Connect with us

Istaknuto

IZVAN STRUJE

Published

on

SOTONI JE DOŠAO KRAJ

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:

Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«

I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«

I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja.

(Mk 3, 20-35)

Imate li snove, želje, ambicije? Želite li nešto posebno ostvariti? Nešto za što ste uvjereni kako je ispravno, dobro, ali nešto što se jako razlikuje od svega onog što je uobičajeno? Poraste li vam broj srčanih otkucaja kada pomislite na ono što biste tako rado vidjeli oživotvoreno, ali vas brine što je u suprotnosti s onim što svijet danas drži normalnim?

Jesu li vas ikada optužili da ste „drugačiji“, „na svoju ruku“ ili su vam čak prilijepili i etiketu „ludosti“? Zato što ste slijedili svoje srce, svoje snove, zato što ste razmišljali drugačije nego što je to danas „normalno“, ovaj svijet je za vas najvjerojatnije ustvrdio „da ste izvan sebe“, zar ne!?

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Ja to neprestano doživljavam i uvjeren sam da je tako nešto doživio svaki onaj koji je vjerovao u svoje snove, u glas svojega srca, u svoju misiju. Vidite to se je dogodilo i Isusu. Nije kalkulirao, nije špekulirao, nije bio oportunist, nego je govorio ono što mu je bilo u srcu. Da, to je bilo drugačije, radikalno drugačije od uobičajenog i svijet je reagirao kao što reagira i danas. Ljudi su pomislili da s njim nije nešto u redu, da je izvan sebe. Išli su toliko daleko pa su tvrdili da su ga demoni opsjeli. Da je lud. A samo zato što je imao svoje snove. Samo zato što je vjerovao u svoje poslanje. Samo zato što je ostao vjeran Ocu.

Ali ako mi tvrdimo da smo njegovi sljedbenici, da smo njegovi svjedoci, da smo Kristovi onda bismo se i mi danas, svakoga dna, trebali ponašati – nenormalno. Biti – izvan struje. Izvan uobičajenog. Svakodnevnog. Svjetovnog. Nije to lako. Nikada nije ni bilo. U Isusov zdrav razum posumnjali su i njegovi najbliži. Obitelj.

Dakle što biste odgovorili kada bi vas upitali: „Jeste li normalni?“

Je li uopće moguće dati točan odgovor na ovo pitanje? Mislim da jest. Moraš znati postoji li univerzalni standard prema kojem odmjeravaš svoje postupke i postupke drugih ljudi. Ukoliko takav standard ne postoji ili ga se ignorira, odbacuje, onda je pitanje „jesmo li normalni?“ pitanje trenutka, pitanje oportunizma i najobičnijeg golog, sebičnog interesa.

Ukoliko danas želite biti normalni, normalni po standardima ove kulture, onda normalnim morate držati sve ono što je „još do jučer“ bilo nenormalno. Jer ukoliko tako ne postupite  biti ćete definitivno proglašeni – nenormalnom osobom. Svi će govoriti da s vama sigurno nešto – nije u redu.

Isus se distancira od sviju. Od mase, od pismoznanaca, pa čak i od svoje obitelji. Isusovo učenje i Isusov život iskoraknuli su daleko od onoga što se je u tom trenutku činilo normalnim.

Bog je i nama podario slobodu iskoraka.

Bog nam je podario slobodu „raditi na svom snu“.

Bog nam je podario slobodu misliti dalje od onog što svijet drži mogućim.

Mašta je dar, san je dar, ali sloboda koja nam je od Boga podarena zna biti opasna, jer svijet koji je propisao sve, koji je ograničio slobodu i snove, drži to prijetnjom.

I svijet kaže – on je izvan struje! On je izvan sebe! On je – lud!

Možda vas ovo društvo i njegova kultura proglase neprilagođenima. Ali ako se vi ne želite prilagoditi zlu ovoga svijeta, ako se vi ne želite prilagoditi eutanaziji, pobačaju, genetskoj manipulaciji, istospolnim brakovima, usvajanju djece od strane istospolnih parova, ako se vi ne želite prilagođavati društvenoj, gospodarskoj i svekolikoj nepravdi ovoga svijeta i ukoliko za vas ovaj svijet i njegove sluge kažu da ste nemogući, neprilagodljivi, izvan struje, netolerantni i da niste svoji, vi budite sretni i veseli i zahvaljujte Bogu što ste njegovi, a ne od ovoga svijeta.

Budite „izvan pameti“ za Krista i iskusite što je istinski život u Kristu. Svijet će vas sigurno nazvati ludima, reći će da ste „nenormalni“, ali to je jedini način kako normalno živjeti svoj život u ovom svijetu.

Ivica Ursić/ivicaursic.com 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno