.

Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva

Ovo je mala rasprava koja pokazuje da živimo u oligarhijskoj državi. Najbogatiji 1% američkih obitelji kontrolira 40% nacionalnog bogatstva, a ista je statistika gledana globalno. Najbogatiji 1% svijetskog stanovništva posjeduje gotovo polovicu ukupnog svjetskog bogatstva. Ovo se  bogatstvo prevodi u političku moć. Politolozi Martin Gilens s Princetona i Benjamin Page sa Sjeverozapadnog /sveučilišta/ su nakon ispitivanja razlika u javnom mnijenju grupa svrstanih prema dohotku zaključili: U Sjedinjenim Državama rezultati pokazuju da većina ne upravlja, bar ne u mjeri da bi određivala ishod aktualne politike. Kada se većina građana ne slaže s ekonomskom elitom i / ili s organiziranim interesima građani su uglavnom  gubitnici. Čak što više, kad znatna većina Amerikanaca želi političke promjene uglavnom ih ne postiže.

Oligarhijska nobuzdana pljačka vodi u raspad sustava

Oligarsi ubrzavaju socijalni, politički i gospodarski kolaps. Njihova nekontrolirana pljačka vodi do raspada sustava. Odbijanje zaštite prirodnih izvora ili gospodarskog mehanizma koji izdržava državu znači da je siromaštvo postalo mjera a svijet prirode je postao otrovna pustinja. Temeljne institucije više ne rade. Infrastruktura postaje nepouzdana. Voda, zrak i tlo su zagađeni. Stanovništvo je ostavljeno neobrazovano, bez vještina, osiromašeno, potlaćeno od organa unutrašnje sigurnosti i ostavljeno je da očajava. Moguće je da država bankrotira. Oligarsi na to odgovaraju stalnim pogoršanjem sileći radnike da rade sve više za manju plaću i gurajući ih u razarajuće ratove u uzaludnom pokušaju da uspostave zlatno doba. Oni također ustrajavaju, bez obzira kako je to loše, na obilatom hedonističkom životnom stilu. Oni i dalje uzimaju iz državnih izvora, iz ekosustava  i od stanovništva za svoje samoubojstvene zahtijeve. Od nastalog kaosa oni bježe u svoje utvrde, moderne verzije Versaillesa ili Zabranjenog grada. Oni potpuno gube vezu sa stvarnošću. Na kraju su ili oboreni s vlasti ili uništavaju samu državu. Nema nijedne institucije u Sjedinjenim Državama Amerike koja se može demokratizirati kao što nema ni unutarnjih mehanizama koji bi spriječili silazak u barbarizam.

„Politička uloga korporativne moći, korupcija predstavničkih i političkih procesa putem industrije lobiranja, širenje izvršne vlasti na štetu ustavnih ograničenja i degradacija političkog dijaloga koja se provodi u medijima usađene su u sustav i nisu u stanju utjecati na njega,“ napisao je politički filozof Sheldon Wolin u „Democracy Incorporated: Managed Democracy and the Specter of Inverted Totalitarianisme“ – (Inkorporirana demokracija: Upravljana demokracija i spektar obrnutog totalitarizma).“

„Sustav će ostati na mjestu čak ako demokratska stranka  dobije većinu, i ako se to dogodi, sustav će postaviti stroža ogranićenja za nedobrodošle promjene. U konačnoj analizi toliko hvaljena stabilnost i konzervativizam američkog sustava nema nikakvih ideala i do neporecivih činjenica je potpuno zahvaćen korupcijam i doprinosima koji daju moćni korporativni donatori. Ako se od kandidata za biranog sudca traži bar milion dolara i  ako je domoljublje  ono što ispovjedaju oni koji  ne podliježu regrutaciji, onda je običnom  građaninu ostalo jedino pravo na služenje. U takvim prilikama je zapravo čin loše vjere  zahtijevati od politike ovakve kakva je da na čudotvoran način može izliječiti zla koja su bitna /usađena/ u njenom postojanju.“

Što duže nama vladaju oligarsi predviđanja postaju smrtonosnija posebno ako oligarsi odbiju voditi računa o klimatskim promjenama i najvećim egzistencijalnim krizama čovječanstva. Oligarsi imaju mnogo mehanizama, uključujući kompletan nadzor, da nas održe na čekanju. Oni se neće prezati od ničega da održe svoju perverznu vlast. Povijest se ne mora ponavljati ali će odjekivati. I ako ne prepoznamo jeku, a onda ni pobunu, tirani će nas satjerati u klaonicu i okončati i svoju egzistenciju.

Autor: Chris Hedge/Informationclearinghouse   Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Chris Hedges je proveo gotovo dvije decenije kao inozemni dopisnik u Središnjoj Americi, na Srednjem istoku, na Balkanu. Izvještavao je iz više od 50 zemalja za The Christian Science Monitor, National Public Radio, The Dallas Morning News i za New York Times za koji je bio inozemni dopisnik 15 godina.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE: Imamo dokaze da je Clinton predložio, a Izetbegović dopustio pokolj u Srebrenici!

Objavljeno

- datum

Da je rat u Bosni i Hercegovini unaprijed planiran i dogovoren, još jedan video koji smo odlučili podijeliti s vama to najbolje dokazuje. Alija Izetbegović se pravio naivan i nikada ništa nije znao … Ovi ljudi su založeni da bi Alijin sin bio najbogatiji čovjek u državi, da bi podijelili Bosnu i Hercegovinu i trgovali teritorijama.

Hakija Meholjić, ratni zapovjednik policije Srebrenice, otvoreno govori tko je i što je bio Alija Izetbegović. Koliko je vrijedio život Bosanca i Hercegovca za Aliju i kako je nagovarao Srebreničane da pristanu da budu zaklani.

Očito je Alija našao drugog partnera u Oriću pošto nijedan častan čovjek ne može sa ovakvim zlikovcima poput Alije i Clintona imati posla.

Poslušajte iskreni govor Hakije koji je bio uveden u sve dok ga nisu iz SDA proglasili izdajnikom. Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA stranke, koji je uvidio na vrijeme što smjera Alija Izetbegović i progovorio glasno o tome.

Ibran Mustafić tvrdi: Srebrenica je dogovoreni genocid, Alija je sve znao! “Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za kompletan razvoj događaja u Srebrenici Alija Izetbegović je znao prije nego što se dogodio”, rekao je član Organizacijskoga odbora za obilježavanje 11. srpnja u Srebrenici Ibran Mustafić.

Donosimo ovaj intervju u kojem Mustafić izražava vrlo kontroverzne tvrdnje.

* Vi ste nedavno ukazali na komercijalizaciju srebreničke tragedije i manipuliranje bošnjačkim žrtvama i njihovim obiteljima. Tko se bavi ovim nemoralnim poslovima?

MUSTAFIC: To nije samo slučaj s žrtvama Srebrenice. Svaka politička stranka ima svoju vlastitu udrugu. Ovo je mreža politike, kriminala i pranja novca, ali nitko ne vidi pravu žrtvu i žrtve. U pitanju je samo osobni interes grupe ljudi koji se motaju oko udruženja žrtava i žive od toga, i to nikad bolje u životu.

* Koju skupinu ljudi mislite?

MUSTAFIC: Znate, sve ide od središta. Imate one koji su pod nadzorom nekih drugih ljudi. Između ostalih, Haris Silajdžić upravlja na daljinski svojim udrugama i takav je princip na cijelom prostoru BiH, samo što je ovdje najizraženiji, jer je u Srebrenici najkrupniji zalogaj.

* Je li istina da političke stranke pokušavaju preuzeti kontrolu Organizacijskog odbora za obilježavanje 11. srpnja u Potočarima?

MUSTAFIĆ: Sastanak u četvrtak se, nažalost, pretvorio u predizbornu kampanju i ne zna se kakav će biti konačni ishod. Poslije svega što sam čuo i vidio zaključio sam da je mnogim ljudima stalo da dođe do incidenata i mislim da ova izborna godina neće proći bez teških incidenata. Imamo vampire koji hrane ljudsku krv i, nažalost, proteže se do tzv. udruženja.

* Zašto tako zovu?

MUSTAFIĆ: Ima dosta žena koje nisu prije rata vidjele ni Zvornik, a sada se bave politikom po svijetu.

* Koje udruge mislite?

MUSTAFIĆ: Mislim na četiri, pet osoba iz Srebrenice i znat ćete koje su, jer su na svim televizijama. Poznato je koje žene predstavljaju majke Srebrenice.

* Vi ste Srebrenica, ali ne živite u Srebrenici. Bili ste među osnivačima SDA, koji ovdje sada drži krajeve u svojim rukama. Što je SDA dao Srebrenici?

MUSTAFIĆ: Kad je u pitanju SDA, moram odgovoriti protupitanjem: A što možete očekivati ​​od političke stranke koja je izravno umiješana u genocid nad narodom Srebrenice?

* Možeš li argumentirati takve optužbe?

MUSTAFIC: Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid. Za potpuni razvoj događaja u Srebrenici, Alija Izetbegović je znao prije nego što se to dogodilo. I iz tog razloga, najveća glupost bi bila tražiti spas od onih koji su vas odvukli u odvajanje. Ali ne samo SDA da je na vlasti u Srebrenici. Nedavna smjena predsjednika Skupštine općine potvrđuje da su ovdje u stvari SDA i SDS u koaliciji, koju nisu prekinuli od vremena kada su jedni bili na Palama, a drugi u Sarajevu.

* U knjizi “Planirani kaos”, otkrili ste neke činjenice koje su šokirale javnost. Koji je bio vaš cilj?

MUSTAFIĆ: Znam da je borba za istinu najopasniji posao na svijetu, ali od istine ne odustajem. Znam da svaki rat ima “ratne pse”. No, tragedija je da ratni psi postaju poslijeratni psi koji se drže na dugotrajnoj matrici.

* Hoćete li se vratiti u politiku?

MUSTAFIĆ: Iako sam skoro 15 godina na burzi rada, još nisam prodao dušu i obraz. No, politika se može riješiti samo onima koji su izišli iz rata s ogromnim bogatstvom. Uvijek sam u politici, ali nisam u kartelima “cosa nostra”, jer su njihova vrata zatvorena za poštene ljude.

* U ratu se niste slagali sa zapovjednikom Armije BiH u Srebrenici Naserom Orićem. Kontaktirate li se s njim i što mislite o poslijeratnim angažmanima?

MUSTAFIĆ: Naser Orić je genetski orijentiran kriminalu i njegova najveća želja je da bude glavni “bos” kad su u pitanju kriminalne radnje i to mu je pošlo za rukom.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Društvo

ŠOKANTNE TVRDNJE AMERIČKIH MEDIJA: Ovaj čovjek kroji sudbinu zemalja bivše Jugoslavije…

Objavljeno

- datum

Politički magazin “American Spectator” analizirao je način na koji su milijarder George Soros i njegova Fondacija za otvoreno društvo postupno preuzeli institucije američke vanjske politike na Balkanu.

Magazin upozorava da diplomati SAD nastavljaju da se ponašaju u 2017. godini kao da je ovo deveta godina mandata bivšeg predsjednika Baracka Obame, iako je novi predsjednik Donald Trump kritizirao intervencionističku politiku Washingtona.
U tekstu se naglašava da je ljevičarska orijentacija američke politike posebno apsurdna u BiH, gdje postoje tri etničke grupe sa snažnim vjerskim identitetom.

“Umjesto da daje nepristrane savjete, Veleposlanstvo SAD u Sarajevu redovito se ponaša nametljivo prema liderima u ovoj zemlji i njenim građanima i promovira nova prava seksualnih manjina dok istovremeno igra opasnu igru ​​favoriziranja muslimanske zajednice nad Hrvatima i Srbima, na štetu svih”, navodi se u tekstu.

“Spectator” napominje da je, kao rezultat politike SAD i Europe, radikalni islam dobio utočište u BiH, Hrvati se potiskuju, a Srbi su u sve jačem savezu s Rusijom.

U analizi se upozorava da je Trumpova administracija, uz potencijalno tragične posljedice, dala “dodatni kisik propaloj vanjskoj politici” zadržavanjem Obaminih diplomata.
Takva indiferentnost prema ovom turbulentnom mjestu nije mudra, naročito kada džihadistički teroristi, koji sada dolaze iz Iraka i Sirije, pokušavaju uklopiti u postojeća sigurna utočišta u BiH, na pragu Europe, piše američki magazin.

U tekstu se navodi da se podrivanje Dejtonskog sporazuma vrši od početka dvije tisućitih godina, kada je američka administracija posvetila skoro svu svoju pažnju Afganistanu, Iraku i Bliskom istoku.

“Spectator” napominje da je politika Obamine administracije, pod snažnim utjecajem Soroša i njegove Fondacije, otvoreno antagonirala Hrvate i Srbe i promovirala viziju Bošnjaka o unitarnoj državi koja je u suprotnosti s decentraliziranim uređenjem iz Daytona.

Veleposlanstvo SAD podržava brojne programe kojima se kritiziraju BiH i konzervativne tradicije njena tri naroda. U tekstu se posebno ukazuje na programe kojima je Obamina administracija podržavala prava LGTB zajednice u BiH.

“Veleposlanstvo SAD je u višestrukim konfliktima kada je riječ o reprezentaciji, obrazovanju i ravnopravnom tretmanu tri naroda, umjesto da ih umiruje, a osobito od dolaska aktualnog veleposlanika Maureen Cormack”, ocjenjuje američki politički magazin.

Ured visokog predstavnika u BiH opisana je kao “neka vrsta vanjskog diktatora s ovlastima da zaobilazi parlament, smjenjuje javne dužnosnike i negira sudske odluke”.

“Zalaganje za unitarni, centralizirani sustav (s nacionalnim obrazovnim programom) ide u korist Bošnjaka, koji su najbrojniji narod u BiH. To bi bilo poput zalaganja za ukidanje prava država i lokalnog obrazovanja u SAD u korist centraliziranog sustava kojim se upravlja iz Washingtona “, piše “Spectator”.

Izvor: Balkanuživo 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno