Connect with us

Društvo

Jasenovac je bio logor smrti

Published

on

Prvotno je to bio proizvodno-kazneni pogon, pa onda i nacistički kamp na polovici pruge od Zagreba prema Beogradu, a nakon toga partizanski i komunistički logor smrti. Samozvani arbitri ometaju pozitivne odnose Hrvata i Židova. Igor Vukić traži da Jasenovac prestane biti pogonsko gorivo za rat.

Kao što reče vremenski putnik Slavko Goldstein, 1941. je godina koja se stalno vraća, a Slavkova stalna destinacija je Jasenovac, iako mu je otac ubijen daleko od Jasenovca. Namjeravam provesti jednu korekciju – vratiti se u ratni Karlovac i likvidirati tamošnje četnike, prije nego što ubiju Slavkovog oca. Židovi su pametan narod, pa je prava šteta da se bilo tko od njih cijeli svoj život bavi s Titom i s Jasenovcem. Zanimljiva su najnovija saznanja o hrvatskom podrijetlu Židova. Da se to prije znalo, bili bi posve istrijebljeni.  

Ovih smo dana saznali da je Slavko Goldstein 17. lipnja u Jasenovcu “prijetio Nataši Jovičić”, ravnateljici SP Jasenovac, da bi je u svome tekstu u Jutarnjem listu od 16. srpnja javno pozvao da podnese ostavku, sve samo zato što je prihvatila časnu dužnost savjetnice predsjednice Hrvatske. Javnost je konsternirana i s pismom Julije Koš iz Židovske općine Zagreb, u kojemu Nataši kaže: “Budete li javno govorili u funkciji savjetnice predsjednice za pitanja holokausta, smatrat ću to javnim ruganjem predsjednice Židovima – žrtvama etničkog čišćenja u NDH”. 

Zašto su uništeni ostaci logora Jasenovac? 

Svi smo žrtve  morbidnog natjecanja Židova i Srba u tome tko je imao više žrtava u Drugom svjetskom ratu. Slavko Goldstein i neki srpski krivotvoritelji suglasni su oko karaktera Jasenovca kao industrije smrti, ali nakon što takvu konstrukciju postave, počinje njihova međusobna bitka za primat najveće žrtve. Koliko je u svemu tome igrao materijalni probitak? Primjerice, ako se broj ubijenih Židova udvostruči, time se snaži psihoza nekakve društvene i materijalne naknade za Židove u Hrvatskoj. Mit o srpskim egzodusima generira klimu da se to Srbima na neki način kompenzira. Potrebe krivotvoritelja ograničavaju popisi stanovništva. Židovi imaju nezgodu da je u popisima prikazana njihova realna i relativno mala prisutnost na ovome području, a Srbi koriste zgodnu činjenicu da su za potrebe dominacije krivotvorili popise u korist svoje veće prisutnosti. Zanimljiva je ta povijest – Srbina je pojedinačno nemoguće smaknuti, ali milijuni njih padnu na samu pomisao o pravu na zemlju i privilegije. 

Saznanje da Jasenovac nije bio logor smrti za NDH prihvatio sam sa određenim razočarenjem. Provodeći svoje suicide, Hrvati su izmislili kravatu, za tehnologiju smrtne kazne izmislili smo struju, a u industriji smrti ipak nemamo značajne rezultate. Kako masovno odstraniti “hrvatske” političare? Zamislite u istom radnom logoru Karamarka i Milanovića, kako danju lijeno okopavaju svoje jalove povrtnjake, a noću jedan drugome hitro kradu urod. Što kažete? Želite ih odmah strpati u logor smrti! Morate nastupati opreznije! Srećom po viktimološki prestiž Hrvata, pojavio se “Josip Broz kao najveći Hrvat i najveći sin svih jugoslavenskih naroda i manjina”, koji je 1945. proveo veličanstven genocid nad Hrvatima, glede intenziteta i rokova zadaće najveći zločin u povijesti ljudskog roda. Kao da slijedi moje osobno ushićenje, Ivo Goldstein je kao hrvatski Židov u našem veleposlanstvu u Parizu ponosno istakao Titovu sliku. Kakav otac, takav sin! Nekako moramo prevladati podmetanja domaćih židovskih interesnih skupina, zaobići takve čak i u našim veleposlanstvima, i pokušati direktno uspostaviti bolje odnose sa svjetskim židovstvom, koje je istinski značajno, koje je dalo mnoge znanstvene i kulturne veličine. Kada pokušate dobiti na telefon bilo kojeg Židova u svijetu, zamole vas da nazovete kasnije, jer je gospodin trenutno okupiran u nekom znanstvenom laboratoriju. Kad pokušate dobiti na telefon Slavka Goldsteina, saznate da nešto kemija u Jasenovcu i da se trenutno dere na Natašu Jovičić.

Potrebito je naglasiti jedan neobjašnjiv fenomen: od logora Jasenovac nije ostalo ništa, iako se profesionalni antifašisti i pridružene interesne skupine trude pronaći i konzervirati najmanji trag bilo kojeg ustaškog ili hrvatskog zločina. U čemu je tajna? Kompetentni Igor Vukić naglašava da su jugoslavenske vlasti 60-tih provele opsežne ekshumacije u Jasenovcu i pronašle između 278 i 440 leševa! Najprije su Saveznici ciljano bombardirali “radni i sabirni logor Jasenovac”, pa su stigli takozvani partizani i doslovce ga pretvorili u “logor smrti Jasenovac”, da bi na kraju komunističke vlasti u “ustaškom logoru smrti Jasenovcu” pronašle uglavnom Hrvate, i nakon toga objavile hipotetski popis 83 tisuće žrtava ustaškog režima, koji nije izdržao test vremena – na njemu su uglavnom žrtve koje su ubili partizani i četnici, kao i osobe koje su umrle prirodnom smrću, daleko od Jasenovca. 

Partizanske krivotvorine 

Sve teze Slavka i Ive Goldsteina o Jasenovcu raspale su se zajedno s Jugoslavijom, koja je po automatizmu proglašavala istinom sve što Goldsteini kažu ili požele. U Jugoslaviji je Slavko bio sam Jahve, koji proglašava krivim cijele narode. Teza o sofisticiranom logoru smrti u močvari uz Savu sve više se pokazuje kao praznovjerje. Bio je rat, a još danas neka zagrebačka naselja imaju problema sa opskrbom plina. Možda je Hitler napao Sovjetski Savez da opskrbi Jasenovac sa plinom? Za odbacivanje Slavka Goldsteina kao arbitra na širem povijesnom planu zaslužan je Koča Popović, koji je “Titovo rušenje mosta na Neretvi” razotkrio kao komesarsku bajku. U paničnom spašavanju svojih povijesnih krivotvorina, Slavko i Ivo Goldstein napisali su novu knjigu o Titu u kojoj nam nude drugačijeg Josipa Broza, kao pozadinskog genijalca za specijalni rat. Tito nije 1943. srušio most na Neretvi, niti je zapovjedio da se most sruši, ali je genijalno izgradio mit o tome! Slično tome, genijalno je izgrađen mit o “ustaškom logoru smrti”. Ovih dana pripremam roman u kojemu vremenski putnici Slavko i Ivo Goldstein popravljaju povijest – u veljači 1943. odlaze na Neretvu, ruše mostove i prenose partizanske ranjenike na drugu stranu rijeke. Svojom intervencijom u povijesti cementiraju svoje kasnije teze. Pitate me kako sam opisao njihov srcedrapajući susret s Titom? Bio je to velik šok za Goldsteine. Tita su zatekli na drugoj strani rijeke, prije rušenja mosta! Lako za povijest, Goldsteini imaju ozbiljniji problem, kako popraviti Tita?

Čini se kako se Slavko Goldstein pokušava opravdati za svoje prijetnje Nataši Jovičić, a zapravo koristi priliku da nam podvali “dječji logor Sisak”. Bože, koliko je to nisko! Goldstein tu pakira i razliku od 5 tisuća djece koje je popisu žrtava Jasenovca direktno dodao Beograd. Nakon partizanskog i četničkog pokolja u Prijedoru, uz logističku potporu talijanskih fašista, u lipnju 1942. uslijedilo je njemačko uspostavljanje reda, odnosno takozvana “njemačka ofenziva na Kozaru”, koja je zapravo pokrenuta zbog nedopustivog širenja talijanske zone. Partizani i četnici pokrenuli su zbjegove za stanovništvo, a onda se junački razbježali na sve strane, ostavljajući žene i djecu na milost nacistima. Tisuće nesretne djece, različitih nacionalnosti, koja su već jela travu i dobila crijevne i druge infekcije, pojavili su se na području Siska i južno od Zagreba, praktično na ekonomijama NDH koje su bile povezane u isti proizvodnu topologiju s manufakturama Jasenovca. 

Nije postojao nikakav “dječji logor Sisak”, nego je tadašnje ministarstvo za socijalna pitanja u NDH organizirao prihvat djece, od kojih su mnoga primljena u zagrebačke obitelji. Kao i uvijek, rođene Zagrepčanke jamrale su protiv bosanskog govora djece. Tada je hrvatsku naciju zadužila austrijska humanitarka Diana Budisavljević, koja je izradila popis nesretne djece i pomogla u njihovom zbrinjavanju. Naravno, nakon rata došla je pod udar Ozne, kao osoba koja može srušiti jugoslavenski mit o “ustaškom logoru smrti”. Napominjem da se sve to dogodilo kada funkcionira samo “radni logor Jasenovac”, u kojemu se provelo isušivanje močvare i gradnja nasipa uz Savu. U radovima je sudjelovalo i lokalno stanovništvo, kao i neki kažnjenici, osuđeni za kriminal. “Sabirni logor Jasenovac” formirali su Nijemci tek krajem 1942. kao zastrašujući kamp-balon za bolesne i iscrpljene Židove, na polovici pruge za Beograd. Jasenovac je uvijek bio jugoslavenski determiniran i postojao bi na istom mjestu i da se prva Jugoslavija održala. “Logor smrti Jasenovac” ostao je mit sve do dolaska partizana, kad su pokrenuta masovna ubojstva Hrvata. Nepopravljivu povijesnu i političku štetu donijelo nam je nimalo znanstveno pristajanje Franje Tuđmana na 10 posto žrtava u Jasenovcu u odnosu na velikosrpske brojke, kao i Tuđmanovo partizansko pristajanje na termin “ustaški logor smrti Jasenovac”.

Nesporazum sa Srbima 

Srpske su povijesne krivotvorine toliko ukorijenjene u srpsku i srbijansku svijest, da pomišljam kako je promašeno sa Srbima graditi bolje odnose, jer nam nakon toga natovare duplo. Igor Vukić ispravno je zaključio da Jasenovac treba prestati biti pogonsko gorivo za rat. Mit o “logoru smrti Jasenovac” iskoristila je velikosrpska klika kao opravdanje za genocid nad Hrvatima, koji je uključivao i “konačno rješenje” u budućnosti, koje je 90-tih zaista pokrenuto. Velikosrbi su lukavo iskoristili napuhani jugoslavenski zahtjev prema Njemačkoj glede ratne odštete, kada se krenulo od tada nevjerojatno visoke britanske procjene o 20 tisuća ubijenih i umrlih u Jasenovcu, pa se onda svaki mjesec dodavalo toliko. Ubilački bijes četnika, orjunaša i lažnih antifašista, iskazan na Križnom putu, kod Hude jame i kod Jazovke, kod tisuće drugih jama, prenio se kao jugoslavenska loša savjest i jugoslavensko raspoloženje prema svemu hrvatskom. U nastojanju da preživi, hrvatski narod prihvatio je okvire represije, poslušno gradeći novu srodnost hrvatskog jezika i srpskog jezika, kao osovinu jugoslavenske i velikosrpske asimilacije, pa tako danas imamo situaciju da mnogi Hrvati vide naš korienski pravopis kao nešto strano i tuđinsko, kao zabludu NDH. 

Na krivotvorine srpstva prirodno se nalijepilo odgovarajuće praznovjerje Hrvata, glede srpske povijesti i srpskog identiteta. Imamo fenomen da je svetosavlje stotinama godina izrazito negativno, a Sveti Sava ipak je pozitivna kršćanska veličina. Jedan kršćanski svetac iskorišten je za agresivno srpstvo, što je nanijelo veliku kršćansku i simboličku štetu i samom Rastku, pa i njegovoj ideji kršćanskog srpstva, koje bi trebalo praštati umjesto što proglašava Srbijom svako selo u kojemu živi jedan Srbin. Temeljno svetosavlje je plemenito, ono se razvilo prije uspostave turskog imperija, i nikako ne može biti opravdanje za velikosrpski genocid nad muslimanima Srebrenice. Republika Srpska u BiH stvorena je na ratnom zločinu. Današnji srbijanski premijer Aleksandar Vučić, pobočnik ratnog zločinca Vojislava Šešelja, izjavio je kako će ubiti 100 muslimana za jednog Srbina! I još je imao obraza pojaviti se u Srebrenici, gdje su ga srpski obavještajci zasuli kamenjem, da se tragedija Srebrenice kanalizira u pokušaj atentata na Vučića. I još je drugi Šešeljev pobočnik predsjednik Srbija! Možemo li od takvih osoba očekivati istinu o Jasenovcu?    

Deformacije srpske politike, velikosrpskih pretenzija i ambicija srpskog pravoslavlja ušle su i u srpsku kulturu, pa se sve vraća kao magijsko tkanje zla. Primjerice, Đura Jakšić je srpstvu ostavio ovu pjesmu: “Ako mi rodiš sina, rodi mi Miloša, a bude li kćerka nek bude Milica. Krvavo ide vreme srpske osvete, trebat će zemlja srpska hrabre Miloše.” Time je zapravo determiniran pokolj u Srebrenici. Srbi uopće nisu sudjelovali u Bitci na Kosovu! Fenomen u svemu tome je da su srpski vojnici stoljećima bili turski kolaboracionisti, perjanica turskih pohoda na Europu, da se srbijanska mržnja prema “kaurima Hrvatima” izgradila u Beogradskom pašaluku, da bi se Turci i Turska konačno povukli, a mržnja prema Hrvatima ostala. Lažno svetosavlje pokrenulo je na ovome prostoru desetak krvavih ratova. I, tome nasilju ne vidimo kraja! Velike sile podilaze agresivnom svetosavlju, jer im je Srbija strateški važna, a može poslužiti i kao fitilj za nove ratove na ovome prostoru.     

Tajni računi sa Židovima

Kada bi postojala povijesna policija poput financijske, najprije bih tražio da se ispitaju sve transakcije našeg povijesnog računa sa Židovima. Nisam siguran da su glavni prijepori NDH i Jasenovac. Slavko Goldstein ide i na mlado, prošle godine osnovano Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, apostrofirajući predsjednika te inicijative dr. Stjepana Razuma. Slavko Goldstein lukavo pripisuje Razumu autorstvo na raskrinkavanje zabluda o Jasenovcu, računajući da će tako nahraniti Razumov povjesničarski ego i izazvati podjele u krugovima koji žele ustanoviti istinu o Jasenovcu, pa tako svaki onaj Hrvat koji ne promišlja kao Razum dolazi u opasnost da ga proglase domoljubno-ljubomornim, kao što to čine glede mojih rezervi u odnosu na Franju Tuđmana.

Zašto neki domaći Židovi provode svoje dežurstvo nad Hrvatima? Širom svijeta, uključujući Njemačku i SAD, događaju se pronacistički skupovi, sa svastikom na rukavu, na zastavama i na sportskim terenima, i nikoga to posebno ne zanima. U Hrvatskoj ugodno živi brojna interesna skupina koja ishodište fašizma i nacizma seli kod Hrvata, iako su Mussolini i Hitler postali utjecajni faktori odmah po okončanju Velikog rata, dvadeset godina prije početka Drugog svjetskog rata. U tom smislu očitovao se i Zoran Milanović sa svojom petokolonaškom tezom da je ubijanje počelo u NDH. Krivotvoritelji povijesti idu s teorijom da Ustaški pokret nije nastao kao otpor velikosrpskoj i fašističkoj represiji u prvoj Jugoslaviji, nego ga prikazuju kao fašizam, zapravo kao hrvatski autohtoni fašizam! 

U čemu je tajna? Mišljenja sam da Židovima konkuriramo u nekom nama nepoznatom pravu na zemlju. Biblijski gledano, Židovi su bili samo jedno od dvanaest izraelskih plemena, a danas brane pravo na zemlju svih izraelskih plemena, osporavajući pravo Palestinaca i antičkih Filistejaca na svoj komad Kanaana. Mit o Izabranom narodu uključivao je sva izraelska plemena, pa je židovsko “asimiliranje” pojedinih izraelskih plemena i njihovog prava na zemlju bilo okrenuto protiv Zavjeta. Mojsije nije bio Židov! Niti Isus nije Židov, niti je to bio! Mnogi Hrvati, uključujući mnoge katoličke svećenike, ne mogu prihvatiti činjenicu da Židovi nisu bili u egipatskom ropstvu. Ne stižu Židovi u Kanaan iz egipatskog sužanjstva, nego iz babilonskog, dok su neka izraelska plemena prošla asirsko sužanjstvo. Veliko je pitanje jesu li nama poznati Židovi izraelskog podrijetla, jer referenca Judejaca vezana je na ime pokrajine. Sve više sam uvjeren da je “logor smrti Jasenovac” kreiran jako davno.

Tvrtko Dolić  

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno