Connect with us

Istaknuto

(VIDEO) Ivica URSIĆ: STOJEĆI NA PRAGU

Published

on

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

(Lk 1, 26-38)

„Stojim ovdje, na pragu, iza mene život je moj.
Zurim u prazno. U tamu noći.“
Evelyn Fried („Prag noći“)

Koliko se možemo prepoznati u gornjim stihovima?

Pragovi u našem životu. Tu, na njima, sve se mijenja. Nepovratno. Drhtavim rukama ili hrabro i odlučno otvaramo vrata na tom pragu, vrata koja vode u nepoznato. U novo.

I ovog Adventa mi smo na jednom od takvih pragova. Na pragu Božića. Oko nas, usprkos silnoj umjetnoj iluminaciji, vlada tama. Tama noći. Hladno nam je. Ponajviše oko srca. Zebe. Stišće mraz. Hoćemo li ostati na pragu, zarobljenici tame ovoga svijeta ili ćemo zakoraknuti još bliže jaslicama i tu čekati svjetlost?

Čekati svjetlost.

Zvuči apsurdno, zar ne?!

Danas, kada smo danju i noću okruženi i okupani tolikom količinom luxa,  „čekanje svjetlosti“ ni malo ne zvuči uvjerljivo. Naša civilizacija je osvijetlila skoro svaki svoj kutak. Toliko je svjetla oko nas da više nismo u stanju, bacivši pogled prema nebu, vidjeti sjaj zvijezda.

Svjetlost smo ugušili svjetlošću.

Apsurdno ali istinito.

Čovjek, taj moderni Prometej, sve je učinio kako bi okrenuo svoj pogled od neba. Stvorio je bezbroj izvora svjetlosti kojima želi nadomjestiti ono jedino pravo svjetlo.

Okrećemo glavu od nebeskih visina i poput moljaca srljamo na sve što svijetli. Srljamo sve dok ne spržimo krila, a onda je kasno. Stvorili smo hramove svjetla, gradove na prilazima naših gradova, hramove u kojima se svjetla nikada ne gase. Stvorili smo hramove svjetla i trgovine, u njima boravimo i danju i noću, a da pojma nemamo je li vani dan ili noć.

Tu trošimo ono što imamo – vrijeme i novac. Žrtvujemo svoju božansku dušu bogovima zabave i potrošnje. I božićno svjetlo smo prilagodili svojim novim standardima. Ugasili smo male voštanice i zamijenili smo ih treperavim umjetnim zmijama i krijesnicama. Zamijenili smo toplinu žive vatre sa hladnoćom LED svjetla.

To svjetlo ovoga svijeta obavija se oko naših borova, ograda, prozora, zgrada i svojim treperenjem u 1000 boja odvraća naše poglede od neba i vezuje ih uz idole ovoga svijeta. I tako mi, zaslijepljeni lažnim svjetlom, propuštamo, stojeći na pragu Božića, dolazak istinskog svjetla. Propuštamo, jer nemamo snage oduprijeti se, izaći van i baciti pogled prema nebu, prema zvijezdi repatici, koja bi nam mogla pokazati put do betlehemske štalice gdje dolazi pravo svjetlo.

Je li u nama preostalo još snage, volje, želje za oduprijeti se ovom sustavnom pranju mozga, ovim lažima, tolikim prevrtljivcima, golom interesu i padu morala? Jesmo li se predali? Odustali? Jesu li nam već okove stavili ili smo ih stavili sami sebi? Zar još uvijek sanjamo egipatske lonce? Zar smo zbog lažne sigurnosti spremni i slobodu žrtvovati hrleći u babilonsko sužanjstvo?

Hoćemo li, stojeći i ovoga Božića na još jednom sudbonosnom pragu, nastaviti životariti u ovoj zoni sumraka, radosni kad nam gospodari daruju „pjat bakalara i dvi fritule“ ili ćemo hrabro zakoračiti prema Božjoj svjetlosti, prema slobodi i dostojanstvu?

I kao da čujem unisone glasove koji uzvikuju: „Pa to je nemoguće. Takva su vremena. Šta mi tu možemo?“

Božićna priča je priča brojnih nemogućnosti. Promislimo samo s kojim se je sve nemogućnostima suočila Marija u ovoj priči.

Ona je djevica i trudna je! Nemoguće! Nema šanse!

Josip je ne ostavlja, nego ostaje uz nju. Nemoguće! Nema šanse!

Kada se vijest proširi ona mora izbjeći kamenovanje. Nemoguće! Nema šanse!

Promislimo samo s kojim se je sve nemogućnostima suočila njezina rodica Elizabeta. Odavno je nadišla životnu dob kada žena obično rađa, a ipak Bog kaže da će začeti i roditi dijete. Ove nemoguće vijesti ostavljaju ostarjelog Zahariju – bez teksta. Nemoguće! Nema šanse!

Ovo je priča o biblijskim nemogućnostima.

Ali koje su to nemogućnosti u ovom našem svijetu?

Što biste vi označili „nemogućim“ u svome životu?

Mir u svijetu? Nemoguće! Nema šanse!

Slobodni mediji? Nemoguće! Nema šanse!

Povratak morala? Nemoguće! Nema šanse!

Dostojanstvo za branitelje? Nemoguće! Nema šanse!

Pravda svima, a ne samo njima? Nemoguće! Nema šanse!

Hrvatska zemlja nade za svoju djecu? Nemoguće! Nema šanse!

Povratak kršćanskih vrednota u naš narod? Nemoguće! Nema šanse!

I mi smo u istim problemima kao i Marija. Začuđeni stojimo na pragu pred tolikim nemogućnostima. I mi postavljamo isto pitanje koje je i Marija postavila Gabrielu: »Kako će to biti kad…?“

Čini nam se nemogućim. Nema šanse!

Pitanje koje i nas dan danas muči: „Kako nemoguće učiniti mogućim?“

Stojimo na pragu još jednog Božića, stojimo pred odlukama koje moramo donijeti kao pojedinci i kao narod. I bojimo se. Strah nas je. Koji potez povući stojeći na pragu?

Jedan i jedini.

Ugledajmo se u Mariju.

Marija, u Blagovijesti, svima nama govori da jedino po Božjoj milosti možemo mijenjati sebe i ovaj svijet. Marija, u Blagovijesti, biva primjer svima koje Bog poziva da bude njegovi svjedoci. Marija, u Blagovijesti,  podsjeća svakoga od nas, da Božja stvar nije uvijek draga ovom svijetu i da će nas radi Božje riječi ovaj svijet često izvrgnuti poruzi. I progonu.

Marija, u Blagovijesti, postaje zaštitnica svih onih koji se usude, stojeći na pragu, reći Bogu – „Da!“

U Blagovijesti, gdje božansko takvom silinom dolazi na zemlju, Marija postaje primjer svima nama, da jedino uz pomoć i milost Božju i mi možemo sa ovoga praga zakoraknuti u istinsko svjetlo Božića.

Ako budemo imali hrabrosti.

I vjere.

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno