Connect with us

Kultura i vjera

IZ HARAVAČE SU NASTALI SVI SLAVENSKI JEZICI!?

Published

on

 RIJEČ ČITATELJA    Ni jedan hrvatski jezičar, posebice etimologičar, nije ni pokušao odgonetati kako su se mijenjale stare dvopoluslogovne haravačke riječi,  a bez te spoznaje ne možemo razumjeti povijest izvornog jezika haravače kojeg danas nazivamo hrvatski.

Štoviše, ne možemo razumjeti ni hrvatsku etimologiju. Ne znamo, dakle, povjesne promjene u hrvatskom jeziku, a zbog tog neznanja lingvisti ne prepoznaju hrvatski jezik kao sanskrit. 

Naime, Hrvati i danas koriste dvopoluslogovne izvorne riječi u glavnom padežu genitivu, primjerice, dama, daka, baka, raka, gaka, maka ili daka, a danas ih još koriste kao dema, dima, duma, doma, beka, bika, buka, boka, reka, rika, ruka, roka, geka, gika, guka, goka, meka, mika, muka, moka, deka, dika, duka, doka. Ove riječi se koriste i danas u hrvatskim govoru, a starije su od 5000 godina. Jedina je razika što su muške imenice izgubile završni poluslog A. One su prisutne u svim arijskim jezicima, ali su samo napisane drugim pravopisom. Ovakve pojave su bile prve i standardne promjenidbe u haravači.

>> BRITANSKI JEZIKOSLOVAC: Hrvatski ide u red najstarijih jezika na svijetu

Pojavom Semita u haravači su ovim riječima dodavani suglasnički sufiksi, a zbog toga je taj jezik nestao kao govorni jezik na Levantu. Semitsko pismo nije imalo haravačke glasove Č, H, Ž i V, pa su ovi glasovi ispuštani ili zamjenjivani drugim glasovima, odnosno, slovima. Štoviše, Semiti su hrvatski glas R pisali slovom L.

Prihvaćanjem latinske gramatike, dakle, uvođenjem nominativa muške imence u jednini gube završni poluslog A, a ženske ga zadržavaju. Muška množina zavrašava slovom I,  a ženska slovom E. Prije toga hrvatski jezik je imao četiri padeža, a glavni padež je bio janativ ili genitiv. U jednini se nije moglo razlikovati muški i ženski rod, ali u množini muške imenice su završavale na I, a ženske na E. Svi hrvatski glagoli su završavali na ATI i ITI.  Glagol ITI, najvjerojatnije izvono VITI, je uvođenje nepostojećeg glasa J iza suglasnika je postao IĆI. Dakle, dvoglas TJ je postao Ć. Ovo ću obraditi u kasnijem tekstu i objasniti promjene uvođenjem nepostojećeg glasa J u hrvatske riječi.

Uzmimo, primjerice hrvatska prezimena. Današnja imena i prezimena IVAN i IVEN izvorno su se pisala ČIVAN i ČIVEN ili ČIVAC i ČIVEC. Zbog nedostaka slova Č na Levantu, ona se danas pojavljuju kao IVAN-IVEN i MATAN-MATEN ili IVAC-IVEC i MATAC-MATEC. Ispuštanjem sufiksov AN i IN ili AC i EC nastaju imena IVA-IVE i MATA-MATE. Zbog nedostaka slova Č u nekom pismu, prezime ČAVANA postaje AVAN, EVAN i UVAN, a ispuštanjem sufiksa AN ili EN nastaju imena AVA, EVA i UVA, Ispuštanjem početnog slova A u imenima AVAN, AVEN i AVUN dobivamo imena VAN, VEN, VAN i VUN. U germanskim jezicima ovo nam pokazuje od koga je dijete uzelo prezime. Isto vrijedi za prezimena ČAVACA i ČAVECA koja postaju AVACA i AVECA, odnosno, imena VACA i VECA.

>> HRVATSKA JE UVIJEK IMALA DVA LITURGIJSKA OBREDA: Srbi kao etnik na temelju pravoslavlja pojavljuju se tek 1920.

Pod uticajem bizantskog pisma, završni poluslog A je postao O, najviše u povijesnoj Crvenoj Hrvatskoj, a zbog toga se razlikuju hrvatska imena: Ante-Anto, Mate-Mato ili Ive-Ivo. Isto tako se razlikuju  hrvatska prezimena IVAC-IVEC i MATAC-MATEC, koja su se još odrazila kao IVAŠ (IVEŠ, IVUŠ, IVOŠ) i MATAŠ (MATEŠ, MATUŠ, MATOŠ) ili MATAK (MATEK, MATUK, MATOK). Neka od ovih prezimena završavaju slovom A, a dodavanjem sufiksa VIČ neka su prezimena promjenila slovo A u E i O pa im je u Crvenoj Hrvatskoj dodan sufiks VIČ, a nikako VIĆ jer hrvatsko pismo tada nije imalo ni glas ni slovo Ć. Tako su nastala, primjerice, prezimena, MATAKOVIČ, MATEKOVIČ, MATUKOVIČ i MATOKOVIČ.

Ovakva prezimena donose u Hrvatsku i BiH Hrvati iz Crvene Hrvatske bježeći pred Osmanlijama. Ranije su hrvatska prezimena imala sufiks IČ umjesto VIČ jer se radi o Hrvatima sa Levanta. Žalosno je što su završni glas Č u prezimenima sačuvali Slovenci, a Hrvati su ga preko vukovice zamjenili glasom Ć. Naime, na Levantu naziv HARVAČ je postao Harvat i od tog naziva su nastala mnogo hrvatska prezimena. Mnoga su iskrivljena, primjerice, GRČ ili GRAČ preko grčkog i latinskog pisma. Slavenizacijpom su postala Grčić i Gračić. Mnoga iskrivljena prezimena su povezana sa nazivom Harvač ili Hrvat.

Mnoge hrvatske imenice za stvaranje imaju stari sufikfs AČA koji je postao AČ, a to je semitska riječ koja je nastala od riječi VAČA koja je označavala planet Zemlju. Međutim u doba Rima, a možda i ranije, te riječi su dobivale sufiks AR ili ARA, a to je riječ HARA koja je označavala Sunce. Radi se, dakle, o zemaljskom i nebeskom stvaranju, a to znači da je zajednica imala dvije kaste.

>> “NIJE POSTOJAO STAROSLAVENSKI JEZIK, nego samo različite inačice crkvenohrvatskog jezika”

Sufiksi AN, EN, UN, IN i ON su suglasnički i stoje za riječ JANA jer mnoga pisma nisu imala slova za glas J pa su ga često pisali današnjim samoglanicima ili ga zmjenjivali pogrešnim glasovima i slovima, što je na stranputicu izvelo izvorno učenja. Riječ JANA je izvorno značila ROĐENJE, a danas nam navedeni sufiksi pokazuju od koje dvopoluslogovne imenice su nastali pridjevi. Jan je muško ime , a JANA je žensko. Isto tako riječ ”jana” se odrazila kao ”vana”, a odatle germanska riječ VAN ili VON. Pokušajte danas odgonetati što u Bibliji simbolizira janje ili janjac?

Ovim riječima su također dodavani sufiksi AČ, EČ, UČ, IČ  i OČ, a to je riječ VAČA napisana suglasnički čije izvorno značenje je bilo ”zemaljsko rođenje ili stvaranje”. Ovdje je suglasnik V zamjenjen današnjim samoglasnicima. Ovi sufiksi su se još pisali slovom C koje je stalo za glas Č, a često se odrazilo kao S, K ili G, primjerice, VRAČ je postao VRAG ili CERVE je postalo SERVE, a SERVE je postalo SERBE pa imamo sufikse AC, EC, UC, IC i OC. Svi ovi sufiksi prije latinizacije hrvatskog jezika su završavali poluslogom A, a to nam potvrđuje i tekst Baščanske ploče. Izvorni suglasnik V u mnogim jezicima se ispušta ili ga zamjenjuju današnji samoglasnici ili suglasnic M, P, F i B.

Kasnije se mijenja posljednji suglasnik Č i C jer mnoga pisma nisu imala slova za glasove Č ili C i ispuštaju  se ili mijenjaju ovi suglasnici. Naime, slovo C je nekada stalo za glas Č. Od njega nastaju sufiksi AS, ES, US, IS i OS ili AK, EK, UK, IK,  i OK. Kako se na nekim pismima glas Č pisao i slovoma Š, T, D, K i G, a ponekad i slovo J nastaju nove riječi, a preko tih promjena nastaju novi govori, koji pojavom etnika ili naroda postaju jezik tih naroda. Mnogi od tih govora nestaju pojavom država ili nacija i standardizacijom jezika. Tako su nestajali različiti govori. Ovako se mijenjala haravača kroz povijest i danas je teško možemo usporediti sa  izvornom haravačom koju lingvisti nazivaju sanskrit.

Sada ću se vratiti na uvođenje nepostojećeg glasa J. Njega je uvelo kršćanstvo, a Osmanlije su često slovom J zamenjivali glas Č, primjerice, SARAČ je postalo SARAJ. Taj nepostojeći glas J je Crkva uvela u hrvatski jezik u Crvenoj Hrvatskoj gdje se ranije govorila čakavska ikavica, a krščanstvo su nametnuli Franci koji su bili Germani. Oni su ikavski glas I pisali dvoslovom IE. Kako je grčki glas I (iota) postao (jat), primjerice, ikavska riječ PISMA je postala PJESMA. Na temelju toga se iza svakog suglasnika, a prije samoglasnika, počeo uvoditi nepostojeći glas J.  Tako su nastali glasovi Ć (TJ), Đ (DJ), LJ i NJ. Ovaj govor su najbolje sačuvali Crnogorci. Dakle, taj jezik Crkva je nazvala staroslavenski jezik hrvatske redakcije.

Međutim, postojala je i bugarska redakcija staroslavenskog jezika koja je bila malo drukčija i sa njom je napisana liturgija Pećke episkopije. Dakle, liturgija SPC je danas napisana ekavicom, što nam pokazuje da su Srbijanci najmlađi europski narod isto kao i Slovenci, a to su također Crnogorci i Makedonci. Bugarski staroslavenski jezik je bio ijekavski govor, različit od jekavskog govora koji je u hrvatski jezik uveo glasove Ć, Đ, LJ i NJ. Kako je IE zvučalo kao IJE, nastala je bugarska ijekavica. Vojvođani i Šumadinci i su bili kajkavski ekavci, što znači da je glas A zamjenio glas E. Zbog bugarskog uticaja, Užičani i danas govore ijekavicom, a nisu Hrvati.

Kako su hrvatski ilirci jezično bili nepismeni, Vuk Karadžić ih je preveslao na temelju bugarskog jezika i Hrvatima za jezik nametnuo bugarsku ijekvicu umjesto ekavice dok su današnji Srbijanci zadržali ekavicu koja se udaljila od hrvatske ekavice preko Osmanlija. Tako je nastao današnji srbijanski jezik sa puno turcizama, te mnogo engleskih i francuskih riječi. Taj jezik nema vlastitu tvorbu riječi i bio bi jako siromašam bez stranih riječi. Ovo nam također potvrđuje da je srbijanski jezik izmišljen i da su ga nazvali srpski po latinskim Servima, dakle, Hrvatima, a ne po današnjim Srbijancima ili Srbinima.

Svoju zabludu je kasno shvatio Ljudevit Gaj i pokušao se vratiti kajkavskoj ekavici, ali nije uspio jer se koristio i germanski način pisanja glasa E. Tako su preko jekavice Srbijanci pokušali izići na more, a to im je uspjelo kad su uništili CPC i MPC. Na račun ijekavice su htjeli ukrasti i dubrovačku književnost. Međutim, ovaj 3. balkanski rat  im je donio velike nevolje od kojih se nikada više neće oporaviti, ako im ne pomognu bosanske Osmanlije. Na putu su da izgube i Vojvodinu, a nakon toga svoje pravo će tražiti porobljeni Rumunji i Bugari.

Napokon ću se osvrnuti na zamjenu glasa Č glasom J u hrvatskom jeziku, a to se dogodilo nešto kasnije dolaskom Osmanlija. Tako je riječ BAČKA postala BAJKA ili riječ RAČKA je postala RAJKA. Tako je riječ RAČA postala RAJA a riječ BAČA postala BAJA. Od ovih riječi nastaju nove riječi RAJ i BAJ, ROJ i BOJ, a sve ovo ukazuje na turski uticaj jer oni su slovom J zamjenjivali slovo Č.

Ovo su po meni najvažnije promjene koje su iz korijena izmjenile izvornu hravaču preko pravopisa i svaki Hrvat bi ih trebao znati. Dakle, haravača je bio najstariji hrvatski jezik i od njega su nastali svi arijski jezici, a to znači svi slavenski jezici, te njemački i engleski. Harvačkih riječi ima dosta u svim romanskim jezicima, ali zbog pravopisa ih ne prepoznajemo, a izgubila se kod Hrvata i simbolika riječi u današnjem hrvatskom jeziku.
Srećko Radović

* Mišljenja iznesena u ovom tekstu osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Croative.net

Komentari

Kultura i vjera

Godina bez fra Josipa Marcelića

Published

on

Hrvatska udruga Benedikt zahvalna svojem utemeljitelju

Don Mladen Parlov  i don Jure  Vrdoljak služili  svetu misu na Lovretu

Kapela Školskih sestara franjevki na Lovretu bila je u utorak navečer, 22. siječnja mjesto sjećanja na fra Josipa Marcelića i izričaj naše zahvalnosti za sve ono nemjerljivo dobro što je učinio.

Zahvalni  smo  i za  ono manje uspješno, ali uvijek  s pouzdanjem u Božju providnost, u nadi  i ljubavi.  Bio je autentičan  glasnik Božje riječi, nepokolebljiv znak vedrine  i nade u našem vremenu i u našem gradu.

Liječio je ranjene duše, vidao rane, tješio neutješne,  vraćao nadu izgubljenim, zalutalim otkrivao smisao života  i put do Boga. Uronjem u otajstvo spasenja otkrivao je radost života u vjeri, pouzdanje u Boga i njegov sveti nauk. Uvjerio je mnoge u sreću rađanja novog života, ljepotu kreposnog življenja,  snagu molitve i tako su fra Josipovi puti  polako bivali i naši puti.

Don Mladen je, u svojoj homiliji,  s puno pažnje i lijepih riječi govorio o svojem profesoru i velikom prijatelju, don Jurinom također. Slušajući ga, zajedno smo pokušali listati knjigu fra Josipova života.  Nije moguće napraviti  sažetak tako dugog, dinamičnog života, bogatog dobrim djelima  kao što je bio fra Josipov život.

Umro je u 89.godini života, 71.godini redovništva i 65.godini svećeničke službe.Vjernici ga pamte kao vrlo učenog i brižnog redovnika, predanog i sjajnog duhovnika i karizmatika. „Fra Josipove velike ljubavi u životu su Isus, Gospa i Crkva. Ali,  postojala je još jedna ljubav, jednako velika kao prva, a to je Hrvatska. Volio je beskrajno svoju domovinu. Radovao se njezinim uspjesima, a patio je u godinama nakon  Domovinskog rata. Bilo je to teško vrijeme započete detuđmanizacije. Ali nošen nadom i pouzdanjem u Boga,  želio se suprostaviti idejama loših namjera i tada je zapalio krijesnicu Hrvatske udruge Benedikt.   Tako je postao jedan od njezinih  vrijednih utemeljitelja, duhovnik i član Savjetodavnog vijeća“ rekao je don Mladen.

Dragi naš pater Josipe, bili ste naša luč na putu, naša podrška, sigurnost i hrabrost kada su nam snaga, odvažnost i mudrost bile itekako potrebne. Hrvatska udruga Benedikt  zahvaljuje Vam na svakoj izgovorenoj riječi, savjetu, dobronamjernoj  kritici,  molitvi i ljubavi koju ste nam nesebično poklanjali s osmjehom i vedrinom. Vaše javno sudjelovanje u našim programima, za nas je značio kvalitetan korak naprijed u našem radu. Vaša podrška, nada, hrabrost i mudrost  su nam i danas potrebni, još i više. Sigurni smo da nas, s nebeskih visina u blizini Svevišnjega, Vaše molitve i dalje brižno prate da ne posustanemo na našem putu. Vi ste  trajno u našem srcu, sjećanju i molitvi. Zahvalni Vam za onu prvu upaljenu krijesnicu čiji plamen još uvijek gori istim žarom.

Hrvatska udruga Benedikt/ Margita Vučetić

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

SLUČAJ KOJI JE ZBUNIO ZNANSTVENIKE: Novo čudo u Međugorju!

Published

on

Nevjerojatno ozdravljenje dječaka kojem su predvidjeli samo nekoliko tjedana života po izlasku iz autobusa!Jedno od narazglašenijih čudesa u Međugorju svakako je ozdravljenje malog Joshue o kojemu su izvještavale sve talijanske televizije i mnogi europski mediji. Riječ je o djetetu koje je posve zbunilo znanost čudesnim ozdravljenjem od  mnoštva tumora. Osam mjeseci, dvogodišnji Joshua borio se protiv posljednjeg stadija raka koji ga je proveo kroz transplantaciju, 80 kemoterapija, 17 terapija radioterapijom. A kad ništa od toga nije uspjelo, njegovi roditelji koji uopće nisu katolici, odveli su ga u Međugorje. Vrativši se kući, testovi su pokazali kako je 19 tumora od 20 koliko je sveukupno imao, te metastaze po kostima nestalo, te je počeo čudesni oporavak malenog djetešca.

Liječnici su mu prije odlaska u Međugorje dali svega nekoliko tjedana života. Uslijed tumora nije mogao hodati, no došavši u mjestašce u Bosni i Hercegovini, čim je sišao s autobusa počeo je trčati na veliko čudo roditelja,  priča reporter RAI3 televizije i dodaje: ‘Uslijedila su klinička testiranja koja su pokazala nestanak tumora,  smanjenje tumorne mase od 7,5 i 3 cm i zacjeljivanje metastaze na kostima.’

Ovo čudo probudilo je veliko zanimanje svih onih koji su poznavali užasan i bolan put kojeg je prolazio mali Joshua od svog rođenja, ali najviše iznenađuje to što njegovi roditelji, otac Manuel (poznati glumac sit coma “Family very strong”) i majka Elisabetta de Venera, koji su ga odveli u Međugorje nisu prakticirali katoličku vjeru već pripadaju skupini kršćana pod nazivom ‘kršćani uradi sam’.

Padre Pio posredovao putu u Međugorje

No, kako je ova obitelj završila u Međugorju? Tu priču ispričao je otac Manuel: Nakon tolikih medicinskih problema i obuzet očajem mislio sam odvesti Joshuu u Lourdes’ – priča otac Manuel za talijanske novine.

Jedino marijansko svetište koje mi je bilo poznato. Ali jednog dana dok sam bio u San Giovanni Rotondu (maleni je bio u bolnici u San Giovanni Rotondu koju je podignuo sam Padre Pio), otišao sam u kriptu Oca Pia i u trenutku očaja pitao sam ga s knedlom u grlu: “Zašto baš mom sinu? Daj mi jedan znak kako bih se opet mogao nadati”.

Nakon susreta s Ocem Piom vratio sam se u bolnicu i dok sam hodao hodnikom odjela, na kompjuteru se upalio jedan totem gdje mi se prikazalo Gospino lice. Bio je to jedan blic koji me je smeo. Kada sam ušao u sobu zatekao sam moju suprugu koja mi je ispričala da Joshua nije htio spavati i da je zahvaljujući marijanskim pjesmama pronašao spokoj i mir.

Informirali smo se o glazbi koja je uspavala našeg sina.
Bile su to pjesme posvećene Gospi iz Međugorja. Nismo čak niti znali da postoji mjesto Međugorje. Ali Gospa nas je zvala i dala nam je drugi znak. Među razbacanim časopisima u bolničkoj čekaonici nalazio se jedan poseban “Danas” u kojem se govorilo o Gospi koja se prikazala 6 vidiocima 1981. i o njezinim čudima ozdravljenja. Nakon što smo pročitali taj članak odlučili smo odmah otputovati. Liječnici su nam savjetovali suprotno jer je Joshua imao vrlo niske trombocite u krvi (5.000), ali mi smo čvrsto odlučili ići.

ČUDO S trombocitima …

Čudo se dogodilo već na dan polaska jer taj dan trombociti u krvi našeg sina čudesno su porasli na 160.000. ‘Već sam u ovom vidjela čudo. Dijete nije moglo putovati u tim uvjetima, no povećanje trombocita preko noći bio nam je prvi znak da moramo ići’, rekla je majka Elizabeth de Nicolo za RaiUno.

Također, njegovi roditelji su primijetili da se Joshua osjećao bolje čim je stigao u Međugorje. ‘Dijete nije moglo uopće hodati prije puta, a on je hodao po izlasku iz autobusa. Nadalje, obitelj je zbog poznanstva s poznatom talijanskom novinarkom Paolom Brassi prisustvovalo ukazanju vidjelice Mirjane. ‘Nakon ukazanja primijetili smo da Joshua, kao da ne osjeća više bol, on je bio radostan’, priča otac talijanskim medijima i dodaje da je pravi šok uslijedio tek nakon povratka u Italiju. Vratili smo se u bolnicu u San Giovanni Rotondo i pronašli liječnike koji bi nam mogli objasniti što se događa. Klinički testovi pokazali su da je 19 tumora nestalo a metastaze kostiju su posve izliječene. Ostao je samo jedan neuroblastom čija je veličina drastično smanjena sa 7 na 3 cm. Dr. Xavier Ladogana, direktor onkološkog odjela, za talijanske medije je rekao : ’Ono što se dogodilo Joshui je znanstveno neobjašnjivo. S obzirom na resurse i znanje koje imamo na raspolaganju ne možemo dati točno i neosporivo objašnjenje ovog događaja. Možemo samo reći da Joshua nema istu dijagnozu koju je imao prije hodočašća u Međugorje. ‘

Slijede mistična iskustva

S obzirom da je posljednji tumor koji se nalazio iza pluća smanjen za 4 cm, to je omogućilo liječnicima da obave opasnu operaciju. ‘Operacija je bila u potpunosti uspješna i liječnici su rekli da je čak i to čudo jer je operacija trajala manje od jednog sata a bila je predviđena kao operacija koja će trajati 4-5 sati. Nakon operacije dijete je je trebalo provesti nekoliko dana na odjelu intenzivne njege međutim, nakon pola sata Joshua se probudio i počeo disati bez problema, daleko bolje od predviđenog. Nakon buđenja od operacije Joshua je rekao da je bio s Isusom i da mu je on dao veliki veliki dar života’ ispričala je majka, koja se nakon godinu dana vratila sa potupno zdravim sinom u Međugorje – zahvaliti. Tamo je Joshua gledao u nebo i radosno se smiješio. Kad smo ga pitali čemu se smiješi on je odgovorio:

Vidio sam Majku!

Izvor: dnevno.hr

Komentari

Continue Reading

Kultura i vjera

Crkva objavila 70. čudesno izlječenje u Lourdesu: Naglo, trenutačno i potpuno trajno!

Published

on

 NA SVJETSKI DAN BOLESNIKA     Biskup Beauvaisa je u nedjelju objavio čudesno izliječenje teško invalidne francuske redovnice Bernadette Moriau (69) nakon hodočašća u svetište Lourdes 2008. godine, što je 70. čudo koje je Crkva priznala u Lourdesu tijekom posljednjih 160 godina. 
  
“Opasno je usuditi se reći da je Bog intervenirao putem čuda u nečijem životu, potpuno sam svjestan činjenice da sam biskup Beauvaisa i da ta vijest odjekuje Crkvom u Francuskoj i u svijetu”, rekao je biskup Jacques Benoit-Gonnin.

Sestra Bernadette Moriau je rođena na sjeveru Francuske 1939. i od 1966. je patila od bolova u kralježnici. Niti nakon četiri operacije nije mogla raditi kao bolničarka niti hodati bez poteškoća.

U srpnju 2008. ta redovnica je sudjelovala u hodočašću u Lourdes, gdje je primila sakrament bolesnima – donosi direktno.hr.

Po povratku 11. srpnja 2008. je doživjela neuobičajene osjete i unutarnji glas joj je rekao da skine sve aparate, korzet i udlagu, prema priopćenju biskupije. Istog dana sestra Bernadette je prekinula sva liječenja.

“To naglo, trenutačno i potpuno trajno izlječenje i dalje je neobjašnjivo prema našim sadašnjim znanstvenim spoznajama, pa je monsignor Jacques Benoit-Gonnin proglasio izvanrednim i čudesnim, a božansko obilježje izlječenja sestre Bernadette Moriau je postignuto posredovanjem Djevice Marije”, prema tekstu biskupije.

Lourdes, gdje se Djevica Marija ukazala 1858. godine Bernadette Soubiros, postao je jedno od glavnih odredišta katoličkih hodočašća u svijetu s oko četiri milijuna posjetitelja svake godine.

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno