Connect with us

Vijesti

Izbori u Bosni i Hercegovini: Slobodni izbori nisu sinonim za demokraciju ni za pravnu državu.

Published

on

Suvremenu državu Bosnu i Hercegovinu ne valja poistovjećivati s njezinom skandaloznom politikom i primitivnom administracijom. Tko tako postupa, ne može prodrijeti u samu srž bosanskohercegovačkoga problema koji leži samo dijelom u središnjici.

Ravnodušnost, nebriga, nemar, neznanje, nepromišljenost, neiskrenost i potkupljivost na općinskoj i županijskoj razini su savršeni primjeri odnosa administracije prema čovjeku, čije se dostajanstvo iz dana u dan na najgrublji način vrijeđa i gazi kao u komunističkom totalitarizmu. A dostajnstvo je ono što čovjeka među ljudima čini čovjekom i što mu se nikada, pogotovo u demokratskom sustavu, ne smije oduzeti. Da bi se izbjeglo generaliziranje, ovim člankom autor želi upozoriti javnost na necivilizirano ponašanje državnih službi u jednoj hercegovačkoj općini i dvaju sudova u Zapadnohercegovačkoj županiji – donosi hrvati.ch.

U svojoj knjizi La città invisibili (Nevidljivi gradovi) talijanski pisac Italo Calvino, nadahnut srednjovjekovnim putopisom Il Milione di Marco Polo, bilježi imaginarni razgovor između Korčulanina Marca Pola i kineskog vladara Kublaj-kana:

POLO: Da nosači, kamenotucači, smetlari, kuharice koje odstranjuju pileću iznutricu, pralje pognute nad kamenom, majke obitelji koje istodobno miješaju rižu i doje novorođenčad, postoje samo zato što mi mislimo na njih.
KUBLAJ: Istinu govoreći, ja nikada o njima ne razmišljam.
POLO: Onda ne postoje.
KUBLAJ: Ta nam pretpostavka, čini mi se, ne bi odgovarala. Bez njih nikad ne bismo mogli lijenčariti učahureni u svojim ležaljkama.
POLO: U tom slučaju ovu pretpostavku valja isključiti. Što znači da je ona druga ispravna: da oni postoje, a mi ne.
KUBLAJ: Tako smo dokazali da nas, da smo ovdje, ne bi bilo.
POLO: I tako, evo nas ovdje.

Najnoviji izbori u Bosni i Hercegovini su izazvali velike prijepore. Prema izvješćima u priopćilima, Željko Komšić je dobio 225.500 dok je Dragan Čović stao na 154.819 glasova. Prema nekima, izborom Komšića su se prekršile ustavne odredbe, koje jamče da sva tri konstitutivna naroda izabiru po jednog člana u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Konstitutivne narode (Bošnjake, Hrvate i Srbe) može predstavljati samo onaj kojeg oni sami izaberu. Ali izborni zakon omogućava majorizaciju, pa izabrani član Predsjedništva može biti legalan, ali mu može nedostajati legitimitet. Neki opet tvrde da Komšić nije ni legalan ni legitiman hrvatski član Predsjedništva BiH. Ovdje je nejasno, među ostalim, postoje li u BiH državljani muslimanske vjeroispovijesti koji se osjećaju Hrvatima ili se u brojenju isključivo oslanja na Hrvate katoličke vjeroispovijesti? Prema drugima, izborni zakon, po kojem je Čović pobijedio prije četiri godine, je tada bio dobar, a sada više ne valja, jer Čović nije izabran. Razvidno je da se ovdje radi o visokoj politici za koju nikada ne će nedostajati kandidata, pa i kad u državi BiH ostane samo šačica Hrvata.

Pred same izbore reis-l-ulema (vjerski poglavar bosanskohercegovačkih muslimana) Husein ef. Kavazović je svoje vjernike upozorio da danas, „kad su povratili svoju slobodu i dostojanstvo te osigurali pravo da biraju svoje predstavnike“, ne trebaju to pravo uskraćivati drugima. Kardinal Puljić je prema izvješćima s već tradicionalnoga Molitvenoga pohoda na Bobovcu, srednjovjekovnom kraljevskom gradu u blizini Kaknja, izjavio: “Mira nema bez istine, pravde i jednakopravnosti”. Dodao je kako posebice moli za one koji Hrvatima žele “oprati pamet” iskrivljivanjem povijesti kao i za one koji lažno tvrde da Hrvati ne vole BiH kao svoju zemlju. “Mi je volimo i želimo u njoj opstati zajedno sa svim drugim ljudima”, kazao je vrhbosanski nadbiskup uputivši molitvu Bogu da ljudima na položaju podari mudrost, a građanima poštenje kako bi se ojačao mir i napredak.

Ova nekolicina izabranih tekstova ilustrira barem donekle postizborno duhovno stanje frustriranoga hrvatskoga puka. Tekstovi s njemačkoga jezičnoga područja su po Hrvate još gori i puni su protuhrvatskih klišeja. Idealni tip za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH je, prema njima, upravo čovjek čiji je otac Hrvat, majka Srpkinja, supruga Bošnjakinja! Služe li ove označnice kao kvalifikacija za člana Predsjedništva BiH uopće, ne samo hvatskoga, onda je u pitanju reservatio mentalis (prijevara da se pristane na nešto što se ne prihvaća). Ni sam lucidni Macchiavelli ne bi bio u stanju konstruirati slučaj u kojem je ljudska jednostranost toliko opterećena ideologijom da se „jednakopravnim“ srpskim i bošnjačkim susjedima jamče sasvim druga prava i na njih primjenjuju sasvim drukčiji kriteriji. Kad ovi šalju Srbe i Bošnjake za svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, time se ne povrjeđuje ni integritet, ni povjerenje niti vjerodostojnost njihova bosniciteta. Hrvati možda nisu ni svjesni da u BiH postoji paralelna držva s dubokim korijenjem u bivšoj jugoslavenskoj državi. Oni su još uvijek žrtva ove države u sjeni ili paralelne države, budući da paralelna država razara demokraciju kao jedini oslonac političkoga i kulturnoga opstanka bosanskohercegovačkih Hrvata. Za razliku od komunizima i sličnih totlitarnih režima koji zlorabe državu kao prisilni mehanizam zaštite vladajućih, temelj demokratske države je Ustav, a nositelj njezine legitimnosti je pojedinac iz kojega izvire pravo. Temeljne vrijednosti prava kao opća korist, pravna sigurnost i pravda su ujedno temelji pravnedržave čiji je smisao služiti općem dobru i biti na korist svih građana. Prema trijeznim glasovima, koji se čuju u javnosti, izbori zbilja upućuju na destruktivno ponašanje i kopanje jame pod državom. Zemljom dominira kaotična struktura vlasti koja potiče animozitete i podjele umjesto da postojećem šarenilu i različitosti naroda, kultura i religija, po uzoru na Švicarsku, omogući da nađu zajednički jezik oko uređenja države u kojoj će svakom državljaninu, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, na svakom djeliću bosanskohercegovačke zemlje biti zajamčena sva ljudska i građanska prava. Tajna švicarskoga uspjeha ne leži u pukom podnošenju različitih kulturnih entiteta, koji čine državnu zajednicu, nego u njihovom aktivnom i dinamičnom promicanju. U službenoj BiH se događa suprotno: etničke i kulturne entitete se drži manje vrijednim, katkad i opasnim, izbjegava ih se i ne odaje im se priznanje i tako ih se čini nevidljivima poput čistača, smetlara, pralja iz Calvinove literature, spomenute na početku ovoga članka.

Da ne bi postala tiranijom većine, demokratska sloboda sadrži i pravo na individualnu slobodu kao neotuđivo temeljno pravo za svaku osobu. Osobnost, sloboda, subsidijarnost, solidarnost i opće dobro čine magijsku formulu društvenih načela demokratskog sustava koji se međusobno upotpunjuju, korigiraju i kontroliraju. Poštuju li ova načela državne ustanove i uredi, stječe aktualna politika i njezini nositelji povjerenje glasača. Začudo je da se u ovoj zbrci i vici oko neizbora Čovića nitko nije sjetio da javnost podsjeti kako funkcioniraju lokalne ustanove po općinama i županijama koje se najviše tiču građana. Ako je nacionalno pitanje izbor člana Predsjedništva BiH, ništa manje nije nacionalno pitanje odnos mjesnih, općinskih i županijskih ureda i ustanova prema tim istim građanima. Što je donijela demokracija običnom svijetu u ovom 23-godišnjem postojanju? Je li svijet osjetio da se administracija u odnosu na jugoslavensku promijenila, da se više ne odnosi bahato prema njemu, neodgovorno prema predmetu, rodijački prema pravu, da snalažljivost nije uvijek krjepost, da prijezir izaziva zlovolju a etika poziva na savjest? Sarajevo nije uvijek i u svemu jedini krivac za neznanje, nemar, potkupljivost. Zapadna Hercegovina je višemanje homogena pokrajina koju naseljavaju u apsolutnoj većini Hrvati i katolici. Čitateljima ćemo dati na prosudbu jedan slučaj iz Zapadnohercegovačke županije koju sačinjavaju općine Grude, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg. Osobe, koje se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima, ne ćemo imenovati, ali ustanove hoćemo. Autor ovoga zapisa je u posjedu svih dokumenata i spreman ih je u svako doba pokazati zainteresiranima.

Samo kao konstataciju navodimo da je godine 2015. hrvatski član Predsjedništva BiH bio Dragan Čović, koji na posljednjim izborima nije izabran. Mate L. živi poput velikoga broja svojih vršnjaka u inozemstvu. Koncem srpnja 2015. godine došao je, po običaju, s obitelji na odmor u Hrvatsku. Odmah se uputio u Hercegovinu posjetiti roditeljsku kuću, koja nakon majčine smrti zjapi prazna. Susreo je strica, koji također živi u inozemstvu, kako s geometrom poduzimlje cijepanje jedne druge građevne čestice s postojećom kućom od 4 stana, garažama i poslovnim prostorima. Od njega saznaje da je polovicom srpnja s odvjetnicom otišao u katastar, ispravio pogrješan unos u katastarskom operatu iz vremena bivše države i, pored ostaloga, unio sebe u operat. Istina je da je postojeći unos u katastarskom operatu bio pogješan, ali je istina da je nezakonito ispravljen. Mate L. se odmah zaputi u Grude i zamoli Službu za prostorno uređenje, imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Općine Grude za Posjedovni list. Pritom upita službenicu zbog čega on i njegova braća i sestre nisu prema zakonskim odredbama obaviješteni o promjenama u katastarskom operatu. Hladan odgovor je glasio da im nikad nitko nije postavljao pitanja u tom smislu – oni rade svoj posao po zakonima! S tim Posjedovnim listom Mate L. ode odvjetniku u jednu drugu općinu i ovaj napiše žalbu na Federalnu upravu za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Sarajevu. Uspjelo im je to učiniti u zadanom tridesetdnevnom roku za žalbe. Federalna uprava poništava 26.10.2015. godine spomenute promjene u katastarskom operatu. Mate L. kao i njegov odvjetnik, međutim, saznaje za poništenje tek kad je na njegovu zamolbu Županijska upravna inspekcija izvršila inspekcijski nadzor 14.07.2016. i javila mu da je Rješenje poništeno. Dakle, grudska Služba je gotovo 9 mjeseci skrivala sarajevsko Rješenje o poništenju poduzetih promjena u katastarskom operatu. I nikom ništa.

Stričeva odvjetnica je kod Centra za socijalni rad Grude 29.07.2015. godine isposlovala lažno Rješenje kojim stavlja 18 osoba, od toga 10 već davno umrlih a među njima i čitave porodice, pod skrbništvo jednoga odvjetnika iz Općine Posušje. S nevažećim Posjedovnim listom, krivotvorenim Zemljišnoknjižnim izvadkom i lažnim Rješenjem o skrbništvu za osmoro mentalno zdrave čeljadi, odvjetnica dostavlja tužbu Općinskom sudu Ljubuški 24.12.2015. godine. Sutkinja u svom dopisu od 20.10.2016. godine ne samo da prihvaća tužbu, nego prijeti kao da se radi o partizanskom prijekom sudu: „Ukoliko u navedenom roku (30 dana) ne dostavite pismeni odgovor na tužbu sud će donijeti Presudu i usvojiti tužbeni zahtjev – Presuda zbog propuštanja (č. 182. St. 1. ZPP F BiH)“. Valja napomenuti da je sutkinja, nakon godinu dana čekanja da Rješenje Federalne uprave iz Sarajeva o poništenju novoga Posjedovnoga lista izgubi svoju svrhu, dostavila tužbu Mati L, njegovoj sestri i bratu koji također žive u inozemstvu, na krivu, pogrešnu i izmišljenu adresu u selu u kojem su rođeni, iako su joj bile poznate njihove adrese. Slučaj je htio da je Matin brat došao za Dušni dan (Dan mrtvih) pomoliti se na grobu roditelja i sreo poštara koji mu je predao sva tri pisma. Mate je sada reagirao s bratom i sestrom preko jednoga drugoga odvjetnika na tužbu. Naime, kad je Mati L njegov prvi odvjetnik objasnio o čemu se radi kod manipuliranja katastarskim operatom, Mate L. ga je zamolio da poduzme krivičnu prijavu protiv voditeljice katastra. Odvjetnik je to odbio s obrazloženjem da on mora tu živjeti, raditi i zarađivati, i da za njegovih 500 KM ne može riskirati cijelu svoju odvjetničku karijeru. Saznajemo da je klanski duh puno dublji nego što predmijevamo.

Ravnateljica katastra je pozvala Matu L. i ostale 5. kolovoza 2016. na razgovor, a nakon toga je izdala 17.08.2016. ponovno Rješenje koje je opet bilo neispravno i Federalna ga uprava na žalbu Mate L. poništava 14.03.2017. Kad je Mate u kolovozu 2017. ponovno navratio u katastarsku upravu i zapitao kad može računati na novi posjedovni list, rečeno mu je da je stvar pred Županijskim sudom u Širokom Brijegu. Odmah je sjeo u auto i otišao na Široki Brijeg. Na pisarnici mu je ljubazna gospođa objasnila da se radi o upravnom postupku, ali da mu ne smije ništa kazati niti dati u ruke dok on ne donose odgovor na tužbu. Mate L. odlazi kući, sjedne i razmisli. Radi se o upravnom postupku, dakle, stričeva odvjetnica želi da Županijski sud poništi Rješenje Federalne uprave od 14.03.2017. Rukom je napisao žalbu i osobno je odnio na Županijski sud. Tek je tada dobio kopiju tužbe od 23.04.2017. na uvid i vidio da je uradio dobar posao. Za svaku sigurnost je ostavio još na posebnom papiru napisanu svoju sestrinu i bratovu adresu. Po Božiću mu, na njegovo veliko iznenađenje, javlja jedna rodica iz rodnoga sela da je dobio preporučenu poštu od Županijskog suda Široki Brijeg 27.12.2017. godine. To je vrijeme kad sudovi ne rade. Uopće je nejasno zbog čega sutkinja traži još jedanput odgovor. Žalbeni rok iznosi 15 dana. Sutkinja je namjerno izabrala krivu adresu kako ne bi dobila odgovor na tužbu. Manipulacije s adresama su očito unosna gospodarska grana u Hercegovini. Mate L. napiše odgovor, pošalje autobusom u domovinu, rodica mu ga odnese na poštu i pošalje preporučeno. Već 04.01.2018. sutkinja piše Rješenje kojim odbacuje odvjetničinu tužbu. Ponovno Mati L. ne preostaje ništa drugo nego zbog nekompetentnosti katastarskog osoblja čekati na Posjedovni list do Nigdarjeva. Već 3 i pol godine čeka.

I Općinski sud Ljubuški je očit primjer neracionalnosti, nemarnosti i neodgovornosti u poslovanju jednoga suda. Sutkinja se preko dvije godine sasvim nepotrebno bavi predmetima koji se rješavaju na općepoznati civilizirani način: Od odvjetnice je valjalo zatražiti popis tuženih osoba sa svim podatcima (ime, prezime, datum i godina rođenja, adresa stanovanja) i time bi vrlo jednostavno bilo utvrditi tko je živ a tko mrtav. Na koncu, sutkinja bi morala razmišljati ekonomski: kome će staviti račun nakon završenog procesa, ako nema adrese onoga tko je izgubio proces? Posrijedi je također grubo kršenje pijeteta prema mrtvima koji je u našem narodu duboko ukorijenjen. Vjerojatno je to jedinstven slučaj u svijetu da jedan sud mrtve osobe uvažava kao stranke! Strašno i prestrašno! Kad je Mate L. Općinskom sudu Ljubuški koncem ožujka 2018. zaprijetio da će se zbog manipuliranja mrtvim osobama obratiti na Europski sud za ljudska prava (ESLJP), sud je poslao Rješenje da odbija tužbu koja je na sudu ležala od 24.12.2015. do 04.04.2018.

Mate L. je uspio preko federalnog Ministarstva rada i socijalne politike poništiti neprimjereno i necivilizirano Rješenje kojim se stavljaju pod skrbništvo umrle i mentalno zdrave žive osobe. U svezi s tim je važno spomenuti, da je Rješenje o skrbništvu skrivano i nije bilo priloženo sudskim aktima koji su dostavljeni odabranim tuženicima. Kad je Mate L. zatražio kopiju toga Rješenja na Općinskom sudu u kolovozu 2017. godine, u istom je mjesecu sutkinja požurila dostaviti tužbu širem dijelu osoba stavljenih pod skrbništvo. Kakav sarkazam!

Kad nakon ovoga gorkoga iskustva s ljudima koji žive među nama, izjašnjavaju se Hrvatima, susreću se na nedjeljnim misama, čitamo naslove u hrvatskim tiskovinama poput „Hrvatska se morala miješati u BiH, ugrožen je njezin, ali i narod EU“, „Hrvati ovisni o dobroj volji ohole bošnjačke većine ili prepredene velikosrpske politike“, čovjeka oblije hladan znoj. U uvjetima kako je zemlja organizirana, hrvatske interese najbolje mogu zaštiti kompetentni i etičkim načelima vođeni službenici od najniže do najviše razine vlasti. Državne ustanove mogu samo onda zračiti pouzdanje i povjerenje, ako njihov integritet nije upitan, što uvijek ovisi o namještenicima. Ova tužna priča iz feudalnoga doba, ova trivijalna umišljenost i nedodirljivost državnih namještenika, kojima nitko ne smeta raditi pošteno svoj posao, prazni hrvatsku Hercegovinu da se u njoj mirno razmnažaju poskoci, drača i konopljika. POLO: U tom slučaju ovu pretpostavku valja isključiti. Što znači da je ona druga ispravna: da oni postoje, a mi ne.

Hrvoje Čulina

Komentari

Vijesti

Ivica Šola: Nije mi jasno upravlja li Katoličkom crkvom papa Franjo ili filantrop George Soros?

Published

on

Papin dokument o prihvatu migranata čista je zlouporaba Evanđelja u političke svrhe. On ruši temeljnu granicu koju je Isus postavio: “Dajte Bogu Božje, a caru carevo”

Što se humane dimenzije migracija tiče, tu nitko nema dileme, čovjeku u nevolji, pogibelji, treba pružiti srce i ruku bez obzira na naciju, rasu, boju kože ili vjeru. No migracije imaju i pravni, (geo)politički, pravni, pa i sigurnosni aspekt.

Razne nevladine udruge već godinama rade dar-mar na Mediteranu, proizvode politički i sigurnosni kaos kršeći pravila i zakone.

Tako su dvije njemačke nevladine udruge doslovno ukrale ispred nosa libijske obalne straže pedesetak ljudi, strpali ih na svoje brodove i krenuli put Italije.

Nažalost, na njihovim brodovima, koje ni Italija ni Malta ne žele primiti, ima male djece i žena uz pomoć kojih ova NGO mafija, mahom financirana od “financijskog terorista”, kako su ga nazvali Kinezi, Georgea Sorosa, emocionalno reketari zapadne države i vlade, zapravo savjest svih nas.

Tako da u prvom planu nije problem bezakonja, protuzakonitih djelatnosti, bilo da se radi o trgovcima ljudima, bilo da se radi o rečenim nevladinim udrugama koje potiču bezakonje, već “humanitarna dimenzija”.

Nova talijanska Vlada stala im je na kraj u ovom ratu između “humanitaraca i filantropa” i ljudi, političara koji traže vladavinu prava, poštovanje pravila i procedura pri migracijama, koje mazohistički Zapad naziva “populistima”, “ksenofobima”, “nacionalistima” i masom drugih etiketa.

Na stranu “humanitaraca i filantropa” sorosevske matrice žestoko se svrstala Sveta Stolica na čelu s papom Franjom koji je baš u slučaju ova dva broda koja Italija i Malta ne žele primiti ponovno prozvao “bešćutni Zapad” da hitno dozvole uplovljavanje brodova s pedesetak migranata bez obzira na to što se radi o protuzakonitoj djelatnosti.

Koliko je papi Franji stalo do migranata iz islamskog svijeta koji protuzakonito i bez ugroze rata ili slične nevolje navaljuju na europske granice, svjedoči i jedan medijski potpuno ignorirani događaj.

Koncem prošle godine u Vatikanu, u organizaciji Odjela za izbjeglice i prognanike Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, koji osobno vodi papa Franjo, organiziran je skup pod naslovom Ksenofobija, rasizam, populistički nacionalizam u kontekstu globalne migracije.

U završnom dokumentu ovaj Franjin Dikasterij žestokim je riječima napao “idolatriju granica” i kršćane koji pristaju na vladavinu prava kaljajući time svoje kršćansko ime, jer granice vlastitih država uzdižu iznad Isusove zapovijedi ljubavi.

Cijeli dokument je radikalniji od Marakeškog sporazuma, vrlo površan, bez razlikovanja, moralizatorski te zagovara bezuvjetni prihvat svih migranata bez obzira jesu li zakoniti ili nezakoniti, a sve drugo proglašava ksenofobijom, rasizmom, nacionalističkim populizmom.

Na audijenciji kod pape Franje nakon tri dana rada podtajnik ovog Franjina Dikasterija pater Fabio Baggio dužnost svih kršćana sažeo je, kada su posrijedi (i)legalne migracije muslimana u Europu, u četiri riječi: “Prihvatiti, zaštititi, promicati, integrirati.”

Osim što ovaj dokument i skup ima sve elemente anarhističkog bezumlja, on je čista zlouporaba Evanđelja i Isusa u političke svrhe. Evanđelje ni sam Isus nije zamislio kao politički program i matricu, to je svojstveno Kur’anu i islamu, gdje nema razlike između religioznog i svjetovnog po pitanju “kompetencija”.

Zapovijed ljubavi prema bližnjem Isus nije zamislio kao imigracijsku politiku, to je u nadležnosti svjetovnih država i njihovih parlamenata.

Stoga, kada je “idolatrija granica” u pitanju, ovaj dokument je srušio temeljnu granicu koju je Isus postavio a glasi: “Dajte Bogu Božje, a caru carevo”, jer “moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta”.

Evanđelje je poruka spasenja, a ne neki humanitarističko-politički manifest. Ovakvom politizacijom evanđelja i horizontalizacijom kršćanstva papa Franjo upleće se kao vjerski poglavar u unutarnja pitanja sekularnih, suverenih država, u ovom slučaju Italije i Malte, kao i pritiskom na Bruxelles, kako će iste države regulirati vlastiti pravni i granični režim.

K tome, s gorčinom i tugom valja konstatirati da Katolička crkva pod papom Franjom reducira svoju misiju na humanitarizam, a evanđeoski navještaj na političko oslobođenje, sve viđeno kod latinskoameričke teologije oslobođenja.

Takva Crkva, svedena na nekog podizvođača globalne etike, zapravo postaje beskorisna, jedna među mnoštvom humanitarnih udruga.

No taj humanitarizam je lažan, pa i opasan za same migrante. To kaže jezik brojki. Prije dolaska na vlast u Italiji ove “rasističke, ksenofobne, nacionalističke i populističke” Salvinijeve vlasti, ovo su službeni podaci Visokog komesarijata za izbjeglice, zbog vabljenja raznih nevladinih udruga i humanista te filantropa na Mediteranu je broj smrtno stradalih osoba, migranata bio 2872.

Nakon što su Salvinijevi rasisti i ksenofobi došli na vlast i promijenili pravila što se tiče ilegalnih (napominjem: ilegalnih) migracija i uplovljavanja, taj broj je spao na tisuću.

Dakle, krenuvši u borbu protiv trgovaca ljudima i “humanitarnih” nevladinih udruga, spašeno je gotovo dvije tisuće života, i to inzistiranjem na zakonu i procedurama, što bi, sigurno, i Isusu bilo drago čuti, jer su ilegalni migranti u velikom postotku s ekonomskim motivima, u lovu na blagodati europske socijalne države, bili obeshrabreni u toj ilegalnoj raboti koja je ujedno prijetnja sigurnosti državama Europe.

Italija nipošto nije ksenofobna zemlja jer je u njoj već sada četiri milijuna imigranata, mahom iz Afrike, koji su u Italiju zadnjih desetljeća legalno došli i tu žive i rade.

Unatoč tome državni tajnik Svete Stolice kardinal Parolin poručio je pred Božić talijanskim vlastima kako je “migriranje (ljudsko) pravo” dok, s druge strane, za države, poput Italije, ne postoji “pravo na neprihvaćanje”.

No ova politika Vatikana prema (ilegalnim) migrantima, u ogromnoj većini iz islamskih zemalja, ima i dimenziju farse. Tako je spomenuti dokument Franjina Dikasterija u tu svrhu posebno naglasio važnost “instituta azila” za sve one koji bježe od rata ili (smrtnih) pogibelji.

Farsa je u sljedećem. U Pakistanu, zemlji u kojoj nema rata, iz koje horde ilegalnih migranata muslimana bez dokumenata kucaju na granice Europe, jedna katolkinja, kršćanka Asia Bibi, (Tje Guardian: Njenu obitelj rulja ‘lovi’ od kuće do kuće) prije deset godina lažno je bila optužena za blasfemiju, da je uvrijedila proroka Muhameda, deset godina je trunula u zatvoru i nakon što je odbila obratiti se na islam, osuđena je na smrt. Pošto ju je Vrhovni sud oslobodio, izbile su demonstracije i rulja je na ulicama Islamabada tražila da je ipak ubiju.

U Pakistanu je četiri milijuna kršćana koji svaki dan trpe torture, brani im se sloboda vjeroispovijesti, suprug i djeca Asie Bibi također se skrivaju jer ih žele ubiti.

Tražili su azil u Europi, ali ništa, Velika Britanija, u kojoj u Londonu stoluje gradonačelnik po ocu i majci Pakistanac, odbila im je dati azil kako ne bi potaknuli vjerske nerede i bijes među britanskim muslimanima. Muk cijelog Zapada.

No kada dođe Pakistanac u EU, dovoljno je da proda fintu da je homić i da će ga u Pakistanu kamenovati, eto ti azila, stana, novca i svih blagodati europske socijalne države.

Kada su već EUropske države odbile dati azil obitelji katolkinje Asie Bibi, izvan svake sumnje da će Vatikan, koji “potiče instituciju azila za sve koji su u smrtnoj opasnosti”, ovoj katoličkoj obitelji u smrtnoj pogibelji pružiti ruku.

Onda je za mnoge katolike, uključujući moju malenkost, nastupio šok. Kako je donijela agencija SIR (agencija talijanske biskupske konferencije!!!) broj dva Crkve pod vladavinom pape Franje, spomenuti kardinal Parolin, na upit novinara o sudbini Asie Bibi i njezine obitelji izjavio je kako po tom pitanju “ne postoji nikakva diplomatska aktivnost Svete Stolice” i potom sve ostavio u šoku rekavši:

“Slučaj Asie Bibi je unutarnje pitanje Pakistana.” Drugi čovjek Katoličke crkve, kardinal Parolin (ove godine hitno na sastanku Bilderberga, ZAŠTO?), tvrdi, dakle, da je sudbina žene koja je zbog svoje katoličke vjere osuđena na smrt, kao i njene katoličke obitelji, “interna stvar Pakistana”, i to, pustimo sada crkvene dokumente o svetosti života, sedamdeset godina od Opće deklaracije o ljudskim pravima, koja jasno kaže da teška kršenja ljudskih prava nikako nisu interna stvar bilo koje države ili režima, već pozivaju na akciju sve ljude, sve narode i države.

Licemjerni aspekt aktualne vatikanske nomenklature sastoji se i u sljedećem nadrealističkom paradoksu: dok Vatikan ne želi uznemiravati islamske režime u kojem su ugrožena temeljna ljudska prava (vjerskih) manjina, pri čemu je pravo na život upravo to, isti taj Vatikan ustaje protiv “idolatrije granica” i osporava pravo slobodnim i demokratskim državama da vrše svoju temeljnu funkciju, kontrolu vlastitih granica, štićenje vladavine prava, te suvereno pravo odlučivanja o modalitetima vlastite (i)imigracijske politike.

Nevjerojatno je da Katolička crkva pod papom Franjom, inače katolikom, ima dvostruke kriterije za ilegalne migrante tražitelje azila, i katolike tražitelje azila u smrtnoj opasnosti u istim tim državama iz kojih migranti dolaze!

Osobno, što se moje Crkve tiče, više ništa nije jasno, kuda ide i što je ona pod ovim papom. Zapravo, nije mi jasno upravlja li Katoličkom crkvom papa Franjo ili filantrop George Soros? Možda obojica…

Ivica Šola / Globus

Komentari

Continue Reading

Vijesti

BOŠNJAČKO NAČERTANIJE: Pojavio se tajni Zulfikarpašićev dokument “BOING”, zbog kojeg njihovi mediji lude…

Published

on

Nakon što je portal Dnevnik.ba objavio, kako kažu, tajni, klasificirani dokument, navodni Memorandum Bošnjačkog instituta koji je otkriven navodno prije nekoliko  godina a stariji znatno više, i  u kojem su taksativno navedeni ciljevi bošnjačke nacionalne politike, od  plana marginaliziranja Hrvata,  potom i Srba, a onda i pripojenja Sandžaka, krenule su salve napada sa bošnjačkih portala, personalnih uvreda na račun novinara portala Dnevnik.ba i tvrdnji  da se radi o falsifikatu.

Tvrde da je sporni dokument pisan hrvatskim jezikom i da je to krucijalni dokaz da se radi o falsifikatu.

Iako se Dnevnik.ba ogradio, da ne može dokazati autentičnost dokumenta, ono što frapira, jeste podudarnost ciljeva, zacrtanih prije 19 godina, i onog što se događa danas a koji se gotovo savršeno poklapaju s onim do sada ostvarenim.

Dokument izgleda kao da ga je pisao obavještajac, koji je došao do saznanja o njemu.

Kao izvor dokumenta navodi se Fondacija Bošnjački institut Adila Zulfikarpašića koja , prema spornom dokumentu datira iz 1999.

Međutim, službeno Fondacija datira s novijim datumom, pa bi taj datum a ne hrvatski jezik trebao biti krunski dokaz da se radi o falsifikatu budući da Zulfikarpašić jeste koristio hrvatski izričaj u pisanju.

Opet, Zulfikarpašić je imao neregistriranu Fondaciju još od ranije u BIH tijekom rata. Ranije dok je živio u inozemstvu,  bio  je na čelu raznih fondacija, preko kojih se navodno obogatio, no  one opet nikada  nisu imale sjedište u BIH, a u ovom dokumentu tvrdi se da je potpisan u BIH.

Bez obzira je li tekst koji se nalazi u famoznom tajnom bošnjačkom dokumentu BOING, doista izvorno djelo Adila Zulfikarpašića,  ili je prijepis BH tajnih službi, ili pak podvala dobro upućenog analitičara događaja u BIH, od prije 19 godina,  ono što frapira jeste , da su ciljevi iz njega,i to gotovo svi, skoro ostvareni.

A upravo time  bi se hrvatska i srpska politička elita u BIH morale ozbiljno zabrinuti. Bilo bi doista, krajnje, krajnje, vrijeme.

Prenosimo tekst o BOINGU 1 , dokumentu koji je Dnevnik.ba danas ekskluzivno objavio:

FASCINIRA KOLIKO ODGOVARA SADAŠNJOSTI

JE LI MEMORANDUM “BOING” BOŠNJAČKO NAČERTANIJE Politički likvidirati Hrvate u BiH i eutanizirati Hrvatsku

Bošnjački institut Adil Zulfikarpašić navodni je autor Memoranduma BOING, svojevrsnog bošnjačko-muslimanskog „Načertanija“ koji se ovih dana ponovno, nakon što je 1999. godine sastavljen, pojavio na internetu.  Memorandum BOING navodno je nastao u lipnju 1999. godine, a idejni tvorac je, prema onom kako stoji u dokumentu, Bošnjački institut Adil Zulfikarpašić.

Dnevnik.ba se ograđuje od sadržaja dokumenta i naglašavamo kako  nismo sigurni u autentičnost samog Memoranduma BOING, međutim, objavljujemo ga pošto nevjerojatno korespondira sa stvarnim političkim i društvenim prilikama u BiH danas.

Također, naglašavamo ukoliko je Memorandum BOING post festum napisan onda je riječ o vrhunskoj analizi, a ukoliko je, pak, plan, onda se zaista uspješno i vrhunski provodi i ovom prilikom odajemo priznanje autoru.

Memorandum BOING, zapravo, je platforma za razvoj bošnjačke unitarističke i centralističke ideje kojom se bh. Hrvati pretvaraju u nacionalnu manjinu.

Neke od ključnih teza  Memoranduma BOING su one o umanjivanju odgovornosti Bošnjaka za zločine nad Hrvatima u BiH, osiguravanje Bošnjacima dugotrajnog i apsolutnog statusa žrtve kroz montirane sudske postupke, zagovaranje modela građanske države budući da su Bošnjaci većinski narod. Također,  navedeno je i kako bi bošnjački političari pred međunarodnom zajednicom trebali glumiti da su za izmjene Izbornog zakona BiH, a argumente Hrvata i Srba u BiH proglašavati fašističkim i separatističkim.

U nastavku pročitajte Memorandum BOING u cijelosti:

  • Umanjiti odgovornost Bošnjaka za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH hrvatske i srpske nacionalnosti osigurati Bošnjacima dugotrajan status apsolutne žrtve.
  • Ne dozvoliti da se baca ljaga na pripadnike Armije BiH, posebno na generale.
  • Bošnjački narod izolirati od informacija hrvatskih i srpskih medija, usaditi mu osjećaj pravednika i najveće žrtve. Jačati želju za osvetom. Obučiti ga da prekida protubosanski dijalog, da sve argumente Srba i Hrvata u BiH koji nisu na fonu unitarne BiH nazivaju fašističkim i separatističkim.
  • Izbjegavati nacionalnu retoriku. Kao većinski narod zagovarati građansku državu. Vezati nacionalni pokret uz novu bošnjačku nacionalnu stranku, koja će imati građanski, a ne nacionalni predznak, kako bi se za ovaj projekt pridobili i predstavnici međunarodne zajednice, posebno Amerikanci.
  • Iz pozicije žrtve vršiti snažne pritiske na predstavnike međunarodne zajednice u BiH. Od OHR-a međunarodnim lobiranjem i pomoću bošnjačkih prijatelja iznuditi izmjene izbornog zakona koje će onemogućiti antibosanskim snagama da ucjenjuju u federalnom parlamentu (ovaj je dio već ostvaren Petrischevim amandmanima)
  • Izmjenama izbornog zakona predstavničku demokraciju u Federaciji pretvoriti u pripadničku. Imenovati svoje ljude na sva mjesta koja pripadaju Hrvatima, tamo gdje to omogućuju nedostaci izbornog zakona.
  • Osigurati da visoki predstavnici u BiH budu politički ”mekani” i lako potkupljivi. Potkupiti sve buduće visoke predstavnike u BiH kapitalom iz prijateljskih zemalja istoka. Preko OHR-a iznuditi izvođenje vladavine Bošnjaka putem ”građanske vlade” u Federaciji. Ukoliko se Hrvati budu pozivali na zakone pritiskom na OHR putem naklonjenih članica PIC-a, suspendirati izborna tijela. U Ustavnom sudu Federacije postaviti svoje ljude koji će se proglasiti nenadležnim.
  • Pronaći podobne Hrvate i Srbe u Federaciji koji će nasjesti na priču o građanskoj BiH. Ako se takvi ne mogu pronaći kao benevolentni i lojalni ovoj ideji kupiti ih pozicijama, slavom i moći. Ako ne bude niti takvih, pronaći korumpirane i ucijeniti ih.
  • Među Hrvatima u BiH, kao slabom i neorganiziranom političkom korpusu pronaći ljude iz medija koji su voljni raditi za ovaj projekt.
  • Osnovati novinu na hrvatskom jeziku koja mora biti instalirana u Hercegovini, kako bi se odagnale sumnje da ju kontrolira Sarajevo. Pored novine, nastojati u svim ostalim medijima osigurati minimalno jedan probosanski orijentiran koji bi djelovao s hrvatskih područja, čime bi učinak bio veći.
  • Osnovati stranku s hrvatskim predznakom koja mora imati radikalnu hrvatsku retoriku, kako bi se odagnale sumnje da je stranka probošnjačka. Pogodnost kod hrvatskih radikala jeste politička srbofobija. Kooptirati u tijela nove građanske Vlade Federacije one Hrvate kojima je srbofobija jedini politički kredo. Za šefa te probosanske hrvatske stranke postaviti čovjeka ograničene ubrojivosti, koji je poslušan i ne vrluda, kako bi ga se moglo držati pod kontrolom, a čiji je probosanski politički kredo oformljen i provjeren ranije. Rezultate te stranke u medijima maksimalizirati. Nakon njenog ulaska u Vladu u Bosni joj osigurati podružnice, kako ne bi doživjela fijasko, te fingirati izborne rezultate iste stranke ubuduće bošnjačkim glasovima, kako bi stranka preživjela.
  • Preuzeti javne medije u državi. Preko njih kriminalizirati i držati u šaci sve one koji se budu odupirali ovom probosanskom projektu. Na čelo javnog emitera postaviti također intelektualno ograničenog čovjeka zadojenog ekstremno lijevim načelima. Kako bi se kod stranaca stvorio privid građanskih medija povremeno napadati benigne islamske grupe poput vehabija i sl. Davati im veliko značenje i predstavljati ih kao stalnu opasnost, a građansku bošnjačku ideju predstavljati kao jedinu koja se u stanju suprotstaviti radikalizaciji i islamizaciji bh društva. Za to vrijeme na terenu raditi na radikalnoj islamizaciji Bošnjaka, putem ubačenih NVO grupa s istoka, kojima je potrebno osigurati financiranje.
  • Politički eutanazirati Hrvatsku. Ponavljanjem priče o dogovoru Boban-Karadžić i Tuđman-Milošević novim liderima u Hrvatskoj dati do znanja da je BiH sklizak teren na koji ne trebaju ulaziti. Svaki pokušaj RH lidera koji bi bio na tragu jačanja položaja Hrvata u BiH prozvati preko javnih medija i denuncirati propagandom o obnovljenom Karadžić-Boban putu.
  • Poticati ostanak HDZ-a na vlasti u Hrvatskoj. Zbog grijeha prošlosti RH Vlada na čelu sa slabim i pokajničkim HDZ-om nije nikakva prijetnja bošnjačkoj ideji. Preko Bošnjaka u RH Saboru jačati identitet Bošnjaka u RH i ostanak HDZ Vlade. HDZ je sam po sebi, zbog međunarodno prihvaćene priče o podjeli Bosne, već eutanaziran. Sprječavati dolazak lijeve Vlade s državničkim načelima na vlast u RH. U slučaju dolaska takve Vlade na Vlast, jačati neprijateljstvo i nenaklonjenost Hrvatima u BiH prema ideji ljevice, propagandom o povratku komunista. Raširiti svijest među bošnjačkim liderima da ljevica u Hrvatskoj može biti opasnija za projekt unitarizacije BiH od RH desnice i dodatno ih obučiti za komunikaciju s njima.
  • Nakon iznuđenih izbornih amandmana (Petritsch op.a) u Federaciji uvesti građansku demokraciju po volji većine. Sve protubosanske snage držati u oporbi. Držanje Hrvata u oporbi pravdati višim patriotizmom. Imenovanje Federalne Vlade mimo Ustava pravdati potrebom da se spriječi kaos. Povike o konstitutivnosti Hrvata, koji će se javiti nakon toga, gušiti propagandom kako nisu samo HDZ Hrvati dobri Hrvati. Izbjegavati teme poput konstitutivnosti, Ustava, kolektivnih prava. Jačati teme poput programske i ideološke koalicije i sl.
  • Naše Hrvate gurati u medije, naročito na HRT, instalirati pod svaku cijenu na HRT provjeren probosanski kadar koji će osigurati termine probosanskim snagama na HRT (ovaj je dio već odrađen preko Marije Topić Crnoje op.a).
  • Činjenicu da je većina Hrvata i dalje vezana uz nacionalne stranke razbiti iluzijom o tome kako ih više od pola glasuje za vodeću građansku stranku.
  • Nakon ukidanja prava na predstavničku demokraciju Hrvatima u FBiH, slabiti i sotonizirati njihovo prirodno približavanje Srbima do čega će zasigurno doći uslijed unitarizacije u Federaciji. Približavanje Hrvata i Srba u BiH najopasnija je posljedica našeg cijelog projekta pretvaranja Federacije u građansku državu, koja može izazvati slovensko-hrvatski efekt već viđen u Jugoslaviji te dovesti do formiranja političke osovine u BiH, koja bi mogla promijeniti sudbinu BiH.
  • Sve Hrvate koji budu zagovarali suradnju sa Srbima u BiH javno prozivati kao srpske plaćenike. Na javnim medijima perpetuirati dokumentarne filmove o srpskim zločinima nad Hrvatima.
  • Koristiti jaki antisrpski sentiment u RH kako bi se diskreditirali hrvatski lideri u BiH koji komuniciraju sa Srbima. Svaki sastanak hrvatskih i srpskih lidera u BiH nazvati koalicijom i političkim paktiranjem, raditi paralelu sa Boban-Karadžić sastancima.
  • Jačati prijateljstvo s Hrvatima u Hrvatskoj na svima razinama. Dogovoriti s građanski orijentiranim Vukovarcima prijateljstvo Sarajeva i Vukovara. Iskoristiti antihercegovačko raspoloženje u Hrvatskoj kao argument za negiranje protuhrvatskog raspoloženja kod Bošnjaka argumentima da Hrvati u RH i oni u BiH te da su oni u RH dobri, a naši u BiH loši.
  • Osmisliti SANU II i putem javnih medija u BiH i svojih ljudi u RH širiti propagandu o ”SANU-u II” i time plašiti Hrvate u RH i u Federaciji novim velikosrpskim projektom kako bi se osporio politički dijalog Hrvata sa Srbima.
  • Sve građanski orijentirane Srbe i Hrvate koji u početku nasjednu na ideju ovog projekta, a u međuvremenu ustanu protiv njega medijski izolirati i politički eutanazirati. (Ovo se već dogodilo Vlaisavljeviću i Lovrenoviću).Bošnjake koji ustanu protiv ovog projekta javno izopćiti i diskreditirati na sve moguće načine.
  • Svaki zahtjev za Trećim entitetom gušiti pričom o ”hrvatskoj Posavini” kao bošnjačkoj dudi varalici za Hrvate. Posavinu javno priznati kao jedini komad BiH koji pripada Hrvatima kako bi se zahtjevi za Trećim entitetom što intenzivnije gasili.
  • Sufinancirati djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
  • Sufinancirati djelovanje Islamske zajednice u Hercegovini.
  • U Međunarodnim krugovima propagirati stanje apartheida u Sandžaku i Hercegovini. Negirati priču o etnički očišćenom Sarajevu te o pola milijuna Hrvata i Srba koji nedostaju na većinskim bošnjačkom području u BiH. Priče o apartheidu na bošnjačkom području nazivati fašističkim i monstruoznim optužbama.
  • Posebnu pažnju posvetiti Mostaru. Pokušati preko suradnje s Turskom u Istočni Mostar nastaniti tisuće novih studenata koji trebaju biti budući bošnjački lideri Mostara i Hercegovine.
  • Posebnu pažnju posvetiti eksploatiranju snažne simbolike svećenika kod Hrvata. Budući da oni imaju ogroman utjecaj na katolike u BiH pronaći nekoliko svećenika koji će raditi za našu stvar i dati im medijske i svake druge privilegije. Pronaći najtaštije među njima, koji će za malo medijske pozornosti potpuno prigrliti bošnjački nacionalni program.
  • Razvijati svijest o genocidu u Srebrenici. Židovskim modelom eksploatacije genocida slabiti položaj Banjaluke. Negirati u međunarodnim kontaktima turski genocid nad Armencima, kako bi se osigurala dugoročna potpora Turske.
  • Iskoristiti pripadnost islamu kod Amerike; uvjeriti ih da pomaganjem Muslimana na Balkanu imaju dugoročno jak protuargument kod islamskih zemalja za sve optužbe kako je Amerika antiislamska.
  • Jačati suradnju s Turskom i koristiti njezine resurse moći u svijetu. Privatno na sastancima s Turcima izražavati im vjernost i pripadnost jednoj naciji. Javno se u BiH ograđivati od turkofilije, kako bi se zadržala patriotska probosanska pozicija.
  • Sve osobe iz srednjovjekovne bosanske povijesti, bili oni pravoslavci ili katolici, proglasiti drevnim Bošnjacima, kako bi se osigurao višestoljetni nacionalni kontinuitet i ujedno priskrbio imidž temeljnog naroda. Ujedno Hrvate i Srbe u BiH proglasiti doseljenicima.

Ovom planu potrebno je pristupiti odmah i bez odgađanja.
Bošnjački institut u Sarajevu – Fondacija Adil beg Zulfikarpašić,
Sarajevo, 17. lipnja 1999.

R. I. / Dnevnik.ba

Komentari

Continue Reading

Vijesti

Šokantna izvješća kanadske tajne službe tvrde da Rusija krade Sjeverni pol

Published

on

Osuđujući, novi izvještaj Kanadske obavještajne službe tvrdi da Rusija polako krade Sjeverni magnetni pol proteklih 20 godina.

U izvještaju od 467 strana se navodi da se Vladimir Putin tajno urotio s desetinom ruskih milijardera kako bi pomaknuli zemljin Sjeverni magnetni pol još od 1999. Tada se vjerovalo da je on nadgledao razvoj ogromnih podzemnih magnetnih objekata u Sibiru, koji su polako privlačili spoljno jezgro planete od tekućeg željeza poznatog kao jezgra zemlje.

Zabrinjavajući izvještaj procijenjuje da će Sjeverni pol uskoro biti pozicioniran u ruskoj sjevernoj teritoriji do 2035.

,,Mi ne znamo zašto Rusija krade magnetni pol iz Kanadskog Arktika”,   kaže glasnogovornik Sigurnosne obavještajne službe i dodaje: ,,ali što god da je razlog, to može biti opasno za cijelo čovječanstvo i može imati ozbiljne poslijedice na našu trenutnu životnu sredinu”.

Eksperti spekuliraju da Rusija možda krade magnetno polje kao taoca u igri moći protiv Zapada.

,,Mi sada strahujemo da Rusija možda namjerava započeti naplaćivati ostatku svijeta korištenje navigacijskog sustava koji se nalazi na Sjevernom polu, što će im takođe ostaviti odriješene ruke u svim budućim konfliktima”, zaključuje vojni ekspert. (Webtribune.rs)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno