Connect with us

Igor Petrić

Je li na djelu pokušaj obnove Jugoslavije

Published

on

 TRETMAN ZA ZOMBIJE?  Možda je ova galama podignuta oko Deklaracije o zajedničkom jeziku samo uvod u nešto drugo? Uvod u nešto mnogo veće i važnije? Jer ništa se danas ne događa slučajno. Sve se uvijek izvodi s nekakvim ciljem i s nekom namjerom. Obično skrivenom namjerom. Od ove ekipe uključene u cirkus o zajedničkom jeziku čovjek ništa pametno i dobro ne može ni očekivati.

Proteklih je dana izrečeno koješta na temu zajedničkog jezika i mnoge od tih izjava više spadaju u sferu psihijatrije nego li kulture. Tolika količina žuči i zlobe, mržnje i jala na jednome mjestu ne može vas drugo nego zapanjiti.

Ali od sve te gužve i galame pokušajmo stvari maksimalno pojednostavniti. Jer one i jesu takve. Jednostavne. Mnoge se budale trse biti mudraci i znalci, ali im to ne polazi za mozgom. Jednostavno zato što su svi redom prvaci u disciplini zvanoj skakanje samome sebi u usta.

Uzmimo za početak naziv toga nesretnog jezika kojega ova bulumenta nesretnika tako zdušno zagovara. Radi se ni više ni manje nego o “Zajedničkom policentričnom jeziku”. Ime je krasno, nema što. Zvuči tako znanstveno.

Um koji je ovo smislio želio nam je reći kako taj njihov jezik ima više središta. Ako ih ima više koje je središte dominantno? Koje je najvažnije? Ili su možda sva njegova središta jednako važna?

Hrvatski književni jezik ima samo jedno središte. Kad bi svaki naš hrvatski dijalekt ravnopravno sudjelovao u književnome jeziku zavladao bi kaos. Zašto? Zato jer je postojanje više središta nemoguća situacija. Nemoguće je u kaotičnoj situaciji imati bilo kakav standard. A baš taj standard bode oči ovoj ekipi neznalica. Jer oni čitavo vrijeme brkaju standardni i govorni jezik. Ljudi su oduvijek govorili onako kako su htjeli. Tako će biti i u buduće. Ali u pisanoj (službenoj, kulturnoj komunikaciji) moraju važiti nekakva pravila.

Hrvatski jezik ima ta pravila.

Za ovu ekipu smušenjaka jezična politika samostalnih država je po svojoj naravi nacionalistička. Briga oko jezične čistoće za njih je uvod u fašizam. To će reći da se oni zdušno zalažu za jezičnu nečistoću. Zalažu se za nekakvo jezično smetlište. Oni žele da mi živimo u vremenu jezične kuge i kolere. U kojemu svatko istresa svakome svoju kantu izmeta ravno na glavu. Zar doista oni to žele? Situaciju policentrične jezične dizenterije?

A što je bio projekt stvaranja srpskohrvatskog jezika u doba Jugoslavije nego nacionalizam? Jugoslavenski nacionalizam. Je li se u doba komunističke Jugoslavije jezik možda razvijao izvan domašaja svemoćne Partije? Nije. Je li možda u to doba vladalo jezično čistunstvo? Vladalo je. Progonile su se i izbacivale sve nepodobne hrvatske riječi iz srpskohrvatskoga vokabulara. Je li to možda bio jezični fašizam? Bio je. Ili Jugoslaveni po definiciji ne mogu biti fašisti? Jer se rađaju cijepljeni protiv njega. I onda ih ta stečena antitijela štite do kraja života.

Svoju nastranu ljubav prema fantomskom srpskohrvatskom jeziku oni skrivaju pričama o navodnom policentričnom jeziku. Ne, drugovi dragi nema tu više središta, nego samo jedno. A ono se nalazi u Beogradu. Tamo je pravo središte srpskohrvatskog jezika. Upravo tamo kamo vas sve ove godine vuče vaše orjunaško srce.

Da im se dozvoli ova bi ekipa brzo uvela novi jezični standard. I to srpskohrvatski jezični standard koji se već jednom pokazao kao lingvistički hibrid posve nesposoban za život. I eto nas opet tamo gdje smo već jednom bili. U željeznom zagrljaju bratstva i jedinstva.

Ne smijemo smetnuti s uma da je priča o jeziku samo obična dimna zavjesa. Iza nje naslućuju se konture jedne druge igre koja uopće nije lingvistička. Riječ o političkom savezu između globalista i jugounitarista.

Ideja koja ih međusobno povezuje je – brisanje granica. U želji da integriraju prostor “zapadnog Balkana” u Europu, oni bi najprije izbrisali granice između država. Glavnu smetnju u tome naumu vide u nacionalizmu država toga prostora. Epicentar otpora ovoj ideji nalazi se u Hrvatskoj.

Hrvatski nacionalizam bio je uvijek crvena krpa za komuniste bivše Jugoslavije. Isti taj nacionalizam je crvena krpa i za globaliste Europske unije. Za njih je nacionalizam uzrok svih problema. Oni ne shvaćaju da je naš nacionalizam samo posljedica, a ne uzrok problema.

Iz navedenoga je posve jasno kako su se orjunaši i jugounitaristi našli na istoj strani s globalistima i LGBT ekipom. I jedni i drugi nasrću na nacionalni suverenitet. Zajedno odriču pravo Hrvatima da upravljaju vlastitom sudbinom. Na ovaj način stvaraju klimu koja je posve nalik onoj s kraja osamdesetih prošloga stoljeća.

Zato je nama čitav ovaj cirkus već dobro poznat. Samo oni zaboravljaju da smo mi već jednom iz slične situacije izašli kao pobjednici. Da sam na njihovom mjestu ja bih to uvijek imao na umu.

Igor Petrić/Croative.net

Komentari

Igor Petrić

UMJETNI EGZEKUTORI? Tko danas gura ciljeve “umjetne inteligencije”?

Published

on

Kroz medije se stalno plasira slika o umjetnoj inteligenciji kao neizbježnoj tekovini naše tehnološke budućnosti. No što je zapravo umjetna inteligencija i kome će ona u budućnosti služiti?

Može li inteligencija uopće biti umjetna? Jer ako je umjetna onda nije inteligencija. Ta se dva pojma međusobno isključuju. Umjetno ne može biti inteligentno i inteligentno ne može biti umjetno.

Inteligencija jest uvijek nešto živo. Ona je kreativna, ona stvara, ona uvijek ima zacrtane ciljeve. Kreativne ciljeve. Ako su joj ciljevi destruktivni ona prestaje biti inteligencija. Jer čim nešto uništava to više nije inteligentno. Svako uništavanje na koncu završi uništenjem i onoga tko je uništavanje započeo. Samo glupost može biti destruktivna.

Umjetna inteligencija ne može imati vlastite ciljeve. Te joj ciljeve mora odrediti netko drugi. Čim joj to netko drugi određuje ciljeve ona više nije samostalna, pa tako automatski nije ni inteligentna. Inteligencija pretpostavlja samostalnost u odlučivanju. Osoba koja nije samostalna nije ni inteligentna u svojemu djelovanju. 

Tko financira rad na umjetnoj inteligenciji?

Razmislimo malo o tome tko zapravo vlada modernim tehnologijama? Tko ih usmjerava tokovima vlastitoga novca? Tko je glavni financijer? Kome je u to interesu da se takve tehnologije dalje razvijaju? Jer sve je u životu vezano uz neku svrhu. Svrha je ta koja svemu daje i smisao i razlog.

Mogu li amoralni, pohlepni i bezdušni pojedinci kreirati moralni, suosjećajni i pravedni svijet budućnosti? Jer ako je golemi kapital koncentriran u rukama malobrojne bogate klike u što oni svoj novac ulažu posljednjih desetljeća?

  • U biotehnologiju
  • U genetski modificiranu hranu
  • U farmaceutsku industriju lijekova i cjepiva
  • U kloniranje ljudskih bića
  • U razvoj umjetne inteligencije

I kakav je krajnji cilj njihova djelovanja? Kamo nas vodi put kojim su krenuli i kojim nas sve zajedno žele povesti? Pa oni samo zadovoljavaju svoje vlastite najniže porive. Jer ljude koji kreiraju našu i vašu budućnost motivira: 

* pohlepa

* volja za moći

* želja za vlašću 

To su arogantni i beskrajno sebični pojedinci. Zapravo se radi o vrlo lošim ljudskim bićima. I kako onda da nam takvi likovi kreiraju svijetlu budućnost? Kako da takvi, u osnovi loši ljudi, određuju pravac kojim će se ljudsko društvo kretati?

U kojem se pravcu svi skupa krećemo?

Dominantna logika današnjega svijeta jest logika kapitala. Kapital je taj koji pokreće današnji svijet. A kapital je danas mahom špekulativan. Lihvarski kapital nastao je na kamatama koji su gulikože zgrtali unatrag zadnjih nekoliko stoljeća. Ali njihov se svijet urušio jer je sve manje onih koje se može nekažnjeno pljačkati. Izlaz se zato traži u stvaranju posve novog, drugačijeg svijeta.

I u tome svijetu važnu ulogu ima umjetna inteligencija koja će pokorno služiti svojim tvorcima. Ona će biti njihova produžena ruka. Ona će bespogovorno i bez trunke krzmanja izvršavati sve njihove naredbe i zadatke. 

To je prava uloga umjetne inteligencije.

Nju bi najbolje bilo nazvati umjetnim slugama i egzekutorima. Jer današnji su vlastodršci jako razočarani svojim inženjerima, agentima, policajcima i vojnicima. Njihova je velika mana da ponekad pokazuju moralna osjećanja, a to bogataška klika ne voli. Moral je ovdje jedna nepremostiva prepreka. 

Robot neće imati nikakvih moralnih dvojbi i zato je idealni egzekutor budućnosti. 

Ono što bi svima moralo biti jasno je da tu budućnost kreiramo svi mi zajedno. To znači da bogataška klika nema na nju nikakvo patentirano pravo. Ne pripada njima ta budućnost ništa više nego vama ili meni. 

Svi smo mi njezini kreatori.

Igor Petrić/Croative.net

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Golema moć pozitivne promjene ili snaga dobrih vijesti

Published

on

Ako malo pogledamo oko sebe lako ćemo uočiti kako dobra, iskrena i poštena društvena inicijativa u našem društvu danas propada.

Naše namjere mogu biti plemenite, možemo imati i žara i volje, ali uza sav trud naš rezultat će biti mizeran. Sve oko nas ostaje jednako loše, nepravedno, nepošteno i pokvareno. Što to u našemu društvenom angažmanu ne valja? I kako to promijeniti?

Svima je jasno kako poštenih ljudi u Hrvatskoj ima dosta. To su ljudi koji bi mijenjali svijet oko sebe na bolje. To su oni koji neizmjerno vole ovu zemlju i koji ovom narodu žele dobro. Osobito se to odnosi na one koji su se za ovaj naš narod i oružano borili.

Zašto sva naša nastojanja da se ljude motivira propadaju, a sva želja za promjenom prestaje prije nego li što se išta i započelo?

Prije nekih par tjedana naišao sam na jedan zanimljivi video koji sažeto pogađa bit problema s kojim se susrećemo.

Taj je video pod naslovom: /How to motivate yourself to change your behavior | Tali Sharot | TEDxCambridge./

Radi se dakle samo o načinu na koji ljude motiviramo na određeno ponašanje. Znači, naša je namjera dobra, naši su ciljevi dobri, ALI NAŠ NAČIN JE POGREŠAN! Što to u njemu nije dobro?

Ljudi po prirodi ne vole slušati loše stvari. Zašto? Zato jer im je puna kapa loših stvari. Loše stvari nailaze poput plime sa svih strana. Loše su vijesti u svim medijima. Loše su vijesti vezane uz naše bližnje (bolest, nepravda, siromaštvo). Mi smo kao jedinke okruženi poplavom očajnih i tužnih životnih priča.

I ZATO SE LJUDE NIKAKO NE MOŽE MOTIVIRATI STALNIM IZNOŠENJEM LOŠEGA! 

Normalno ljudsko biće ima određeni kapacitet primanja lošega. A taj je kapacitet odavno premašen. I što rade naši vrijedni politički aktivisti? Misle da će iznošenjem još više lošega trgnuti ljude da se pokrenu i napokon zažele promjene.

No to se neće dogoditi.

Jednostavno zato jer je svaka loša vijest, loša informacija, loša misao, u startu gurnuta u stranu.

LOŠA INFORMACIJA IZAZIVA U LJUDIMA NELAGODU. I zato se ljudi od nje uklanjaju, bježe i sakrivaju. Previše lošega normalno ljudsko biće jednostavno ne može podnijeti.

LJUDI ŽELE DOBRO!

Iz ovoga proizlazi da svaki politički aktivist kritiziranjem trenutačnog stanja zapravo radi na njegovom učvršćivanju. Što je više lošega to će se ljudi više sakrivati od stvarnosti i na koncu biti sve dalje od promjena.

Ponavljam, ne radi se o cilju, radi se o načinu.

Naš način je posve pogrešan. Naš kritizerski, negativni nastup je skroz kriv i naravno bezuspješan. I to s razlogom. Jer to je princip na kojemu funkcionira ljudska psiha. Ona uvijek izbjegava nelagodu. Ona se uklanja lošim vijestima, a želi dobre, pa makar one bile i lažne.

Mnogima je u našoj zemlji Hrvatskoj čudno kad se prisjete stotina tisuća ljudi koji kliču nogometašima ili tenisačima na njihovim velikim sportskim uspjesima.

Istovremeno, u prosvjedima skoro da nema nikoga. To nam izgleda nelogično, ali zapravo nije. Sportske pobjede globalnih razmjera (Svjetsko nogometno prvenstvo ili Davis Cup u tenisu) donose ljudima prijeko potreban osjećaj postignuća i pobjede. A ljudi se prirodno žele osjećati pobjednicima, a ne gubitnicima.

Ako se prestane sa žalopojkama i tužbalicama, ako se promijeni predznak, tek onda se mogu očekivati korjenite promjene. Kad ljudi osjete da pripadaju onima koji pobjeđuju oni će pohrliti u tisućama.

Onda će korjenite promjene postati moguće i na dohvat ruke. Od kukanja i naricanja nema nam koristi. Moramo promijeniti svoj rječnik. Moramo promijeniti predznak svih svojih istupa. On uvijek mora biti pozitivan.

Čak i male promjene su velike ako su pozitivne. Isticanjem ovih pozitivnih stvari ohrabrujemo ljude da idu dalje u smjeru daljnjih promjena. U pitanju je samo kreiranje pozitivne lavine. Ona nastaje od sasvim male grudice pozitivnoga. Koja će privlačiti sve više i više angažmana na uvećavanju toga pozitivnoga. Dok na koncu ne postanemo lavina pozitivnih promjena. Ova se lavina neće dogoditi niti naglo, niti preko noći. Bitno je tu lavinu pokrenuti i ohrabrivati, jačati je i snažiti. Ljudi su ti koji će je na svojim plećima nositi dalje.

LJUDI NISU GLUPI

Većina političkih aktivista ne shvaća ovu jednostavnu istinu. Političar kojega mase ne slijede misli da su te mase glupe i nazadne. Ali političari ne shvaćaju da je naš narod majstor u preživljavanju i procjeni situacije. Naša sposobnost izdržavanja i najgorih životnih okolnosti je kolosalna. To će reći da možemo podnijeti mnogo više, mnogo gore i mnogo dulje od velike većine drugih naroda.

Ali svaki fitilj ima svoj kraj. Tako i hrvatski narod ima svoj fitilj koji će jednoga dana ipak dogorjeti do svojega kraja. Tada ne bih volio biti u koži nikakvoj sili i vlasti koja se našem narodu tada nađe na putu.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Igor Petrić

Strašna istina o rodnoj ideologiji

Published

on

Puno se priča posljednjih dana o Instanbulskoj konvenciji i rodnoj ideologiji kao njezinom važnom dijelu. Mnoga se koplja lome i puno se teških riječi poteže u borbi za i protiv rodne ideologije.

Ovaj tekst ima namjeru otići jedan korak dalje. Željeli bismo čitavu priču o rodnoj ideologiji staviti u drugačiji kontekst. Da bismo to ostvarili moramo najprije odgovoriti na pitanje zbog čega se sve ovo događa? Zašto se sve to donosi i kamo nas sve to vodi?

Rodna ideologija se ne smije promatrati izdvojeno od ostalih tendencija u modernom zapadnom društvu. Ovdje će nam od velike pomoći biti futurologija, znanost o budućnosti.

Zašto baš futurologija? Jer je rodna ideologija jedna od važnih postaja na putu u budućnost koju kreiraju isti oni koji su naredili našoj vladi da poslušno prihvati sve direktive iz Brisela.

Pa dobro kakav nam to svijet budućnosti kreiraju prebogate glavešine i stvarni vladari današnjeg svijeta?

Kreiraju nam tkz transhumano društvo. To je društvo u kojemu će ljudska jedinka biti “”dorađena” i “unaprijeđena”. Ljudi budućnosti bit će jednostavno rečeno genetski modificirani.

Rodovi se uvode jer će budućnost koju nam kreiraju sadržavati:

– robote
– umjetnu inteligenciju
– hibridna bića ljudi i životinja
– hibridna bića ljudi i strojeva
– klonove svih vrsta
– osobe s ugrađenim životinjskim organima
– obične ljude

Nisu slučajno ljudi na posljednjem mjestu. Oni su tu zato što su nas tamo smjestili oni koji kreiraju zajedničku budućnost. Ljudi su za njih samo izvor problema i pobune. Zato će se svim dostupnim sredstvima broj ljudi smanjivati dok će se ostali rodovi brojno povećavati.

Prvi cilj rodne ideologije jest napad na suštinsku podjelu – muško i žensko. Za to se najprije koriste transrodne osobe, LGBT grupe, feminizam i slični pokreti kojima je cilj uništiti tradicionalni nazor koji još uvijek dijeli ogroman broj ljudi današnjice.

Izbacuju se prisilno iz upotrebe pojmovi: žena i muškarac, otac i majka, gospodin i gospođa, muž i žena. Sve se radi s namjerom da se potpuno uništi identitet ljudske jedinke. Na taj se način priprema teren za kreature koje će doći u budućnosti. To su novi rodovi koji se spremaju u tajnim laboratorijima diljem svijeta.

Pred nama je jedna užasna dehumanizirajuća budućnost. Dolazi vrijeme u kojemu ćemo imati GMO ljudske jedinke. Na ljudima će se raditi posve isti zahvati kao što se danas rade na kukuruzu ili soji. Eksperimenti kojima su u prošlosti bili izloženi laboratorijski bijeli miševi dječja su igra prema onome što smjeraju znanstvenici budućnosti.

Budućnost uvijek započinje razaranjem sadašnjosti. I upravo je u tome osnovna namjera rodne ideologije. Ona želi razoriti temelje na kojima počiva čitava ljudska civilizacija da bi je potom zamijenila “posthumanističkom” civilizacijom.

Ovo će se razaranje najprije izvesti uništavanjem tradicionalnoga odgoja djece. Cilj je stvoriti ljude budućnosti koji će biti spolno dezorijentirani i u stalnom konfliktu sa svojom istinskom prirodom.

Muškarci ne smiju biti muškarci, žene ne smiju biti žene. Takve bolesne individue jednostavno neće moći ni uspostaviti ni održavati elementarne obiteljske veze. Sve će veze među generacijama biti pokidane.

Ako današnje obitelji shvatimo kao zajednice koje tendiraju konfliktima i raspadu one će u budućnosti biti još daleko gore. Obitelj u bliskoj budućnosti jednostavno neće ni postojati. Jednakim društvenim inženjeringom bit će razorena i nacija.

Destrukcijom naše ljudske civilizacije želi se napraviti prostor za konstrukciju globalističke civilizacije budućnosti. One koja će biti seksualno pluralna i transhumana.

Jedino će gazde ostati iste. Bit će to potomci istih ovih glavešina koji danas naređuju marionetskim vladama poput naše.

Mala povlaštena manjina upravljat će centralistički i autokratski svim društvenim procesima primjenom gole sile. Degenerirane ljudske jedinke budućnosti neće im se biti sposobne suprotstaviti.

Igor Petrić

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno