Connect with us

Istaknuto

Izvrsna Hrvatska utišala Carioca arenu: Pobijedili domaćina!

Published

on

Hrvatska muška košarkaška reprezentacija ostvarila je drugu pobjedu na olimpijskom turniru u Rio de Janeiru svladavši u susretu 3. kola domaćina Brazil sa 80-76 (19-17, 22-14, 18-19, 21-26).

Protiv domaćina turnira hrvatski su košarkaši odigrali hrabru utakmicu, vodili gotovo čitavim tijekom susreta, u drugom poluvremenu većim dijelom imali i dvoznamenkasti broj poena viška, a nisu podlegli pritisku niti kada je Brazil sredinom četvrte četvrtine završnim udarom stigao na samo tri razlike uz napad.

Na početku utakmice Hrvatskoj je važan impuls dao kapetan Roko-Leni Ukić koji je postigao sedam koševa za prednost 15-12, da bi potom konce igre u napadu preuzeo sjajni Bojan Bogdanović uz asistenciju napokon šuterski raspoloženog Darija Šarića.

Početkom druge četvrtine Hrvatska je ostvarila seriju 12-1 kojom se odvojila na 31-21, a minutu prije odmora imala je i 12 razlike (39-27) uz napad. Do tog trenutka šut za tricu naših igrača bio je nestvarnih 60 posto (6-10). Ipak, na poluvrijeme se otišlo sa 10 razlike za Hrvatsku 841-31).

U trećoj četvrtini Brazilci su serijom 8-0, tricom Marquinhosa i s pet uzastopnih koševa Lime stigli na 43-39, no uslijedila je serija od 10-0 Hrvatske u kojoj je sudjelovala čitava petorka, koševe su postizali Bogdanović, Planinić, Babić i Simon, dok su čvrstom obranom u reketu prisiljavali Brazilce na šuteve s distance koje su ovi mahom promašivali.

Hrvatska je držala Brazil na rezultatskoj distanci sve do posljednjih pet minuta, a tada su Barbosa i Guilherme s dvije vezane trice smanjili na 67-64, a kod tog je rezultata Guilherme promašio tricu za poravnanje. Kada su Bogdanović i Šarić pogodili trice za 72-66 dvije i pol minute prije kraja, odnosno 75-66 1:54 minute prije kraja činilo se kako je dvoboj odlučen. Ipak, Garcia i Guilherme su vratili tricama za 75-72 1:22 prije isteka vremena, a tada se dogodio ključni napad Hrvatske.

Bogdanović je krenuo u prodor, nije uspio poentirati, ali najbolji u skoku je bio Šarić koji je popravio taj promašaj i 56 sekundi prije kraja doveo Hrvatsku u prednost 77-72. Nakon što je Šarić odlično reagirao i u obrani, dvoboj se činio gotovim, no malu nadu Brazilu vratio je svojom nepromišljenošću Simon koji je 30 sekundi prije kraja pogrešno dodao loptu.

Ipak, Marquinhos je potom pogodio samo jedno od dva slobodna bacanja za 77-73, Bogdanović je s također jednim od dva slobodna bacanja vratio na 78-73 da bi Barbosa promašio tricu 17 sekundi prije kraja i tako ugasio posljednju nadu Brazila u preokret.

Hrvatsku je do pobjede vodio Bojan Bogdanović sa 33 koša uz izvanredan šut iz igre 10-16 i 10-11 s linije slobodnih bacanja, Dario Šarić je dodao 15 uz sedam skokova, dok su u sastavu Brazila najefikasniji bili Leandro Barbosa sa 16 i Marquinhos sa 12 pogodaka.

Nakon tri kola Hrvatska ima omjer 2-1 i nadomak je plasmana u četvrtfinale, dok je Brazil pao na omjer 1-2.

Hrvatska će u 4. kolu igrati protiv Nigerije u nedjelju u 3.30 sati ujutro po hrvatskom vremenu.

HRVATSKA – BRAZIL 80-76 (19-17, 22-14, 18-19, 21-26)

M.S./croative.net | PSD  photo: Reuters

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno