Connect with us

Istaknuto

IVICA URSIĆ: BITI AUTSAJDER

Published

on

„Tko nije protiv nas, za nas je. Ako te ruka sablažnjava, odsijeci je.“

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Ivan reče Isusu:

»Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.« A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. Tko nije protiv nas, za nas je.«

»Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

»Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.«

Riječ Gospodnja.

(Mk 9, 38-43.45.47-48)

Sjećate li se filma „Dead Man Walking“ („Odlazak u smrt“ – Susan Sarandon i Sean Penn)?

Isus je „dead man walking“ – „onaj koji odlazi u smrt“.

Ali kada Isus upozorava svoje učenike da ga u Jeruzalemu čeka smaknuće, oni to ne razumiju. Ili ne žele razumijeti. Boje se uopće i pomisliti na tako nešto.

Neke teme u našim životima su preteške i mi ih često izbjegavamo. Ne želimo ni misliti o njima. I kako mi onda postupamo kada se pojavi jedna takva tema?

Mi mijenjamo temu razgovora.

Isto čine i učenici.

Oni temu smrti zamijenjuju temom statusa – tko je od njih najveći.

CIJELU EMISIJU PREUZMITE OVDJE!

Ali onda slijedi suočavanje s drugom bolnom stvarnošču – nečija veličina nema nikakve veze s položajem kojeg netko zauzima. Bit je u služenju, poniznosti i gostoljubivosti prema onima najmanjima i najosjetljivijima – onima koji nemaju status.

Prema autsajderima.

Učenici su očekivali promaknuća kada Mesija osvoji vlast, ali sada, čini se, Isus mijenja pravila. Dragovoljno se suočava sa smrću, odlazi u smrt, odbacuje svoj položaj, postaje kako prorok Izaija kaže – „čovjek boli“ – i sve to pogađa učenike – u samo srce.

Kada smo suočeni s nekim gubitkom, kada osjećamo nesigurnost, što mi radimo? Mi zbijamo redove. Grupa se okuplja i suprostavlja se svima onima koji nisu dio grupe – svim autsajderima. Uvijek je tako u trenucima kada smo nesigurni i kada se bojimo.

Zato se nije čuditi onome na što Ivan upozorava Isusa.

“Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama.”

Lako je vidljiva podjela na one koji su „unutra“ i one koji su „vani“.

„IN“ and „OUT“.

I sada po ljudskoj logici slijedi – odbacivanje.

Upitali su jednom čuvenog američkog pjesnika Carla Sandburga koja je najružnija riječ u engleskom jeziku, a on je nakon nekoliko minuta razmišljanja rekao – ISKLJUČIVOST. Ružnoća ove riječi ovisi jesmo li mi među uključenima ili smo među isključenima.

Mi se ponosimo što smo članovi ekskluzivnih klubova, što živimo u ekskluzivnim kvartovima ili zgradama, što večerajemo u ekskluzivnim restoranima, što ljetujemo ili zimujemo u ekskluzivnim ljetovalištima i zimovalištima, ali jesmo li svjesni da baš ta ekskluzivnost, kojom se toliko ponosimo, znači da je netko (i to ne samo netko) – isključen?

Biti „insider“ – „onaj unutra“ nosi sa sobom osjećaj ponosa i sigurnosti, ali većina nas prečesto je negdje, od nekoga, iz nečega bila isključena i zato svi mi znamo da je isključivost uistinu – ružna riječ.

Kada smo među marginaliziranima, odbačenima, autsajderima, onima odgurnutim u stranu – to onda boli. Zar ne?

Čim je čuo pritužbe svojih učenika Isus ih je ukorio radi njihove isključivosti. Rekao im je neka ne zaustavljaju čovjeka, jer svako dobro što je učinjeno u Isusovo ime znači da će se o Isusu lijepo i dobro govoriti, a nikako loše.

I Isus zaključuje: “Tko nije protiv nas, za nas je.“

Isus je kristalno jasan i svojim riječima tvrdi da on i njegovi učenici nisu nekakva mala klika koja djeluje u nekoj zabiti, ograđena od ostatka svijeta.  Božje djelovanje nije ograničeno na one pojavne oblike koje su učenici do sada poznavali.

A koja je lekcija namijenjena nama danas?

Pa zar Isusove riječi ne kore i nas danas, nas današnje kršćane, koji smo tako često slijepi u svojoj  nepopustljivoj isključivosti, u svojem arogantnom pretpostavljanju da Bog djeluje isključivo na način s kojim smo mi upoznati?

Lekcija koju Isus pruža svojim učenicima lekcija je i nama.

Kršćani se ne mogu i ne smiju ograditi od drugih koji imaju drugačiji način kojim slijede Isusa i pomoću kojeg traže Boga.

“Tko nije protiv nas, za nas je.“ Onaj tko nije protiv Isusa na Kristovoj je strani.

Isusova lekcija pomaže nam izbjeći upadanje u zamku razmišljanja u terminima „mi“ i „oni“ – i promatranja života isključivo iz perspektive naše grupe.

Isus je shvatio da učenike brine čovjek koji izgoni zloduhe, jer je prijetnja njihovom povlaštenom statusu, a to je pripadnost krugu koji je najbliže Isusu. Taj čovjek je bio autsajder, pa su ga iz tog razloga i pokušali zaustaviti.

Ono kako su razmišljali učenici tako se je razmišljalo tijekom čitave ljudske povijesti. Svijet i crkva borili su se stoljećima s krugovima koji su bili ograđeni neprobojnim ogradama.

Koliko je samo primjera podjela i raskola tijekom povijesti? Bezbroj. I sve se to nastavlja i dan danas – u 21. stoljeću.

Ustavši protiv takvog stanja Isus nas svojim riječima podsjeća da kršćanstvo nije vlasništvo, ni pravo, nekolicine privilegiranih.

Isus nas podsjeća da nitko tko želi obavljati stvari u slavu Božju nije autsajder. Podsjeća nas da pružimo dobrodošlicu svim ljudima koji su voljni pridružiti nam se na našem putovanju, na putovanju na kojem slijedimo Krista.

Uvijek iznova Isusove riječi nas podsjećaju da ljude uključujemo, a ne da ih – isključujemo.

Uvijek iznova Isusove riječi nas kore kada se okrećemo suprotiva drugih zato jer su drugačiji.

Uvijek iznova, život kojeg je Isus živio i način na koji je učio svoje učenike, podsjeća nas na tragediju svih naših podjela.

Ali, naravno postoji i onaj drugi aspekt.

Ponekad naša savjest nam govori da se moramo odijeliti od drugih, ali poruka koju danas čujemo, govori nam da to barem ne činim olako.

Da crtu u pijesku potežemo tek kao posljednji argument.

Isusove riječi pomažu nam osloboditi se napasti kada mislimo i govorimo: „Svatko tko se samnom ne slaže – taj je u krivu.“

Isus svojim riječima uči učenike, uči i nas danas, i kao da nam zbori:

„Tražite ono što vam je zajedničko. Shvatite da ima mnogo onih među vama koji možda rade i misle drugačije, ali ne brzajte sa zaključkom ta ih to čini vašim neprijateljima – ili mojim neprijateljima.“

Isus nas upozorava da ne rješavamo kompleksne probleme jednostavnim rješenjima.

Uči nas da je Božja istina uvijek veća od bilo koje pojedinačne istine ili od bilo koje istine koju neka grupa zagovara.

Isus nas upozorava na našu krutost misli i djela.

Pomaže nam prigrliti toleranciju različitih djela i misli ali samo ako su u slavu Božju.

Svi oni koji kažu da je „Isus Gospodin“ nisu protiv nas nego su za nas – i za Krista.

Oni koji slijede stope Kristove, koji nose svoje križeve i koji umiru sebi za slavu Božju i za dobro svojih bližnjih nisu protiv nas nego su za nas – i za Boga.

Uzalud nam sva naša vjera ukoliko smo kao kršćani razmrvljeni, sebični, isključivi i zabrinuti samo za svoje osobno dobro i promociju, a poglavito kada je to na teret drugih.

Kršćanstvo nije projekt za individualce.

Kršćanstvo je po svojoj definiciji – zajedništvo.

Kao kršćani mi smo uistinu „čuvari svoje braće i sestara svojih“.

„Znajte: tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.“ (Jakov 5,20)

Današnja priča u Evanđelju po Marku priča je o učenicima koji su pokušali povući krug oko Isusa i oko sebe i tako isključiti onog koji je izgonio zloduhe u Isusovo ime.

Možda nam slijedeća pjesma koju je napisao, američki pjesnik, Edwin Markham pomogne sjetiti se da je Isus naredio učenicima neka ne isključuju tog čovjeka i da svi oni koji nisu protiv nas da su za nas.

„NADMUDREN“

On nacrta krug koji me je isključio

Jer bijah heretik, buntovnik

Onaj za odbacivanje

Ali ljubav i ja imadosmo

Talent za pobjedu.

Mi nacrtasmo krug

U kojeg i njega stavismo.

 Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno