Connect with us

Tvrtko Dolić

Ivicu Todorića razotkrila je Crkva u Hrvata

Objavljeno

- datum

 TKO JE TOLIKO KVALITETNO INFORMIRAO BOŽU PETROVA?    Kako je Božo Petrov kao tradicionalno neupućeni predsjednik Hrvatskog sabora prvi doznao za kolaps Agrokora? Lex Agrokor je ozakonjeni nastavak privatizacijske pljačke – na bubanj idu Konzum, Mercator i proizvodni brandovi svjetske razine. Razina otpisa ovisi o snazi vjerovnika ili kupca, sve u negativnom smislu.

Priznajem, kriv sam! Jedan sam od onih koji su prigušivali istinu o Agrokoru. Uredništvo tjednika 7dnevno imalo je opaka saznanja o stanju u Agrokoru, a osobno sam branio taj kontaminirani a ipak jedini kanal do Javnosti, barem na razini tiskanih medija.

Naime, Agrokor i Todorić kontrolirali su Tisak, a on je kontrolirao distribuciju tiskovina, pa sam bio mišljenja da je bolje zaobići Todorića, nego od njega dobiti vruću povratnu pljusku, odnosno sabotažu distribucije 7dnevno, što bi donijelo šutnju i o svim ostalim problemima. Tisak nije mogao izbaciti iz igre tiskovine poput Jutarnjeg i Večernjaka, ali je za tjednik 7dnevno sužena distribucija i bez većeg zamjeranja Todoriću, jer je korporacija Agrokor umrežena na skoro sve sustave u zemlji. Za probu sam redovno kupovao oba primjerka 7dnevno u susjednom špeceraju, ali nije bilo načina da stigne i treći primjerak, dok se u slijedećem najbližem dućanu nepotrebno ponuda povećavala, čime je generirana veća remitenda, što je opet dovelo do slabijeg financijskog rezultata i povlačenja nekih uglednih komentatora, koji opet nisu mogli razumjeti diktat novca, pa su znale pasti teške riječi, s obje strane. Podzemlje je toliko umreženo, da kada pišete o nekom konkretnom kriminalu, zamjerite se baš svima.

Nije strašna visina, nego pad

Gajio sam nadu da će se pad Ivice Todorića odvijati poput božanske drame na Olimpu, već zbog budućih književničkih i filmskih ostvarenja na tu temu. Ništa od toga. Nigdje niti traga bilo kakvom sustavu vrijednosti. Lokalni bogovi naglo su se posakrivali. Svima nama ponuđen je Ivica Anti-Orion, pun ljudskih mana. Bog je postao čovjek! A Isusu niti traga. Posuđivao je novce i od samog sebe! I tako rješavao pojedine dugove samom sebi! Todorić tvrdi da je 650 milijuna kuna otišlo EBRD-u, za isplatu njihovog udjela, kada su izašli iz vlasništva. Začkoljica je u tome što je Todorić udjele EBRD-a otkupio za sebe. Kako kaže, pozajmicu od 192 milujana kuna proslijedio je za kamate PIK toggle kreditorima. Na početku krize Agrokor, u ožujku ove godine, Todorić je svome koncernu Agrokor prodao dionice Mercatora za 40 milijuna eura. Lex Agrokor sve više se prezentira kao velika farsa, dogovorena s Gazdom, “našim” stvarnim premijerom. Na žalost svih nas, pad Agrokora bit će predmet beskrajnog istraživanja dubokog kriminala, pravog bezdana. Da parafraziram Nietzchea, nakon što je Ivica Todorić umislio da je Bog, sam Stvoritelj je umro, zaprepašten svojim (ne)ljudskim proizvodima u strukturama Agrokora i “hrvatske” države. U najgorem trenutku, prepušteni smo sebi. A ono, država je posve korumpirana – svi smo potencijalno lopovi, samo što neki od nas nisu ugrabili pravu priliku. Pojavile su se teze da su dubioze Agrokora nastale zbog kupovanja skupog donjeg rublja. Istina, bilo je obiteljske bahatosti, putovanja na Ibizu, zaposjedanja hrvatskih dvoraca, helikopterskih kava, turističke okupacije otoka, našeg provincijskog preseravanja svih vrsta. Sve je to odnijelo milijarde kuna, ali se zaobilazi ono važnije: Agrokor je bio nepresušan bankomat za “hrvatsku” elitu, na razini društvenog ugovora, kakvi su kod nas uobičajeni. To nije moglo promijeniti niti istražno povjerenstvo Sabora iz 1996. godine, koje je ustanovilo da država pogoduje Agrokoru. Sve je to bilo jedan isti kupleraj. U Agrokoru su se kvalitetno uhljebljivali državni dužnosnici, nakon isteka mandata. Primjerice, uvezani su kao zaposlenici ili preko njihovih poduzeća ili projekata: Zdravko Marić, Branko Mikša, Damir Kuštrak, Željko Rohatinski, Marijan Benko, Davorin Mlakar, Nikica Valentić, Vlado Čović, Ninoslav Pavić, Ivan Granić (Vetel).  Dnevno novinstvo proziva akademika Zvonku Kusića kao suvlasnika poliklinike Aviva (?). Na razini kreditiranja i pozajmica imamo brojne banke i slične financijske kuće. Glede političara, pristizali su ili su se vraćali oni koji nisu sebi osigurali novu kraljevsku dužnost, u nekom javnom poduzeću, državnoj ili društvenoj ustanovi. Zanimljivo, uhljebi HNS-a radije su zaposjedali javna poduzeća. HDZ je došao na vlast s obećanjem da će potisnuti HNS-ove kadrove u javnim poduzećima, da bi na kraju koalirao s HNS-om i otvorio novi priliv HNS-ovih uhljeba. HNS-ovci su u svibnju tražili ostavku ministra Zdravka Marića, a danas su njegova tjelesna straža. Zanimljivo, sve u sjeni lex Agrokora. Koje se podzemlje i koji kriminalci kriju iza više od tisuću Agrokorovih repo-ugovora, to ne zna niti Ivica Todorić. Tko je sve upetljan u kriminal Agrokora? Tko nije? Šefovi državnih tijela za borbu protiv korupcije šute kao zaliveni. Hrvatski branitlej Stevo Cuklej zbog toga je u Saboru, za vrijeme rasprave o Agrokoru i saborskom povjerenstvu za Agrokor, prozvao Željka Jovanovića, koji je šutke pregledavao mobitel, kao da ga se sve to ne tiče. Cijela država šuti o tome da su pripreme za prodaju pojedinih segmenata Agrokora pokrenute prije šest godina, tri godine prije preuzimanja Mercatora, i prije pokušaja Agrokora da sa srbijanskim Delta Maxijem Miroslava Miškovića izgradi najsnažniju maloprodajnu korporaciju u središnjoj i istočnoj Europi, što je sličilo na korporacijsku obnovu Jugoslavije. Koliko je Jamnice popila Pivovarna Laško, tada najveći dioničar slovenskog Mercatora?

Frizeraj ide dalje  

Što je s bilo kakvim izvješćem za 2017. godinu, za prva tri kvartala ove godine? Dajte nam grube procjene! Svi znamo da je 2016. bila katastrofa, a evo je protekla skoro sva 2017. Koja će najvjerojatnije biti još gora. Guverner HNB-a Boris Vujčić izjavio je da su stanje u Agrokoru znali baš svi, od Vlade RH do dobavljača, banaka i vjerovnika. Eto, svi su znali sve, svi osim HNB-a, koji je bio dužan nešto poduzeti protiv financijskog i ekonomskog potkopavanja RH. Kao i za slučaj Franak, Vujčić nas uvjerava da je on uporozoravao na stanje u Agrokoru. Vjerojatno je savjetovao svoju obitelj na obiteljskom okupljanju. Da je bilo drukčije, “neovisni K plus guverner” brzo bi pao. Znate, kada banda opljačka banku, onda bankar i njegova ekipa u istu pljačku skrivaju sve svoje dubioze. Kriminal bivših vlada, i ove sadašnje, kao i kriminal svih ostalih institucija, uključujući sve postave HNB-a, sve se to skriva u aferu Agrokor. Može se reći da je bezobrazno da obitelj Todorić postane smokvin list za svu tu bandu. Najnovije (revidirano, konsolidirano) frizirano izvješće ne razotkriva kriminalne radnje Ivice Todorića i ekipe, nego više ukazuje na propuste revizorskih kuća glede prezentiranja poslovanja Agrokora u prethodnim godinama. Dakle, revizorska tvrtka ukazuje na propuste prethodnih revizija. Kako nas revizorski ceh uvjerava, u svome najnovije revidiranom izvješću, ukupna imovina Agrokora (Agrokor grupa, uključujući Agrokor dd i povezana društva) iznosi 41,75 milijardi kuna, što je 10 milijardi kuna manja nego u prethodno friziranom izvješću za 2015. Postoji li neki veliki kantar za tako velike sustave, uvučene u sve pore našeg ekonomskog i/ili finacijskog života? Važemo li Hrvatsku? I, koliko je stanje zemlje lošije od stanja Agrokora? Kako procijeniti vrijednost Leda i Jamnice. Jer, nisu u pitanju samo vrijednost pogona i nekretnina, i stanje računa, kao i radna i stručna sposobnost zaposlenika u proizvodnji, nego i vrijednost izgrađenih brandova, koji su svjetska razina. Coca Cola ne procjenjuje Jamnicu na temelju bilance Jamnice. Dobavljači Agrokora prijete blokadom Agrokora ako ne budu namireni 85 posto! Tko je tu lud? Sve te njihove proizvode preplatili smo 85 posto. Prema istom frizeraju, ukupne obveze na kraju 2016. iznosile su 56,28 milijardi kuna. Sve prezentirano bankarski, nakon pljačke. Na kraju 2016. evidentiran je gubitak kapitala na razini 14,5 milijardi kuna. Prema najnovijem revizorskom izvješću, kapital Agrokora smanjen je za 2015. i 2016. za nešto više od 22 milijarde kuna. Konsolidirani gubitak za 2016. iznosi 11,04 milijardi kuna, dok je u 2015. na razini 3,6 milijardi kuna. Ranija uprava je za 2015. iskazala konsolidiranu neto dobit 1,17 milijardi kuna. Reklo bi se: da se plati veći porez, ali ne za dobro našeg proračuna, nego samo zato da se podijele visoki bonusi. Istovremeno je strana konkurencija iskazivala gubitak, i tako izbjegavala plaćanje poreza. Uz neograničeno besplatno kreditiranje. 

Razotkrivanje se kanalizira u novu pljačku

Znamo da je Agrokor bio sistemski uzidan, kao koncern koji država mora svako malo spašavati, što zbog velikog broja zaposlenih, što zbog Agrokorove prisutnosti u svim segmentima našeg poslovanja. Kada nije bilo druge pomoći, Agrokor je preuzimao državne rezerve u drugoj polovici isteka roka valjanosti. Prisjetimo se da je Agrokor ulazio u sve što je uključivalo protok novca, a posebno gotovine. Kupljen je Tisak, a u maloprodaji Konzuma i u marketima Superkonzuma mogli ste plaćati svoje račune, čime je Todorić provocirao sustave kojima je bio dužan velike novce. Sve što nam se danas servira zapravo je bacanje prašine u oči opljačkanoj naciji. Prisjetimo se kako smo za Dukat govorili da je dobro ako je u vlasništvu Hrvata Luke Rajića, pa je glatko prodan francuskoj korporaciji, a cijena Dukatovog maslaca od 250 grama dostigla je u maloprodaji 25 kuna, blago nama. Nakon što su dionice naših brandova pale, američki fondovi preuzimaju velike količine. Ante Ramljak priznaje da se sastao s predstavnicima fonda Knighthead 30. ožujka, dakle prije donošenja lex Agrokora. Ramljak je postao vladin povjerenik za Agrokor nadnevka 10. travnja 2017, da bi tri dana kasnije predložio fond Knighthead za predstavnika vlasnika obveznica u privremenom vjerovničkom vijeću. Ops! Goranko Fižulić postavlja nezgodno pitanje: ako je KHCM kupio obveznice prije početka rada izvanredne uprave Agrokor, kako su predstavnici KHCM-a mogli izjaviti da su svoju odluku o ulaganju donijeli nakon “mnogobrojnih susreta s gospodinom Ramljakom i njegovim timom”, kao i s ključnim članovima Vlade. Zanimljivo je da KHCM 31. prosinca 2016. nije imao niti jednu obveznicu Agrokora, a danas je predstavnik većine vlasnika obveznica. Koje je zadaće Martina Dalić preuzela od MMF-a? Za razliku od Rajića, koji je naše prodao strancima, Todorić je kupovao inozemne kompanije, i opako stradao! Što ako je Agrokor srušen strogo na toj razini? Raspad Agrokora počeo je s prekomjernim širenjem jedne korporacije iz zemlje snage RH. Država više nije mogla podnijeti novi veći “regionski” Agrokor. Na razini obavještajnog uplitanja, preuzet je isisani slovenski Mercator, da bi sveukupno promašena politika Agrokora, Vlade RH i Europske komisije, pokrenula ekspanziju u Srbiju i BiH. Možete zamisliti koje su tržište Srbija i Republika Srpska za jednu ustašku korporaciju. Što se dogodilo nakon što su problemi Agrokora postali poznati svima, izuzimajući nas obične porezne obveznike?

(1) Crkva ruši lažne idole. Iza projekta Mosta stoji Crkva u Hrvata, pa je ta stara majka moderne Hrvatske povela brigu o svome djetetu, pa i o tome u kakvo je društvo upala ta lakomislena i povodljiva Croatia. Crkva u Hrvata prirodno je uvezana na Rim, zapravo na Vatikan, koji ima svoju komunikaciju i svoja saznanja na svjetskoj razini. Banke i kapital Katoličke crkve imaju svoje financijske linije interesa i svoj financijski utjecaj, a kada Petrov nasljednik ide na odbacivanje svog pomalo poremećenog djeteta, našem Petrovu sa svojim informacijama i savjetima priskaču svećenici hrvatske nacionalnosti, rasuti svuda po svijetu. Problem je u tome što je zlo neiskorjenjivo, pa uvijek pronađe nove puteve za svoje ciljeve. Crkva se protivila privatizaciji banaka, onakvoj kakva je provedena, pa je banda blokirala Vatikan kroz prodaju naše dvije najjače banke talijanskim bankama. Kao, Talijani su naši. Crkva je svojevremeno spriječila privatizaciju naših voda, pa je banda našla načina da preuzme skoro sve naše brandove i punionice pitke vode. Iza prodaje HEP-a vrebala je privatizacija mnogih naših vodnih resursa. Crkva je prepoznala novog “neoliberala” Todorića već prilikom sukoba oko neradne nedjelje. Crkva je preko Bože Petrova obustavila zasipanje Todorića s našim novcima, da bi Vrag i vragovi prepoznali priliku i uskočili u novu koaliciju.

(2) Todorić je umislio da je sam Gospodin. Istovremeno je držao da je Božo Petrov uobičajen hrvatski političar. Najgluplji ateist, lažni vjernik, iskreni žderonja, lopina od glave do pete. Najslađe je poslužiti se s posuđenom karticom. “Krajem 2016. pokušao sam o tome razgovorati sa Zdravkom Marićem, ali on je rekao da je (glede Agrokora) sve uredno” – izjavio je Petrov. U siječnju su to potvrdili i drugi predstavnici Vlade. Nakon toga je HBOR dao više od 300 milijuna kuna Agrokoru, navodno za izvoz. I sada dolazi taj famozni sastanak “na kojemu smo bili Ivica Todorić, Ivan Crnjac, Martina Dalić, Zdravko Marić, Andrej Plenković i ja”. Slijedila je power point prezentacija Agrokora. Todorić je tražio pomoć države u iznosu 1,5 milijarde kuna, a usprotivio se samo Petrov. Dva tjedna nakon tog sastanka, Petrov je prepoznao što se događa, i podigao kaznenu prijavu.

(3) Todorić je zaista Bog. Znate, Ivica Todorić ili onaj tko stoji iza njega, izbacio je Most iz vladajuće koalicije, i još je nova koalicija HDZ + HNS + manjine provučena kroz iglene uši. Ovakvo bolesno natezanje do saborske većine mogli su opstruirati trojica zagrebačkih ugostitelja, da im se htjelo to provesti. Nameće se zaključak da su Andrej Plenković i ekipa ostali na vlasti jer tajno idu za ciljevima Ivice Todorića. Tužakanje između Ivice Todorića i Martine Dalić može biti dogovoreni spin. Dobavljači su se odrekli dijela svojih potraživanja, dok Sberbank kreće za nas opasnim putem da svojih 1,1 milijardi eura namakne od države, koja kroz lex Agrokor nije privatizirala tu korporaciju, ali je praktično stala iza nje, kao i iza takvog modela državnog intervencionizma. Može li država pomoći Agrokorovim dobavljačima, a ignorirati Sberbank. Trgovački sud ipak će odlučivati o zakonitosti kreditnog modela roll up, na temelju tužbe Sberbank. Bojim se da je sudac Mislav Kolakušić ponovno u pravu. Zar zaista netko u ovoj zemlji vjeruje da su Agrokor i svi ti uvezani dobavljači ušli u toliki minus a da silne milijarde nisu iznesene na tajne račune u financijskim oazama. Todorići su živjeli kraljevski, ali niti to ne može opravdati tolike dubioze. Kao da su neki postupci Vlade RH u svezi Agrokora namjerno provedeni protuzakonito i protuustavno, da bi Ivica Todorić ponovno uskrsnuo kao Orion i zagrabio iz naše pokradene blagajne, ako treba uz novo zaduživanje Hrvatske i svih nas.

NEJASNA ULOGA PRVIH SURADNIKA ANDREJA PLENKOVIĆA

Jesu li Zdravko Marić i Martina Dalić u sukobu interesa?

Zdravko Marić više se našao u sukobu pameti. Imamo konflikt da je isti došao u Ministarstvo financija na temelju preporuke da je u Agrokoru obavio velik posao na razini financija, a danas se brani da to nije istina, da nije imao nikakve veze s finacijskim izvješćima Agrokora, odnosno da o financijama nema pojma, što je najvjerojatnija istina, teško nama. Možemo zaključiti da su država i Agrokor izmjenjivali kadrove, neovisno o stvarnoj sposobnosti pojedinaca. Lakši slučaj Martine Dalić postao je teži. Naime, posrednik u poslovima između Vlade Čovića (vlasnik Zagreb-Montaže) i Ivice Todorića (vlasnik Agrokora) bio je Nexus fond, kojeg vežemo uz Borislava Škegru. Postoji opravdana sumnja da je Todorić gubitaša Kozmo prebacio fondu Nexus kako bi sakrio gubitke Agrokora. A ministrica gospodarstva Martina Dalić, bivša ministrica financija u vladi Jadranke Kosor, bila je u Nadzornom odboru Partner banke, zajedno s Borislavom Škegrom, čime je započeta njena karijera na toj razini. Ne mora to ništa značiti, ali je u ovakvom društvu indikator određene umreženosti. Tko je preporučio Martinu Dalić Jadranki Kosor? Kada odstranite više frizerskih naslaga, saznate da Borislav Škegro nije prisvojio samo bocu viskija, nego je na vanjskom tajnom računu držao ogromne novčane kumulacije ove zemlje, da se “državi” nađu za crne dane, kako reče. Državno odvjetništvo nikada nije istražilo taj slučaj. Todorić i Zagreb-Montaža sagradili su centar Dalmare. Godine 2014. našli su se u dokapitalizaciji Dalekovoda. Revizorska kuća Baker Tilly, koja je načinila sporno revidirano izvješće za Agrokor, načinila je tada i izvješće za Zagreb-Montažu. Izronio je i Nikica Valentić, s kreditom Agrokora u stotinama milijuna kuna, a to znači da su na svoje došli svi dečki, zna se koji.

 

ZAGONETNO PRESVLAČENJE TODORIĆEVIH

Može li donje rublje pojesti tolike milijarde?

Svako je izvješće na svoj način konsolidirano, revidirano i frizirano. Prema ovome najnovijem, koje je Martina Dalić označila kao početno stanje (?), odnosno prema kaznenoj prijavi Ante Ramljaka, Ivica Todorić i obitelj, uključujući članove Uprave i nadzornih odbora,   oštetili su Agrokor za 7,8 milijardi kuna, što je na razini ulaganja Sberbank. Gotovo 2,3 milijarde kuna, prikazanih kao troškovi izlaska Agrokorovih tvrtki na burzu, potrošili su članovi obitelji Todorić za svoje privatne potrebe. Nejasni su ti troškovi donjeg rublja. Dakle, nije se prao samo novac. Todorići su tako često presvlačili da nije bilo vremena za bilo što kreativno. Sve se to kod nas može prikazati pod kampanje IPO-a. Druga stavka Ramljakove prijave odnosi se na 1,6 milijardi kuna pozajmica fizičkim osobama i poduzećima, koji su u poslovnim knjigama Agrokora pogrešno prikazani kao depoziti – 650 milijuna kuna Ivici Todoriću. Treća stavka Ramljakove prijave odnosi se na pozajmice koje je uzimao Agrokor od drugih, koje je knjižio kao svoj kapital. Tu je milijarda kuna pozajmljena od Adrisa, dok je 2,9 milijardi kuna pozajmljeno od poslovnih banaka.

SUDAC MISLAV KOLAKUŠIĆ

Stečaj Agrokora bio je bolja opcija od ovakvog lex Agrokora

Sudac Mislav Kolakušić ovih je dana kategoričan: “Osnivanje saborskog povjerenstva je ključno, jer će nam dati odgovore koje nećemo dobiti u kaznenom postupku: tko je i zašto dijelio hrvatsko blago za 0 kuna ili ispod cijene? Jeli za Agrokor pisan Zakon o najnižoj plaći 2.600 kuna, iako u Ustavu piše da svatko zaposlen u Hrvatskoj mora imati plaću koja mu omogućava dostojanstven život.” Problem je u tome što izuzimajući profesora Ivana Lovrinovića, u saborskom povjerenstvu imamo osobe koje su obnašale vlast i već propustile intervenirati u milenijskim zloporabama Agrokora. Lovrinović je podvukao da ga izbor u saborsko povjerenstvo neće spriječiti da iznese punu istinu o Agrokoru. Isto tako, naglasio je sudjelovanje Mosta u dvije “K plus vlade RH”, što treba uzeti uvjetno, jer su dužnosnici Mosta ušli u njima nepoznatu kaljužu. Ipak su reagirali prvi. Osobno želim naglasiti da se povjerenstvo Sabora ne treba baviti točnošću izvješća i bilanci, nego pripadnom mrežom na razini financijskog inženjeringa. Imamo isprepletonost politike i podzemlja. Slično se pitamo za Zakon o roku plaćanja, koji je postavljen na 60 dana, a onda je dodano da može biti drukčije, sve do godinu dana. “Kako je moguće da Porezna uprava kod ugostitelja pronalazi svaku lipu, a u slučaju Agrokora promakne 30 milijardi kuna?” Kolakušić je bio za to da se provede posve regularan stečaj Agrokora. Gradimo zaštitne mehanizme protiv određenih zloporaba, a onda ih ne primjenjujemo. Tako se ne gradi država, nego proizvodi nered. Tko će sve to platiti? Jesmo li sigurni da “spašeni” proizvođači nisu kroz lex Agrokor prevalili i one dubioze koje proizilaze iz njihovog lošeg poslovanja? Pa i mogućeg kriminala u tim poduzećima? Zašto su posve ignorirani mali dioničari i kuda to vodi glede povjerenja u tržište dionica i kapitala? Hoće li država obeštetiti male i sve druge investitore, koji su investirali na temelju friziranih izvješća Agrokora? Od malih dioničara do investitora razine Sberbank, i njegove 1,1 milijarde eura. 

>> (VIDEO) IZVRSNI KOLAKUŠIĆ O NALAZU REVIZIJE: Gubitak Agrokor grupe 11 mlrd, obveze 56 mlrd kuna

Tvrtko Dolić  

Komentari

Oglasi
Komentari

Tvrtko Dolić

Naš nacionalni identitet odredio je Branimir

Objavljeno

- datum

 U POTRAZI ZA IZVORNOM BOŽJOM ČESTICOM    Svaka Hrvatska novije povijesti bila je pseudomorfoza, hrvatski državnopravni okvir za nešto sadržajno protuhrvatsko. Starčević, Radić i Pavelić bili su hrvatski domoljubi, Broz je bio zločinac, a Tuđman prazno ništa. Svi su oni pogrešno uzdignuti na razinu hrvatskog identiteta.

Jedna drevna nacija mora se držati svog izvornog nacionalnog određenja, ili će nestati. Našu nacionalnu i vjersku supstancu davno je ograničio Branimir, koji je 879. preselio u rimsko feudalno stablo. Bio je to naš prvi ulazak u neku europsku uniju, naš prvi takav promašaj.Moramo se vratiti izvornom hrvatskom jeziku iz vremena prije Doseljenja. Korienski pravopis čini naš jezik jednostavnim i strancima lakšim za učenje. Pogreška je odstranjivanje helenskih i latinskih riječi, koje su mjera kulture jezika. Novost je govor mržnje, koji napadaju osobe iz kojih mržnja i govor mržnje naprosto isijavaju. Otvorena mržnja prema Hrvatima i prema svemu hrvatskom financira se iz državnog proračuna, a u tom smislu prilično su izdašni i fondovi Unije.

Naš slavni Dolazak konačno se pretočio u tragičan Odlazak. U stoljeću sedmom na Jadran je stigao snažan hrvatski kolektivitet, a danas uzmičemo jedan po jedan, kao pojedinci bez nacionalnog identiteta, odbacujući oružje kao na Bleiburgu, prepušteni surovom neprijatelju na milost. Nestao je i naš čuveni hrvatski prkos – neki narcisoid lanuo je da imamo svoju nacionalnu državu. Dramatično iseljavanje Hrvata iz Hrvatske nije posljedica nezaposlenosti, nego više poremećaj identiteta u psihozi beznađa i predatorske privatizacijske pljačke. Strašno je da su Hrvati u Irskoj kompatibilna populacija, a to nisu u Hrvatskoj.

Nacije su bivši robovi i barbari

Nazivi najvećih europskih nacija pravi su kupus. Francuzi su dobili ime po germanskom plemenu. Skoro sve današnje europske nacije rođene su u društvenom konfliktu ropstva i/ili potlačenosti. U jednoj nevjerojatnoj civlizacijskoj pseudomorfozi, barbari europskog sjevera popunili su okvire antičkih kultura. Kirov proglas o oslobađanju porobljenih plemena je religijska izmišljotina. Veliki Kir nije nikoga oslobodio, nego je premještao zarobljena i potlačena plemena za potrebe lakše kontrole nad carstvom. Kir nije tako oslobađao plemena, nego je tako porobljavao cijele teritorije, i to je radio uspješno, jer je uspostavio najveći imperij u ljudskoj povijesti. Kir nije osvojio samo Babilon, nego i cijele kozmose tog vremena: Mediju i Lidiju. Dakle, Kir nije oslobodio Judejce i Hrvate, nego je neka podređena plemena iz Perzije preselio u bazen Babilona, a odatle u Judeju, Galileju, u kaspijski bazen, i na obale Crnog mora. Za potrebe prava na zemlju doseljenih plemena, kreirane su legende o povratku iz ropstva. Na Sorboni je prije pedeset godina prihvaćena teza da su Hrvate iz Perzije potisnuli sukobi Alana i Skita u 8. i 7. stoljeću prije Isusa, ali se to može odnositi na samo manji dio hrvatske populacije u Perziji. U svakom slučaju, Hrvati su kao narod oblikovani u perzijskom sužanjstvu ili pod perzijskom dominacijom. Upisani smo u Darijevom punjenju proračuna. Nama je porez posve normalna pojava? Ili smo se povukli u pustoš Sjevera da izbjegnemo carske namete? Osjećaj potlačenosti snažio je hrvatski nacionalni identitet i za obje Jugoslavije.

Formirani u krilu drevnih civilizacija, Židovi i Hrvati danas predstavljaju najstarije živuće narode. U našem susjedstvu imamo posla s mlađim robljem, koje je zbog toga dramatično agresivnije, opako, strvinarsko. Starčevićevo Sclavoserbi zapravo se rascijepilo. Bizant je nakon odlaska Branimira u krilo Rima otvorio prostor Bugarima, da bi na kraju kreirao naciju Serva – Serba, koja se prirodno širila u širokom antičkom lovištu na robove. Poučeni takvim porastom srpske populacije, naši zapadni susjedi odabrali su srodan naziv Sclava – Slovenaca. Družine bez identiteta i obitelji, koje nisu pripadale nikuda, kao i nacionalno i plemenski neopredijeljeni tog vremena, prilazili su Srbima i/ili Slovencima. Sclavenci su se oblikovali kao interesna skupina. Otimali su talijansko, čak i prema Trstu, danas nadiru u Savudrijskoj vali, a sutra će svojatati cijelu Istru i Kvarner. Nedostaje nekakav oblik slovenskog svetosavlja, ali su već vidljive odgovarajuće promjene u slovenskoj “katoličkoj” konfesiji. Ime Rastko u Sloveniji je često. Kao i mnogim drugim europskim narodima bez antičkog korijenja, Slovencima paše da se narodi naguravaju u okvirima Staljinove državotvornosti, a to Hrvati ne smiju dopustiti. To je posve nedopustivo i na razini Zapadne civilizacije.

Spas je povratak Branimiru

Na što će sličiti buduća “hrvatska” država i ova Lijepa naša nakon što u našu povijest uđu svi ti nikakvi predsjednici, svi ti jalovi premijeri, bezvezni ministri, Jandrokovići i Jovići, svi ti generali desetari, i svi ti iskvareni društveni arbitri nečega i ničega? Ovo nije država, nego fukara i vukofukarija na svim razinama. Glavni su Hrvati predatori, od

Tomislavovo Hrvatsko Kraljevstvo i velike pobjede protiv Ugara, na Dravi 925., i Bugara, u bosanskim planinama 927.

onih grabežjivaca iz stepe, prije prvog porobljavanja. Use, nase i podase. Stoka! Kao i posljednjih stoljeća, presudno je obnoviti održiv koncept nacije, na neupitnim dražavnopravnim temeljima. Jako je važno odbaciti svaki novi kult ličnosti, bez obzira jeli riječ o Josipu Brozu ili Franji Tuđmanu, pa i kada su u ponudi istinske novovjeke nacionalne veličine i/ili mučenici: Ante Starčević, Stjepan Radić i Ante Pavelić – ustaša protiv prve Jugoslavije. Svaki novi kult ličnosti pridodaje se na planu poništavanja temeljnog bića nacije. Svi ti likovi ne izlaze na razinu svjetske povijesti, pa su na svoj način u funkciji potiskivanja najstarije nacije u Europi.

Za razliku od takvih, bili oni mučenici ili ne, naš kralj Branimir bio je prvi protagonist svog vremena. Odlučivao je o tome koje će rimsko carstvo postati vodeće, pomjerao je granice imperija, odlučivao je o našoj sudbini na razini milenija. Nije branio svoj osobni status kralja u bizantskoj feudalnoj hijerarhiji, nego je učinio osobnu žrtvu i odrekao se bizantske krune da bi Hrvati zadržali svoj dio Jadrana i svoje jadranske otoke. Vrijeme će pokazati da je pogriješio, jer je Bizant odgovorio otvaranjem većeg prostora Bugarima, pa je uskoro Simeon ugrozio i sam Carigrad. Bizant je pokušao uspostaviti ravnotežu kroz kreiranje sclavenske rase, da bi na rubovima imperija na svoje došli i oni koji ništa nemaju – Nemanjići. To je za Hrvate i Bugare proizvelo dalekosežne negativne posljedice. U takvim budalaštinama nazirao se konačni kraj najmoćnije antičke civilizacije. Da Branimir nije prirastao uz feudalno stablo Rima, Crkva u Hrvata ostala bi neovisna o Rimu, pa bi Hrvati nakon dolaska Turaka uživali vjersku toleranciju. Hrvatsko plemstvo u Bosni, uključujući sve veće posjednike, ne bi konvertiralo na islam da sačuva posjede. Isto tako, hrvatska populacija i hrvatska kultura izbjegli bi negativne učinke celibata. Gledano u širini vremena, Branimir je pogriješio, ali je determinirao naše nacionalne i vjerske odrednice. To je fakat i to ne možemo poništiti. I, nije to sve skupa moj nekakav osobni odabir, ili nekakav kapric u odnosu na novovjeke političke nakaze, što mi mnogi predbacuju. Zapitajte se zašto Srbi ne dopuštaju na svojoj nacionalnoj razini bilo kakvo izjednačavanje sa Siledžijom Dušanom i Svjatim Savom. Draža i svi ti Karađorđevići i Obrenovići, kao i Sloba, tvorac Republike Srpske u BiH, svi su oni Druga liga istok. Pokušajte Engleze navesti da temelj njihove nacije postane Winston Churchill, bez obzira koliko je osobno pridonio padu Adolfa Hitlera i nacističke Njemačke.

PETA KOLONA OSPORAVA HRVATSKE KRALJEVE

Krešimir Petković prozvao Dejana Jovića

Nakon što je Dejan Jović kao glavni urednik časopisa Politička misao dao prostor njemačkom politologu i političaru Thomasu Bicklu i njegovom veličanju sporazuma Drnovšek – Račan, ostavku u uredništvu tog časopisa podnio je Krešimir Petković, docent na Fakultetu političkih znanosti. “Pozdravljam pluralizam, slobodu izražavanja različitih političkih stajališta, ali upozoravam i na problem krivotvorina koje dobivaju akademsku legitimaciju i kao takve se reproduciraju u političkim sukobima pa i u različitim pravnima arenama” – izjavio je Petković. Već sam ukazivao na evidentno protuhrvatsko djelovanje Dejana Jovića, koje provodi o našem trošku, kvalitetno uhljebljen na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Jović sustavno potkopava hrvatsku državnopravnu ostavštinu. U posljednje vrijeme negira i pravni značaj Zavnoha, ali ne u smislu redukcije Hrvatske do Une, nego na planu poništavanja bilo kakve pravne osnove za postojanje hrvatske države. Hrvatski kraljevi su izmišljotina, sugerira nam Dejan – u tome smislu dobio je potporu i Tvrtka Jakovine. Siledžija Dušan bio je car, a Tomislav niti kralj. S nestrpljenjem očekujem Jovićevu reinterpretaciju Hrvatsko-ugarske nagodbe. Zanimljivo, Dejan Jović i Tvrtko Jakovina podržavaju kult Franje Tuđmana i samu ideju da se hrvatska državnost oslanja na Tuđmana. Jer, ako je Tuđman tvorac Hrvatske, onda ona prethodno nije postojala, pa zapravo nema nikakvo državnopravno utemeljenje.

Tvrtko Dolić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Nemoćna Hrvatska poigrava se s moćnom Rusijom

Objavljeno

- datum

 OPAKA OBAVJEŠTAJNA IGRA AGROKOR     Rusima nije priznat roll up model za kredit od 100 milijuna eura danih u veljači 2017. koji su tada spasili Agrokor. Od izvanredne uprave Agrokora dobili su odbijenicu pod obrazloženjem da to nije u skladu s lex Agrokorom, da bi se isti model ponudio lešinarskim fondovima, koji su otkupljivali dug po diskontu.

Nova strategija izvanredne uprave je likvidacija Agrokora i osnivanje nove kompanije – holdinga u vlasništvu vjerovnika. Posljedica je pad vrijednosti dionica vlasnika. Upitna je konkurentnost novog holdinga, kojim bi upravljali vjerovnici – u tome imaju različite interese. Strategija je usvojena, ali nagodba o visini otpisa nije poznata. Restrukturiranje biznisa kasni – članice koncerna već su izgubile na vrijednosti svojih brandova. Diskriminacijski postupci Vlade RH i izvanredne uprave Agrokora, odnosno Andreja Plenkovića, Martine Dalić i Ante Ramljaka, usmjereni su prema najvećem pojedinačnom vjerovniku Agrokora, ruskom Sberbank, u većinskom vlasništvu uvijek opakog i sveprisutnog Kremlja.

To je nedopustivo poigravanje s moćnom ruskom državom, s nacionalnim interesima Hrvata i Hrvatske, pa i s međunarodnim pravom i načelima pravde. Podsjetimo, ruski Sberbank je kreditirao Agrokor s 8,5 milijardi kuna. Riječ je o čistom kapitalu, bez ikakvog financijskog inženjeringa, i to u vrijeme kada je Agrokoru bilo teško doći do kapitala. Pomalo čudi da su Rusi posudili novac, a da se nisu kvalitetno osigurali. Rusi su držali da je nemoguće da se dogodi ovakva situacija s Agrokorom i da je Agrokor “to big to fail”. Prvo otvoreno izazivanje Rusa je donošenje ovakvog lex Agrokora. Nakon što je lex Agrokor nametnut, na platformi današnje zapadne proturuske politike, na razini Hladnog rata, Rusi nisu pristali na poistovjećivanje s zapadnim lešinarskim hedge fondovima putem roll up kredita. Prema riječima prvog zamjenika Sberbanka, Maksima Poletajeva, Rusi su zahtijevali da se iznos zadnjeg kredita od 100 milijuna eura, plasiranog Agrokoru u veljači 2017. za stabiliziranje poslovanja, prizna po roll up modelu. Dobili su odbijenicu da to nije u skladu s lex Agrokorom. Poslije je izvanredna uprava ponudila takve uvjete svima, uključujući i lešinarske fondove, koji su kupovali dug po diskontu. Zar arogancija i komocija mogu ići toliko daleko da hrvatska država izigrava rusku državu na tako proziran način? Zar zaista netko misli da se Rusi neće osvetiti za klasičnu prijevaru? Ili netko RH namješta za šamar koji neće preživjeti? Varaju se svi oni koji drže da će na ovome prostoru niknuti Zapadna Srbija, Istočna Italija, ili Južna Slovenija, ili sve te tri pretenzije naših predatorskih susjeda, za slučaj da RH bankrotira, ili se reducira u još uže okvire, kroz nekakav najnoviji Avnoj. Nakon svega, Rusi su ponovno poniženi. Naime, uslijedio je šamar Rusima od strane izvanredne uprave Agrokora, koja je protivno svim pravnim normama osporila tražbine Sberbanka u vrijednosti od 8,5 milijardi kuna, sve pod izlikom da su za iste tražbine pokrenuti sudski postupci izvan RH. Znači, osporen je čisti novac koji je jedna financijska institucija posudila drugom privatnom poduzeću. Kako to postavlja izvanredna uprava Agrokora, ispada da ruski Sberbank nije Agrokoru posudio novac. To su nedopustive pravno – financijske akrobacije, koje će RH skupo platiti.

Šutnja je rolling up      

Zanimljivo je kako u mainstream medijima ne postoji kritički osvrt na procese koje vodi izvanredna uprava Agrokora. Prestalo je i prenošenje zanimljivih informacija koje objavljuju Ivica Todorić i njegov tim na Todorićevom blogu. Zavladala je ona ista šutnja, kakvu smo imali glede Agrokora u prethodnim godinama i prethodnim desetljećima. Šutnja političkih, medijskih, gospodarstvenih i akademskih elita. Šutnja onih elita koje su dovele Agrokor u ovo stanje. Posljedica je to i prikrivenog financijskog interesa glavnih medija, jer je Agrokor ostao dužan mnogim medijskim kućama, pa su zasigurno pred nagodbu mediji ucjenjeni da podrže rad izvanredne uprave i Vlade RH, a zauzvrat će namiriti svoja potraživanja prema Agrokoru. Tu je i onaj razotkriveni financijski lobi, upravo onaj koji stoji iza lex Agrokora i roll up kredita. Kako vrijeme prolazi, postaje razvidno da je lex Agrokor pisan za financijske centre moći, a ne za domaće dobavljače i naše gospodarstvo u cjelini, kako to Vlada RH želi prikazivati. Involvirani su i oni naši financijski i/ili gospodarstveni subjekti koji vide svoj interes u preuzimanju tvrtki iz koncerna Agrokor.

I prije objave roll up kredita upozoravao sam da je taj model duboko protivan i samom lex Agrokoru, da je sam po sebi kriminal. Tim su potezom hedge fondovi i financijske institucije, na čelu s Knighthead Capitalom, ostvarili enormne zarade, sve na koncernu Agrokor koji je praktično u stečaju, kupujući obveznice po diskontu. Da još bude gore, Knighthead Capital nije financirao Agrokorov dug prije 2017. godine, nije držao dolar duga. A sada se pojavljuje kao glavni imatelj obveznica i kao član privremenog vjerovničkog, a i budućeg stalnog vijeća. Za manje upućene napominjem da su hedge fondovi kupovali Agrokorov dug po diskontu, odnosno nešto što je bilo 100 kuna po nominali, vrijedilo je samo 30 kn, zbog pada cijena obveznica. Kasnije su ti isti putem roll up modela dali 100 kuna novog kredita, a priznaje im se dug po nominali, odnosno 100 kuna za onih ranije plasiranih 30 kuna. Znači, zarada je 70 kuna, bez kamata, čista špekulativna dobit. Besramna pljačka koncerna koji je praktično u stečaju. Da sve bude tragično smiješno, pravni zastupnik Knighthead Capitala na početnim sjednicama privremenog vjerovničkog vijeća je Tin Dolički, upravo onaj koji je sudjelovao u pisanju lex Agrokora. I još se pojavljuje kao Ramljakov pravni savjetnik. Kako netko može biti predstavnik vjerovnika i istovremeno biti pravni savjetnik dužnika? Pojavljivati se pred javnošću kada treba braniti roll up model? Zar to nije sukob interesa? Gdje je Dalija Orešković, koja je radi beznačajne stvari presudila Tomislavu Karamarku, da bi se ispostavilo kako je isti Karamarko u pitanju Ina – MOL bio u pravu. Kao, Ramljak nije dužnosnik! Kako to nije, ako je imenovan od strane Vlade RH? Zašto Dalija Oreškovića nije predložila izmjenu / dopunu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Objavom roll up kredita sve je rečeno. Sasvim je jasno kako su centri moći na čelu s Knightheadom preuzeli kompaniju. Vlada RH nakon toga nema nikakvu kontrolu. Odredbe ugovora da kredit dolazi na naplatu ako se smijeni izvanredni povjerenik šokirale su naciju, ali je i to brzo isprano kroz medije i gurnuto pod tepih. Roll up kredit iznosi 1,06 milijardu eura i ima status najstarije tražbine, što znači da financijeri ne samo da su zaradili na roll up modelu, nego taj kredit ima super seniority status, odnosno status prvenstva naplate. I da po okončanju nagodbe, može doći na naplatu.

EBITDA za 2018.

Svima je jasno da je izvanredna uprava priznala 41,2 milijarde kuna tražbina, a 16,5 milijardi osporila, od toga prema Sberbank 8,5 milijarde, dok je prema revidiranom financijskom izvješću za 2016. godinu imovina koncerna Agrokor iznosila 41,7 milijardi (izrazito smanjenu čudnim postupcima revizora). Ako se navedeni podaci uzmu u obzir, sasvim je jasno da postoji dovoljno imovine kako bi svi vjerovnici naplatili svoja potraživanja, i da bi vlasniku ostalo 0,5 milijardi kuna imovine. Stvarno je nepojmljivo da danas dolaze prijedlozi da većina dobavljača i financijera trebala otpisati i do 70 posto dugova Agrokora. Na temelju čega? Ili je izvanredna uprava krivotvorila brojke kojima sada tereti bivšu upravu? Ako uključimo iznos od 8,5 milijardi kuna Sberbanka, koji je neosnovano osporen, a u ovih 41 milijarde kuna priznatih tražbina su i potraživanja unutar grupacije, što nije stvaran dug, dolazi se do zaključka da je stvaran dug na razini 41 – 42 milijarde kuna. Dodajmo tome, da izvanredna uprava nije ugovorila 1 milijardu eura novog duga koji ima status prvenstva naplate, stvarne tražbine bile bi na razini od oko 38 milijardi kuna. Po projekcijama objavljenim u jednim dnevnim novinama dolazi se do iznosa od 19 milijardi kuna za namirenje vjerovnicima, a kao uporište se uzela EBITDA za 2018. godinu (operativna dobit, bez poreza amortizacije i kamata). Nevjerojatno! Tek je kraj 2017. godine i uopće je teško predvidjeti EBITDA za 2017. godinu (biti će sigurno lošija od 2016. godine), a kamoli za 2018. godinu. Takve projekcije ne znače ništa, jer je gotovo nemoguće u ovome trenutku procijeniti vrijednost Agrokora, nakon svih tih muljaža lex Agrokora i izvanredne uprave Agrokora, a pogotovo ne na osnovi nekakvih budućih projekcija, da bi se ipak na temelju toga predlagali otpisi. U svojim ranijim tekstovima naglasio sam da nije dobro pred samu nagodbu umanjivati vrijednost Agrokora, što se stalno provodi. Time se nekome omogućava da preuzme kompaniju u što boljem stanju, jer će vjerovnici trebati više otpisati. Osim toga, veoma je jasno navedeno kolika je konsolidirana imovina koncerna, a kolike su priznate obveze i koliko ostaje dobavljačima za namirenje imovine. To znači da se niti jedan vjerovnik ne bi trebao odreći niti kune duga, naravno, ako je vjerovati prezentiranim podacima, onima koje su predočili revizori i izvanredna uprava Agrokora. U početku nije bilo za vjerovati Ivici Todoriću, s obzirom na pogreške i možebitna kaznena djela, koje je radio prilikom vođenja koncerna, ali ispada da Agrokoru uopće nisu prijetili znatni financijski potresi, već je kolaps  pokrenut u sprezi domaćih i stranih financijskih centara moći. Svakako je Agrokoru neminovno trebao svježi kapital, ali on bi puno lakše došao prije izbijanja krize Agrokora, nego sada, kada će godinama trajati sudski postupci, a znamo da nitko ne želi uložiti u društvo koje je u sudskim postupcima. Sasvim je sigurno da su nakon lex Agrokora pred Agrokorom i cijelom zemljom još teži dani.

Tajna veza

Ovih dana je osnovana takozvana Udruga dobavljača Agrokora, koja bi se trebala sastojati od najvećih dobavljača Agrokora. Član privremenog vjerovničkog vijeća (a i budućeg) od strane skupine “velikih dobavljača” je Marica Vidaković, prokuristica Kraša, iako je Kraš imao samo 27 milijuna kuna potraživanja prema Agrokoru, a dijelom su Krašu njegova potraživanja namirena (iako je moratorij na sve obveze). Ramljak je savjetovao Kraš prije nego što je postao izvanrednim povjerenikom za Agrokor. Primjerice, Adris grupa ima 1,2 milijarde kuna potraživanja, pa nije postala članom privremenog vjerovničkog vijeća. Tako, od 5 članova privremenog vjerovničkog vijeća, 3 su pod kontrolom Ramljaka: spomenuta Marica Vidaković, kao predstavnik velikih dobavljača, Matija Brlošić, predstavnik malih dobavljača, i Knighthead Capital, predstavnik imatelja obveznica. Još su tu predstavnici neosiguranih vjerovnika, Sberbank, i predstavnik osiguranih vjerovnika, Zagrebačka banka. Nikako nije jasno na koji je način imenovan ovakav sastav privremenog vjerovničkog vijeća, koji je odobrio sporan roll up kredit. Po kojoj matematici, po kojem statusu tražbina? Jer, mali dobavljači imaju jedan glas, koliko i veliki dobavljači, iako im je iznos tražbina nemjerljiv. Tako su izjednačeni Knighthead Capital i Sberbank, iako potonji ima znatno veći iznos kredita i kreditirao je koncern kada je to bilo potrebno.

Ono što je problematično kod vjerovničkog vijeća je netransparentnost, nejasnost u odredbama, i izostanak sudstva u svemu tome. Izvanredni povjerenik utvrđuje broj članova i razvrstava vjerovnike u skupine. Sudstvo je uključeno koliko da sve potvrdi, bez ikakvog suvislog objašnjenja. Također, za potrebe sastavljanja vjerovničkog vijeća vjerovnici će se razvrstati u posebne skupine s obzirom na različiti pravni položaj svake skupine. To je izrazito nejasna odredba i daje sumnjivu arbitrarnost u sastavu vjerovničkog vijeća, koje mora dati suglasnost na konačni nacrt nagodbe (čl. 19. st. 2). U biti, to je uvod u razvrstavanje vjerovnika u one koji imaju jača jamstva i one koji imaju slabija, što opet pogoduje Knightheadu i ostalima koji imaju status najjače tražbine, a ne i najveći iznos. Također, ako neka skupina ne imenuje člana, učinit će to izvanredni povjerenik za nju. Sudstvo to samo potvrđuje (čl. 30. st. 8.).

Neprihvatljiv udar na banke

Udruga dobavljača Agrokora je najavila da je njihov prijedlog da otpis potraživanja dobavljačima roba i usluga bude 15 posto, dobavljačima koji su imali financijske aranžmane 30 posto, a bankama 70 posto. Nevjerojatno je da udruga dobavljača ne govori samo o tome koliko bi se dobavljačima trebalo otpisati, nego i o tome koliko otpisati bankama. Naime, udruga dobavljača ne predstavlja banke, odnosno u njihovom članstvu nema financijskih institucija. Koliko znam, banke predstavlja Hrvatska udruga banaka (HUB). Drugo, i još problematičnije, zašto bi se dobavljačima koji su financirali Agrokor mjenicama bez pokrića i/ili čistim pozajmicama otpisalo 30 posto, dok bi se bankama koje su redovnim kanalima financirale Agrokor otpisalo 70 posto? Napominjem da ovdje objektivno promatram odnose – često sam kritizirao poslovne banke, pogotovo u slučaju Franak, u određivanju kamatnih stopa, vezivanju kunske štednje uz valutnu klauzulu, i tome slično. Naravno da velika krivica leži u regulatoru HNB-u, koji je hajdučiju dopustio, a banke iskorištavaju regulatornu osnovu radi svojih interesa, sasvim legitimno. Ali, ovdje ne vidim nikakvu razliku između srednjih i velikih dobavljača i poslovnih banaka, jer banke su Agrokoru posuđivale novac kako bi isti rješavao obveze prema dobavljačima. Svi su sudjelovali u tome i ne vidim nikakvu potrebu da se postavlja razlika u tretmanu dobavljača u odnosu na tretman poslovnih banaka, kada je otpis u pitanju, pogotovo ako su svim malim dobavljačima riješeni dugovi. Štoviše, sasvim je jasno kako poslovne banke imaju puno jaču pravnu poziciju jer je njihov dug puno bolje osiguran i banke imaju vrijedne kolaterale.          

Budućnost Agrokora nije nikako dobra. Na konsolidiranju poslovanja (smanjenje zaposlenika, smanjenje lokacija, bolje marže) operativno se ne radi jer su trenutačno svi orijentirani na nagodbu, a i ona se gura pod tepih kroz pravu poplavu novih afera i novih promašaja Vlade RH. Moramo biti svjesni činjenice da je Agrokor na sebe preuzimao svu nekonkurentnost hrvatskog gospodarstva, jer nakon procesa nagodbe involvirani dobavljači teško će moći konkurirati stranim dobavljačima. I kada se nagodba završi, u kojem god obliku koncern ostao, i dalje će veliki problem ostati pritisak strane konkurencije u maloprodaji, skupi izvori financiranja i sva sila pravnih procesa, koji će se sigurno dogoditi nakon procesa nagodbe, a koji su i sada u tijeku, a tu su i neriješeni vlasnički odnosi. Bojim se da najteži dani dani za Agrokor i za hrvatsko gospodarstvo tek slijede.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Tvrtko Dolić

Herojski čin Slobodana Praljka – Plenković mora podnijeti ostavku

Objavljeno

- datum

 LOCIRATI, IDENTIFICIRATI, UHITITI, TRANSFERIRATI, OSUDITI BEZ DOKAZA    To nije samoubojstvo, nego uznesenje, koje ne vodi u pakao, nego otvara Vrata raja. Zločinački pothvat je srpska i srbijanska agresija, kao i ovakav haaški Tribunal. Sudac Agius, predsjedavajući Žalbenog vijeća, nije izrazio žaljenje zbog Praljkove smrti, nego je sudnicu proglasio “mjestom zločina” i u drugoj prostoriji hladno potvrdio prvostupanjske presude.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem ovakvu presudu” – uzvratio je pravednik i mučenik Praljak na zločinačku presudu i popio otrov. Haaški Tribunal i skoro sva međunarodna sudišta potvrdili su se kao najgora farsa. Zanimljivo, Vesna Pusić ostaje uz svoju tezu o agresiji RH na BiH. Kako spominje Višnja Starešina, Pusić je u svojoj kampanji za tajnicu UN-a priložila svoju knjigu u kojoj agresiju RH potvrđuje. Dakle, imamo u RH osobe koje nisu pripadale Udbi a djeluju protiv interesa nacije. “Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo” (AG Matoš)

Nakon što je Origen proveo svoju žrtvu tijela, Tertulijan je mudro uzvratio žrtvom duha. Fašistička sudnica u kojoj je osuđen Slobodan Praljak zaista je bila mjesto zločina, ali mjesto zločina haaških sudaca. Sud nije za vrijeme suđenja osigurao vozilo hitne pomoći! Slobodan Praljak položio je svoj život za Hrvatsku. Ruka mu je zadrhtala dok je ispijao otrov. Teška je to odluka, velika žrtva. Praljak je svojim sokratovskim činom poništio haaško krivotvorenje povijesti. Preokrenuo je naš nacionalni odnos prema rušenju Starog mosta u Mostaru, kojim se prenosila najprije srpska a onda i muslimanska agresija na zapadni Mostar, pretežito naseljen Hrvatima. I Žalbeno vijeće označilo je Stari most kao legitiman vojni cilj. Šestorici Hrvata iz BiH sudilo se za rušenje nekoliko kuća u vrijeme kada su se nad prostorima u kojima su Hrvati činili većinu izredale pravoslavna i muslimanska agresija. Armija BiH široko je išla na Hrvate i hrvatske zemlje, i tako kompenzirala sve što su bosanski muslimani izgubili svojim pasivnim odnosom prema srpskoj i srbijanskoj agresiji. Što smo mogli očekivati nakon što je korumpirani HDZ rasformirao Saborsko povjerenstvo za Agrokor? HDZ je od prvog dana svog osnivanja uronjen u privatizacijsku pljačku i nikome u toj interesnoj skupini ne pada na pamet da se primi dužnosti koju je preuzeo. Vlada je vjerojatno znala kako je Tribunal odlučio, ali nije izvijestila predsjednicu RH, koja je na vijest o Praljkovom samoubojstvu prekinula svoju posjetu Islandu. Dan prije tragičnog cirkusa u Haagu, HDZ je u Saboru pokrenuo raspravu o novom Zakonu o braniteljima. I još je u Šeksovom(?) prijedlogu tog zakona brisana prisutnost četničkih paradržavnih milicija iz BiH. Umjesto da lobira u korist Hrvata iz BiH, time u korist svih Hrvata, Vlada RH gledala je kako dodatno rasteretiti Srbiju, neposredno prije izricanja sramotnog očitovanja Žalbenog vijeća haaškog Tribunala. Vrijeme je da Andrej Plenković podnese neopozivu ostavku. Sam njegov ostanak na vlasti praktično je proglašavanje diktature.

Tko je izručio Slobodana Praljka?

Jeli Vladimir Šeks izmislio termin “udruženog zločinačkog pothvata”, koji je religijska glupost, posve izvan pravne struke. Najprije se konstatira postojanje nekog “udruženog zločinačkog pothvata”, a onda sud ne treba dokazati nečiju pripadnost tom udruživanje, nego optuženi moraju dokazati da nisu pripadnici tog pothvata. Haaški Tribunal potvrdio se kao politički sud, koji ignorira pravo i pravdu. U takvoj klimi trebamo pronaći religiozan izraz i za ono što je Praljak učinio svome fizičkom tijelu. Dakle, nakon uznesenja Slobodana Praljka, ateist Andrej Plenković hladno je izašao pred medije i držao se kao da se nije dogodilo ništa strašno. Kao, on mora biti pripravan i na ono najgore. Analizirao je događaje kao da je slovenski novinar, koji je slučajno navratio u Zagreb. Zar nacija nije ponižena preko svake mjere? Riječ je o sustavnom ubijanju hrvatske nacionalne ideje. Je li Andrej Plenković tjednima ranije saznao za odluku Žalbenog vijeća, pa je odlučio žrtvovati svog glavnog savjetnika Vladimira Šeksa? Koji je pogrešno presložio naše pravosuđe i na razne načine pridonio da haaška trakavica kompromitira Hrvate i Hrvatsku. Ili možda Plenković misli da je dovoljno osnažio da ne mora dijeliti vlast s jednim Šeksom? U svakom slučaju, Plenković uvodi svoju osobnu diktaturu, kako to naglašava Branimir Bunjac. Tome je pridonijela i konačna haaška presuda hrvatskoj Šestorki, Herceg-Bosni i RH, koja može pokrenuti nacionalnu pobunu protiv struktura koje nisu učinile ništa u svim tim nacionalnim arbitražama. Tragedija Slobodana Praljka u određenoj je mjeri pomogla Plenkoviću, jer može okrenuti nezadovoljstvo nacije prema Haagu, Sarajevu i Beogradu. Prema kazivanju kompetentne Višnje Starešine, Beograd je na početku milenija uspio iz svih optužnica izbaciti tvrdnje o agresiji Srbije, dok je administracija RH propustila spriječiti takvu sabotažu, za dvojca Račan – Mesić. Poput dvojice pijanih budala, nabacivali su se s Tuđmanovim transkriptima, prodavali Inu, zaduživali zemlju u gradnji autocesta, izbacivali domoljube iz državne administracije. Slično se nastavilo nakon povratka HDZ-a na vlast, kada se i Ivo Sanader posvetio detuđmanizaciji, a svijet je ulazio u ekonomsku katastrofu.

Tko je ono izručivao Hrvate haaškom Tribunalu? Kao, trebamo Tuđmana, a ono je brzo otišao zbog bolesti. Većini Hrvata Franjo Tuđman podvaljen je kao spretan i pronicljiv Ludlumov lik Jason Bourne, koji uspješno bježi od Udbe, prelazi granice uz pomoć krivotvorene putovnice ili u prtljažniku nekog vozila, i još se vraća ocarinjen. Koji brzo naslućuje gdje leži najbliži samokres, koji nije bio ružan nego je to bio njegov “scary view”. Koji je u Ozni prošao obuku u borilačkim vještinama, i rastura KGB-ovce i svoje oznovce poput Charlize Theron u “Atomic Blonde”. A ono, kada se pojavila mogućnost da Slobi pravi društvo u Haagu, haaškim psima nabacivao je svoje podređene. Naš Profesor bio je onaj tajnoviti pravi autor jedne od dvije krivotvorene Tuđmanove putovnice, koje nisu viđene na graničnim prijelazima, nego su poslužile kao krinka za “progonjenog Tuđmana”, koji je zapravo putovao pod blagoslovom Udbe i s posve regularnom putovnicom, sve u okvirima dalekosežnih velikosrpskih projekata. Tuđman je dvadesetak godina prije osamostaljenja SRH, kao nametnuti glavni jugoslavenski disident, komotno putovao diljem kugle zemaljske, pa je tako 70-ih išao na instrukcije Carlu Bildtu, koji će 90-ih pridonijeti velikosrpskom prekrajanju Jugoslavije. Već 60-ih godina prošlog stoljeća programirane su Republika Srpska u BiH i ovakva lažna Republika Hrvatska. 

Sve bugojanske grupe

Nije baš jasno zašto upravo “udbaški Jutarnji list” ovih dana kompromitira “Kolegu udbaša” Vladimira Šeksa, ali nam svima može biti na korist i na veliko zadovoljstvo da pucaju i te neraskidive udbaške veze. Kod nas su moguće samo takve lustracije. Objavljena udbaško – lopovska saga Šeks – Bagarić razotkrila je nevjerojatne krivotvoriteljske razmjere tranzicije SRH/RH. Bilo kako bilo, olakšanje je da Vladimir Šeks neće obrazlagati ovakav kraj i krah haaškog Tribunala. U svemu što je u ovoj zemlji vezano za naše korumpirano sudstvo, Šeks ima svoje prste, pa i u krivom odnosu RH prema Tribunalu i drugim međunarodnim arbitražama. Šeksovo normiranje RH je takva brljotina da pravniku mozak stane – sve je usklađeno za potreba kriminala. Hrvatskim zemljama ovih dana posebno odzvanja Šeksovo: “Locirati, identificirati, uhititi, transferirati!”

Kada sam jednom prilikom navratio kod svog šogora na Rebru, bio je u velikom poslu. Cijeli kat i cijelu bolnicu uzbunila je briga za jako važnog pacijenta. Medicinske sestre trčale su na sve strane, a najpoznatiji profesori medicine tog vremena okupili su se na hospitalizaciji uvaženog “doktora PS”. Naravno da sam prepoznao zemu i toplo se s pozdravio s “velikim svjetskim medicanarom”, kako je zemo “dokumentacijski” podržao svoj status pacijenta na Rebru. Bio je to glavom i bradom Profesor, najveći krivotvoritelj bivše Jugoslavije, a možda i šire. Podnošljiv cvjetni kukolj u časnoj lozi S, drag čovjek i dobar prijatelj, uvijek spreman na razlamanje kruha. Znao je financirati nogometaške bijele i plave noći. Profesor je na svoj način bio najveći kadrovik SRH/RH, pa i šire. Skoro da nije bilo dužnosnika koji kod njega nije “završio” barem neki tečaj, ako ništa drugo onda neki strani jezik, da se otvori diplomatska karijera. Znate, objektivno gledano, Profesor je pomagao talentiranim i zainteresiranim osobama da uče i da se izgrađuju na nekom poslu koji bi im se svidio, pa se Vladimir Šeks tako razvio u pravog pravnika. Između Kolege i Profesora razvilo se veliko prijateljstvo. Profesor je na svoj način uspostavljao nacionalnu ravnotežu, jer su sa istoka zemlje pristizali “stručnjaci” sa zabačenih učilišta, koji su grabili radna mjesta i stanove, u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima. 

Zanimljivo, Profesor nije bio iz Bugojna, ali ga na neki način dužila i bugojanska policija, jer je imao svoju Bugojansku grupu, odnosno svoju skupinu “trgovačkih putnika” na području Bugojna, koja je plasirala Profesorove diplome i radne kvalifikacije. A zasebnoj “Srpskoj bugojanskoj grupi” pripadao je Aleksandar Vučić. Možda je i Aco Vučić bio Profesorov “stipendist”? U tekstu Željka Petrušića spominje se da Kolega Šeks nije mogao putovati u Njemačku. Stoga je te 1974. sam Profesor otputovao u Njemačku i osobno dostavio krivotvorinu o komunističkom progonu oca Zlatka Bagarića, za potrebe njegovog uspona u hijerarhiji hrvatske emigracije. Hrvatska Šestorka je stradala i zato što su Šeks i ekipa cijelo vrijeme imali druge prioritete i svoje privatne igre, sve na štetu nacije.  

HIBRIDNA NESPOSOBNOST

Zašto Ante Nazor nije znao beknuti?

Zato što Andrej Plenković ne zna voditi hibridni rat protiv hibridnog rata, u kojemu je najvjerojatnije jedan od glavnih protagonista na drugoj strani, onoj koja pokušava razgraditi hrvatsku nacionalnu ideju. Naravno da je Plenković tog jutra izricanja haaške konačne presude hrvatskoj Šestorki iz BiH znao kako će ona glasiti, ali nije s tom informacijom kupio Antu Nazora, da proročki zablista, nego je pustio da se Nazor ispričava kako je više znanstvenik nego prognozer. A isti Nazor uvijek korektno brani stavove Vlade RH. Kod nas je razvijena politička i životna praksa da podatke o događajima koji dolaze dobija samo ona strana koja mrzi sve hrvatsko.

 

PRAVI GLAS

Branimir Bunjac je savjest nacije

U jutro izricanja presude hrvatskoj Šestorki iz BiH i Praljkove žrtve tijela, Branimir Bunjac ukazao je na pokušaj uvođenja diktature od strane Andreja Plenkovića, kojega “smetaju uvrede u Hrvatskom saboru”. Koje li narcisoidnosti! “To je jako važna osoba” – našalio se Bunjac. Spomenuo je i Gordana Jandrokovića, koji postaje sudac, koji će izricati kazne na razini 10 tisuća kuna. Prema izjavi Bunjca, isforsirana je rasprava o novom Zakonu za branitelje, koji je prekrojio doušnik Udbe. Bunjac je za saborskom govornicom rukom podigao Ustav RH i izjavio: “Ovaj ustav donijela je Udba, ali još uvijek važi, i garantira nam slobodu govora i izražavanja. Ako želim hodati na trepavicama, to je moje osobno pravo.” Branko Bačić, predstavnik kluba zastupnika HDZ-a, svejedno je uporno branio ukidanje slobode govora u samom Hrvatskom saboru.

 

 

 

SRBIJA POSJEDUJE KOPIJE NAŠIH OSJETLJIVIH ARHIVA

Kolegu Vladimira Šeksa razotkrio je Beograd

Na izjavu srbijanske premijerke Ane Brnabić početkom kolovoza da ne razumije kako netko može slaviti Oluju, Vladimir Šeks je odgovorio kako su Vučić, Vulin i mali Sloba bili ratni huškači i kolovođe. “Oni bi se trebali ispričati srpskom narodu u Hrvatskoj jer su im oni nanijeli najveće zlo” – izjavio je Šeks. U rujnu je srbijanski predsjednik Aleksanadar Vučić izjavio da prijedlog našeg novog Zakona o braniteljima spominje Srbiju kao agresora i da to otvara Pandorinu kutiju, jer će Srbija odgovoriti s 500 zakona o tome šta je napravljeno Srbima u Jasenovcu ili Oluji. Naglasio je da se u Beogradu priprema Deklaracija o zaštiti Srba, koja će biti u skladu sa svim međunarodnim pravnim normama i neće ugrožavati ničiji teritorijalni integritet ili suverenitet. “Smatra li netko da nije potrebna kada u Hrvatskoj živi 186 tisuća Srba a svega 55 tisuća kaže da govori srpskim jezikom, kada je ćirilica ugrožena i u samoj Srbiji” – izjavio je Aco. Vladimir Šeks burno je reagirao na Vučićeve izjave: “Pa što će nama jedan četnik nešto propisivati?” Sa svojim zaokretom od pomiritelja u prznicu, Šeks je pokrenuo svoj pad. Istina o Šeksu nije procurila iz Hrvatskog državnog arhiva, gdje Šeksa i ekipu najvjerojatnije štiti Dinko Čutura, recenzent knjige Vladimira Šeksa. Udba i dalje kontrolira sav život u RH, i to neće prestati s padom Vladimira Šeksa, niti sa odlaskom tijela Slobodana Praljka.    

Tvrtko Dolić 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno