Connect with us

Istaknuto

Ivica Ursić: U SJENI KRIŽA

Published

on

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!«

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.«

To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

Riječ Gospodnja.

(Ivan 12, 20-33)

„Koji stanuje u zaštiti Višnjega,

koji boravi u sjeni Svemogućega,

reći će Gospodu:

»Utočište moje i Zaklone moj,

Bože moj u kojega se uzdam!«

(Psalam 91,1)

Holman Hunt autor je čuvene slike „Sjena smrti“. Slika prikazuje Isusa kako stoji u drvodjeljskoj radionici u Nazaretu. Svoju pilu je položio, sa strane, pored sebe. Oči je podigao prema nebu, a ruke je raširio. I dok se odmara od svog posla, u ovakvom položaju, sunce ga obasjava i tako nastaje sjena, u obliku križa, na zidu iza njega.

Koliko god je ova slika bila povijesno diskutabilna ona je teološki istinita. Isus je rođen za ovu svrhu: da podari svoj život na križu za naše grijehe. Njemu život nije bio oduzet nego ga je on dao svojevoljno. Isusovo poslanje je bio križ.

Križ je i naše poslanje.

Sjena križa proteže se od Kalvarije sve unatrag do Rajskog vrta i u sebi nosi bit poruke Evanđelja.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZETI I POSLUŠATI OVDJE!

Slušamo danas u čitanju iz Evanđelja po Ivanu rečenicu koju prvi izgovoriše neki Grci.

„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“

Isus je tih dana u Jeruzalemu bio pravi „celebrity“. Trijumfalni ulazak u grad zaintrigirao je mnoge, ali nedavno dizanje Lazara iz mrtvih, nakon što je ovaj već četiri dana bio mrtav, učinili su Isusa temom broj jedan.

Zato taj zahtjev Grka, upućen Filipu, Isusovom učeniku i nije neko veliko iznenađenje. Vjerojatno su Filip (koji je sudeći po imenu bio grk i govorio grčki) i njegov brat Andrija pristupili Isusu i rekli mu da ga neki tamo grčki turisti žele osobno upoznati. Vjerojatno. Ne znamo. Ali znamo da se je od tog trenutka čitava priča počela odvijati u potpuno neočekivanom pravcu.

U 21-om retku stoji zapisana želja tih Grka, ali u 36-om čitamo slijedeće: „To reče Isus, i ode te se sakri od njih.“

uSjeniKrizaIsus se skriva?

Skriva se od Grka.

Skriva se od sviju.

Zašto?

Došlo je vrijeme Isusovog odlaska. Vrijeme se je ispunilo. Došlo je vrijeme kada Isus treba biti „skriven“ u smrti i zato su njegove riječi teške, bolne. Dramatične.

„Duša mi je sada potresena…“

I govori da treba umrijeti, baš kao što umire pšenično zrno, a sve kako bi donijelo mnogo roda. Ali narod ne želi slušati tu priču. U Zakonu stoji da Mesija „ostaje do vijeka“ i njima nije jasno o čemu to sada Isus govori. Smrt? Odlazak? Je li on Krist ili nije? Kako on može biti Sin Božji?

Oni Grci vjerojatno se nisu susreli s Isusom. Ali samo nekoliko dana kasnije, ti isti Grci, vjerojatno su prošli pokraj figure razapete na križ, na brdu zvanom Golgota.

„A kad ja budem podignut od zemlje, sve ću privući sebi.“

Vjerojatno su stali u sjenu križa i bili svjedoci paradoksa. Isus, osobno više nikome ne odlazi, ali mi od toga dana trebamo i moramo otići k njemu. Ako ga želimo vidjeti. I s njim se susresti.

Zato moramo prići križu. I stati u sjenu križa.

 „Ako želimo živjeti izvan sjene naših sumnji, moramo položiti svoje misli i svoja srca u sjenu križa, da tu borave svakog dana.“ („A Confident Heart“, Renee Swope)

Pojam „sjena“ i „biti u sjeni“ jako je širok. Jedan od načina na koji se koristi svakako je i pojam „zaklanjati“ ili „štititi“. Ali sjena je i nešto što se postupno mijenja.

Koliko je samo istine u toj definiciji kada povežemo sjenu i križ.

Kada razmišljamo o križu čija nas sjena štiti i čuva onda otkrivamo Božju ljubav i prihvaćanje. Osjećamo se slabi i maleni, a opet tako sigurni i zaštićeni.

Križ je mjesto gdje se obavlja nezamisliva razmjena. Na križu Isus, Sin Božji, krvari i svojevoljno daje svoj život za čitavo čovječanstvo, a sve kako bismo mi imali pristup Bogu Ocu.

Križ predstavlja patnju i smrt, ali isto tako nagovještava novi život. Vječni život. Križ sam po sebi ne posjeduje nikakvu moć. Križ u zajedništvu s raspetim Kristom, koji prolijeva svoju krv za otkupljenje naših grijeha, središnja je snaga i nada kršćanske vjere. Ali ta moć nije u križu nego je ta moć u onome što je Isus učinio na križu.

Ali isto je tako zanimljiva činjenica da se sjena mijenja.

I to postupno. Iz nijanse u nijansu.

Stojeći u sjeni križa mi se mijenjamo neprestano i stupnjevito. To je duhovni rast u našem odnosu s Bogom. Križ s raspetim Kristom nas mijenja. Stalno i trajno.

Te promjene su najčešće bolne, ali to je proces preobrazbe koji u sebi uvijek uključuje postupke modeliranja, preoblikovanja, istezanja, obrezivanja… a to sve boli.

Ali sve je to za naše dobro. Vječno dobro. Bez Isusa i bez njegovog križa nama slijedi presuda i smrt. Tu milosti jednostavno nema.

Ali u Isusu i u njegovom križu postoji nada. Postoji ljubav. Postoji oprost. Postoji iscjeljenje. Postoji život.

Križ je za svakoga. On je za ranjene, za sirote, zaboravljene i zanemarene. Za potrošene i za slabe… križ je za kriminalca, za liječnika, narkomana, prostitutku… za ministra, novinara, ubojicu… za športaša, za beskućnika… križ je za obične ljude, jednostavne i priproste… križ je za ekscentrike i za elitu…

Križ nije selektivan.

Križ je za svakog onog koji mu želi prići i koji želi biti u njegovoj sjeni.

„Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.“

Isus prikovan na križ sve ljude privlači sebi, ali je pitanje hoće li itko doći. Hoće li itko pristupiti križu? Stati u njegovu sjenu? Hoće li itko od nas svojom voljom prići Raspetome ili će sakriti svoje lice, okrenuti glavu, pobjeći i krenuti za nekim drugim koga će slijediti?

Grci su tražili od Filipa da vide Isusa. U današnjem čitanju kao da slutimo Isusov odgovor tim znatiželjnim Grcima, ali i nama danas.

„Dobro je što me želite vidjeti. Ali pričekajte još nekoliko dana. Dođite u petak. U petak u popodnevnim urama. Sigurno ćete me primijetiti. Znati ćete da sam to ja čim me vidite. Ja ću biti na križu i tu ću u mukama umirati. Ali ja se nadam da ćete vi svejedno doći i stati u sjenu moga križa.“

Ako tražite novu šansu u svom životu, ako nemate povjerenja u dane što dolaze, ako želite blagoslovljen život, ako želite ostvariti nešto što sami niste u stanju… jednostavno priđite križu. Priđite mu takvi kakvi ste. Priđite križu. Stanite u njegovu sjenu. Otkrit ćete da vas on jako dugo čeka.

U sjeni križa

ja želim živjeti svaki svoj dan

srca poniznog, koje je spremno platiti

bilo koju cijenu kako bi se izgubilo

u sjeni križa.“

(Steven Curtis Chapman „Lost In The Shadows“)

Ivica Ursić

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno