Connect with us

Istaknuto

Ivica Ursić: U RUKAMA NAJAMNIKA

Published

on

Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

Riječ Gospodnja.

(Ivan 10, 11-18)

Iako je sigurnost jedan od najprioritetnijih ljudskih ciljeva, od 11. rujna 2001. godine, postala je, što izravno što neizravno, svjetska tema – broj jedan. Sigurnost u zračnom prometu, osobna sigurnost, nacionalna sigurnost, opći osjećaj (ne)sigurnosti, i tako dalje i tako dalje…

Ali o čemu je ovdje uopće riječ i čemu se mi ljudi, kada je sigurnost u pitanju, uopće nadamo?

Kako postići što veću razinu sigurnosti?

Koliko je sigurnosnih mjera dovoljno?

Postoji li trajna sigurnost?

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZET OVDJE!

Sigurnost je relativna, fluidna, stalno promjenjiva stvar za koju nikad nema vječnog jamstva u ovom našem svijetu. Nešto što je po nekim standardima još jučer bilo izuzetno sigurno, već danas je hakirano, zastarjelo i nesigurno.

Mi ljudi zbog sigurnosti spremni smo na svaku moguću žrtvu. Spremni smo žrtvovati i slobodu kako bismo se i prividno osjećali sigurnima. Taj apsurd uzrokovan je strahom kojim se impregnira naš svakodnevni život.

Dovoljno je pogledati što vodeći mediji donose kao udarne vijesti i vidjeti ćemo da je njihovo temeljno poslanje, uz manipulaciju i dezinformaciju, širenje straha. Jednom ustrašeni mi smo spremni za sigurnost platiti apsolutno svaku cijenu.

Ali pretjerana sigurnost zna biti opasna stvar.

„Ako je vaša obrana tako jaka da vaš neprijatelj ne može ući, onda ni vi ne možete izaći.“ (Marfijev zakon)

I kako onda biti siguran? Možeš li uopće biti i siguran i slobodan?

Hrvatske vladajuće političke elite donijele su odluku da će sigurnost nacije povjeriti vojnom savezu koji se zove NATO. Nekom čudnom logikom sustavno se je, posljednjih 15 godina, razgrađivala pobjednička vojska. Potezom pera ukinute su legendarne gardijske brigade, ukinut je obvezatni vojni rok, neki rodovi vojske skoro da su nestali, afere u sektoru obrane nikoga ne uzbuđuju, a institucije i branitelji su u trajnom sukobu.

najamnik

Ovo je samo jedan primjer kako funkcionira sigurnost temeljena na logici svijeta. Dođe mi parafrazirati Normana Vincenta Peale-a: „Jednom smo rikali kao lavovi za slobodu, sada blejimo kao ovce za sigurnost. Rješenje hrvatskih problema nije veća vlada nego veći ljudi iznad kojih nitko ne stoji nego samo Bog.“

Logično je i prirodno je da se u teškim trenutcima, u vremenima potencijalne ugroze, čovjek želi staviti pod nečiju zaštitu. Pod krilo nekog jakog, moćnog, a ipak nježnog i brižnog. Čovjek traži zaštitu nekog tko ne će na znak prve opasnosti „podviti rep i dati petama vjetra“, nego će ostati uz njega do samog kraja, te će dati i svoj život kako bi obranio onoga koga štiti.

Mnogi od nas, opčinjeni slatkorječivošću političkih obećanja, zaštitu sebe, svojih najmilijih, povjeravaju svijetu, njegovoj znanosti, tehnologiji, novcu i naravno oružju. Sve što vrijedu povjeravaju u ruke najamnika. Zato cvate industrija oružja, gomilaju se borbene postrojbe, sve je više policije, a zaštitarske tvrtke i osobni tjelohranitelji niču kao gljive poslije kiše.

Vješti opsjenari, trgovci snovima, nadriznanstvenici s prestižnim titulama, lažni proroci, svi oni na sav glas obećavaju nam „vječnu“ sigurnost. Njihova parola glasi: „Dok mi brinemo – vi mirno spavate!“

I da, mi uistinu mirno spavamo. Poput ovaca. Ovaca koje čuva pastir dobar. Ali ni ne slutimo da su vukovi oko nas. Vukovi koji se prikradaju i koji vrebaju prigodu zgrabiti nas i prognati nas.

U današnjem čitanju Isus nas upozorava na pogubnost naše odluke da svoju sigurnost položimo u ruke najamnika. Dakle, u ruke nekoga tko će gledati isključivo svoju korist, a ne našu korist i koji će, čim se „vukovi“ pojave, okrenuti nam leđa i pobjeći.

Stara je to priča.

Bog je po prorocima upozoravao izabrani narod na loše pastire.

»Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje« – govori Gospodin. (Jeremija 23, 1)

Proroci neprestano osuđuju vođe nacije što su loši pastiri i ustrajavaju na činjenici da su njihova pohlepa i nemar uzrok raspršenosti nacije.

„Zato, pastiri, čujte Gospodnju riječ: ‘Tako ja bio živ! – govori svemogući Gospodin. Budući da je moje stado postalo za grabež i za hranu divljim životinjama, i nije bilo pastira, i pastiri se moji nisu brinuli za moje stado, nego su moji pastiri napasali sami sebe, a ne moje stado, zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju! Ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću izići protiv tih pastira i iskat ću svoje stado iz njihove ruke. Učinit ću kraj njihovoj pastirskoj službi. Ne će više pastiri pasti same sebe. Otet ću svoje stado iz njihovih ralja. Ne će im više služiti za hranu. Jer ovako veli svemogući Gospodin: Evo, ja ću se sam zauzeti za svoje stado i nadgledati ga.“ (Ezekiel 34, 7-11)

Kada zbog progona i raspršenosti Izrael više nije imao povijesne kraljeve, opis karakteristika i zadaća dobrog pastira prenesen je na Mesiju, na onoga koji ima doći i koji je, tako su se Židovi nadali, trebao obnoviti državnu suverenost, uvesti Božji poredak i pravdu u svijetu.

I mi danas, kao kršćani, vjerujemo da je Isus došao i da mi trebamo živjeti na takav način da zrcalimo njega u ovom svijetu. Da zrcalimo Dobrog Pastira.

Svaki je kršćanin pozvan biti pastirom. Svatko od nas ima svoju sferu utjecaja, pa čak ako i nije javna osoba. Nismo svi pozvani živjeti dramatične povijesne situacije, u kojima su čak i naši životi dovedeni u pitanje, ali zato postoje manje dramatični trenutci, dnevne žrtve u kojima se stavljamo pod zaštitu Dobrog Pastira, dopuštamo da nas on vodi kako bismo i mi drugima mogli pokazati pravi put.

To onda znači biti na oprezu prema svemu onome što ugrožava stado i to onda znači ne napuštati svoje položaje u vremenima kušnje i ugroze.

Naš Pastir nas vodi putevima nama nepoznatim, vodi nas na mjesta na kojima nikada bili nismo i dovodi nas u situacije u kojima se po prvi put nalazimo. Na tom putu stalno smo kušani, podložni raznim napastima, a najveća je ona kada se mi, u svojoj oholosti, obratimo Bogu pa mu kažemo: „Bože, rekli su mi da postoji puno lakši put. Dalje ću onako kako to ja znam.“

I onda, napustimo stado Dobrog Pastira i krenemo za nekim najamnikom, koji nam je obećao daleko manje naporan put. Krenemo putem nezamjeranja, tolerancije, oportunizma, zakona ponude i potražnje, profita, moći i slave ovoga svijeta. Prepuštamo svoju vječnu sudbinu i sudbinu svoje djece onima koji o nama ne vode računa, jer nas ne ljube kao što nas ljubi Dobri Pastir, koji je zbog nas i život spreman položiti.

Slijediti Dobrog pastira nije lako, jer to znači odreći se svoga ega, svoje sebičnosti, to znači odreći se lažne sigurnosti koju nam nudi ovaj svijet i njegovi najamnici, a sve kako bi se naše srce otvorilo za potrebe naših bližnjih i za davanje slave Bogu.

Jedini pravi mir i jedina prava sigurnost, za nas, za Kristovo stado, je u Dobrom Pastiru, u onome koji je položio svoj život za dobro i sigurnost svakoga od nas.

Ivica Ursić

 

 

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno