Connect with us

Društvo

Između Karamarka i Milanovića biram Josipu Rimac

Published

on

TEROR KONFLIKTNIH KOALICIJA   Na djelu je opak politički inženjering, kojemu ništa nije sveto. Isti manipulatori pomažu lijeve i desne, a nakon izbora uvjerit će pobjedničku stranu da su bili presudni. Imamo hrvatski paradoks: tko potroši više naših novaca, dobije više naših glasova.

Jesu li u ovoj zemlji ustavna i ljudska prava prekršena samo u slučaju Branimira Glavaša? Puštanje šefa HDSSB-a na slobodu godinu dana prije izbora, razotkriva moć političkog inženjeringa u Hrvatskoj. Ustavni sud je nakon skoro 5 godina od podnošenja ustavne tužbe ukinuo drugostupanjsku pravomoćnu presudu Branimiru Glavašu, pod obrazloženjem da su u pravosudnom postupku prekršena njegova ustavna i ljudska prava. Predmet je vraćen Vrhovnom sudu, koji ponovno razmatra žalbe Glavaša i suoptuženika na prvostupanjsku presudu. I tako Glavaš ovih dana drži plamene političke govore, a SDP i HNS najedanput su veseli zbog prisutnosti SS – slavonskih sokolaša u crnim odorama. Da se igra kanalizirana u korist SDP-a i HNS-a, uključio se i Milorad Pupovac, nazvavši HDSSB profašističkim. Desnu poziciju HDSSB-a potvrdila je i Vesna Pusić sa svojom najavom da njena i Milanovićeva koalicija “neće nakon izbora koalirati s crnom gardom”. A kada je višestoljetni Glavaš ustavno pretvoren u nevino dijete, mladi formalni predsjednik stranke Dragan Vulin nabacivao je izjave unutar svjetonazora Vesne Pusić. Savez za Hrvatsku? Ne, pa nisu oni više nekakvi desničari! Kada je to odgovaralo manipulatorima, i pravaši su se pojavljivali u crnim odorama, da preotmu HDZ-u dio njegovog biračkog tijela. Računica SDP-a je da će Glavaš i HDSSB uzeti glasove HDZ-u. Manipulatori žele neizvjesne izbore, kakvi dižu cijenu njihovih usluga. Ako HDZ ipak dobije izbore, tajni vlasnici Hrvatske plasirat će opravdanje da je žešći desni HDSSB pomjerio HDZ u sredinu.

Tko može voditi državu?

Rečeno ispeglanim jezikom izbornih manipulatora, birači trebaju hladno sagledati činjenice. Izuzimajući HDZ, stranke nemaju dovoljnu bazu za preuzeti državu. Prije tri i pol godine 70-godišnja razgranata i ukorijenjena hobotnica zvana SDP pola ministarstava prepustila je HNS-u. Podjela plijena i raspodjela odgovornosti za nesposobnost i neuspjeh u vođenju države. SDP je ipak glavni krivac za katastrofalno stanje u zemlji, a HNS je u ovoj lažnoj demokraciji politički profitirao, navikavajući Javnost na prisutnost svojih nesposobnih uhljeba na najvišoj državnoj razini, pa i u Europskom parlamentu. Slično će proći HDZ u odnosu na HSLS i ostale satelite, koji će ući u Sabor na temelju zanemarivog stranačkog i biračkog tijela. Velika koalicija uvijek je najava novog zaduživanja zemlje.

Ne vidim zašto je nastala velika panika zbog nekoliko posljednjih tekstova o Tomislavu Karamarku u 7dnevno, koji mogu poslužiti kao provokativna osnova za objektivnu biografiju iste osobe. Prije nego što je 7dnevno naglasio nekakve prijepore u Karamarkovom životopisu, vjerovao sam da je taj čovjek totalni bezveznjak, jedan od svih tih bezbrojnih parazita i uhljeba na proračunu i na našoj grbači. Kad tamo, riječ je o operativcu koji je četvrt stoljeća u skoro svim važnijim političkim događajima i sukobima u ovoj zemlji. Slično sam jedanput pisao o Aleksandru Perkoviću, koji je u Uredu predsjednika RH prošao solidan trening, vidio svega i svačega. Pimjerice, godine 2008. imali smo travanjske svečanosti, koje su započele s posjetom Georga Busha našem predsjedničkom uredu na Pantovčaku. Znate, nije Saša Perković snimao svoj razgovor s Vladimirom Zagorcem u Austriji, nego je Zagorac snimio mlađeg Perkovića. Tko je kome bio udbaš? I, kada je Saša postao upotrebljiv, mi smo ga se odrekli, ne toliko zbog njegovog udbaškog oca, koliko zbog Sašine vezanosti za petokolonaške mreže u Uredu predsjednika RH, prije nego što je zasjela Kolinda Grabar Kitarović –  tamo je neke svoje simpatije Ivo Josipović odbacio, u pokušaju da dobije izbore, a nogu je Josipoviću dao samo Vlado Marić, autonomni i autentični hrvatski branitelj, koji je u Domovinskom ratu preživio teško ranjavanje. Nije mi poznato da se Saša bilo kada ogradio od protuhrvatski iskazanih osoba. Ostaje činjenica da se Saša neće odreći svog oca, pa niti Stipe Mesića i Ive Josipovića, a za Tomislava Karamarka možemo konstatirati da se razišao sa trojicom opakih Josipa: Perković, Manolić i Boljkovac. Na kraju se Karamarko razišao i sa Stipom Mesićem, pa i sa Ivom Josipovićem. Možemo reći da je Karamarko nadrastao svoje opasne zaštitnike. Osobno me ne brine mogućnost da je Karamarko udbaš. Više se bojim mogućnosti da Karamarko ne kontrolira Udbu, i da će odgovarajuća dobro organizirana peta kolona slijedeće 4 godine nastaviti rasturati Hrvatsku i svima nama raditi o glavi. 

Karamarko plivao s morskim psima …

U našem izokretanju svega, Karamarkova iskazana velika sposobnost preživljavanja u vrhu države gleda se kao mana. Već dugih 25 godina oni su se smjenjivali, a on je trajao. Karamarkove slijedeće 4 godine na čelu Hrvatske zapravo su dobro došao kontinuitet jedne nevjerojatne političke karijere. Karamarko je preživio udbaško glumatanje Barake i sve te turbulentne godine Domovinskog rata. Kada su Josip Manolić i Stipe Mesić pokušali u Saboru srušiti HDZ, Karamarko je osjetio tko će izgubiti, a distancirao se od svega prilično umješno, tako da se održao na visokoj državnoj razini i nakon povratka Ivice Račana i komunista na vlast, uglavnom tako što se priklonio Stipi Mesiću. Stekao je veliko iskustvo u domaćoj obavještajnoj zajednici i u različitim drugim kontrolnim mehanizama države. Možemo reći da je Karamarko sukob Zagorac-Petrač pratio uživo, kao i uplitanje Mesića, i da dobro poznaje strukturu hrvatskog podzemlja. Ako Tomislava Karamarka gledamo kao ustašu, onda je on ustaša starog kova – ovo je poruka nekolicini Hrvata koji će to razumjeti.

Mišljenja sam da je odlasku Ive Sanadera pridonio i Tomislav Karamarko, koji je tada djelovao pod okriljem predsjedničkih ovlaštenja Stipe Mesića i Mesićevog privatnog rata protiv onih Sanaderovih ministara koji su Mesića prozvali ili se javno suprotstavili Mesićevim konstrukcijama. Znamo da je Stipe Mesić preko Tomislava Dragičevića i sličnih kadrova u određenoj mjeri kontrolirao Inu, i da je preko privatiziranih veza s Gaddafijem i Assadom imao veliki utjecaj na domaće i regionalno tržište nafte. Tu je i mogućnost da je Mesić putovao u Tripoli i Damask u sklopu obavještajnih zadaća velikih sila. Ivo Sanader bio je toliko siguran u svoju poziciju da se počeo osobno preko stola dopisivati s predstavnikom mađarskog MOL-a, odnosno sa Zoltom Henrnadyjem, pa je dobio vruću pusu s Pantovčaka, gdje je morala nakon Sanaderovog pada doći i “Jadranka iz paštete”, potpisati kapitulaciju. Znati toliko o prljavom vešu svih garnitura koje su vladale Hrvatskom i šutjeti o tome, to je ipak vrlina. Ovo vrijeme ne treba šuplje ideologe, nego sposobne operativce,  i tu je šansa da buduća vlada HDZ-a nešto učini za boljitak ove nacije.

Bijeg Gotovine navodno, pokrivali Britanci …

Dio nagodbe Mesić-Kosorica bio je i dolazak dvojca Tomislav Karamarko i Ivan Šimonović na ključne ministarske pozicije. Među ostalim, zbog potpore sudskom i policijskom progonu svih onih koji su se Mesiću zamjerili. Rušenje Sanadera bilo je nemoguće bez asistiranja Stipe Mesića, a progon i podizanje optužnice tražili su pomoć ministra policije, ministra pravosuđa i državnog odvjetnika. Ovih smo dana dobili potvrdu da je ključnom sastanku Jadranke Kosor i Mladena Bajića nazočio Tomislav Karamarko! Ivo Sanader završio je u zatvoru, kao i Damir Polančec, Sanaderova desna ruka za gospodarstvo, da bi na udar pravosuđa došao i Berislav Rončević, koji nije shvatio da nabavku vojne opreme i preuzimanje provizije za bilo koga amenuje Stipe Mesić, kao tadašnji maršal HV-a. Riječ je o moćnom kanalu, u kojemu djeluje i Budimir Lončar. Tko je pomogao Šimonoviću da se uspne na važnu funkciju u UN-u? Nakon što se njegova reforma našeg pravosuđa svela na preuređenje zatvora. Neki pržuni uveli su tenisačku rekreaciju za specijalne goste. Igre moći bile su raspodijeljene na razini iznad Karamarka, koji na njih nije mogao utjecati, ali možemo zaključiti da je kroz sve to Karamarko dobio uvid u funkcioniranje naše države i naše paradržave. 

Tomislav Karamarko sudjelovao je u lovu na Antu Gotovinu, onoliko koliko je sudjelovala Hrvatska, njene tajne službe i njena diplomacija. Kao i Sanader, Gotovina je upozoren baš zato da bi bježao, čime je u očima javnosti priznao nekakvu grdu krivnju. Prisjetimo se, u to je vrijeme do Gotovine mogao doći samo Ivo Pukanić, navodno preko Ureda predsjednika RH, odnosno preko Stipe Mesića. Jeli Ivo Pukanić likvidiran zato što je znao čija strana služba pokriva “bijeg” Gotovine, koji zapravo nije bježao, nego se sklonio. Navodno su bijeg Gotovine tajno pokrivali Britanci, za potrebe pritisaka haaškog Tribunala na Hrvatsku – otvorila se mogućnost ucjenjivanja i blaćenja Hrvatske kroz izmišljenu krivnju Gotovine. Za skrivanje Gotovine optužena je i Crkva u Hrvata. Još uvijek pamtimo zahtjev Vladimira Šeksa: “Locirati, identificirati, uhititi i transferirati!” Nego, zašto je takav Šeks još uvijek u HDZ-u? Zašto je savjetnik predsjednice Kolinde? Kada bijeg Gotovine više nije mogao naštetiti Hrvatskoj, kada je za nas suđenje Gotovini postalo veći teret od njegovog turističkog putovanja po svijetu, upravo u tom trenutku je Gotovina uhićen.

U ime obitelji i nacije 

HDZ je učinio veliki propust. Na njegovim listama nema niti jednog branitelja Vukovara! Dali su mogućnost SDP-u da maše s jednim Predragom Matićem, zbog kojega branitelji prosvjeduju već 117 godina. Kontroverzni Fred pojavio se 1991. u Srbiji u izbjegličkoj koloni iz Hrvatske. Prihvaćen je u izbjegličkom hotspotu u Stajićevu. Riječ je o snalažljivoj čovjeku. Dok su drugi migranti učili srpski uz fizičko kažnjavanje lošijih učenika, Fred je uspio pronaći životnu družicu! Vjerojatno je pokušao tako dobiti srbijansko državljanstvo, ali je ipak vraćen u Hrvatsku, gdje je dogurao do ministra! Zbog svega toga, svi iskreni domoljubi u 6. izbornoj jedinici trebaju glasovati za koaliciju Spremni, odnosno za Branka Borkovića, zapovjednika obrane Vukovara. Na istoj su listi poznati branitelji Vukovara Željko Soldo i Damir Markuš, obojica iz legendarnog HOS-a. Riječ je o autentičnim herojima Domovinskog rata. Željko Soldo je teško ranjen i spašen u konvoju Liječnika bez granica. Damir Markuš zvan Kutina također je ranjavan, a Vukovar je napustio u Proboju. Na kraju su samo HSP, Hrvatska konzervativna stranka i Obiteljska stranka otvoreno stali iza spasonosnog pozdrava “Za dom i obitelj!”  

Na ovogodišnjem zasjedanju biskupske sinode, papa Franjo stavio je u prvi plan obitelj. Nama se globalno i unutar vjere nude inicijative koje nam pašu. Najveći problem ove zemlje je onaj demografski. Imamo zabrinjavajuće starenje nacije. Migrante nismo trebali prosljeđivati u Mađarsku i Sloveniju, nego ih prisilno zadržati u Hrvatskoj na nekih stotinjak godina, uključujući islamske ekstremiste. Stanje je toliko zabrinjavajuće da trebamo davati utočište najgorim bjeguncima od zakona. A glede demografskih problema potvrdila se samo stranka U ime obitelji. Možemo na neki način reći da je i Živi zid okrenut zaštiti obitelji, a potrebu za demografskom obnovom jasno specificiraju i pravaši. Konkretno suprotstavljanje deložacijama najbolja je podrška obitelji i najveća javna pljuska sramotnoj SDP-ovoj i HNS-ovoj državi ovrha. “Pravnici” su glede toga strukovno suzdržani, ali ne trebaju biti jer svakoj deložaciji prethodi izigravanje zakona i Ustava RH. Živi zid stoji lijevo od HDZ-a, i treba pokriti odgovarajuće izborno tijelo, kao konkurencija SDP-u i njegovim satelitima. Pravaštvo zove na zakonski uređenu državu, u pozitivnom smislu, ali je starčevićanstvo originalno lijeva opcija. Ustaški pokret bio je izrazito revolucionaran, okrenut rušenju segregacijske prve Jugoslavije. U koaliciji Spremni oko HSP-a, nalazimo i Obiteljsku stranku! U istoj koaliciji Spremni je i Hrvatska konzervativna stranka Ruže Tomašić. Unutar HDZ-a, obitelj i probleme obitelji gura u prvi plan naš poznati demograf Stjepan Šterc. Tražio je izdvajanje 5 do 10 tisuća eura za svaku rođenu bebu. Dakle, birači ovaj put trebaju shvatiti da se društvo atomarno sastoji od osoba, a molekularno od obitelji, i glasovati za slijedeće koalicije: desno i tradicionalno za HDZ-a i U ime obitelji, lijevo i buntovno za Živi zid i HSP. Sve ostale izborne opcije su na tragu održavanja ovakvog totalnog kaosa u našem društvu.    

Stranka U ime obitelji na ovim je izborima žrtva svojih pozitivnih namjera. Pokrenula je inicijativu za promjenom izbornog sustava, u smislu da se zabrane predizborne koalicije, a smanji izborni prag, čime bi se u Saboru pojavio veći broj autonomnih zastupnika, pa bi se Hrvatska na ovim izborima pretvorila u pravu  parlamentarnu demokraciju. Ta spasonosna inicijativa praktično je onemogućena kroz paradržavu i podzemlje, pa se nadam da će već slijedeća vlada sve odgovorne osobe, uključujući involvirane ministre, poslati sa one strane brave, jer su ovoj naciji i ovoj zemlji nanijeli veću štetu nego Račan, Sanader, Milanović i Mesić zajedno. Tako je stranka U ime obitelji došla u situaciju da ne može koalirati sa drugim strankama jer bi ispala nedosljedna. Stoga se pojavila nekakva personalna unija Željke Markić, kao koalicija stranke U ime obitelji i stranke Hrast – Hrvatski rast. Zašto je SDP-u dopušteno da svoju koaliciju nazove Hrvatska raste? Zanimljivo, Ladislav Ilčić prijavio je za koaliciju HDZ-a stranku Hrast – Hrvatski rast umjesto svoje stranke Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku. Prvi Hrast osnovao je naš povjesničar Josip Jurčević. Bivši bliski aktivisti Željka Markić i Ladislav Ilčić, prekaljeni u mnogim zajedničkim inicijativama za spas obitelji, završili su kao politički suparnici. Tipično hrvatski! 

Kome će uzeti glasove Koalicija nezavisnih lista? Nakon što se kompromitirao sa svojim nepoznavanjem slučaja Franak, Božo Petrov napravio je još jedan neprihvatljiv gaf, kada mu je u Splitu prišao Damir Krstičević, da ga pozdravi. Krstičević je naglasio kako svi imaju cilj poboljšati život građana, a Petrov mu je odgovorio: “To što govorite je u raskoraku s politikom koju ste vodili proteklih 20 godina”. Zar takav odgovor Petrova nije prilično neukusan? Krstičević je samo tražio način da pristojno pozdravi, da Petrovu pokaže da ga ne podcjenjuje, niti njega niti njegovu mladost. Bilo bi prihvatljivo da je to Petrov izgovorio u nekakvom medijski pokrivenom sučeljavanju. U svezi Krstičevića, prašinu je digao i Gordan Maras, sa svojom izjavom da je Kotromanović učio od Gotovine, a Krstičević od JNA. Malo je neobično da SDP-ovce smeta JNA samo u slučaju Damira Krstićevića. Zoran Milanović jednostavno se pozvao na Franju Tuđmana i tako domoljubno presvukao. Milanović ne može postati veći od Račana zato što slavi Tuđmana. Zašto Milanović ne slavi kralja Tomislava? Neka se SDP poziva na Tita i Račana, kako je navikao. I još su u čekaonici hrvatskih velikana Manolić, Račan, Mesić, Josipović, Sanader, Kosorica, a za dva tjedna u istu prostoriju ući će i Milanović – svi su oni bili hrvatski premijeri ili predsjednici, na najvišim funkcijama u “samostalnoj” Hrvatskoj. Zar to nije zastrašujuće? Zar nije bolje da smo ostali okupirani, nego da takve likove prihvatimo kao svoje nacionalne veličine? Što se to događa s Hrvatima? Kakav je to pakleni protuhrvatski dizajn? Zar je tako teško osloniti samosvijest nacije na Domagoja i Tomislava, na vrijeme Doseljenja i slavnog Hrvatskog kraljevstva, pridodati naš Križni put i Vukovar, a sve ostalo preseliti u literaturu?

Što u koaliciji demokršćana radi jedan HSS? Stjepan Radić okreće se u grobu. Njegov HSS ubijen je u takozvanom Hrvatskom saboru s većom protuhrvatskom strašću nego što je Stjepan Radić ubijen u beogradskom parlamentu. Radićevština je sustavno i namjerno rasuta poput pravaštva. Što u koaliciji demokršćana radi jedan naslovno liberalni HSLS? Stranka koja na prošlim izborima nije ušla u Sabor prezentira se kao glavna u koaliciji HDZ-a, važnija od HDZ-a! Tako se nametnuo marginalni HNS u odnosu na SDP. U HSLS-u se hvale da će oni voditi gospodarstvo i ključne reforme! Što radi originalno protuhadezeovski HSP AS u koaliciji s HDZ-om? Ako bude pameti u njemu, HDZ nakon dolaska na vlast treba ozbiljno poraditi na objedinjavanju hrvatskih povijesnih stranačkih opcija, u smislu da se okupe pravaši i da se okupe radićevci, kao snažne i emancipirane opcije, koje će na izbore 2019. izaći samostalno. HDZ treba provesti referendum koji će zabraniti predizborne koalicije, za koji je stranka U ime obitelji već prikupila potpise. U protivnom, na vlast će se ponovno vratiti Partija, zajedno sa svojim protuhrvatskim provokatorima.

Tvrtko Dolić /

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno