Connect with us

Istaknuto

Ivica Ursić: ŠTO TRAŽITE?

Published

on

Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.  Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!«  Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.  Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?«  Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.  On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«.  Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ je Gospodnja.

(Ivan 1,35-42)

„Trebaš znati što tražiš

prije nego što to nađeš.“

(Tragač)

Mi smo svijet tragača.

Onih koji neprestano nešto traže.

To nam je, kažu, u genima zapisano. Traganje.

Netko traga za uspjehom, netko za zdravljem, za srećom. Netko traži mir, ljubav i istinu, a nekima su slava, moć i novac primarni cilj potrage.

CIJELU EMISIJU MOŽETE PREUZETI OVDJE! 

Najveći broj ljudi stavlja znak jednakosti između onoga što za života traži i smisla svojega života. Kako je to uglavnom u kontradikciji s duhovnom dimenzijom čovjeka onda ne čudi toliki broj razočaranih, frustriranih i depresivnih ljudi oko nas. Tragači su umorni i razočarani.

Rečeno je da u čovjekovom srcu postoji rupa koju jedino Bog može ispuniti. Sv. Augustin („Božja država“) to lijepo kaže: „Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.“

Toliko nas neumorno korača kroz život tražeći ono što će ispuniti tu prazninu u našem srcu, a pri tom, pojma nemajući, da to što tražimo u isto vrijeme traži nas.

„Zašto tako gorljivo tražiš istinu na dalekim mjestima? Potraži zabludu i istinu na dnu svoga srca.“ (Ryokan)

Danas zatičemo Ivana Krstitelja gdje nesebično svojim učenicima ukazuje na Isusa. Ništa mu nije bilo draže nego kada bi vidio nekog od svojih učenika kako odlazi od njega i kako slijedi Krista. Ivan ne želi slavu, ne želi da se ljudi njemu dive, nego ih uvjerava kako je baš Krist onaj kojem se trebaju diviti i kojeg trebaju slijediti.

Danas je pred nama zgoda u kojoj Ivan vidi Isusa, s neke udaljenosti, i pokazuje svojim učenicima na njega, dakle baš onima koji su njega slijedili i slušali.

Tko su bila ta dvojica Ivanovih učenika?

Tgdjetraz

Jedan se je zvao Andrija, a za drugoga se pretpostavlja da bi mogao biti baš evanđelist Ivan, jer je zapisao ovaj događaj, a bilo je uobičajeno ne spominjati svoje ime ako si sudionik događaja o kojem pišeš.

Ali nisu imena od presudne važnosti.

Njih dvojica slijede Isusa. U početku s određene distance hodaju iza njega. Isus zna da ga oni slijede te ih ubrzo ohrabruje pitajući ih: „Što tražite?“ Odgovaraju mu: „Učitelju – gdje stanuješ?“ Naravno da njih ne zanima njegov stambeni prostor nego oni s njim žele razgovarati. Žele ga upoznati.

„Zapamtite, lagano pitanje može imati lagani odgovor. Ali teško pitanje mora imati težak odgovor. A za najteža pitanja od svih pitanja nema odgovora – osim vjere.“ (Charles Sheffield)

Kako Isus odgovara?

„Dođite i vidjet ćete.“

Bi li Isus danas i nama odgovorio na isti način?

Nama – suvremenim tragačima?

 

Da, isti odgovor vrijedi i za nas, koji „ne znajući što tražimo to tražimo apsolutno posvuda“. (Holly Black, Poison Eaters and Other Stories)

 

„Dođite i vidjet ćete.“ 

Ali jesmo li mi spremni i voljni to učiniti?

Želimo li mi upoznati Isusa?

I gdje se to zbiva?

 

Isus će nas susresti u našoj smjernoj molitvi i otkrit će se našem srcu.

Ali zatiče li on nas ikad u molitvi?

Molimo li se mi ili nas je ovaj svijet toliko obuzeo da mi nemamo vremena u svojem traganju tražiti Krista?

 

Što čini Andrija?

„On najprije nađe svoga brata Šimuna…“

Andrija za svoj prioritet postavlja pronalaženje i dovođenje Isusu svojega brata Šimuna. On govori Šimunu koje je blago pronašao i poziva ga da s njime podijeli to bogatstvo. Te će mu reći: „Našli smo Mesiju!“

 

Postupamo li i mi tako?

Pokušavamo li uvjeriti svoju obitelj i svoje prijatelje da dođu Kristu?

Slabo, jer nas je ovaj svijet „uvjerio“ da je naša vjera isključivo naša privatna stvar i da nemamo mi što unaokolo o njoj zboriti. Poglavito ne javno.

 

Ali neki nisu poslušali sirenski zov sekularizma. Koliko samo neki, dan danas, podnose boli, nepravdi i poniženja kako bi doveli braću i sestre Kristu? Pišu, govore, volontiraju, svjedoče Krista, odlaze u misije, pozivaju ljude u Crkvu, mole se bez prestanka da Bog blagoslovi njihove napore

Čim je Šimun prišao Spasitelju bio je ohrabren. Isus mu je dao novo ime kako bi tim imenom opisao njegov novi identitet. Nazvao ga je „Kefa“. Stijena.

Božja je namjera bila podignuti hram od živog kamenja. Hram sačinjen od vjernika i zato je izabrao Šimuna da bude jedan od kamena temeljaca. U Svetom pismu stoji da smo „nazidani na temelju apostola i proroka, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu.“ (Efežanima 2,20-21)

 

Isus poznaje svakog od nas, jednako kako je poznavao i Šimuna Petra. On zna jesmo li mi živo kamenje, dio njegovog veličanstvenog hrama, koji se Crkvom zove, ili smo otpaci koji leže razbacani i beskorisni oko zgrade i koji će se pomesti kada sve bude gotovo.

Obrišimo prašinu sa svojih Biblija, jer u njoj su odgovori. Odgovori koji nam govore da ako tražimo novac, moć i slavu ovoga svijeta, da je konačno došlo vrijeme „otići i vidjeti“ što nam Krist nudi.

A nudi nam oprost, milosrđe i ljubav.

I tu naša potraga prestaje.

 

„Ti jedino stvarno znaš što si tražio

nakon što si to pronašao.“

(Tragač)

Ivica Ursić/croative.net

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno