Connect with us

O dosta toga još i dublje

Jedan detalj u pretvorbi: Novus Ordo versus Tradicionalna Misa

Objavljeno

- datum

Razlika između Tradicionalne (Latinske) Katoličke Mise i Novus Ordo Missae (mise nametnute od Pavla VI 1969) je više nego ogromna; radi se o suštinskim razlikama. O tome su pisane knjige i knjige, ali se kod hrvatskih katolika vrlo malo zna o tome. Što je i logično, jer u mnogim krajevima vjernici niti mogu prisustvovati Tradicionalnoj Misi, a posebno jer se o njoj u “zvaničnim” krugovima vrlo malo govori.

Na neki način Tradicionalna Misa (nekad nazvana i Tridentinska Misa, ali što nije potpuno precizno, jer se Tradicionalna Misa definitivno kodirala na Tridentinskom Saboru, a ne uvela na tom Saboru, što je dakle nešto potpuno drugo) predstavlja se kao da bi bila grijeh. Ako slučajno upitate nekog Novus Ordo svećenika (uobičajene svećenike na župama), moguće je da budete sumnjičavo ili čak mrko pogledani. “Tko je taj budala ko pita za to” – kao da čuješ da se govori; ili jednostavno imaš dojam da se govori o nekom “grijehu”.

[“Pretjerivanja” u misi Pavla VI nisu slučajna. U Novus Ordo Missae svećenik je okrenut narodu, jer je čovjek doveden u centar. Čovjek treba da “shvati” ono što se događa. Stoga pedagogija zauzima bitno mjesto u novoj misi. Misa je shvaćena kao jedna vrsta “nastave”. Zbog toga mnoge “scenifikacije” i “dočaravanja”. Ali katolik ne treba da ide na misu kao u kazalište ili na neku predstavu. U Isus je Svećenik i Žrtva koja se prikazuje Bogu Ocu u Duhu Svetom za otkupljenje. Misa je u biti ona ista Žrtva prikazana ne Kalvariji. Novus Ordo ne daje taj dojam u bezbroj detalja.]

A zar može Misa koja se slavila kroz stoljeća i stoljeća (korijeni Tradicionalne Mise sežu do apostolskih vremena; čim su prvi misali u četvrtom stoljeću mogli da opstanu, sadržavali su euharistijsku molitvu praktično identičnu onoj koja se danas čita na Tradicionalnoj Misi; ne tako u Novus Ordo), biti nešto grešno ili nesavršeno? Kako je moguće da je Crkva nešto “manjkavo” nalagala svojim vjernicima kroz stoljeća i stoljeća?

Kako je moguće da jedan takav kult proizvede toliko i toliko svetaca kroz sva vremena, koji su ostavljali oca i mater i išli do na kraj svijeta naviještati Evanđelje? To je apsurd. I mnogo više od apsurda.

[Čovjek i njegovi običaji dolaze na istaknuto mjesto. Sva ova ponašanja na misi nisu zabranjena niti je ikome tražena odgovornost za nešto ovakvo. Svetohranište uglavnom nije tu, ili je po strani. Negdje uopće nije ni u glavnoj crkvenoj lađi. Čemu? Ta čovjek i zajednica su centar preko čije vjere sve počinje. To je ono što stoji iza ovakvih fenomena.]

Stoga, kad je Novus Ordo trebao biti nametnut, tradicionalni kardinali (doista, ne njih previše, makar su na koncu mnogi ustuknuli pred lošim gledanjem Pavla VI prema njima) su se pobunili i ozbiljno upozoravali: ovo što se sprema jest velika oporba katoličkom duhu.

[Ne duhovnost, pokora, pobožnost. Već “psihologija”, jer prava duhovnost je strana. Zbog toga potenciranje “spontanosti” da bismo “bili mi sami”. Smiješne i bogohulne prakse, logična posljedica krive teologije.]

Poznat je (u tradicionalnom svijetu, pišem prvenstveno za mnoge vjernike koji skoro isključivo poznaju Novus Ordo) formalni protest u vidu dobro dokumentirane teološke argumentacije objavljene pod imenom “Ottavianijeva intervencija” (na engleskom), po imenu ondašnjeg Prefekta Svetog Ureda (negdašnje Inkvizicije – cilj Inkvizitorskog suda nije bio “mučenje” već ustanovljavanje ispravnosti izvjesnih nauka). U istoj, kardinal Ottaviani iznosi strahovit zaključak:

“Novus Ordo Missae udaljuje se – u cjelini i u detaljima – na impresionantan način od katoličke teologije Svete Mise tako kako je naučavana na XXII zasjedanju Tridentinskog Sabora.”

Ne možemo dakle u jednom kratkom članku – dobar prikaz traži stotine stranica – iznijeti sve suštinske razlike između ova dva rituala. Ali, s vremena na vrijeme, posvetiti ćemo se ovom ili onom detalju koji može dobro ilustrirati ogromne postojeće razlike, te uputiti na njihove posljedice.

[Ne Žrtva, već “Gozba”. Stoga oltar postaje stol. Također logična posljedica “teologije zajednice”.]

Obratiti ćemo stoga pažnju sada na samo jedan momenat – a da ne idemo ni malo dalje – u poredbi ova dva rituala: na momenat pretvorbe.

Pogledajmo ovaj video koji prenosi momente pretvorbe u Tradicionalnoj Misi, obratite pažnju na trenutke 2:25 i 3:25:

Što opažamo? Svećenik se odmah nakon riječi pretvorbe klanja jer je Bog već tu, sa svojim Tijelom, Krvlju, Dušom i Božanstvom. Onda, nakon što je pokleknuo, podiže Tijelo ili Krv Kristovu da bi svi vjernici mogli jasno vidjeti Presveti Sakramenat kojem se oni već klanjaju (i to svo vrijeme od “Svet, svet… pa do nakon zadnjeg podizanja “Po Kristu… Amen.” Vjernici tek se ustaju za Oče naš). Nakon podizanja, svećenik ponovno poklekne oba puta.

Ali sad, ovo prvo klanjanje u Novus Ordo je izostavljeno, ili ako hoćemo, dokinuto. Zašto, pitamo se?

Zato što je kod Novus Ordo pritajena protestantska teologija (izvjesnih protestanata od tisuće njihovih ogranaka – sekta) prema kojoj je Krist prisutan (ta prisutnost nije u katoličkom smislu) u hostiji tek nakon štovanja ili “posvete” koju vrše vjernici, jer su svi oni “Crkva”, zajedno sa svećenikom, te “cijela Crkva posvećuje”. Naime, kod protestanata svećenik nije ministar Božji, već tek predstavnik zajednice, od njih izabran. Kod protestanata ne postoji pravi pojam sakramenta, tj. katolički smisao sakramenta; u suštini, tu riječ skoro da i ne upotrebljavaju, osim možda da se narugaju katolicima (i “pravoslavnima”) za neku vrstu “magičnog kulta”. 

[Vjernik treba “doživjeti” ono što se “slavi”. Crkve se prazne jer ovakva djetinjaštva ne mogu odgojiti u čvrstoj i muževnoj vjeri. Osim što Bog ne može blagosloviti ruganja vjeri.]

Da li katolički svećenici Novus Ordo imaju smisao katoličke pretvorbe u Misi? Upoznao sam takvih svećenika, neki imaju (ne kao ovi prikazani). Mislim da se može se reći da oni imaju nakanu “učiniti ono što čini Crkva” kad slave misu. Međutim, sam obred mise je protestantiziran uvođenjem tolikih elemenata od kojih samo jedan smo upravo naglasili. (Nažalost, u Novus Ordo iz dana u dan situacija može biti samo gora.)

Do čega to dovodi? Do toga da, već prema nakani svećenika, može biti da se ne desi pretvorba jer katolička nakana može doći u pitanje. Tu jednostavnu, ali duboku činjenicu i ogromni problem – malo je to reći – u poskoncilskom vremenu istaknuli su mnogi teolozi, čak i oni iz ne “tradicionalnog polja”. Neki su od njih opominjali: “ima praznih svetohraništa”. Zašto? Jer je dosta izgledno do sigurno u izvjesnim slučajevima da se pretvorba nije dogodila, prema tome u svetohraništu ostaje samo kruh.

Na koncu, pitamo se odakle ova novina i ovaj  način, ove geste pri pretvorbi u Novus Ordo? Na Saboru, sam Pavao VI je pozvao kao “promatrače” – koji su prema svjedocima djelovali mnogo više od promatrača – šest protestantskih “teologa” koji su aktivno “promatrali”, tj. učestvovali u elaboraciji dokumenta o liturgiji (Sacrosantum Concilium); duh koji je produžen u definitivnom objavljivanju novog rituala.

[Šest protestantskih ministra bili su: Docs. George, Jasper, Shepherd, Kunneth, Smith i Thurian.]

Pitanja poput ovih bili su duboki i bitni razlog pobune u tradicionalnom taboru koja se podigla nakon Sabora. Ova pitanja su nakanski izbjegnuta na današnjim bogoslovijama diljem svijeta. Tradicionalisti se predstavljaju kao “šizmatici”, neposlušni i tome slično, dok se na bit njihovih primjedbi nikad nije htjelo osvrnuti.

Ali modernisti koji su zauzeli ckrvene položaje do samog vrha i dosta ispod njega, trebaju znati da su najljući borci oni kojima nije problem i umrijeti braneći ono što je Božje.

Uvijek će ostati jedan “ostatak”, i taj ostatak će očuvati vjeru makar danas morao pohađati katakumbe da bi primio čiste katoličke sakramente baš kao i u prvo vrijeme Crkve. (Odostatogaištodublje)

Komentari

Komentari

O dosta toga još i dublje

ORWELL-GENIJALNO!: Dvoznačni govor, zašto postoji i važnost borbe protiv manipulacije jezika

Objavljeno

- datum

Orwell u svom romanu 1984 daje definiciju dvoznačnosti. Bio je dobrovoljac u španjolskom građanskom ratu na strani narodnog fronta (komunista) i ostao je razočaran jer se osjetio prevarenim. Vidio je na licu mjesta kako se manipulacija provodi na djelu.

Duboko je razmišljao o načinu manipulacije u totalitarnim režimima, zbog čega njegovo djelo ima primjesu proročkog upozorenja:

“Dvoznačnost znači moć, sposobnost za stajati iza dva proturječna mišljenja. Intelektualac Partije zna u kojem pravcu trebaju biti mjenjana sjećanja; prema tome svjestan je da okrnjuje realnost; ali u isto vrijeme zadovoljava samog sebe preko vježbe dvoznačnosti u smislu da stvarnost ipak nije oskvrnuta. Ovaj proces treba biti svjestan, jer ako ne, ne bi se ostvario sa dovoljno preciznosti. Međutim, treba istovremeno biti nesvjestan za ne ostaviti osjećaj varanja, i prema tome osjećaja krivice.”

“Dvoznačnost je ukorjenjena u samom srcu Ingsoca, jer bitni čin Partije jest svjesna laž, čuvajući u isto vrijeme čvrstoću nakane koja karakterizira autentično poštenje. Reći laž iste sekunde dok se iskreno vjeruje u istu laž koju upravo izgovaramo, zaboraviti svaki čin za koji ne odgovara da ostane u sjećanju, i poslije, kada bude potrebno, izvaditi ga iz zaborava samo onoliko vremena koliko je potrebno. Negirati egzistenciju objektivne stvarnosti znajući svakog momenta da mora postojati i postoji ta ista stvarnost koja se niječe…, sve je to neophodno.”

Orwell je primjenio svoje zaključke prvenstveno na komunizam i nacizam, ali je bio uvidio da je iste vrlo lako bilo moguće primjeniti i na liberalno demokratska ustrojstva države, prvenstveno preko kontrole medija.

Radi se o planiranom cilju postizanja određenog mišljenja kod dovoljne mase ljudi koja će omogučiti daljno ostajanje na vlasti određenog sustava. Masa treba da bude zaluđena a da se osjeća slobodnom. Raditi kao roblje a da misli da “žive dobro”. Da čini ono što je loše misleći da je dobro.

Tako će uspavana ići na klanje ako treba, ili na trajnu anesteziju preko koje ne će više davati nikakve znakove opasnosti.

“gay” je akronim od “Good As You”, dobar kao ti. Trebaš prihvatiti “homoseksualnost” kao nešto normalno.

Sama riječ “homoseksualac” jest varka. Predstavlja u biti protunaravno i bogohulno, ne samo protučovječno – jer ide protiv Božje odredbe za ljudsku narav – ponašanje, dok na ovaj način se predstavlja kao “legitimna opcija”, tek alternativa “heteroseksualnosti” – riječ izmišljena radi opravdavanja “homoseksualnosti”.

Ljudske skupine imigriraju ili emigriraju, ali nje “migriraju”. Migriraju ptice, jer one nemaju domovinu, već regije. Njihovo je cijelo nebo, ponašaju se prema instiktu koji im je Bog usadio u narav. Odlaze i vraćaju se. Ptice i ribe migriraju, ne ljudi.

“Vaš govor neka bude da, da; ne, ne. Što je više od toga, dolazi od zla”.

Borba protiv đavoljeg oruđa jest istinom rečenom bez straha i u ljubavi: homoseksualnost nije bolest, već grijeh, i to teški. Postojanje nacija jest naravno pravo, kao i njihove granice koje se trebaju poštivati radi općeg dobra.

Da bi uspjeli, novi alternativni politički pokreti moraju koristiti jezik jasan i zoran; hrabar i otvoren, bez pogrešnog stida. Kad netko tako počne govoriti, preko svoje žrtve privući će odobrenje mnogih (O dosta toga još i dublje).

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

(7. – posljedni dio) Pismo Carla Maria Viganò: Vjernici već shvatili da je Maradiagova strategija – vrijeđati žrtve za spasiti samog sebe

Objavljeno

- datum

Kardinal Maradiaga, Franjin “reformator”: “Pitajte svećenike, pa, davao sam im” (šaljiva francuska ilustracija)

Vjernici su već shvatili koja je Maradiagova strategija: vrijeđati žrtve za spasiti samog sebe, lagati do krajnosti za pokriti vrtlog iskorištavanja položaja, loše administracije crkvenih dobara i također intimnih prijatelja, kao što je slučaj sa veleposlanikom Hondurasa, Alejandro Valladares, bivšeg Dekana Diplomatskog Tijela pred Svetom Stolicom, financijskih debakla.

O TOME GRMI CIJELI SVIJET: Kompletno pismo ex-nuncija u SAD-u Carla Maria Viganň (prvi dio)

2.Pismo ex-nuncija u SAD Carlo Maria Viganň (drugi dio)

3.Pismo ex-nuncija Carlo Maria Viganň (treci dio)

4.Pismo Carla Maria Viganň (4. dio): Pitanjem “Kakav je Kardinal McCarrick?” ‘Papa je ocigledno, htio je znati jesam li saveznik ili ne McCarricku’

5. Pismo Carla Maria Viganň (5. dio): Izborom Pape Franje, McCarrick, osloboden sankcija koje mu je nametnuo Benedikt XVI

6. Pismo Carla Maria Viganò: Imenovanja Blase Cupicha i Wiliama Tobina orkestrirani od McCarricka, Maradiage i Wuerla, a protiv prijedloga Nuncijature

U slučaju pomoćnog biskupa Juan Jose Pineda, nakon članka koji se pojavio prošle veljače u tjedniku L’Espresso, Maradiaga je izjavio listu Avvenire: “Bio je moj pomoćni biskup Pineda koji je tražio vizitu (opaska: financijskih inspektora), za tako moći “očistiti” svoje ime nakon ogovaranja kojih je bio predmet”. Sada, o Pinedi se samo objavilo da je njegova ostavka jednostavno prihvaćena, brišući na ovaj način bilo koju vjerojatnu odgovornost njegovu i Maradiage.

>> >> MOŽDA JE SAD JASNIJE – NAJVEĆA TAJNA VATIKANA SVIH VREMENA: Evo tko je PRISILIO PAPU BENEDIKTA NA ODLAZAK i zašto …

U ime trasparencije tako branjene od Pape, treba objaviti izvješće koje je Apostolski Vizitator, argentinski biskup Alcides Casaretto, uručio Papi, i samo njemu, prije više od godine dana.

Na koncu, također skorašnje imenovanje Zamjenika Nadbiskupa Edgara Peña Parraspojeno je s Hondurasom, tj., s Maradiagom. Peña Parra, doista, služio je u Nuncijaturi u Tegucigalpa kao Savjetnik od 2003 do 2007. Kada sam ja bio Delegat Pontificijskih Predstavništava došle su do mene zabrinjavajuće informacije.

U Honduras može se ponoviti u bilo kom momentu skandal neviđenih dimenzija kao u Čileu. Papa brani do krajnosti njegovoh čovjeka, Kardinala Rodriguez Maradiaga, kako je u Čileu učinio sa Biskupom Juan de la Cruz Barros, kojeg je on sam poslao u Osorno, suprotno volji čileanskih biskupa. Prvo je uvrijedio žrtve zlostavljanja; poslije toga, kada se vidio prisiljen zbog dizanja glasova u medijima i pobuni žrtava i čileanskih vjernika, priznao je svoju grešku i molio za oproštenje, makar tvrdeći da je bio loše informiran, izazivajući žalosnu situaciju u Crkvi u toj zemlji, ali još uvijek štiteći dvojicu čileanskih kardinala, Errazuriz i Ezzati.

Ponašanje Pape jednako nije bilo različito u tužnom slučaju McCarrick. Znao je, barem od 23. lipnja 2013, da je McCarrick bio serijski zlostavljač. I makar je znao da je bio korumpiran, pokrivao ga je do krajnosti; štoviše, prihvaćao je savjete koje mu je davao McCarrick, i koji nisu doista bili inspirirani zdravim nakanama i ljubavi prema Crkvi. Samo kad se vidio prisiljen zbog tužbe jednog maloljetnog, i uvijek osluškujući aplauz medija javnog priopćenja, uzeo je mjere da na taj način spasi svoj medijski imidž.

[Podržavan od medija. “Jao vama kad svi budu dobro govorili o vama, jer su na isti način vaši preci govorili o lažnim prorocima” (Lk 6, 26). “Čovjek godine. Franjo, Papa Hrabrost”]

U USA sada se diže jedan jedini glas, koji dolazi posebno od vjernika, kojem u zadnje vrijeme se pridružuju glasovi nekih biskupa i svećenika, koji traži da svi koji su pokrili svojom šutnjom kriminalno djelovanje McCarricka, ili su se služili njime za napraviti karijeru ili promaknuti svoje nakane, ambicije ili moć u Crkvi, trebaju podnijeti ostavku.

Ali ovo nije dovoljno za ozdraviti situaciju preteških nemoralnih čina od jednog dijela klera, biskupa i svećenika. Potrebno je propovijedati vrijeme obraćenja i pokore. Potrebno je da kler i bogoslovije povrate krepost čistoće. Potrebno je boriti se protiv korupcije nepravilnog korištenja crkvenih dobara i darova vjernika. Potrebno je osuditi grešnu težinu homoseksualnog ponašanja. Potrebno je iskorijeniti homoseksualne mreže koje postoje u Crkvi, kako je nedavno napisala Janet Smith, profesorica Moralne Teologije na Bogosloviji Presvetog Srca Isusova u Detroitu: “Problem zlostavljanja od strane klera – napisala je -, ne može se riješiti samo ostavkama nekolicine biskupa, ni novim birokratskim smjernicama. Centar problema su homoseksualne mreže koje postoje među klerom, koje moraju biti izvađene iz korijena.” Ove homoseksualne mreže, raširene u mnogim biskupijama, bogoslovijama, redovničkim zajednicama, itd., djeluje pod zaštitom tajnosti i laži snagom krakova hobotnice, kidajući nevine žrtve, svećenička zvanja i gušeći cijelu Crkvu.

Zaklinjem sve, iznad svega biskupe, da prekinu šutnju i, na taj način, pobijede ovu kulturu “omertà” tako raširenu, tužeći u medijima i civilnim autoritetima slučajeve zlostavljanja o kojem budu znali.

Slušajmo najaču poruku koju nam je dao u ostavštinu Sveti Ivan Pavao II: Ne plašite se! Ne plašite se!

Papa Benedikt, u svojoj propovijedi za Svetkovinu Bogojavljena 2008, podsjećao nas je da je Očev plan spasenja objavljen i ostvaren potpuno u misteriju Kristove smrti i uskrsnuća, ali mora biti slušan od ljudske povijesti, koja je uvijek povijest vjernosti od strane Boga i, nažalost, također nevjernosti sa strane nas ljudi. Crkva, koja je u poklad primila Novi Zavjet, zapečaćen krvlju Jaganjca, jest sveta ali sačinjena od grešnika, kako je napisao Sveti Ambrozije: Crkva je “immaculata ex maculatis”, sveta je i bez mrlje makar formirana u svom zemaljskom hodočašću od ljudi uprljanih grijehom.

Želim podsjetiti ovu neprolaznu istinu svetosti Crkve svima onima koji, pred gnusnim i bogohulnim ponašanjem bivšeg Nadbiskupa Washingtona, Theodora McCarric, i pred teškom, zbunjujućom i grešnom ponašanju Pape Franje omertà mnogih pastira, tako su duboko skandalizirani da osjećaju napast za napustiti Crkvu, unakaženu od tolikih prljavština.

Papa Franju u Angelusu u nedjelju 12. kolovoza 2018 izgovorio je ove riječi: “Svatko je kriv za dobro koje je mogao učiniti i koje nije učinio… Ako se ne odupremo zlu, hranimo ga na izravan način. Potrebno je intervenirati tamo gdje se zlo širi; jer zlo se širi gdje nedostaju hrabri kršćani koji se opiru dobrom”. Ako se ovo, po pravdi, treba smatrati teškom odgovornošću svakog vjernika, još je veća vrhovnog pastira Crkve koji, u slučaju McCarrick, ne samo da se nije odupro zlu, već mu se pridružio za za proslijediti nositi zlo sa onim koji je bio duboko korumpiran, slijedio je savjete onog za kojeg je znao da je bio perverzna osoba, množeči tako eksponencijalno, sa svojim vrhovnim autoritetom, zlo počinjeno od McCarricka. I koliko još loših pastira podržava Franjo u njegovoj akciji razaranja Crkve!

>> MOŽDA JE SAD JASNIJE – NAJVEĆA TAJNA VATIKANA SVIH VREMENA: Evo tko je PRISILIO PAPU BENEDIKTA NA ODLAZAK i zašto …

Franjo abdicira od zapovijedi koju je Krist dao Petru za utvrditi svoju braću. Štoviše, svojim djelovanjem ih je podijelio, uvodi ih u grešku, potiče vukove nastavljati komadati ovce Kristovog stada.

U ovom trenutku posebno dramatičnom za sveopću Crkvu mora priznati svoje greške, i u skladu sa proklamiranim principom nula torelancije, Papa Franjo treba prvi dati primjer kardinalima i biskupima koji su pokrili McCarrickova zlostavljanja i treba podnijeti ostavku sa svima njima.

Makar i u zbunjenosti i u tuzi zbog težine svega čemu smo svjedoci, ne gubimo nadu! Dobro znamo da da velika većina naših pastira žive vjerno i posvećeno svoje svećeničko zvanje.

U momentima velikih kušnja jest kada milost Gospodnja se objavljuje preobilno i stavlja svoje beskrajno milosrđe svima na raspolaganje; ali ovo je udijeljeno samo onome tko bude doista pokajan i iskreno si predloži ispraviti se. Ovo je prilika da Crkva ispovijedi svoje grijehe, obrati se i vrši pokoru.

Molimo se svi za Crkvu i za Papu, sjetimo se koliko nam je puta rekao da se molimo za njega!

Obnovimo svi vjeru u Crkvu našu majku: “Vjerujem u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu!”

Krist nikada ne će napustiti svoju Crkvu! Rodio ju je svojom krvlju i stalno je obnavlja svojim Duhom!

Marijo, Majko Crkve, moli za nas!
Djevice Marijo Kraljice, Majko Kralja slave, moli za nas!

Rim, 22. kolovoza 2018
Presveta Marija Djevica i Kraljica

O dosta toga još i dublje

Komentari

Pročitajte cijeli članak

O dosta toga još i dublje

(6. dio) Pismo Carla Maria Viganò: Imenovanja Blase Cupicha i Wiliama Tobina orkestrirani od McCarricka, Maradiage i Wuerla, a protiv prijedloga Nuncijature

Objavljeno

- datum

[Maradiaga i njegov hobi. U međuvremu njegova zemlja, Honduras, spala je u postotku na najmanji broj katolika Južne Amerike: 37%. Samo ti pjevaj, cvjetu moj, baš tebe briga. Inače, ova ptica ima zaduženje dobiveno od Franje, njegovog velikog prike, za reformu kurije.]

> O TOME GRMI CIJELI SVIJET: Kompletno pismo ex-nuncija u SAD-u Carla Maria Viganò (prvi dio)

> Pismo ex-nuncija u SAD Carlo Maria Viganò (drugi dio)

> Pismo ex-nuncija Carlo Maria Viganò (treći dio)

> Pismo Carla Maria Viganò (4. dio): Pitanjem “Kakav je Kardinal McCarrick?” ‘Papa je očigledno, htio je znati jesam li saveznik ili ne McCarricku’

>> Pismo  Carla Maria Viganò (5. dio): Izborom Pape Franje, McCarrick, oslobođen sankcija koje mu je nametnuo Benedikt XVI

Imenovanja Blase Cupicha u Čikagu i Wiliama Tobina u Newarku bili su orkestrirani od McCarricka, Maradiage i Wuerla, koji su bili ujedinjeni svojim podlim paktom zlostavljanja prvog, i prešućivanja zlostavljanja od strane druge dvojice.

Njihova imena nisu bila na popisu predstavljenom od Nuncijature (od Vigano-a, op.ur.) za Čikago i Newark.

S obzirom na Cupicha, ne prolazi neopaženom njegova notorna arogancija i drskost negirajući ono što je svima očigledno: da su 80% od svih zlostavljanja prema odraslim mladićima bila počinjena od homoseksualaca unutar relacije autoriteta prema svojim žrtvama. U nagovoru koji je dao prilikom preuzimanja stolice u Čikagu, zgoda kojoj sam prisustvovao kao Papin predstavnik, Cupich je rekao, kao da priča neki vic, da se svakako ne bi trebalo očekivati da novi nadbiskup hoda po vodi. Bilo bi dovoljno možda da ostane svojim nogama čvrsto na zemlji, i da osljepljen svojom gay ideologijom, ne pokušava promijeniti stvarnost, kako je izvjavio u nedavnom intervjuu koju je dao u America.

Ističući svoju posebnu kompetentnost u ovoj temi jer je bio Predsjednik Committee on Protection of Children and Young People (Komiteta Zaštite Djetinjstva i Mladih) Biskupske Konferencije USA, tvrdio je da glavni problem krize seksualnog zlostavljanja od strane klera nije homoseksualnost, i tvrdeći nešto takvo samo se skreće pažnja s pravog problema: klerikalizma. Za podržati ovu poziciju, Cupich se “čudno” pozvao na rezultate jednog istraživanja koje se izvelo na vrhuncu krize seksualnog zlostavljanja maloljetnih početkom 2000, “blago” ignorirajući da su rezultati tog istraživanja bili potpuno opovrgnuti od narednih neovisnih Izvješća vođenih od John College of Criminal Justice iz 2004 i 2011, u kojim se zaključivalo da su u slučaju seksualnog zlostavljanja, 81% žrtava bili muškarci. Doista, Vlč. Hans Zollner, S.J., vicerektor Pontificijskog Gregorijanskog Sveučilišta, predsjednik Centre for Child Protection (Centra za Zaštitu Djetinjstva) i član Pontificijske Komisije za Zaštitu Maloljetnih, izjavio je nedavno u listu La Stampa, da se “u najvećem broju slučajeva radi o zlostavljanjima homoseksualaca”.

Također imenovanje McElroya za biskupiju San Diego bila je uređena odozgo, preko meni kao Nunciju upućene i šifrirane naredbe od Kardinala Parolina: “Rezervirajte stolicu od San Diego za McElroy”.

Također McElroy je bio svjestan zlostaljanja počinjenih od McCarricka, kako dokazuje pismo koje mu je uputio Richard Sipe 28. srpnja 2016.

Sa ovim osobama su usko povezani pojedinci koji pripadaju prvenstveno skrenutom krilu Isusovaca, danas nažalost većinskom, i koje je bilo motiv brige za Pavla VI i narednih pontifeksa. Dovoljno je misliti na O. Robert Drinan, S.J, četiri puta za Predstavničko Vijeće, čvrsti branitelj pobačaja, ili na O. Vincent O’Keefe, S.J., jedan od glavnih promicatelja dokumenta The Land o’Lakes Statment iz 1967, koji je teško kompromitirao katolički identitet Sveučilišta u USA. Treba opaziti da je također McCarrick, tjesno vezan za skrenuto krilo isusovaca i u tom dobu Predsjednik Katoličkog Sveučilišta u Puerto Rico, učestvovao u toj zloj aktivnosti, tako škodljivoj za formaciju savjesti američke mladeži.

[“Dragi prijatelji, ja sam tako sretan što mogu podijeliti moj govor, “Pokazati dobrodošlicu i poštovanje u našim župama osobama LGBT i u njihovim obiteljima”, na Vatikanskom Svjetskom Susretu Obitelji, u Dublinu prošlog tjedna. Govor je bio provjeren i odobren od Vatikana”. Dobro James, vjerujemo ti, ne trebaš se mučiti da nam dokazuješ da su ti govori odobreni. Jednom su ga pitali da li je on homoseksualac, ali nije htio odgovoriti. Jest peder u glavu, pederčina pederska.]


O. James Martin S.J., unaprijeđen od prije spomenutih osoba, posebno od Cupicha,Tobina, Farrella i McEnroya, imenovan Savjetnik Dikasterija za Komunikacije, poznati aktivista koji promiče LGBT agendu, i izabran za korumpirati mlade koji će učestvovati u skorom susretu u Dublinu na Svjetskom Susretu Obitelji, samo je jedan od skorih i tužnih primjera ovog skrenutog krila isusovačkog reda.

Papa Franjo je tražio u mnogo slučajeva totalnu transparenciju u Crkvi, i da biskupi i vjernici nastupe hrabro. Vjernici cijelog svijeta također to traže od njega na primjeran način. Neka kaže od kada zna za zločine počinjena od McCarricka zlorabeći svoj autoritet sa bogoslovima i svećenicima.

U svakom slučaju, Papa ih je upoznao od mene 23. lipnja 2013 i nastavio je štititi McCarricka, ne uzimajući u obzir sankcije koje mu je bio nametnuo Papa Benedikt i čineći od njega svog vjernog savjetnika zajedno sa Maradiagom.

[Maradiaga i njegov hobi. U međuvremu njegova zemlja, Honduras, spala je u postotku na najmanji broj katolika Južne Amerike: 37%. Samo ti pjevaj, cvjetu moj, baš tebe briga. Inače, ova ptica ima zaduženje dobiveno od Franje, njegovog velikog prike, za reformu kurije.]

Ovaj, Maradiaga, osjeća se tako siguran Papine zaštite da se usuđuje zvati “tračem” stalne pozive desetina svojih bogoslova koji su imali hrabrost da mu napišu pismo nakon što se jedan od njih pokušao ubiti zbog homoseksualnih zlostavljanja koja su se vršila u bogosloviji.

[Pismo 48 bogoslova koje je upućeno biskupima Hondurasa  zbog homoseksualnog zlostavljanja u bogosloviji, i nakon pokušaja samoubojstva jednog bogoslova. Objavljenood Edwarda Pentina. Koji je, znate, smrdljivi lažac. I nije dobro to što piše. Tako kaže Maradiaga. Je li ti se sviđa prst? Hajde, cucaj još malo i ne žali se.]

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno