Connect with us

B. Karlo

Je li inscenirani slučaj Charlie Hebdo – početak masonske antikšrćanske diktature u Europi?

Published

on

“Slučaj Charlie Hebdo bio je čin utemeljenja totalitarne europske države!” Ovo je rekao jedan od vodećih njemačkih i europskih neovisnih novinara Gerhard Wisnewski. Gerhard Wisnewski je, pored američkih analitičara Williama F. Engdahla i Paula Craiga Robertsa, vodeći neovisni analitičar u Europi.

Analize Wisnewskoga o slučaju Charli Hebdo, bliske su analizama don Anđelka Kaćunka u svom blogu na portalu Večernjega i Davora Domazeta Loše na portalu dnevno. Wisnewski je još prije 11 godina prognozirao, da će dolaziti do čestih terorističkih napada od strane islamističkih skupina, nerazjašnjenih napada sa mutnom i nejasnom pozadinom i da će ti napadi izazivati bijes i mržnju protiv muslimana, što će stavljati muslimane pod pritisak i tražiti od njih da se odreknu vjere, pa i vlastitog identiteta.

Taj pritisak na Zapadu je bio posebno sada vidljv nakon napada na Charlie Hebdo. Svugdje su se muslimanski predstavnici distancirali od terorista iz Pariza. Malo tko od muslimanskih predstavnika se usuđuje reći da su karikature bile loše i uvredljive, zbog straha da bi ih se moglo optužiti da podržavaju ubojice karikaturusta Charlie Hebdo. Najpoznatiji imam u Francuskoj, Hassen Chalghoumi, javno je osudio napade kao barbarstvo koje nema veze sa islamom i nazvao poginule kaikaturiste “mučenicima za slobodu”.

Nesnosan pritisak na muslimane: Imam pljuvače po islamu nazvao “mučenicima za slobodu” 

Ovo pokazuje koliki je taj pritisak, jer niti jedan muslimanski predstavnik u normalnim okolnostima, najgore pljuvače protiv islama, nikada ne bi nazvao “mučenicima za slobodu”.

Ali ne samo da je bio pritisak na muslimanske predstavnike već i na kršćanske i predstavnike drugih religija. Jer se točno po masonskoj agendi, pored kritike protiv islama i islamskog fundamentalizma, u zapadnim medijima, onako uzput, kritizira i svaki, a i “kršćanski fundamentalizam”, iako takav u stvarnosti ne postoji. Ali su zapadni mediji, da bi nategnuli i izjednačili sve, odmah izvadili tipične priče o mračnom srednjem vijeku, križarskim ratovima i spaljivanju vještica. I tako su, pored muslimasklih predstvanika, očito pod pritiskom laicistilčke javnosti i medija, i mnogi kršćanski i katolički predstavnici se javno distancirali od fundamentalizma, a pojedini kršćanski predstavnici su također hvalili ubijene karikaturiste kao “mučenike za slobodu”. To je glupost, kaže Wisnewski, naravno da poginuli nisu nikakvi mučenici ni heroji. Ma koliko je tragična njihova sudbina, oni nisu nikakve žrtve mučeništva za slobodu, već žrtve perfidne strategije globanog totalitarizma za Novi svjetski poredak, čiji je cilj uništenje religija, posebno uništenje islama, a nakon toga, u konačnici i kršćanstva. Wisnewski prognozira da će pritisak na muslimane na Zapadu rasti, da se moraju odlučiti. Ili se potpuno potčiniti takozvanoj zapadnoj kulturi ili da budu proglašeni ekstremistima. Radi se na tome stvoriti jedan politički podoban, politički korektni islam, pod kontrolom zapadnog sustava, islam koji će biti za veću seksualnu slobodu muslimana, posebno muslimanskih žena, za gayeve, i sve ostalo.

Usluga atentatora opskurnoj strategiji “Sukoba civilizacija”

Ono tvrdo jezgro muslimana koje se ne pokori diktatu zapadnog sustava suprostavit će se terorom i oružanom borbom. Nakon toga nastupit će i druge mjere za konačno ukidanje religije. Navodni ili stvarni atentatori na Charli Hebdo, napravili su za perfidnu strategiju “Sukoba civilizacija” veliku uslugu. Izumitelj te strategije, profesor Samuel Huntigton nije bio samo neki obični profesor, već planski strateg američke vlade i elite.

U vladi Jimmya Cartera (1976-80) Huntington je bio koordinator Bijele kuće za zloglasni Nacionalno vijeće za sigurnost. Atentatori na Charli Hebdo, braća Kouachi su dakle, bili, ili tragični korisni idioti, ili oruđe u rukama američke globalne strategije. U svojoj poznatoj knjizi “Sukob civilizacija”, čiji su prvi dijelovi tiskani 1993. u časopisu “Foreign Affairs”, najmoćnijeg američkog think tanka pod vodstvom svemoćnog FEDa, “Vijeća za međunarodne odnose”, Huntington je nakon završetka hladnog rata predvidio sukobe između civilizacija i religija. I to između Zapada na jednoj, i islamskog svijeta, latinske Amerike, Kine, Indije, Japana, Afrike i slavensko-pravoslavnog svijeta, tj. Rusije, na drugoj strani. Međutim, kaže Wisnewski, to nije bilo nikakvo oštroumno proročanstvo kakvim ga prikazuju američki glavni mediji, već perfidna strategija američke imperije, koju je detaljno iznio, vojni strateg i strateg za tajne službe, Huntigton. Globalnu strategiju “sukoba civilizacija” izmislio je i poticao SAD.

“Startni hitac” Strategije na insceniranom 9/11

https://www.youtube.com/watch?feature=youtu.be&v=6bxgKHTTCJk

“Startni hitac” za početak tog sukoba bilu su inscenirani teroristički napadi u New Yorku i Washingtonu 11. rujna 2001. Ti su napadi od islama napravili glavnog zloćku, koji je odgovoran za globalnu tragediju. Upravo to isto, što se sada desilo i u Parizu. Nije slučajno da sada zapadni glavni mediji teroristički napad na Charli Hebdo nazivaju “europski 11. rujan”. Islamistički teror u zadnjih 13-14 godina, većim dijelom je politički konstruiran uz obilatu pomoć američkih, britanskih i izraelskih tajnih službi. Ovaj najnoviji teroristički napad na redakciju Charlie Hebdo, došao je u pravom trenutku, a cilj je da se u javnosti još više proširi slika opasnog islama i da se još više zaoštri sukob civilizacija i religija.

Prva korist od terorističkog napada u Parizu je: pod šokom umjetno insceniranog terorističkog napada, koji mediji bombastično šire, podstiče se jedinstvo Europe i stvaranje buduće europske države-upravao ono što globalistička elita želi.

Eliti europskih državnika i glavnih medija, nakon terorističkih napada, bila su puna usta, jedinstva, da se Europa mora držati zajedno, da moramo suzbiti redove i braniti naše “vrijednosti”. Europa koja navodno treba zbiti redove i ujedinti se protiv islamističkog i svakog drugog religijskog fundamentalizma, je upravo temelj za svjetsku državu pod kontrolom SAD-a. EU je već sada, manje ili više, vazal SAD-a, ali političko ujedinjenje i pretvarnje EU u jednu centralističku europski državu, to je cilj koji još predstoji.

Druga korist od terorističkog napada je suzbijanje ustanka protiv lažljivih glavnih medija. U Njemačkoj, Francuskoj, V. Britaniji, kao i drugim zapadnim zemljama, većina stanovništva ne vjeruje glavnim medijima i sve više vlada bijes zbog laži koje sprovode ti mediji upravo u cilju stvaranja novog svjetskog poretka. Sada su novinari Charlie Hebdoa, dobro došli kao žrtve, da svi novinari i glavni mediji predstave sebe kao žrtve, kao borce za slobodu govora koji su ugroženi i tako se sada svi trebaju solidarizirati ne samo sa Charli Hebdo, već sa svim glavnim medijima i novinarima a sve kritičare treba ušutkati i povezati ih sa ubojicama Charli Hebdoa.

Skrivanje onoga što se iza brda valja: TTIP

 

Treće: terorističkim napadom u Parisu, se skreće pažnja od drugih stvari koje elita vrši u miru iza leđa, kao pregovori o transatlanskom trgovinskom ugovoru, TTIP koji su u završnoj fazi., Dok je javnost bila zaokupljena sa Charli Hebdo, washingtonska i briselska elita iza leđa su skoro zaključili ugovor o TTIP-u , čije je usvajanje gotova stvar. Bez ikakve javne rasprave u Europskom parlamentu, bez rasprava u nacionalnim parlamentima država članica, bez da se stanovništvo uopće pitalo za mišljenje o tomu.

Četvrto: savezništvo sa prljavim žutim novinarstvom i govornicima mržnje. Politička elita i glavni medji su dakle proglasili obične prljave i primitivne anarhiste i sijače mržnje za nekave hrabre novinare, satiričare i umjetnike. Wisnewski: “Primitivni uličarski govor je u usporedbi sa onim što je činio Charlie Hebdo još i pristojan. Karikature Charlie Hebdoa su obično barbarstvo, koje se služi najvećim vulgarnostima, analnim, genitalnim i oralno-genitalnim, dakle čista tvrda pornografija. I to su “vrijednosti”, koje se sada cijelio svijet treba priznati i štovati pod geslom “ja sam Charlie”. Perfidnost se sastoji u tome, da se ovi poginuli “novinari” sada proglašavju lučonošama i uzorima novinarstva i cijeli svijet te propovjednike mržnje iz Charli Hebdou treba prihvatiti.” Mnogi zapadni glavni mediji su iskoristili napad na Charlie Hebdo, da sebe predstave kao pravednike i mučenike, a sve kritičare tih medija kojih ih nazivaju lažovima i plaćenicima, pokušali su gurnuti u kut ekstremista, koji su duhovno bliski ubojicama novinara Charlie Hebdoa.

>>> Njemačka pop zvijezda: Njemačka je okupirana država!

Naravno i naši dežurni medijski “antifašisti” i jugofilski laicisti, nisu mogli odoljeti takvoj prilici i svi su požurili da operu po hrvatskim “klerofašistima” i “katotalibanima”. Bivši Feralovac Goran Antonijević u Indexu je poredio Charlie Hebdo sa Feralom. Antonijević je besramno pokušao staviti bivše Feralovce u položaj žrtava uništenih od strane Tuđmanovog režima. No svi zamo da je istina drugačija, da Soroševu tiskovinu nisu zabranila hrvatska država i Tuđman, već da su propali sami. Brane Pofuk, dežurni antifašist kvazi-konzervativnog Večernjeg lista, u svom je poznatom nepodnošljvom stilu, samozvanog kulturnog naprednjaka, povukao paralelu između njemačkih prosvjednika iz Pegide i hrvatskih desničara i rekao, – Pegida bi se u Hrvata zvala “Stožer za obranu kršćanstva”. Ante Tomić je u Slobodnoj rekao kako smo i mi isti kao “džihadisti”, pa potegao križarske ratove od prije 1000 godina za poredbu i Darija Kordića.

‘Charlie’ u vlasništvu obitelji Rotschield

Charlie Hebdo nije nikakav ridikulski, neovisni satirčki list, već je to list koji je dio francuskog laicističkog državnog sustava i oduvijek je bio blizak francuskim ljevičarima; socijalistima i zelenima. Jean Marie Le Pen nazvao ih je anarhistima i trockistima. Charlie Hebdo pripada francuskim glavnim sistemskim medijima. I oduvijek je bio u službi francuskog laicizma, koji je u ovoj državi, koja gaji nasljedstvo antikršćanske jakobinske francuske revolucije, posebno agresivan, najgresivniji od svih država Europe. Novinari i karikaturisti Charli Hebdoa nisu bili nikakvi “ridikuli” i “buntovnici”, kakvim ih sada predstavljaju već, u principu novinari sistema, ili da upotrijebimo oštriju riječ- režimski novinari, odnosno karikaturisti. Napokon njima je odana državna počast veća nego francuskom velikanu Charlesu de Gaulleu. Charlie Hebdo nikada nije pravio ozbiljnu kritičku satiru na račun francuskog državnog sustava i na račun grešaka francuske politike. Pljuvanje po religijama, posebno kršćastvu na laicističkom Zapadu, odavno nije nikakvo buntovništvo.

Danas je buntovništvo otvoreno braniti kršćanstvo i kršćansko učenje, Charli Hebdo je osnovao, Izraelu naklonjeni francuski novinar i kabaretist Philippe Val, koji je uvijek grmio protiv “opasnosti islamističke ideologije” i govorio da je “islamizam novi totalitarizam”. I to »Charli Hebdo« je osnovan sa novcem iz tajnog fonda bivšeg francuskog socijalističkog predsjednika Mitteranda. A kako se nedavno saznalo, »Charli Hebdo« je od kraja prošle godine u vlasništvu obitelji Rotschild.

Val je podržao intervencije NATO-a u Libiji i Siriji, a podržavao je i kandidaturu Daniela Cohna-Bendita za Europski parlament. Član francuskih i njemačkih Zelenih, Cohn-Bendit, poznati promicatelj pedoflije, je osobni prijatelj sa nekoliko novinara iz Charli Hebdoa i to je spomenuo u njemačkim i francuskim medijima, nakon terorističkog napada. Charli Hebdo je prije tri godine vodio i kampanju protiv Crkve u Francuskoj i podržavao kampanju za gay brak 2012. Još 2005. godine Charli Hebdo« je bio tiskao neke karikature o Muhamedu i tada se bio zamjerio muslimanskim organizacijama koje su ga tužile. Međutim Val je dobio na sudu.

Njemački ateistički omladinski “Jungle World”: “Charli Hebdo nije nikakav primjer za slobodu tiska i slobodu mišljenja

Naši Jergovići, Tomići i Dežulovići, koji su pjevali hvalospjeve Charli Hebdu i napadali hrvatske “katotalibane” trebali bi pročitati što je napisao njemački omladinski ljevičarski i ateistički list “Jungle World”: “Charli Hebdo nije nikakav primjer za slobodu tiska i slobodu mišljenja, koje se navodno moraju braniti. Charli Hebdo je bacač blata, pod plaštom satire i jedan obični huškački list za širenje antimuslimanskog rasizma. Mnoge karikature Charli Hebdoa nisu uopće imale nikakve veze sa humorom, niti sa satirički pooštrenim načinom prikazivanja političkih tema, već su bile naprosto samo uvredljive i provokativne. To je bila i stvarna namjera tog prljavog lista, raspirivati mržnju i netoleranciju prema muslimanima. Ovakav oblik “izražavanja slobodnog mišljenja” prema židovima bio bi nezamisliv i izazavo bi ogroman prosvjed.” Nešto slično kao “Jungle World” je rekao i bivši novinar Charli Hebdoa, Henri Roussel za britanski The Telegraph. On je rekao da je nova redakcija lista, prije nekoliko godina, pretvorila Charli Hebdo u “cionistički organ protiv islama.” Ali zamislimo da je takve karikature kao Charli Hebdo, napravio netko u Hrvatskoj, i to na račun muslimana ili Srba. Da je takve karikature napravio netko od desničara ili ne daj Bože Hercegovaca. Onda Jergović, Tomić i ekipa te iste karikature ne bi hvalili kao slobodu govora i satiru, već bi drečali da je to fašizam i ustaštvo i oživljavanje NDH i Jasenonvca, da autori karikatura nisu borci za slobodu govora i satiričari već primitvni klerofašisti i crnokošuljaši. Da su ovakve iste karikature, koje je pravio Charli Hebdo, napravili francuska Nacionalna fronta ili Geert Wilders, svi političari iz elite i glavni mediji podigli bi se na noge i drečali, da je to “govor mržnje”, da je to rasizam, nacizam, fašizam i svaki drugi -izam. Možete biti sigurni, da bi u tom slučaju te karikature u roku od 24 sata bile zabranjene i da bi njihovi autori odmah dobili krivične prijave i da bi bili optuženi za sijanje vjerske i nacionalne mržnje. Ali Charli Hebdo su napredni ljevičari i oni smiju sve. Ako ljevičari dakle prave najgori mogući govor mržnje i huškanje – to se naziva “sloboda govora”, “sloboda satire”, “umjetnost”. Ako to isto napravi netko s desna, onda je to fašizam i rasizam. Tko je doista veći mrzitelj islama; oni koji najgori govor mržnje proglašavaju “borbom za slobodu govora i europskim vrijednostima” i žele i dalje i još više tiskati takvih kariktatura i prislijavaju muslimane da to moraju prihvatiti bez pogovora, ili oni koji naprosto ukazuju na činjenice na teške političke i socijalne probleme u getoima koji su se stvorii u gradskim četvrtima veilikih zapadanoeuropskih metropola kao, Paris, Berlin, London, Amsterdam… Ovaj primjer najbolje pokazuje to licejerje. Njemački ljevičarski tjednik Spiegel je pisao o islamizaciji i prije tri godine je objavio naslovnu stranicu na kojoj je stajalo ovo: poznata brandeburška vrata u Berlinu i iznad njih islamski simbol polumjesec sa zvijezdom i naslov na sredini “Meka Njemačka” (misli se na poznati muslimanski grad Meku u S. Arabiji) i ispod toga “Tiha islamizacija”. Za napredni i ljevičarski “Spiegel”, to je kritičko novinarstvo, kada tu istu naslovnu stranicu pokažu prosvjednici Pegide, onda je to rasizam. Nedavno su prosvjednici Pegide u Dresednu, tu naslovnu stranicu Spiegela od prije 3 godine, uvećali i tiskali je i nosili kao plakat na demonstracijama. Ali taj isti samozvani napredni Spiegel napada prosvjednike Pegide i naziva nazadnjacima, islamofobima, ekstremistima i rasistima. Wisneswki: Slogan “ja sam Charli” je postao slogan jeden kampanje, koja pod krinkom borbe za slobodu govora i za mulitikultuiralnost, zapravo pravi pakt sa mrziteljima islama i mrziteljima religije uopće. Pod dojmom terorističkog napada novinari u glavnim medijima su pod pritiskom i ne mogu neutralno i normalno izvješćivati o islamu, već se glavni medji vežu u taj mehanizam mržnje i protumržne i postaju dio toga cijelog sustava.

Je li to umjetnička sloboda...!?

Je li to umjetnička sloboda…!?

Ali, nije pljuvanje po religijama i vrijeđanje pod krinkomm”slobode govora” i “jačanja sekularizma” samo u Francuskoj na djelu. Već u svim zapadnim državama manje ili više. Evo recimo dva primjera iz Njemačke i Austrije od prije nekoliko godina. Prilikom izložbe karikature u Kasselu, na zgradi u kojoj se održavala ta izložba karikatura, bio je postavljen veliki plakat sa jednom karikaturom, koja na najvulgarniji i najprimitvniji način vrijeđa Isusa i kršćane. Na toj karikaturi je prikazan razapeti Isus na križu. Iznad njega u oblačiću piše glas Duha svetoga koji mu kaže “Ja sam je*ao tvoju majku!” Kada su šokirani kršćani to vidjeli, prosvjedovali su i tražili uklanjanje plakata. Ali ništa se nije desilo. Odgovor nadležnih vlasti: “satira”, “umjetnička sloboda”. U Austriji je u jednom muzeju bio izloženo “umjetničko djelo” jednog “umjetnika”. Taj “umjetnik” je na mali drveni križ prikucao i razapeo jednu zelenu gumenu žabu. Kada su kršćani i predstavnici Crkve prosvjedovali, opet isti odgovor: “umjetnička sloboda”.

Zamislimo obrnutu situaciju. Da je je netko recimo na nekoj crkvi postavio veliki plakat, koji prikazuje Charlesa Darwina kao majmuna i da na toj karikaturi Darwin kaže: “ja sam se seksao sa majmunicom”. Možete biti sigurni, da bi se liberalni mainstream mediji odmah podigli na noge i drečali: to je fundamentalizam, ekstremizam, povratak u mračni srednji vijek i naravno odmah bi se spominjali križarski, ratovi, inkvizicija i spaljivanje vještica na lomači itd. Možete biti sigurni, da bi taj plakat u roku od manje od 12 sati, bio skinut, i da bi onaj tko ga je postavio bio dobio krivičnu prijavu. Upadljivo je, kaže Wisneswki da teroristi nisu nosili nikakva islamska obilježja na sebi, već su bili obučeni kao specijalaci i bili su sasvim mirni i djelovali sasvim profesionalno i hladno kao komandosi nekakve specijalne postrojbe. Braća Kouachi uopće nisu dojavili medijima da su oni bili počinitelji. Jer inače u dosadašnjim terorističkim, akcijama islamistilčkih skupina, uvijek nakon svakog terorističkog napada, počinitelji bi preko interneta, ili na neki drugi način poslali poruku da su oni izvršili taj teroristički čin, i hvalili se s time, da su kaznili “nevjernike” i “bogohulnike”. Ali ovaj put ništa.

Prilikom ubijanja novinara Charlie Hebdo, oni nisu vikali “Allahu egber”, niti su uništili i zapalili brojne primjerke lista sa karikaturama, niti su uništili računala u redakciji. Cijela akcija uopće nije ličila na uobičajenu odmazdu islamističkih terorista, već na vrlo profesionalno i dobro planiranu akciju, iskusnih profesionalca. Francuskim snagama sigurnosti nije bilo u interesu počinitelje uhvatiti žive, da im se sudi, već ih “neutralizirati”, kako je prije početka akcije specijalaca rekao francuski ministar unutrašnjih poslova Bernard Cazeneuve. Počinitelji su ubijeni u akciji snaga sigurnosti, sva trojica, nikakvih dokaza, nikakve obdukcije, nema istrage, nema ništa. Na mjestu zločina u redakciji Charlie Hebdo, nije bilo nikakve forensičke pretrage, niti obdukcije tjelesa braće Kouachi. Nikakvih tragova, izvješća, ništa. Cjelo područje, ne samo u gradu Parizu, već cijela okolica Pariza, koje je bila proglašeno za područje na kojem se vrši istraga, ulice su bile zapriječene za stanovništvo i za medije za bilo kakvo izvješćavanje, novinarina nije bio dozvoljen nikakv pristup. Braća Kouachi su godinama bili pod nadzorom francuskih i drugih zapadnih obavještajnih službi i važili kao riskantni. Obavještajne službe Francuske, V. Britanije i Alžira, koja usko surađuje sa francuskom obavještajnom službom, pratili su braću Kouachi godinama. A zbog toga su bili na američkim listama onih osoba kojima je zabranjen ulazak u SAD. Ali unatoč tomu, braća su slobodno putovali po Jemenu i Siriji i Iraku. Cherif Kouachi bio je 2005. nakratko uhićen u Francuskoj, jer se u Iraku želio boriti na strani sunitskih pobunjenika protiv američke vojske. On i brat su onda kasnije opet išli na Bliski istok i bili na treningu u logoru Al Kaide, da bi kasnije otišli u Siriju da se bore na strani sunitskih pobunjenika protiv Asada. Nakon povratka iz Sirije, pratila ih je i nadzirala francuska obavještajna služba.

Postavlja se logičko pitanje, zašto ih francuske vlasti nisu uhitile već tada, iako su znale, da su bili na obuci u vojnom kampu Al Kaide? Američki neovisni novinar, Tony Cartalucci, naziva Al Kaidu “jednom vrstom NATO-ove strane legije za izvršavanje prljavih zadataka”. Wisniewski sumnja i u istinost službene verzije francuske policije o akciji specijalaca za oslobađanje talaca u židovskoj trgovini košer hrane. Je li to doista bilo tako, ili je navodni Amedy Coulibaly možda i sam bio jedan od talaca, pita se Wisnewski ? Analiza snimka sliku po sliku, pokazuje da je Coulibaly bio nenaoružan i držao ruke spojene jednu uz drugu, kada je iskočio iz trgovine. To što su mu ruke stalno spojene jedna uz drugu pokazuje da su vjerojatno bile vezane lisicama, ili nečim drugim. Očigledno je da je specijalac kojio je bio ušao u trgovinu imao zadatak istjerati Coulibalyja sa jednom dimnom granatom. Onda su Coulibalyja ustrijelili specijalci koji su okružili trgovinu i čekali vani.

Psihološko ujedinjenje svijeta protiv “radikalnog islama”

Upada u oči, da je dramaturgija u terorističkog napada u Bostonu, od prije dvije godine i ovog nedavnog napada u Parizu gotovo ista, sve liči kao jaje jajetu: – teroristički napad je globalni medijski događaj, – osumnjičena su dvojica islamista, – obojica su braća i ovi iz Bostona i ovi iz Pariza, najmanje jedan od njih dvojice i u Bostonu i u Parizu bio je od ranije poznat obavještajnim službama i organima sigurnosti i imao je kontake sa njima, – potjera organa sigurnosti za počiniteljima, koja je trajala nekoliko dana i o kojoj su mediji izvješćivali non-stop, – pucnjava za vrijeme te potjere, – počinitelji su uzeli taoce, – medijska priprema za “showdown” (završni dio spektakularne akcije), kao u nekom kriminalističkom akcijskom fiilmu, u kojoj se očekuje da će progonjeni osumnjičeni počinitelji na kraju biti ubijeni od strane policije, – globalno izvješćivanje medija o islamističkim atentarorima – uobičajene izjave političara i državnika, moramo suzbiti redove, braniti naše vrijedosti itd.. – psihološko ujedinjenje svijeta protiva “radikalnog islama” U slučaju braće Kouachi je bilo perfektnije nego u slučaju braće Carnjaev u Bostonu. Braća Koucahi nemaju čak ni rodbinu, koja bi se možda mogli žaliti i sumnjati u to da su oni bili počinitelji. Roditelji dvojice braće Koucahi su već odavno umrli, oni su odrasli u jednom domu za siročad. Presuda je pala, slika za javnost i mediji je jednostavna: tko bježi pred policijom kriv je. A braća su najavila da će umrijeti hrabro kao mučenici za islam? Ali jesu li doista to rekli? Odkuda mi to znamo? Tko kaže? Francuski organi sigurnosti a mediji to odmah objavili. Da je doista bilo tako nema ni očevidaca, ni dokaza. Zanimljiv je iskaz jednog svjedoka, koji su prenijeli zapadni mediji, jer taj iskaz potiče sumnju u istinitost službene verzije o teroristima. Taj svjedok je 9.1. u jednoj tiskari sjeveroistočno od Pariza, slučajno susreo jednog od dvojice braće Kouachi, koji je bio u bijegu pred policijom. Pred vratima tiskare, kaže svjedok, vidio je jednog naoružanoig terorista u uniformi i pancir košulji. Terorist mu je pružio ruku i rekao: mi ne ubijamo civile. I onda mu je terorist rekao da se odmah ukloni odatle. Tek kasnije, kaže taj svjedok, shvatio je da je to bio jedan od dvojice braće koji su bili u bijegu od policije. Svjedok dakle nije ništa rekao, što bi se očekivalo, da je tip kojega je vidio i sa kojim se rukovao, bio nekakav strašni islamist, da je možda vikao neke islamske parole ili da je imao arapski izgled. Ništa od toga, već samo da mu je terorist rekao: “mi ne ubijamo civile”. Hm, ali zar novinari Charli Hebda nisu bili civili? Kao prvo,- ovaj iskaz ovog svjedoka proturječi službenoj verziji. Zar navodni teroristi nisu ubili 16 civila? Kao drugo; izraz “civili”, koji je rabio taj tip u uniforni ukazuje na to da se možda radilo o profesionalnom vojniku. Svjedok uopće nije rekao, da je znao da je to bio terorist. Već su mu to kasnije “pomogli” i “objasnili”, da je taj tip sa kojim se rukovao bio terorst, jedan od braće Kouachi.

Navodno samoubojstvo jednog od glavnih policijskih istražitelja

I, ako su braća Kouachi navodno htjeli umrijeti kao mučenici za islam, zašto su onda na sebi nosili pancir košulje? Taj “terorist”, kojega je opisao ovaj svjedok uopće nije bio u žurbi, niti je bio uzbuđen, nije izgledao kao netko za kojim jure stotine policajaca i specijalaca. I napokon da cijela priča bude još sumnjivija, tu je i navodno samoubojstvo jednog od glavnih policijskih istražitelja, Helrica Fredoua. Fredou se navodno ustrijelio u noći od 7. na 8. siječanja u svom uredu, navodno zbog depresije. Fredou je bio zamjenik direktora kriminalne policije u Limogesu i imao je zadatak voditi razgovore i ispitivati pripadnike obitelji, prijatelje i poznanike ubijenih karikaturista. Bio je neoženjen i živio je sa majkom i sestrom. Njegova majka i sestra odlučno poriču tvrdnju službene istrage, da je Fredou bio depresivan. I njih dvije ne vjeruju da je on izvršio samoubojstvo. Sumnjivo je što policija nije dopustila majci uvid u izvješće o obdukciji tijela njenog sina, iako najbliži rodbinski pripadnici imaju zakonsko pravo na to. Kao i to što na pištolju iz kojega se Fredou navodno ustrijelio, nije mogao biti postavljen prigušivač. Ovo je važna činjenica jer je majka Helrica Fredoua pitala njegove kolege, jesu li čuli pucanj, a oni su rekli da nisu. Međutim, kada se zna, da nije bilo prigušivača, oni su morali čuti pucanj. No oni su rekli majci, da je Fredouov ured bio “dobro izoliran”, što je naravno smiješno.

Atentatom Washington ponovo učvršćuje kontrolu nad EU, nema priznanja Palestine

Francuski neovisni portal “Panamza” razgovarao je sa majkom i sestrom, i njih dvije su iznjeli svoju otvorenu sumnju u službenu verziju o samoubojstvu njihovoga sina, odnosna brata. Majka i sestra kažu da su bile šokirane, što je policija, dan nakon njegove smrti, došla u njihovu kuću, pretresla njegove stvari i zaplijenila njegovo računalo i mobitel. Policija je njima dvjema rekla, da je to navodno važno za istragu. Majka je kasnije razgovarala sa liječnikom, kod kojeg je njen sin obično išao, kada bi imao gripu, prehladu ili bilo kakav drugi problem. Taj liječnik joj je rekao, da njen sin nije imao niti depresiju niti takozvani “burn out” (duhovnu iscrpljenost). Četiri visoka policijska časnika posjetili su majku i stalno je pokušavali uvjeraviti da je njen sin počinio samoubojstvo, međutim ona i dalje ne vjeruje u to. Francuski ministar unutrašnjih poslova Cazeneuve dobro je poznavao Helrica Fredoua, a osobno ga je poznavao čaki i predsjednik Hollande. Ali, niti jedan, niti drugi nisu se uopće javili majci i sestri da izraze sućut. Kako pretpostavlja portal “Panamza”, Fredou je između ostaloga, bio istraživao ljubavnu vezu između ubijenog urednika Charlie Hebdoa, Stéphanea Charbonniera, zvanog Charb i političarke i odvjetnice Jeannette Bougrab, bivše tajnice Nicolasa Sarkozyja. Jeannette Bougrab je u francuski medijima tvrdila da je bila u vezi sa Charbom, ali obitelj Charba je to zanijekala.

Dr. Paul Craig Roberts, bivši dugodišnji novinar i službenik u vladi Ronalda Reagana je odličan poznavtelj američke politike i njen veliki kritičar. Roberts također ne vjeruje u službenu verziju. Postoje mnoge uvjerljive indicije, kaže Roberts, da su CIA i francuska obavještajne službe upletene u teroristički napad na Charli Hebdo. Napad su navodno izvršila dvojica braće, od kojih je jedan, svoju osobnu iskaznicu navodno zaboravio na sjedalu auta. Pošto su francuska snage sigurnosti ustrijelile ubojice, sve je odlčno i tako nikada nećemo doznati, što bih njih dvojica na sudu kazali o tom napadu. Jedini “dokazi” da su braća Kouachi bili počinitelji su iskazi organa sigurnosti. To podsjeća na one “dokaze” američkih organa sugurnostu o kemijskom oružju koje je navodno posjedovao Sadam Husein. Ako je ovo u Parisu bila “false flag” operacija (pod lažnim stijegom) iz kuhinje Washingtona, to vjerojatno nikada nećemo doznati, ali je jedna stvar je postignuta sa ovim navodnim terorističkim napadom: Washington je ponovo učvrstio svoju kontrolu nad EU, koja je prijetila da olabavi. Jer, je u pojedinačnim državama članicama EU bilo solidarnosti za Palestinu, pojedine države, a među njima i Francuska kanile su priznati i pomoći Palestinu. A pojedine članice EU, među njima posebno Francuska, bile su zahtjevale da se ukinu sankcije Rusiji. Nakon terorističkog napada na Charli Hebdo sve to je zaboravljeno i o tome nitko više ne govori. Washington i Izrael su, kaže Roberts, opet stegli uzicu sa kojom drže cijelu EU i cijela EU je opet lijepo na liniji. Nitko više ne govori o priznavanju Palestine i o ukinuću sankcija Rusiji. Marš političara kojim se odavala počast ubijenim “mučenicima” iz Charli Hebdo, bio je jeftino inscenirana predstava.

>>> Njemački ljevičarski novinar pozvao saveznike da ponovo bombardiraju Dresden!

Glavni mediji su bilo objavili lažnu sliku, kako se političari jedan uz drugog drže za ruke i koračaju na čelu velike povorke naroda. … Charli Hebdo je postao jedna vrsta poganskog kulta a elita naređuje da se mora obožavati. Patetični govori kao: “ovo je napad na Francusku i francuski narod!“, ovo je napad i na cijelu Europu i na sve nas i na naše vrijednosti”, itd. Koje to vrijednosti? Opća debilizacija, opća seksualizacija i pornografizacija na svakom koraku. Dekadencija kao u starom Rimu, promidžba gay parada i homoseksualnosti, rodne ideologije, pedofiije…jesu li to te vrijednosti? A sada su najgore i najprimitivnije pljuvačke karikature Charli Hebdoa također proglašene “našim vrijednostima.”

Verbalni delikt: Sloboda govora koja važi samo za izabrane

I tko se javno suprostavio tom nametnuom poganskom kultu obožavanja Charli Hebdo, taj je u Francuskoj osmunjičen za “veličanje terorizma”. Hollandeova vlada dala je naputak sudovima, da strogo kažnjavaju sve one koji se rugaju na račun Charlie Hebdo, pa su tako hapšeni i pijanice i mentalno zaostali ljudi, koji su se sprdali i izvikivali imena ubojica. U Francuskoj je nakom Charli Hebdo uveden verbalni delikt, koji podsjeća na vremena komunističke Jugoslavije, kada se za vic o Titu, ili najmanju kritiku na račun Tita, išlo u zatvor. Nešto slično se sada dešava u Francuskoj. Popularni francuski komičar afričkog podrijetla Dieudonné poznat po svom crnom humoru, uhićen je zbog šale na račun Charlie Hebdo. Dieudonné se sprdao na račun tog marša počasti za Charlie Hebdo i napisao na svojoj stranici na facebooku: “osjećam se kao Charlie Coulibaly”. I zbog te jedne rečenice je bio uhićen, pa je pušten za jamčevinu, ali državni tužiteljstvo je podiglo optužnicu protiv njega i sud uskoro treba odlučiti hoće li biti sudskog procesa. Eto to je navodna “sloboda govora”, koja važi samo za jedne, ali za druge ne. U francuskim državnim školama, je bilo naređeno da se mora održati minuta šutnje za ubijene karikaturiste. Međutim mnogi učenici, posebo oni muslimanskog podrijetla, odbili su to. Mnoge od njih policija je ispitivala, pod optužbom, “veličanje terorizma”. Protiv više od 200 učenika, podnešene su kaznene prijave! Kako je javio njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung, policija je u jednoj školi u Nici bila ispitivala i uhitila čak i jednog osmogodišnjeg dječaka! Zbog sumnji da se solidarizirao sa teroristima i da je “veličao terorizam”.  …

B. Karlo

izvori; geolitico, Kopp, die Welt, The Guardian, FAZ …

Komentari

B. Karlo

Arapski migrant, koji je prije tri godine na smrt pretukao 17-godišnjeg Nijemca i na sudu je oslobođen optužnice, opet pretukao drugu osobu!

Published

on

Ovaj je portal  izvjestio je o smrti 17-godišnjeg Niklasa Pöhlera, kojega su, početkom svibnja 2016., u Bonnu brutalno pretukla trojica arapskih migranata.


Oni su nesretnog mladića tukli do besvjesti i kada je ležao na pločniku, još su ga bjesomučno udarali nogama u glavu. Niklas je malo kasnije podlegao teškim ozlijedama. Policija je tada uspjela uhvatiti samo jednog od trojice počinitelja, druga dvojica su pobjegli. Taj uhvaćeni počinitelj, Walid S. , podrijetlom iz Maroka, bio je optužen za ubojstvo bez predumišljaja.

Međutim, zahvaljući spretnim odvjetnicima (koje imaju svi migranti, iako su odvjetnici u Njemačkoj astronomski skupi) i poznatom popustljivošću smiješnog njemačkog pravosuđa, koje, namjerno gleda kroz prste arapskim migrantima, Walid S. na koncu je oslobođen optužnice i pušten na slobodu! 

Jer, je  Walid S. rekao da je nevin, jer je svaljivao krivicu na drugu dvojicu počinitelja i jer je sud na koncu ustanovio  da je Niklas Pöhler od ranije imao neku smetnju u jednoj moždanoj žili u glavi i da je od ustvari umro od toga, a ne od brutalnih udaraca Walida S. i ostale dvojice počinitelja. Dakle, Niklas Pöhler je sam imao peh, što je umro. Ta sramotna i skandalozna presuda nije jedina takva u propadajućujoj državi Njemačkoj, ali je jedna od najpoznatijih. Treba spomenuti i sličan slučaj premlaćivanja u gradiću Köthenu u (pokrajini Brandenburg), u rujnu prošle godine. 

Dogodio se, samo nekoliko dana  nakon ubojstva Daniela Hilliga od strane sirijskih i iračkih migranata u Chemnitzu, ubojstva koje je izazvalo bijesne prosvjede građana Chemnitza i reakciju Merkeličine vlade, koja je tada faktički krenula u otvoreni rat protiv vlastitig domicilnog naroda. U Köthenu je skupina Merkeličinih arapskih migranta, pretukla jednog mladog Nijemca, koji je također podlegao teškim ozlijedama. Međutim, vlasti i lažljivi mainstream mediji su skoro pa radosno izvjestili, da taj mladić nije umro od udaraca tih migranata, već da je jadnik od ranije imao srčanu manu i od toga je umro, Dakle, što ćeš, opet peh.

U propadajućoj državi Njemačkoj, za takozvani “govor mržnje” na socijalnim mrežama se dobiva zatvor, ali za ubojstvo ne.
Dakle Marokanac  Walid S. je, prije nešto manje od 3 godine bio oslobođen optužbe za ubojstvo Niklasa P. I sada je taj isti Walid S. opet sudjelovao u premlaćivanju jedne osobe. Odnosno, slučaj se desio još u listopadu 2017., ali je  izišao u javnost, tek godinu dana kasnije. Odnosno, tek godinu dana nakon što se slučaj odigrao, tek tada je policija pokrenula istragu. Opet se sve odigralo u Bonnu, opet u istoj gradskoj četvrti Bad Godesberg. Dok je bio glavni grad Zapadne Njemačke (do 1990.), to je bila diplomatska četvrt, u kojoj su stanovalo diplomatsko osoblje iz mnogih država svijeta i fino građanstvo. Nakon preseljenja njemačkog glavnog grada iz Bonna u Berlin, Bad Godeseberg je postala četvrt u kojoj vladaju migranti, većinom arapski i turski.

I ovaj slučaj je opet bio sličan, kao i onaj slučaj premlaćivanja Niklasa Pöhlera. Samo što je žrtva ovaj put preživjela premlaćivanje. I opet, odnosno, kao i uvijek, kada je riječ o arapskim “inžinjerima i liječnicima”: “junačine”,  navale svi na jednoga, koji se ne može braniti.

Walid S. i još četvorica njegovih pajdaša, napali su jednog 23-godišnjaka i brutalno ga premlatili, tako da je ovaj zadobio teške tjelesne ozlijede, nos mu je slomljen na više mjesta i lice mu je tako unakaženlo, da ga se ne može prepoznati.  Glasnogovornik državnog tužiteljstva Bonna, potvrdio, je na upit lokalnih novina “General Anzeiger”, da se protiv Walida S. i ostale četvorice napadača, vodi istraga, “zbog nanošenja tjelesnih ozlijeda.”

Branimir Karlo

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Norvežanka koju su ISIL-ovci u Maroku likvidirali, u Norveškoj se borila protiv islamofobije!

Published

on

Brutalno ubojstvo dvije skandinavske turistkinje u Maroku od strane pripadnika ISIL-a, nedavno je šokiralo europsku i svjetsku javnost.
Louisa Vesterager Jespersen iz Danske (24 godine) i Maren Ueland (28 godina) iz Norveške u Maroku su uhvatili koljači ISIL-a i zaklali ih.

Norvežanki su čak likvidirali i sve to snimili i postavili na internet! Danska policija je potvrdila da je snimka dekapitiranja autentična.  Dvije djevojke su ubijene u blizini staze za Toubkal, najvišeg vrha planinskog lanca Atlas.

Maren Ueland u Norveškoj se zalagala protiv “islamofobije”. Ona je prije nekoliko godina na svojoj stranici na Facebooku objavila i lajkala video uradak, koji kritizira “islamofobiju”. Portal Morocco World News objavio je fotografiju isječka njenog korisničkog računa na Facebooku od prije nekoliko godina, gdje se to vidi.

Taj video uradak se zvao: “Ne ocjenjujte ljude na osnovu njihovog izgleda”. Sadržaj tog video uratka: Jedna žena europskog izgleda  sa svojom kćeri, ide ulicom.  Ona vidi jednog muškarca arapskog izgleda, sa bradom, koji nosi sportsku tašnu. Žena nepovjerljivo gleda prema tom muškarcu. Odjednom, nekoliko policajaca trči u pravci tog bradonje. Tako da ta žena misli, da policajci žele uhititi njega. Međutim policajci protrče pored tog bradonje i oni ustvari hvataju jednog drugog muškarca europskog izgleda. Na kraju kamera pokazuje, da je ovaj bradonja ustvari brižni otac, koji ima svoju malu kćerkicu, kojoj pomaže da se vozi na romobilu

Branimir Karlo

izvori: de.sputniknews.com | pi-news.com

Komentari

Continue Reading

B. Karlo

Migranti tuku, siluju …? Ma ne, kakvi. Ne bi oni ni mrava zgazili. Sve laž i izmišljotina!

Published

on

Glavne perjanice Sorosevih propagandista u hrvatskim korporativnim medijima, kao Ante Tomić, Gordan Duhaček ili Jurica Pavičić, kada se sastanu u nekom zagrebačkom kafiću i kada su među četiri zida sami među sobom, vrlo vjerojatno ni sami osobno ne vjeruju, u onu propagandu o jadnim migrantima, koju drobe hrvatskim građanima.

Ali gazda Soros plaća dobro, to je jedan razlog za tu lažljivu propagandu, a drugi je razlog: desničari i “katolibani”, ne smiju imati pravo. Ni po koju cijenu.

Zato je Tomić nedavno u Slobodnoj Dalmaciji i Jutarnjem  napisao propagandni uradak,  u kojem  pokušao uvjeriti da nema nikakve opasnosti od migranta, da zadrti desničari samo izmišljaju opasnost i izmišljaju laži da migranti  prave nerede, tuku, siluju, ubijaju. U stvari Tomićeve kolume su uvijek jedan te isti članak, samo svaki put prežvakan na malo drugačiji način. Desničari i katolici, su uvijek ti koji su zli i krivi za sve. To je ono što se provlači kroz svaki Tomićev uradak, bilo o kojoj temi da piše. Na njegov poznati način, uvijek istog lošeg  sarkazma.

I naravno kao i uvijek, poznata udbaška taktika: da bi skrenuo pažnju sa stvarne teme i da bi relativizirao i umanjio  stvarni problem, ubaci nešto što nema veze s temom, da bi stvorio nekakvu debelo nategnutu, umjetnu i ustvari kretensku ravnotežu.  To je stara škola, koju koristi cijela plaćenička Soroseva kamarila, a posebno stari majstor, tipa Inoslav Bešker.

Kada je Tomić lani pisao o temi  masovnih seksualnih zlostavljanja u Hollywoodu, koji su izišli na vidjelo nakon što je otkrivena prljava prošlost moćnog holivudskog producenta Harveya Weinsteina, Tomić je to relativizirao, vjerovali ili ne sa Ivicom Todorićem!  Antiša  se najprije, kofol čudio, kako su tako liberalni i napredni, ljudi kao Weinstein i ostali, mogli biti tako gnjusni i pokvareni , jer su po Tomiću, samo desničari i konzervativci, gnjusni i pokvareni, pa je onda to relativizirao ovako: ma nema veze što je Weinstein zlostavljao 70 i nešto žena, jer Todorić je puno gori, Todorić je zlostavljao cijelu Hrvatsku.

A sada je Tomić, sa tom taktikom skretanja pažnje i relativizacije problema migranata koji navaljuju u Hrvatsku,  ubacio Ahmiće… i Daria Kordića i Aleksandru Zec i Mirka Norca i biskupa Košića…itd., sve ono što jugorojunaška i soroševa kamarila godinama neprekidno vrti kao pokvarenu ploču.

Po Tomiću, Pavičiću, Duhačeku, i ostalim propagandnim piskaralama, jedino se desničari, nacionalisti, konzervatici i “katolibani” protive migrantima, inače svi ostali  jedva čekaju da ih prime.

Kina nije ni desničarska, ni kršćanska, ni katolička država. Već komunistička i ateistička. Ali ta komunistička i ateistička Kina ne želi primiti ni jednog izbjeglicu i migranta iz arapskih i islamskih država u svoju državu. Da podsjetim; Kina graniči sa Afganistanom i Pakistanom, dvijema državama, iz kojih dolazi veliki broj migranta, od kojih mnogi bauljaju i po BiH, uz granice Hrvatske. I ne samo to. Već kineske vlasti ne dozvoljavaju ulazak u Kinu, niti njemačkim državljanima turskog podrijetla! Tjednik “Wirtschaftswoche” je lani izvjestio, da  Kina uskraćuje vizu za ulazak u Kinu, njemačkim državljanima, turskih korjena. Ako nekom njemačkom državljaninu u njegovoj putovnici ne piše ime i prezime, naprimjer Hans Müller, već Murat Ahmet,  nema vize i ulaska u Kinu. Svejedno, što taj ima njemačku putovnicu.  Sada bi europski fanatici ljevičarsko-multikulturalne ideologije i soroščad odmah drečali “diskriminacija”, “rasizam! ksenofobija!. Ali Kineze to uopće ne svrbi. Jer se oni brinu za suverenost svoje države.

Kaže Antiša u svom članku, onako ležerno, samodopadno, kao i uvijek: ma sve je to laž da migranti,  rade kriminal i zločine, sve izmislili zadrti desničari. Citat: “Ove tri priče, kao i sve druge o izbjegličkim zločinima koje ćete naći na društvenim mrežama i desničarskim portalima, su lažne…”

Ma da, naravno, sve laž. Evo i ova najnovija priča od prije tri dana je laž:

Grad Steyr u Austriji: 17-godišnji afganistanski azilant Saber Akhondzada nožem je ubio 16-godišnju austrijsku djevojku Michelle i to u njenoj vlastitoj kući!! Odnosno u kući njenih roditelja, sa kojima je djevojka živjela.  Izgleda da je djevojka bila u kratkoj vezi sa njim, pa je onda prekinula vezu i Afganistanac to nije mogao podnijeti, ušuljao se u kuću u njenu sobu i ubio je. Kada je njena majka, kasno navečer oko 11 sati htjela vidjeti što je sa djevojkom, vrata njene sobe iznutra su bila su zaprečena sa jednim sandukom, tako da je teškom mukom otvorila vrata. Kada je ušla u sobu, našla je mrtvu kći, a prozor sobe je bio otvoren. Ubojica je kidnuo kroz prozor i nalazi se u bijegu. Austrijska policija traga za njim i raspisala je potjernicu za cijelu Europu.

Na žalost ovo nije laž i izmišljotina “desničarskih portala”, već brutalna istina, o kojoj su javili i austrijski mainstream mediji.

Još jedna brutalna istina. Kao i ova priča, koja se također odigrala nedavno, koja je šokirala javnost:

Wittenburg, u njemačkoj pokrajini Mecklenburg-Vorpommern. Afganistanski migrant (20 godina), kojemu je zahtjev za azilom odbijen, zaklao je 85-godišnjeg umirovljenika, u njegovoj kući, dok je ovaj spavao. Kći tog ubijenog umirovljenika, radila je kao volonterka za pomoć izbeglicama i ona je osobno angažirala ovog Afganistanaca, da se brine o njenom starom ocu. Nakon što je ubio njenog oca, Afganistanac je utekao, ali je malo kasnije uhićen. I ovo nije izmislio nikakv “desničarski” portal, već je javio mainstream kanal NTV.

Još jedan sliučaj od prije nekoliko dana:

München. Šestorica afganistanskih migranata u dobi  između 17 i 28 godina, brutalno su silovali 15-godišnju djevojku i to puna 4 dana. Oni su uhićeni i sjede u zatvoru.

Još nekoliko slučajeva, koji su se odigrali samo u zadnjih nekoliko tjedana:

Ahaus, pokrajina Nordrhein-Westfallen. Nigerijanski azilant u azilantskom  domu, nožem je ubio jednu djevojku-Indijku, koja je kao osoblje radila u tom domu.

Cottbus. Sirijci noževima napali i ozlijedili 5 Nijemaca

Köln. Sirijac podmetnuo požar u glavnom kolodovoru, jedna 14-godisnja djevojčica zadobila je teške opekotine, morala je biti operirana 7 puta do sada.

Bietigheim-Bissingen, (pokrajina Baden-Württenberg). Migrant iz Gambije divljao je u izbjegličkom domu i vrijeđao osoblje doma. Osoblje je pozvalo policiju. Došla su dva policajca, koja su se stigli u hodnik pred sobu ovoga Gambijca, koja se nalazi na katu.  To je vanjski hodnik, koji izgleda kao dugački balkon i ima ogradu. Gambijac se zaletio u jedog policajca, želeći ga gurnuti preko ograde dolje u dvorište, na tvrdi beton, Policajac je bio u životnoj opasnosti. Ipak, uz pomoć drugog policajca uspio se otrgnuti i savladati gambijskog migranta. Koji je uhićen zbog pokušaja ubojstva.

Augsburg. Azilant iz Gambije napao i pretukao 22-godišnju djevojku

Prenzlau (pokrajina Brandenbug). Afganistanski migrant nožem napao i povrijedio Nijemca.

Warendorf, pokrajina Nordrhein-Westfalen. Trojica migranta; Sirijac, Afganistanac i Egipćanin ispred jednog diska teško pretukli jednog 34-godišnjeg mladića, tako da mu je život bio u opasnosti.

Chemnitz, pokrajina Saska. Alžirski migrant pokušao je seksualno napastovati dvije djevojke, (15 i 18 godina). Kada su se one počele opirati, onda ih je Alžirac udarao šakama i nogama.

Dortmund. U jednom azlantskm domu, jedan nigerijski azilant napao je nožem najprije jednog drugog azilanata  i ranio ga, onda je napao i policajce koji su stigli da interveniraju, pa su ga policajci morali onesposobiti uporabom  vatrenog oružja.

Ortona, Italija. Somalijski migrant  najprije je kamenom u glavu udario jednu 68-godišnju ženu, pa je onda silovao.

Nordhausen, pokrajina Thüringen. Trojica migranta, iz Libije, Iraka i Somalije stalno su seksualno napostovali djevojke u jednom  disku. Kada su ih zaštitari tog diska pokušali dovesti u red, oni su zaštitare pljuvali i psovali, a kasnije je stigla policija, pa su napali i jednog policajca sa krhotinama razbijene boce

Chemnitz: sirijski azilant napao i silovao ženu, sa jako hendikipiranim vidom, dakle polu-slijepu ženu. Čekao ju je u hodniku zgrade gdje ona stanuje i silovao.

Apolda (pokrajina Brandenburg). U ovom gradiću od 22.000 stanovnika vlada nasilje od strane mnogih azilanata koji su smješteni u azilantskom domu. Jedan od njih, jedan od je Libijac Moutaz Z., koji je dilao drogom, krao, tukao se, napadao druge azilante, osoblje doma, pa i policajce, Jednog službenika doma napao je sa razbijenim galonom od marmelade, a svom cimeru u sobi u azilantskom domu, zabio je viljušku u vrat. Samo u prvoj polovici 2018. policija je morala intervenirati preko 100 puta u ovom azilantskom domu. Prije nekoliko tjedana, jedan marokanski azilanat, pretukao je jednog 53-godišnjeg Nijemca, ispred prodavonice Kauflanda u ovom gradu. Jedan drugi azilant iz Afganistana napao je jednog 38-godišnjeg stanovnika Apolde. Azilanti masovno kradu po prodavonicama,  i svakodnevno seksualno napastuju djevojke i žene, tuku i prave nasilje

Maria Enzersdorf, gradić u  Austriji. Nigerijanski azilant na smrt je pretukao jedenog drugog azilanta u azilantskom domu.
Ovo je svakodnevnica u Njemačkoj i drugim zapadnim zemljama. Svaki dan se u Njemačkoj, negdje u nekom mjestu, dogodi najmanje desetak slučajeva zločina i kriminala od strane Merkeličinih “inžinjera” i “liječnika”, Manjih ili većih: tučnjave, krađe, uništavanje javne imovine, napadi noževima, seksualno napastovanje, silovanja, sukobi sa osoblljem azilantskih domova i sa policijom, itd. itd. I napokon i ubojstva.

Da podsjetim  na one neke ranije zločine Merkeličinih “inžinjera” i “liječnika” u zadnje 2-3 godine.

Kada bi ovdje popisali i objavili sve slučajeve, manje i veće, koje su počinili Merkelični migranti u zadnje 3 godine, trebalo bi jedno najmanje 500 stranica za to. Zato ovdje navodim samo neke slučajeve, one poznatije. Među svm tim slučajevima, bilo je i na stotine slučajeva seksualnog napostovanja i silovanja od strane arapskih migranta, među njima i brojni slučajevi pedofilije i zlostavljanja djece, Arapski  migranti posebno su bacili oko na djecu i maloljetnike i to posebno ljeti u kupalištima i gradskim bazenima, kada su kupališta puna ljudi svih starosnih dobi.

Beč, na Silvestrovo 2015. Devet iračkih migranta, silovali su  28-godišnju njemačku nastavnicu.. Oni su tu djevojku prvo napili alkoholom, onda je silovali sva devetorica, jedan za drugim, neki od njih i više puta. Petorica od tih 9 su prije toga već bili dobili azil u Austriji.

Bonn, svibanj 2016. Trojica marokanskih migranta na smrt su pretukli 17-godišnjeg Niklasa P.  Dok se nesretni mladić večeri vraćao iz kina. Najprije su ga izudarali šakama, pa kada je pao na pločnik i ležao bez svijesti, on da su ga još nemilosrdno tukli nogama u glavu. Niklas je podlegao teškim ranama. Samo jedan od trojice počinitelja je uhićen i suđeno mu je, druga dvojica su kidnula.

Skandalozno: marokanski ubojica je dobio samo blažu kaznu, jer je eto kao ustanovljeno da Niklas P. nije umro od udaraca nogom u glavu od strane Marokanaca, već da je od ranije u glavi imao neku slabu moždanu žilu. Dakle Niklas P. sam je kriv što je umro.

Köln, srpanj 2016:  šest migranta, azilanata iz Iraka i Sirije u dobi između 17 i 45 godina, seksualno su napastovali djecu u jednom javnom bazenu. Jedna dvanestogodišnja djevojčica prijavila je policiji ovog najstarijeg 45-godišnjeg migranta, koji je dirao djevojčicu na kraju klizalice u bazenu. Ostala petorica su na donjem kraju klizalice u bazenu, namjerno napravili zastoj, tako djevojčica nije mogla napustiti klizalicu, a ovaj 45-godišnjak ju je dirao.

Paderborn, ljeto 2016. Dvojica afganistanskih migranata (20 i 25 godina), brutalno su seksualno zlostvaljali 14-godišnjeg dječaka u svlačionici gradskog bazena. Drugi dječak, u dobi od 11 godina, koji je bio sa ovim 14-godišnjakom uspio je pobjeći i sakriti se.

Zwickau (pokrajina Saska) ljeto 2016. Arapski migranti stalno su napostovali žene i djevojke u gradskom bazenu, te mokrili i onanirali u bazen. Također su pratili djevojke koje su i išle u kabine za presvlačenje i silom pokušavali prodrijeti u te kabine i seksualno ih napostovati.

Reutlingen, kolovoz 2016. Sirijski migrant veliki nožem za rezanje kebapa je ubio  Poljakinju Jolantu K. On je htio hodati sa njom, ona je to odbila i on ju je ubio.

Freiburg, listopad 2016. Afganistanaski izbjeglica Hussein K. brutalno je silovao studenticu Mariu Ladenburger, pa ju je onda ubio, utopivši je u rijeci. Hussein K. je prije nego što je na poziv  Merkelice stigao u Njemačku, boravio već u Grčkoj, gdje je također napravio krivično djelo: gurnuo je jednu djevojku sa strme klitice i ova je zadobila teške tjelesne ozlijede. Maria Ladenburger se osobno angažirala za izbjeglice, a njen otac, kao niži dužnosnik EU, radi u Bruxellesu.

Bilo je stotine izvješća u njemački medijima o brutalnom šikaniranju manjinskih kršćanskih izbjeglica iz Sirije i Iraka, od strane agresivnih radikalnih većinskih muslimanskih izbjeglica u izbjegličkim i azilantskim domovima. Ovo je samo jedno od tih izvješća iz Stuttgarta prije 2 godine. Nakon što je stanje za kršćanske izbjeglice postalo neizdrživo u jednom izbjegličkom domu u Stuttgartu, jer su ih muslinaske izbjeglice stalno šikanirali i tukli, 30 kršćanskih izbjeglica morali su dobiti premještaj u jedno zasebno utočište.

Weiden (pokrajina Rheinland-Pfalz), ljeto 2016. Trojica sirijskih migranata seksualno su napostovali djevojčice u termalnom bazenu.
https://jungefreiheit.de/polit ik/deutschland/2016/syrer- sollen-maedchen-in-therme- begrapscht-haben/

München 2016. U gradskom bazenu Michaelibad u  gradskoj četvrti Neuperlach, trojica sirijskih migranata seksualno su napostovali dvije djevojčice od 14 godina.

2016. u vlaku za Würzburg. Merkeličin migrant iz Afganistana, sjekirom je brutalno napao i teško ozlijedio 5 kineskih turista iz Hong Konga, koji su zadobili teške tjelesne ozlijede, tako da su se liječnici morali boriti za njihove živote.

Berlin, uoči Božića 2016. Anis Amri, migrant iz Tunisa kamionom se zabio u ljude na jednom Božićnom sajmu i usmrtio 12 osoba, a mnoge druge ozlijedio.

Kirchheim/Teck  (pokrajina Baden-Württemberg), srpanj 2016. U gradskom bazenu, brojni arapski migranti seksualno su napostovali djevojčice u dobi između 10 i 14 godina.  Jedan od njih 17-godišnjak  sukobio se sa paziteljem bazena, koji  ga je bio upozorio na pravila ponašanja.  Zbog svega toga morala je intervenirati policija koja je stigla u bazen. Na to su oko 30 drugih migranta branili tog 17-godišnjaka, a jedan iranski migrant je skočio pazitelju na vrat i povalio ga na pod.  Ostali migranti derali su se na policajce i vikali im da su rasisti i svinje. Dvojica policajaca su zadobili lakše ozlijede.

Essen, ljeto 2016. Prilikom održavanja godišnje vjerske  fešte indijskih sikha u njihovom hramu, pred kojim se skupilo nekoliko tisuća sikha iz Njemačke i susjednih zemalja, Nizozemske i Belgije, jedan arapski migrant je podmetnuo požar pod hram sikha sa namjerom da ga uništi.

Bochum, prosinac 2016. Irački migrant Ziyad K. ,koji je stanovao u obliznjem azilantskom domu sa suprugom, silovao 2 studentice sa Bochumskog sveučilišta

Hamburg, lipanj 2017. Tri sirijska migranta uhvaćeni su pod sumnjom da su članovi ISIL-a i da su pripremali terorističke napade u Njemačkoj.

Herzberg (Brandenburg), srpanj 2017. 39-godišnji sirijski izbjeglica Mohammed H. pokušao je zaklati svoju poslodavku, 64-godišnju Njemicu Ilonu F. Ilona F. ima svoj frizerski salon i bila je zaposlila Mohammeda F. kao frizera. Ilona F je zadobila teške ozlijede opasne po život i morala biti hitno operirana.  Ona je imala kratku vezu sa sa Mohamedom F., ali kasnije  je prekinula tu vezu i Mohammed H ju je zato htio ubiti. I onda je prema podacima iz policije izišlo na vidjelo: “jadni” izbjeglica iz Sirije, koji je od 2015. u Njemačkoj, je oženjen, i on se sklonio u Njemačku, a u Siriji su mu žena i dvoje djece.

Norderstedt pokraj Hamburga, ljeto 2017. Uhićena dvojica afganistanskih izbjeglica,  jer su njih dvojica u gradskom bazenu „Arriba“  seksualno zlostavljali dvije djevojke, odnosno djevojčice. Jednoj je 14 godina, a drugoj 18.

Chemnitz, srpanj 2017. Arapski izbjeglica ubio volonterku, koja je radila u centru za izbjeglice kao prevoditeljica.

Kiel, srpanj 2017. U jednom šoping centru, oko 30 sirijskih i afganistanskih izbjeglica napostovali su 3 maloljetne djevojke u dobi od 15, 16 i 17 godina. Policija je uhitila nekoliko od tih 30 izbjeglica, koje su se na policijskoj postaji opirali, udarali su nogama policajce i pljuvali po njima.

Dessau-Roßlau, ljeto 2017. Četvorica azilanata iz Eritreje silovala su 56-godišnju siromašnu ženu, dok je ova po kontejnerima sakupljala prazne boce da dobije štogod sitnog novca za njih. Jedan od njih četvorice držao je ženi razbijenu bocu pod vratom i prijetio da ce je zaklati, ako se bude branila . Žena je imala rane po cijelom tijelu, rezove od oštrog stakla, natekline i udarce.

Darmstadt, ljeto 2017. Na  godišnjoj gradskoj fešti, mnogi arapski migranti napadali su i seksualno napostovali djevojke i žene. I to ponajviše maloljetne djevojke u dobi između 14 i 18 godina. Oko 26 djevojaka i njihovih roditelja, podnijeli su policiji kaznene prijave protiv migranata. Ovo je bila repriza masovnih seksualnih nasrtaja u Kölnu na Silvestrovo 2015., samo u manjem omjeru.

A evo koliko su te “izbjeglice”, navodno ugrožene, Die Welt je prije 2 godine izvjestio o tome da mnoge “izbjeglice” iz Sirije i Afganistana, idu kući, u Siriju i Afganistan, na odmor, pa se opet vraćaju u Njemačku. Dakle, idu tamo odakle su pobjegli navodno zbog toga jer im je navodno ugrožen život. Iako, po zakonu o azilu, svaki izbjeglica i azilant, koji napusti Njemačku, zapravo automatski gubi pravo na azil i boravak i ne smije više biti pušten da se vrati u Njemačku. Ali Merkeličnim “izbjeglicama” se i ovdje gledalo kroz prste i ovima koji su išli na odmor, ništa se nije desilo, oni su se opet vratili u Njemačku.

Branimir Karlo

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno