Connect with us

Istaknuto

ISKONSKA SLIKA MASONERIJE (III. dio): KRALJ SALAMON

Published

on

V. KRALJ SALAMON – VELIKI MAJSTOR MASONERIJE      Niti izraelski narod nije bio imun od idolatrije, poganstva i obožavanja Sotone, poglavito tijekom i nakon egipatskog sužanjstva. Čak štoviše, za vrijeme kralja Salamona stvoren je misteriozni masonski politički program prema kojemu će se stvoriti jedna svjetska vlada koja će iz jednog središta, Jeruzalema, vladati cijelim svijetom.

Sotona je promijenio taktiku nakon pokušaja s Nimrodom da na brutalan i bezobziran način pokuša pokoriti cijelo čovječanstvo. Ovaj puta sa Salomonom plan je bio tajan i posve drugačiji…

>>> ISKONSKA SLIKA MASONERIJE: I. LUCIFER – PRVI SLOBODOUMNIK (I)
>>> ISKONSKA SLIKA MASONERIJE: VELMOŽA NIMROD… (II)

Kralj David je, još za života, podigao na kraljevski tron sina svoje najdraže žene Bat-Šebe, Salomona, koji smaknuvši svoju stariju braću, postaje neograničeni vladar kraljevstva Izraela i Judeje. Salomon je u Starom zavjetu pomalo nejasno predstavljen, uglavnom opisivan kao kralj obdaren božanskom mudrošću, „mudriji od svih ljudi”. Židovska i kršćanska tradicija Salomonu pripisuju tri biblijske knjige: Mudrosne knjige, Propovjednik i Pjesmu nad pjesmama. Apsolutno da je Salomon u svojoj ranoj fazi kraljevanja bio ponizni i bogobojazni vladar prepun Božje milosti. No, oholost, moć i bogatstvo učinili su od Salomona drugog čovjeka o čemu se vrlo rijetko govori. Na nedavnoj emisiji na jednom katoličkom radiju gdje se govorilo o kralju Salomonu i Pjesmi nad pjesmama prepunoj hvalospjeva o tom najmudrijem i najblistavijem umu Starog zavjeta, nitko nije ni spomenuo Salomonov mračni i okultni život iz njegovog zrelog razdoblja života. Zašto se to prešućuje?

Istina je da je taj najmudriji i najslavniji izraelski kralj, koji je kraljevao od 970.- 937. god. pr. Krista isplanirao sa svojim mudracima (svećenstvom) plan osvajanja cijelog svijeta. Mudraci su osmislili „Simboličkog zmaja”, koji bi okružujući svijet proždirao sve narode svijeta, dok mu se u Izraelu glava ne spoji s repom. Zar to isto nije i nakana Sotone i slobodnih zidara? Očito da je Salomonova božanska mudrost, o kojoj govori Biblija, vremenom otišla na drugu stranu.. Jer, ne zaboravimo, Salomon je tada bio apsolutni gospodar poznatog svijeta, nedodirljiv i nadmoćan, koji je živio u raskalašenom bogatstvu i grijehu. Ostale narode u kraljevstvu pretvorio je u robove, kao primjerice: Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjeg dana. (Kraljevi I, 9, 20 21).

Salomon je imao oko sedamsto žena (kraljica) i još tristo inoča (ljubavnica) koje većinom nisu bile židovske krvi, već poganke, koje su štovale đavla Baala i ostale demonske bogove. Jedna od najomiljenijih žena bila mu je kćerka egipatskog faraona a dobiti od faraona kćer za ženu mogao je samo onaj čije je vjerovanje bilo blisko sotonskoj izopačenoj religiji drevnog Egipta. Salomon je postupno prihvaćao od svojih žena štovanje poganskih bogova i štovanje Sotone. Postupno su u tom izobilju i blagostanju i ostali Židovi okretali leđa Jahvi, jer su im postajali mrski Božji zakoni pošto im Jahve nije trebao u blagostanju i izobilju, a cijelo kraljevstvo je prelazilo u idolopoklonstvo i poganizam. Navodno je u to vrijeme u Jeruzalemu bilo više srebra i zlata nego kamenja.

Pored toga, Salomon se odao demonskoj magiji, prvi je počeo crtati pentagrame i druge đavolje simbole, i udario temelje židovskoj demonsko-mističnoj „svetoj” knjizi Kabali. Slobodno možemo ustvrditi da ako Nimroda možemo zvati „ocem” masonerije, onda Salomona svakako prvim Velikim majstorom masonerije. Ono što je zanimljivo je to, što je pentagram bio glavni ideogram u službenom pečatu grada Jeruzalema od 300.- 150. godine prije Krista. Pentagram je u srednjovjekovnom židovskom misticizmu predstavljao Salomonov štit, a također je postao standarni simbol vještica, čarobnjaka , masonskih udruženja, kao i ostalih sotonskih društava. Legenda kazuje da je ostarjelo Salomonovo tijelo bilo toliko izmučeno od nemorala, bludničenja i magijskih rituala da je počelo i sličiti na onoga kojeg je obožavao, Lucifera.

Pred sam kraj života Salomon se gorko kajao pred Bogom za svoje grijehe, ali je sjeme okultizma, demonije i demonolatrije koje je posijao, kao kvasac nabujalo kod Židova. Bog je kaznio Židove zbog Salomonovog otpadništva od vjere. Nakon Salomonove smrti izraelsko kraljevstvo se podijelilo na sjeverno – Kraljevstvo Izrael i južno – Kraljevstvo Juda. Deset izraelskih plemena iz sjevernog kraljevstva dvjesto godina će živjeti u otpadništvu od Jahve i prepustiti se štovateljstvu Asirskog boga (đavla) Baala, te duboko uroniti u podzemne rituale crne magije i sotonizma.

Ono po čemu je kralj Salomon najpoznatiji, svakako je izgradnja velebnog Hrama, jedne od najvećih i najbogatijih građevina na svijetu, o kojoj se isprepliću mitovi sa zbiljom. Tirski kralj Hiram, prijatelj kralja Davida puno je pomogao kod gradnje hrama. Štoviše najvjerojatnije je bio glavni „meštar” kod izgradnje hrama. Treći mitski graditelj, bio je Arhitekt – Huram Abi kojega masonski okultisti poistovjećuju s biblijskim Hiramom, sinom udovice Naftalije. Međutim, u Huramu Abiju oblikuje se potpuni spoj između masonstva i drevnih misterija. U njemu prepoznajemo egipatskog Ozirisa, grčkog Bacchusa, perzijskog Mitru, babilonskog Nimroda…Na gradnji hrama radilo je 3500 graditelja, a bio je izgrađen od kamena i cedrovine, obložen zlatom i srebrom.Građevina je imala tri glavna dijela: trijem – Ulam, veliku salu -Hekal (svetište) i treću, povišenu prostoriju – Debhir, „svetinju nad svetinjama” (Najsvetije). U Debhiru se nalazio Kovčeg saveza. Tamo je samo jednom godišnje smio ući Veliki levitski svećenik, na Dan pomirenja. Hram je i danas religijsko svetište Izraela, mjesto koje je „Jahve sebi izabrao”. Nakon završetka Hrama, Salomon je prinio Jahvi „žrtvu pričesnicu”: dvadesetdvije tisuće volova i sto dvadeset tisuća ovaca i time su Izraelci posvetili Jahvin dom.

Prema masonskim tvrdnjama, za razliku od biblijskih zapisa, graditelj Huram Abi ubijen je prije nego što je Hram bio završen jer nije htio odati tajnu izgradnje Hrama, tako da je Hram ostao nedovršen. U svakom slučaju, tri velika „meštra” Salomonovog hrama (kralj Salomon, tirski kralj Hiram i Huram Abi) biti će ishodište okultizma i hermetizma buduće epohe u svim masonskim, rozenkrojcerskim i ezoterijskim kultovima i društvima koje poglavito danas u službi „Velikog oka” suvereno vladaju našim Planetom. Primjerice, kod polaganja prisege novog člana masonske lože Majstoru je dodijeljena uloga Hurama Abija prigodom izvođenja određenih rituala, dok je kod ustoličenja novog Majstora u kojemu ceremonijal podsjeća na pravu alegorijsku demonsku dramu, Veliki majstor glumi kralja Salomona. Rizničar svake masonske lože prigodom obrednih rituala glumi tirskog kralja Hirama. Slobodni zidari u svom svakodnevnom komuniciranju često jedan drugoga nazivaju „Hiram”.

Opće poznata legenda o Hiramu, graditelju hrama ugaoni je kamen masonske simbolike. Mit o Hiramu masoni vezuju za knjigu Kraljeva i za apokrifna evanđelja u kojima „Hiramova tajna” još nije otkrivena. U osnovi te tajne nalazi se Sotona. Za njih Svetinja nad svetinjama u Hramu, Debhir znači: Diaboli Ecclesia Beata Hiram Invocat Reverenter (Đavolju crkvu Hiram zaziva smjerno), a riječ Hiram: Hic Jacet Rex Adventurus Mundi (Ovdje počiva budući kralj svijeta), time se misli na Antikrista. ( Miro Glavurić: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 311.).

VI. MASONSKA SIMBOLIKA OD ISKONA

Kao što su Nimrod, Semiramida i Baal glavna božanstva masona tako je i Salomon središnja točka današnje masonske simbolike. Nimroda, peti naraštaj poslije potopa, na slikama ćemo uvijek vidjeti kao pjegavo lane koje njegov otac Kuš drži u naručju, a u drugoj ruci drži granu bršljana s pet ogranaka što simbolizira petu generaciju poslije Potopa. Na grani možemo prebrojiti 33 bobice (pupoljka) koje nedvojbeno simboliziraju 33 stupnja masonskih loža. Na Nimrodovoj glavi nalazi se bršljanov vijenac kojega nalazimo na masonskom znaku i na svakom pečatu masonerije kako obavija „kutomjer i šestar”.Isti bršljanov vijenac kakav Nimrod ima na glavi nalazi se na službenoj zastavi Ujedinjenih naroda. Ime „Nimrod” danas je postalo pomodno u mnogim znanstvenim masonskim krugovima. Tako primjerice vodeći britanski zrakoplov za rano otkrivanje ciljeva ima ime Nimrod. Pored toga plava boja zastave Ujedinjenih naroda, Europske Unije i NATO saveza je plava babilonska boja – boja babilonskih glinenih pločica i cigli – boja „plamena” ( plava babilonska boja svijetla i hladnoća je znak dolaska Antikrista, babilonsko plavo je boja aristokracije, u magiji je boja konvencionalne mudrosti i neograničenih mogućnosti, a njom se ostvaruje povjerenje i koristi se za idealizam i karijeru). Među tisućama babilonskih simbola diljem Planeta spomenimo još jednu: zgradu Parlamenta EU u Strasbourgu kao vjernu repliku umjetnički prikazanih slika Babilonskog tornja. 

Lik Semiramide (Venera, Bellona, Izis, Izabela…) svuda je oko nas: na pročeljima zgrada, na gradskim trgovima, na ambalažama raznoraznih proizvoda, kao zaštitni znak i amblem mnogih tvrtki, medijskih kuća i sl. Svakako je najdojmljiviji Kip slobode koji predstavlja Semiramidu, a nalazi se na ulazu u njujoršku luku što je bio dar francuskih masona masonima u SAD-u. Identični kip nalazi se u Parizu, također na otoku, na rijeci Seni. Kip Semiramide u jednoj ruci drži baklju , a u drugoj knjigu, dva najveća simbola masonerije. Iznad glave kipa nalaze se sunčeve zrake koje simboliziraju Semiramidu, a duga haljina kipa također je simbol drevnog Babilona.
Za đavla Baala dovoljno je reći da su najveći pouzdanici „Velikog oka” 29. svibnja 1954. godine u Oosterbeeku u Nizozemskoj u hotelu Bilderberg osnovali „nevidljivu” svjetsku vladu Bilderberg. Hotel i vlada dobili su ime po Baalu (Bilu).

 

U judeo – kršćanskoj, kao i u arapskoj mitološkoj tradiciji poznat je magični Salomonov prsten – „pečat kralja Salomona” kojim je Salamonu dana vlast nad demonima, a koja je detaljno zapisana u ranom kršćanskom spisu Salomonov testament u kojemu su sadržani mnogi razrađeni demonološki elementi. Osim Testamenta kralja Salomona Salomonu se pripisuju i brojni drugi magijski spisi koji su kolali Europom i Bliskim istokom od Srednjeg vijeka pa na dalje.

Njegov magijski pečatnjak kao stilizirani oblik Davidove zvijezde, bez vodoravnih crta, nalazi se na svakom znaku masonerije predstavljajući „šestar i kutomjer”, odnosno muškarca i ženu spojenu u poziciju stalnog spolnog odnosa (šestar je hermetički – gnostički simbol stvaralačkog božanstva, a kutomjer predstavlja produktivnu Zemlju ili Svemir), time simbolizirajući masonskog hermafroditskog boga Lucifera (da je Lucifer za masone hermafrodit najdojmljivije se vidi na stiliziranom prikazu Bafometa).

 

Ovdje treba odbaciti svaku podvalu „onih” koji zbog „kutomjera i šestara” te zbog imena „zidar” žele povezati „bezazlene” masonske lože sa srednjovjekovnim cehovskim zidarskim udruženjima. Radi pojašnjenja, samo ime „zidar” ili „mason” u masonstvu ne odnosi se na djelatnog zidara, nego na simboličnog zidara koji će dovršiti simboličku gradnju Salomonovog hrama. Pored toga, srednjovjekovna cehovska udruženja sasvim sigurno nisu se sastajali u nekakvim ložama iz kojih bi proizašle masonske lože, nego su to bile obične nastambe u kojima su se sastajali pripadnici određenog ceha. Cehovi su bili vrlo religiozni i bogobojazni i imali su poseban odnos prema Katoličkoj crkvi, potpuno suprotno od masonskih udruženja koja su na sasvim različitoj strani od Katoličke crkve. Cehovi su posebice štovali Blaženu Djevicu Mariju, a imali su i svoje svetce zaštitnike, ovisno o vrsti udruženja. Tako su primjerice stolarski i tesarski cehovi za svog zaštitnika imali svetog Josipa, pomorski cehovi svetog Nikolu itd. Veliki broj cehova izgradilo je svoje vlastite katoličke crkve u kojima su čuvali relikvije svojih svetaca zaštitnika te dane svojih zaštitnika slavili kao dane svoje župe.

 

Salomonovi magijski pentagrami poput „Simboličnog zmaja” čine krug na zastavi Europske Unije. Ovdje treba posebice istaknuti koliko je i dobronamjernih analitičara i crkvenih otaca u velikoj zabludi koji ne samo da pogrešno poistovjećuju boju zastave EU s bojom Marijinog plašta, već u zastavi EU vide krunu od 12 zvijezda iz Žene iz Otkrivenja te je uspoređuju s Čudotvornom Gospinom medaljicom nakon ukazanja 27. studenog 1830. godine koja na sebi ima krunu od dvanaest zvijezda koju je nosila i vidjelica sveta Bernardica Soubirous kada joj se 11. veljače 1859. prvi puta ukazala Gospa u Lurdu. Svakom kršćaninu mora biti jasno da dvanaest zvijezda oko Gospine glave na Čudotvornoj medaljici nisu pentagrami (nažalost sve više je masonskih podvala s pentagramima na ilustracijama i kipićima Blažene Djevice Marije) već šesterokrake zvijezde kakvu je nosila i sv. Bernardica. Naša Gospa sasvim sigurno nikada se ne bi imala pentagrame oko glave! Poznato je tko se u svim ikonografijama prikazuje s pentagramima oko glave: masonska božica Semiramida!

Anagram Hiram = Marija

Bez obzira na sve te opsjene koje sve bezobzirnije provode apostoli „Velikog oka” , bez obzira na sva ta fantastična apokrifna otkrića, kršćani dobro znaju da nema novih objava i da tajanstveni Hiram slobodnog zidarstva izražava sotonsku potrebu da oponaša djelo Božje i zasnuje svoju sotonsku crkvu. To je masonska fatomorgana novog doba. Kršćanima je također jasno da će se u posljednjim vremenima (koja sasvim razvidno su već nastupila), razviti velika pobožnost prema Djevici Mariji, Majci Crkve.

Ukazanja Majke Božje najavljuju posljednja vremena, ali se još uvijek uzdiže gnusni privid Salomonovog hrama. Još uvijek djeluje tajanstveni Hiram, a masonski meštri stvaraju sotoninu crkvu. Pogledajmo anagram riječi Hiram = Marija, i biti će nam jasno da je Hiram đavolji izvrnuti pojam pravog smisla kršćanske Crkve. ( Miro Glavurić: Satana, Sion, Zagreb, 2002., str. 312.).

Nije stoga slučajno da se Gospa u Međugorju prvi puta upravo ukazala na blagdan Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1981. godine. Naime, također na blagdan Ivana Krstitelja 1717. godine, rozenkrojceri su ujedinili četiri londonske masonske lože koje su odlučile izaći u javnost osnovavši svoju Veliku ložu u pivnici Goose and Gridrion u kojoj su izabrali svog prvog Velikog majstora. Praktički je tog dana službeno objavljen rat Bogu i smrt Isusu Kristu i Duhu Svetomu, a London i službeno postaje matica svjetskog masonstva.

Upravo Gospa će satrti sve te idolopoklonike, heretike i raskolnike i sazidati će hram pravog Salomona – otajstveni Božji grad. To je realnost Salomonovog hrama, nasuprot demonskim mistifikacijama i masonskim priviđenjima. To je grad na kraju vremena…

>>> ISKONSKA SLIKA MASONERIJE: I. LUCIFER – PRVI SLOBODOUMNIK (I)
>>> ISKONSKA SLIKA MASONERIJE: VELMOŽA NIMROD… (II)

Korišteni dijelovi iz knjiga:

  • Vladari svijeta,
  • U klopci demona i
  • Tko želi razoriti Crkvu

Mladen Lojkić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno