Connect with us

O dosta toga još i dublje

Jedan detalj u pretvorbi: Novus Ordo versus Tradicionalna Misa

Objavljeno

- datum

Razlika između Tradicionalne (Latinske) Katoličke Mise i Novus Ordo Missae (mise nametnute od Pavla VI 1969) je više nego ogromna; radi se o suštinskim razlikama. O tome su pisane knjige i knjige, ali se kod hrvatskih katolika vrlo malo zna o tome. Što je i logično, jer u mnogim krajevima vjernici niti mogu prisustvovati Tradicionalnoj Misi, a posebno jer se o njoj u “zvaničnim” krugovima vrlo malo govori.

Na neki način Tradicionalna Misa (nekad nazvana i Tridentinska Misa, ali što nije potpuno precizno, jer se Tradicionalna Misa definitivno kodirala na Tridentinskom Saboru, a ne uvela na tom Saboru, što je dakle nešto potpuno drugo) predstavlja se kao da bi bila grijeh. Ako slučajno upitate nekog Novus Ordo svećenika (uobičajene svećenike na župama), moguće je da budete sumnjičavo ili čak mrko pogledani. “Tko je taj budala ko pita za to” – kao da čuješ da se govori; ili jednostavno imaš dojam da se govori o nekom “grijehu”.

[“Pretjerivanja” u misi Pavla VI nisu slučajna. U Novus Ordo Missae svećenik je okrenut narodu, jer je čovjek doveden u centar. Čovjek treba da “shvati” ono što se događa. Stoga pedagogija zauzima bitno mjesto u novoj misi. Misa je shvaćena kao jedna vrsta “nastave”. Zbog toga mnoge “scenifikacije” i “dočaravanja”. Ali katolik ne treba da ide na misu kao u kazalište ili na neku predstavu. U Isus je Svećenik i Žrtva koja se prikazuje Bogu Ocu u Duhu Svetom za otkupljenje. Misa je u biti ona ista Žrtva prikazana ne Kalvariji. Novus Ordo ne daje taj dojam u bezbroj detalja.]

A zar može Misa koja se slavila kroz stoljeća i stoljeća (korijeni Tradicionalne Mise sežu do apostolskih vremena; čim su prvi misali u četvrtom stoljeću mogli da opstanu, sadržavali su euharistijsku molitvu praktično identičnu onoj koja se danas čita na Tradicionalnoj Misi; ne tako u Novus Ordo), biti nešto grešno ili nesavršeno? Kako je moguće da je Crkva nešto “manjkavo” nalagala svojim vjernicima kroz stoljeća i stoljeća?

Kako je moguće da jedan takav kult proizvede toliko i toliko svetaca kroz sva vremena, koji su ostavljali oca i mater i išli do na kraj svijeta naviještati Evanđelje? To je apsurd. I mnogo više od apsurda.

[Čovjek i njegovi običaji dolaze na istaknuto mjesto. Sva ova ponašanja na misi nisu zabranjena niti je ikome tražena odgovornost za nešto ovakvo. Svetohranište uglavnom nije tu, ili je po strani. Negdje uopće nije ni u glavnoj crkvenoj lađi. Čemu? Ta čovjek i zajednica su centar preko čije vjere sve počinje. To je ono što stoji iza ovakvih fenomena.]

Stoga, kad je Novus Ordo trebao biti nametnut, tradicionalni kardinali (doista, ne njih previše, makar su na koncu mnogi ustuknuli pred lošim gledanjem Pavla VI prema njima) su se pobunili i ozbiljno upozoravali: ovo što se sprema jest velika oporba katoličkom duhu.

[Ne duhovnost, pokora, pobožnost. Već “psihologija”, jer prava duhovnost je strana. Zbog toga potenciranje “spontanosti” da bismo “bili mi sami”. Smiješne i bogohulne prakse, logična posljedica krive teologije.]

Poznat je (u tradicionalnom svijetu, pišem prvenstveno za mnoge vjernike koji skoro isključivo poznaju Novus Ordo) formalni protest u vidu dobro dokumentirane teološke argumentacije objavljene pod imenom “Ottavianijeva intervencija” (na engleskom), po imenu ondašnjeg Prefekta Svetog Ureda (negdašnje Inkvizicije – cilj Inkvizitorskog suda nije bio “mučenje” već ustanovljavanje ispravnosti izvjesnih nauka). U istoj, kardinal Ottaviani iznosi strahovit zaključak:

“Novus Ordo Missae udaljuje se – u cjelini i u detaljima – na impresionantan način od katoličke teologije Svete Mise tako kako je naučavana na XXII zasjedanju Tridentinskog Sabora.”

Ne možemo dakle u jednom kratkom članku – dobar prikaz traži stotine stranica – iznijeti sve suštinske razlike između ova dva rituala. Ali, s vremena na vrijeme, posvetiti ćemo se ovom ili onom detalju koji može dobro ilustrirati ogromne postojeće razlike, te uputiti na njihove posljedice.

[Ne Žrtva, već “Gozba”. Stoga oltar postaje stol. Također logična posljedica “teologije zajednice”.]

Obratiti ćemo stoga pažnju sada na samo jedan momenat – a da ne idemo ni malo dalje – u poredbi ova dva rituala: na momenat pretvorbe.

Pogledajmo ovaj video koji prenosi momente pretvorbe u Tradicionalnoj Misi, obratite pažnju na trenutke 2:25 i 3:25:

Što opažamo? Svećenik se odmah nakon riječi pretvorbe klanja jer je Bog već tu, sa svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom. Onda, nakon što je pokleknuo, podiže Tijelo ili Krv Kristovu da bi svi vjernici mogli jasno vidjeti Presveti Sakramenat kojem se oni već klanjaju (i to svo vrijeme od “Svet, svet… pa do nakon zadnjeg podizanja “Po Kristu… Amen.” Vjernici tek se ustaju za Oče naš). Nakon podizanja, svećenik ponovno poklekne oba puta.

Ali sad, ovo prvo klanjanje u Novus Ordo je izostavljeno, ili ako hoćemo, dokinuto. Zašto, pitamo se?

Zato što je kod Novus Ordo pritajena protestantska teologija (izvjesnih protestanata od tisuće njihovih ogranaka – sekta) prema kojoj je Krist prisutan (ta prisutnost nije u katoličkom smislu) u hostiji tek nakon štovanja ili “posvete” koju vrše vjernici, jer su svi oni “Crkva”, zajedno sa svećenikom, te “cijela Crkva posvećuje”. Naime, kod protestanata svećenik nije ministar Božji, već tek predstavnik zajednice, od njih izabran. Kod protestanata ne postoji pravi pojam sakramenta, tj. katolički smisao sakramenta; u suštini, tu riječ skoro da i ne upotrebljavaju, osim možda da se narugaju katolicima (i “pravoslavnima”) za neku vrstu “magičnog kulta”. 

[Vjernik treba “doživjeti” ono što se “slavi”. Crkve se prazne jer ovakva djetinjaštva ne mogu odgojiti u čvrstoj i muževnoj vjeri. Osim što Bog ne može blagosloviti ruganja vjeri.]

Da li katolički svećenici Novus Ordo imaju smisao katoličke pretvorbe u Misi? Upoznao sam takvih svećenika, neki imaju (ne kao ovi prikazani). Mislim da se može se reći da oni imaju nakanu “učiniti ono što čini Crkva” kad slave misu. Međutim, sam obred mise je protestantiziran uvođenjem tolikih elemenata od kojih samo jedan smo upravo naglasili. (Nažalost, u Novus Ordo iz dana u dan situacija može biti samo gora.)

Do čega to dovodi? Do toga da, već prema nakani svećenika, može biti da se ne desi pretvorba jer katolička nakana može doći u pitanje. Tu jednostavnu, ali duboku činjenicu i ogromni problem – malo je to reći – u poskoncilskom vremenu istaknuli su mnogi teolozi, čak i oni iz ne “tradicionalnog polja”. Neki su od njih opominjali: “ima praznih svetohraništa”. Zašto? Jer je dosta izgledno do sigurno u izvjesnim slučajevima da se pretvorba nije dogodila, prema tome u svetohraništu ostaje samo kruh.

Na koncu, pitamo se odakle ova novina i ovaj  način, ove geste pri pretvorbi u Novus Ordo? Na Saboru, sam Pavao VI je pozvao kao “promatrače” – koji su prema svjedocima djelovali mnogo više od promatrača – šest protestantskih “teologa” koji su aktivno “promatrali”, tj. učestvovali u elaboraciji dokumenta o liturgiji (Sacrosantum Concilium); duh koji je produžen u definitivnom objavljivanju novog rituala.

[Šest protestantskih ministra bili su: Docs. George, Jasper, Shepherd, Kunneth, Smith i Thurian.]

Pitanja poput ovih bili su duboki i bitni razlog pobune u tradicionalnom taboru koja se podigla nakon Sabora. Ova pitanja su nakanski izbjegnuta na današnjim bogoslovijama diljem svijeta. Tradicionalisti se predstavljaju kao “šizmatici”, neposlušni i tome slično, dok se na bit njihovih primjedbi nikad nije htjelo osvrnuti.

Ali modernisti koji su zauzeli ckrvene položaje do samog vrha i dosta ispod njega, trebaju znati da su najljući borci oni kojima nije problem i umrijeti braneći ono što je Božje.

Uvijek će ostati jedan “ostatak”, i taj ostatak će očuvati vjeru makar danas morao pohađati katakumbe da bi primio čiste katoličke sakramente baš kao i u prvo vrijeme Crkve. (Odostatogaištodublje)

Komentari

O dosta toga još i dublje

Deset rečenica Viktora Orbana …

Objavljeno

- datum

S bloga O dosta toga još i dublje, našeg suradnika, prenosimo neka razmišljanja o Orbanu i odrazu na naše okružje

1. “Mi smo od onih koji misle da je jedina nada Evrope – kršćanstvo”. (8/02/2018)

2. “Ne vidimo ih kao izbjeglice, već kao muslimanske osvajače”. (11/01/2018)

3. “Najvažnija granica među ljudskim bićima jest duhovna granica koju zovemo nacija, i koja nas sve uzdiže do mogućnosti dijeljenja zajedničke kulture i tradicije. Naša nacionalna kultura čini nas onakvima kakvi smo”. (17/11/2017)

4. “Globalizam nastoji napraviti jednakim sve nacije na zemlji”. (24/10/2017)

5. “Bruxelles želi promjeniti Mađarsku u zemlju migranata.” (8/09/2017)

6. “Država koja nije u stanju zaštititi svoje granice nije država.” (28/07/2017)

7. “Moja je želja da Evropa bude Evropa i ne kraljevstvo Bruxellesa”. (27/06/2017)

8. “Brane Sorosa, neprijatelja eura”. (26/04/2017)

9. “Migracijska politika EU je trojanski konj terorizma”. (4/04/2017)

10. “Teroristi koriste migracijsko gibanje za doći nesmetano u Evropu”. (06/09/2015)


[1989., prije tek 29 godine, masovno se napuštao Istok. Tražio se “Zapadni Raj”. Paradoksalno, život je danas bolji – sve promjenjive uzimajući u obzir, počevši od atentata, ubadanja noževima, silovanjima, itd., čak niti uzimajući u obzir veću izloženost masonskim medijima na zapadu nego obrnuto -, mnogo bolji na istoku nego na zapadu.]

Slično kako neki opsjednuti reagira na blagoslovljenu vodu i raspelo, tako i europski birokrati reagiraju na Orbanove riječi.

Možemo li mi imati jednog Viktora? Početkom devedesetih godina od Mađarske su napravili prvog producera pornografskih filmova. Dakle, ako se takav prevrat desio u Mađarskoj, pa valjda ne mora biti nemoguće i kod nas!?

Ipak, par crta o našim razlikama koje mogu potuknuti na razmišljanje i orijentaciju:

A. Mađari su stara i monolitična država jednog kulturnog naroda. Katoličke tradicije, članica velikog Austrougarskog Carstva. Jedva su bili pod Turcima, kojima su dobro zagorčali život i postojanje. Sve su to dakle olakšanja u odnosu na nas.

B.  Naš prvi problem jest radikalni Islam, koji truje cijelu regiju. Dok se ne vidi, za dobrobit i mnogih “muslimana” da je to njihova najveća kob, nema pomaka na bolje. Vladika će Danilo reći u Gorskom Vijencu:

“Pa im poče demonski mesija
lažne vjere pružat poslastice.
Bog vas kleo, pogani izrodi,
što će turska vjera među nama?”

(Muslimani u BiH cinično optužuju Gorski Vijenac za kulturno i psihološko opravdanje pokolja u BiH. Ne, Gorski Vijenac je povijesni ep, pisan od čovjeka svog vremena, pišući o problemima svog vremena koji su mu bili pred očima i o kojima je mogao slobodno pisati, za razliku od nas danas. Ono što je prouzročilo rat i pokolj ne samo u BiH već diljem svijeta gdje su god muslimani u znatnom broju, jest Kuran i Šarija. Tko ne želi zatvarati oči pred stvarnošću, neka vidi i prozbori.)

A o odnosima Hrvata i Srba, više na blogu

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Modernističko “rješenje” za “pro multis”

Objavljeno

- datum

Koje su bile Isusove riječi pri uspostavljanju sakramenta euharistije na Posljednjoj Večeri? Vulgata, službeni prijevod Biblije na latinski odobren od Tridentinskog Sabora (koji vjerno čuva iskonsku kršćansku tradiciju), navodi u Matej 26;28:

“Hic est enim sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur in remissionem peccatorum.”

Šarić vjerno prevodi (u izbjeglištvu u Španjolskoj, u predkoncilsko vrijeme):

“… jer je ovo moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge, na oproštenje grijeha.”

Drugi citat vezan za pretvorbu vina u Krv Kristovu jest iz Sv. Marka, 14;24:

” Et ait illis : Hic est sanguis meus novi testamenti, qui pro multis effundetur.”

Šarić ponovno prevodi dobro, kao i sve katoličke Biblije onog vremena:

“Pritom im reče: ‘Ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za mnoge.”

Sv. Luka na 22;20 ostaje samo na:

“Similiter et calicem, postquam cœnavit, dicens : Hic est calix novum testamentum in sanguine meo, qui pro vobis fundetur.”

Koje opet Šarić sada netočno prevodi – ali s obzirom na korištenje riječi “čaša” umjesto “kalež” “calicem”, kako je na latinskom. Ostalo je u redu:

“Isto tako uze poslije večere čašu i reče: ‘Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.”

Ovaj tekst nije sporan za temu ovog članka. Sv. Ivan ne govori o ustanovljenju euharistije, jer je to bilo dobro poznato kršćanima (njegovo Evanđelje je posljednje i dosta kasno pisano, barem kad su se počele širiti njegove kopije).

A sad pogledajmo poskoncilski prijevod fra Ljudevita Rupčića, prvo Sv. Matej:

“Pijte iz njega svi, jer to je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha.”

Koristi “za sve” umjesto “za mnoge”!

Opet kod Sv. Marka:

“I reče im: ‘To je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za Sve‘.”

Ponovno koristi “za sve”. Slično je i kod Bonaventure Dude, osamdesetih godina.

Odakle ova bitna razlika između pre i post koncilskog perioda? 

Jer se u međuvremenu odigrala Liturgijska Reforma, odmah nakon Sabora. Na toj reformi promjenjene su malo, ali vrlo polemično, riječi posvete posebno za Krv Kristovu. 

*(To je bio jedan od velikih razloga otpora u “tradicionalnom taboru”: promijenila se forma sakramenta koja je poticala od Apostolskog vremena. U najkraćem obliku: svaki sakramenat sastoji se od dva bitna elementa: materije i forme. Kod euharistije materija je kruh i vino, a forma su riječi koje moraju odgovarati značenju – moraju precizno izraziti ono što označavaju -, i moraju biti definirane od Crkve. Riječi posvete vina u Krv Kristovu dosežu do Apostolskih vremena – do prvih pisanih liturgijskih dokumenata -, i nisu bile mjenjene sve do reforme Pavla VI 1969. Te riječi su:

HIC EST ENIM
CALIX SANGUINIS MEI,
NOVI ET AETERNI TESTAMENTI:
MYSTERIUM FIDEI:
QUI PRO VOBIS ET PRO MULTIS
EFFUNDETUR
IN REMISIONEM PECCATORUM.

U ovim esencijalnim riječima Pavao VI izostavlja “misterium fidei” – tajna vjere; u hrvatskom su stavljene iza podizanja Euharistije)* 

Ipak, još uvijek su se čuvale riječi “pro multis” “za mnoge”. Ovo je isječak misala Pavla VI, u kojem se promjene ne ograničavaju samo na “pro multis”, već i izostavljanje “mysterium fidei”, plus još par stvari koje sada ne možemo tretirati:

Ali malo nakon toga, nakon što je Vatikan dao dozvolu prijevoda Biskupskim Konferencijama, počelo se mahom prevoditi sa “za sve” umjesto “za mnoge”. Tako na primjer,

njemački:

portugalski:


španjolski:


talijanski:


slovenski:


hrvatski:


na francuskom se koristi nejasno “mnoštvo”:

Dok su u engleskom govornom području ostavili na kraju “za mnoge”:


Jer je u USA ovo pitanje dovelo do teološke polemike: jedan svećenik objavio je knjigu u kojoj je izlagao moguću nevaljanost takve mise, ili barem njeno dovođenje u pitanje. Zbog toga su u Americi preveli ponovno sa “za mnoge”. Također u Španjolskoj prošle godine uveden je prijevod “za mnoge”. Benedikt XVI naime tražio je 2006. da se ponovno u misale stavi “za mnoge” umjesto “za sve”. Također i Hrvatska Biskupska Konferencija, kako znamo, smijala mu se u lice: ostaje “za sve”.

Zašto je bitno “za mnoge” i ne “za sve”; uostalom, kako je to i sam Isus Krist rekao na Posljednoj Večeri?

Tridentiski Sabor to lijepo objašnjava: “Iako Bog hoće da se svi ljudi spase, to spasenje postaje efektivno ne kod svih, tj. kod “mnogih”, jer za spasenje je potrebna i ljudska suradnja”.

I zbog toga je to Krist i rekao pri uspostavi temeljnog sakramenta. I vjerujem da je to bila jedna od njegovih najvećih boli, znajući da njegova Muka ne će svima donijeti spasenje, makar on to žarko htio… jer svi ljudi to ne će željeti. On, Bog, to je vidio i znao. I zbog toga je Riječ Božja tako i govorila.

Eto, tako prijatelji moji, tako je zašto su Bonaventura i Ljudevit itd. preveli samo Bibliju nakanski pogrešno – bio “izgovor” kakav bio – da se ti ne bi slučajno pitao kad čuješ na misi “za sve” a ono čitaš u Evanđelju “za mnoge”: pa otkud ova razlika?

Jer njima je prvo njihova “teologija” prema kojoj podvrću i samu Riječ Božju. Kad bi mogli. A ne mogu. U neistini – da ne kažem laži – su kratke noge. (O dosta toga još i dublje)

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

Jesu li ikad mediji širili toliko laži kao danas?

Objavljeno

- datum

 MAINSTREAM NA VRHUNCU    Širiti laž nije od jučer:

Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: ‘Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga.’ Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima – sve do danas.” (Mt 28: 11-15)

Čovjek razmišlja na osnovu podataka. Na osnovu ovih, preko logičnih principa dolazi do zaključaka, odnosno do određenog mišljenja.

To perfektno znaju oni koji vladaju svijetom. Zbog toga sve glavne medije imaju pod svojim rukama. Počinju kontrolirati i internet, i nekad se pitam do kada ću moći pisati na blogu.

Nakon dostavljanja određenih podataka, trebaš koristiti odobrenu logiku, a ta je: politička korektnost (nekad se to zvalo kod nas “moralno politička podobnost; u međunarodnom komunizmu to je malo preinačeno). Na taj način, budući živimo u “slobodnim i demokratskim sustavima”, osigurava se jednako mišljenje među skoro 80% pučanstva o određenim temama. Zbog toga: osigurano je produženje vlasti iste klike, jer bili “ljevica” ili “desnica” to su lice i naličje iste realnosti: monete, čije vlasnike dobro poznajemo.

Moraju stvari gadno, gadno otići niz brdo prije nego što mase počnu dolaziti sebi.

Jest, Putinovo mješanje u talijansku politiku je krivo jer odjednom više od 50% je euroskeptično. To što ilegalni senegalci prave hršum po Firenci, to je ništa, to se tebi “čini” i “priviđa”:

Jer dok smo mi spavali, Putin je pobijedio na talijanskim izborima:


U Istočnoj Guti Asadov režim vrši masakr, tako trebamo vjerovati. Tamo se junački bore sirijski borci za slobodu, taman tako. 

[Na plakatu koji poziva na molitvu za Siriju, slika djeteta koje bježi sa ocem iz Mosula – oslobođen ovaj pod vodstvom USA. 9000 mrtvih, ali to nije moglo smetati nikom.]

Civili žele napustiti Istočnu Gutu, ali snajperisti im ne daju van. Potrebne su im žrtve da posluju sa njima. Takav je način rada islamskih fanatika. Uostalom, praktično isti modus operandi koristila je i Sarajevska vlada u zadnjem ratu, kako čak potvrđuje i The New York Times prvog kolovoza 1995: armijski snajperisti su pucali na svoje vlastite građane:


Dok je realnost ovakva: drugog ožujka, 14 mjeseci nakon oslobođenja Alepa od Al Qaede, ponovno je otvoren glavni gradski park:


Dok prošlog petka, petka u korizmi dakle, kršćani u Alepu nisu imali pametnijeg posla već doći na Put Križa u Katedrali Sv. Franje:


Zaključak: ne vjeruj im ništa! Ne vjeruj ništa tom talogu! Koristi razum, razmišljaj svojom glavom. Čuvaj vjeru, i preko nje i s njom širi istinu i zdrave poglede na svijet. 

Traži oko sebe one koji su spremni dati i svoj život za Istinu. Uvijek ih ima. Samo preko njih dolazi pravi preporod.

O dosta toga... blog

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno