Connect with us

Društvo

Investicije ne dolaze jer nam susjedstvo i svijet spremaju novi rat

Published

on

DISKRIMINACIJA NA RAZINI IDENTITETA – TKO JE RANIJE SMETAO RUSIMA DA ULAŽU U LIJEPU NAŠU?   Investicije prate vojne vježbe, i obrnuto. Ruske investicije i ruske vojne i pravoslavne vježbe imamo u susjednoj Srbiji. Rusi su ušli u Sloveniju i Srbiju, u prostor koji je bio zatvoren jednom Staljinu. Sve to znači da će se i slijedeći rat na Balkanu voditi u Lijepoj našoj.

Otkazan je hrvatsko-ruski gospodarski forum, ali ne stoji teza da je to učinjeno zbog posjete hrvatskog premijera Andreja Plenkovića nama prijateljskoj Ukrajini. Davor Božinović, šef premijerovog kabineta, upoznao je hrvatsku Javnost s činjenicom da je isti forum otkazan mjesec dana ranije. Dodajmo, pod obrazloženjem da ruski poduzetnici nisu zainteresirani za Lijepu našu? Rusi se bune zbog naše turističke posjete Ukrajini, dok istovremeno s našim susjedima provode vojne vježbe, i to baš s onima koji su nedavno izvršili agresiju na Hrvatsku. Nešto se pitam, zašto su nedavni drugovi Srbi i Rusi postali toliko religiozni? Da parafraziram Nikolu Bjerdjajeva, komunizam je došao kao

Pravoslavni konzul na Brijunima …

Činjenica je da imamo zasebnog pravoslavnog i slavenskog konzula na Brijunima, koji “umjetnički” ne razlikuje agresora i žrtvu, da idiotski plaćamo Titovog veleposlanika u Parizu, ali nemamo svog domaćeg neprijatelja u Moskvi. Koga poslati, kada su skoro svi Hrvati najgori staljinisti.

neispunjeni dug kršćanstva, a pravoslavlje se vraća kao novi oblik slavensko-komunističke intervencije. Neka se Rusi ne prave mutavi, jer se naš Križni put dogodio u vrijeme kada je Tito bio poslušnik Moskve.  Posve nepotrebno i zloslutno, na Baltiku, u ruskom susjedstvu, uskoro će se smrzavati jedna hrvatska satnija, jer tako traži NATO. Zar već nismo napravili sličnu glupost, i tako Staljinu dali izgovor da podrži pokolj Hrvata kod Bleiburga i na našem Križnom putu? Činjenica je da imamo zasebnog pravoslavnog i slavenskog konzula na Brijunima, koji “umjetnički” ne razlikuje agresora i žrtvu, da idiotski plaćamo Titovog veleposlanika u Parizu, ali nemamo svog domaćeg neprijatelja u Moskvi. Koga poslati, kada su skoro svi Hrvati najgori staljinisti. Ako smo se zaista priklonili Zapadu, zašto onda izostaju zapadne investicije? 

Ovih je dana otišao posljednji velikan komunističke represije. Staljin, Tito, Castro – svi su ti zlotvori krepali prirodnom smrću. Stvoritelj jednako voli svu svoju djecu. Josip Manolić komotno šeta okolo u svojoj stotoj i nitko ga ne dira. Zaobilaze ga i opaki zagrebački delikventi. Kako nas komunjare putraju, Castro je preživio 638 atentata CIA-e. A zapravo su Castra zajednički instalirali Washington i Moskva, gradeći bipolarni svijet, prodajući zaštitu, svatko sa svoje strane Željezne zavjese. Američki State Department nije smaknuo Fidela Castra nego Johna Kennedyja, uspješno, iz prve. Lako je likvidiran i Che Guevara. A Castro i Tito preživjeli su tisuću atentata. Staljin nije uspio likvidirati Staljinovog Tita okruženog Staljinovom agenturom. Zanimljivo, hrvatski domoljubi Bruno Bušić, Ludvig Pavlović, Miro Barešić, Ante Paradžik i Blaž Kraljević uspješno su likvidirani u prvom pokušaju.

Slavenska ugroza 

Norbert Hofer, kandidat FPÖ na izborima u Austriji, namjerava unutar EU obnoviti Austrogursku. Što je tu novo? Pa, bune se Židovi! Da se Austrugarska nije raspala Židovi bi izbjegli Holokaust. Veliki rat kuhali su i Srbi, jer je Beč spremao pripajanje Bosne matici Hrvatskoj, pa je Crna ruka u Sarajevu izvršila atentat na habsburškog prijestolonasljednika Ferdinanda. “Višerasna Austrogarska” imala je strateški značaj i ogromne resurse, i vjerojatno bi prevladala na svjetskom planu. Obnovu Austrougarske onemogućava priklanjanje Slovenije uz Rusiju, čime se vraćamo na podcijenjene rasne fašizme poput slavenstva. 

Na svaku najavu obnove Austrougarske cure novi novci u slavistiku. Ta je “znanost” debelo iskorištena za rušenje Austrougarske, a možda pripomogne i u rasturanju EU. Slaveni i Germani su rasne kategorija i trebali bi se pisati s

Na “pravoslavnom” sinodu stratište nije Golgota nego Jasenovac. Sve izvire iz Bizanta – slavenstvo je zapišavanje tuđeg teritorija od strane pravoslavlja. Bizant se potrudio i da srpsko pleme uzdigne na razinu naroda, kao isturu prema rimskoj konfesiji. Oba ta procesa pokrenuta su kao odgovor na Branimirov prelazak u feudalno stablo Rima.

početnim malim slovom. Slaveni bi se trebali zvati sivci, a Germani plavci. Rusija je uvijek koristila slavenstvo kao pravo na uplitanje i “zaštitu” neke proklamirano slavenske nacije. Slično je redizajnirano pravoslavlje. Na “pravoslavnom” sinodu stratište nije Golgota nego Jasenovac. Sve izvire iz Bizanta – slavenstvo je zapišavanje tuđeg teritorija od strane pravoslavlja. Bizant se potrudio i da srpsko pleme uzdigne na razinu naroda, kao isturu prema rimskoj konfesiji. Oba ta procesa pokrenuta su kao odgovor na Branimirov prelazak u feudalno stablo Rima. Prvi nositelji slavenizacije bili su Bugari, narod mongolskog podrijetla.

Znamo da svi ugledniji svjetski povjesničari, od Ljudmila Hauptmana na ovamo, ne vide Hrvate kao Slavene. Naprotiv, neki od njih svrstavaju nas u komplementarne Ante. Hrvati su kao jasno oblikovan narod stigli u Dalmaciju dva stoljeća prije kreiranja Slavena. Podrijetlom možemo biti Indijci, Eskimi, Avari, Skiti, Huni i Tatari, ali Slaveni ili sivci ili sclavi nikako. Ne možete reći za Sudance da su podrijetlom crnci. To ne znači da nas u našoj povijesti nisu zadesili valovi političke i druge slavenizacije, kao i Bugare, ali nas to opet ne treba smetati da tragamo za svojim temeljnim identitetom, onim prije usađivanja “pitome slavenske duše”, koju danas servisiraju srbijanske cajke. Projekt slavenstva zasnivao se na zloporabi ljudske čežnje za pradomovinom. Tako je Nijemcima ucjepljena svijest Germana i mitski zavičajni rajski Valhall, a znanstvena razina odgovarajućeg nacizma je germanistika. Plavci i sivci ulaze u hipotetičku skupinu Proto-Indoeuropljana. Teza ovamo, hipoteza tamo. Kada se u nekoj znanstvenoj disciplini zapetljate, izmislite neku frazu, i to je onda konzistentna nauka, na razini samoukog Vuka Samotnjaka Karadžića. Dobili smo i nekakve južne sivce. Imamo i rasnu skupinu “nordijskih naroda”. Kada oštar cucak zapišava tuđi teritorij, igraju i vjetrovi i strane svijeta. Slično slavenstvu, i koncept komunizma dobio je zamah za potrebe rušenja Austrougarske. U Beču i Pešti provedene su komunističke revolucije, a kontrarevolucionarno se proslavio hrvatski ban Josip Jelačić, da bi Kreator Karl Marx prokleo sve Hrvate, i tako postavio najraniju “komunističku” matricu za Bleiburg. Ne trebamo kukati kako Hrvatske stoljećima nije bilo, jer je naša državnopravna povijest neprekidno trajala. Toliko je neiskorjenjiva da je i Udba morala prihvatiti takav okvir.

Stalna ugroza sa srpske i/ili srbijanske strane dovela je do deformacije našeg nacionalnog identiteta, u smislu da se često definiramo i predstavljamo u odnosu na naše istočne susjede. Identitet Srba strogo je oslonjen na Dušana i Rastka, uz guslanje Lazara. Slobodan Milošević na neki je način kreirao i oživotvorio Republiku Srpsku u BiH, ali Srbi i Srbijanci glatko su ga odgurnuli na razini nacionalnog identiteta. I dok Srbi tako drže svoju srednjevjekovnu (slavensku, pravoslavnu i svetosavsku) matricu, Hrvati su posljednjih stoljeća skloni tome da svoje antičko nacionalno biće redizajniraju u odnosu na Srbe, u odnosu na naciju koja je kasnila za cijeli milenij. Svoj jezik i svoje nacionalno biće moramo vratiti korijenima, hrvatskim kraljevima, odnosno Branimiru, našem jedinom Ocu Domovine unutar ove predivne Lijepe naše. Bez obzira koliko su srbijanske agresije na Hrvatsku bile surove, nakazni RH-redizajn nema budućnost. Primjerice, u nekakav RH-identitet ulazi i Stipe Mesić, posljednji predsjednik Jugoslavije i bivši predsjednik baš svega u RH. Titoisti danas kontroliraju sve značajnije pozicije, uključujući gradonačelnike od Dubrovnika do Zagreba i Rijeke. Ne pada im na pamet odstraniti ime zločinca Tita s hrvatskih trgova i ulica. Ako je Andrej Plenković nekakva narodna volja, neka odstrani Titovo ime s naših najljepših trgova. Ako je instaliran od strane Unije, zar se ista Unija nije odredila glede svakog totalitarizma?

Hrvatstvo je antički identitet

Židovi su svima nama podarili mnoge znanstvenike i kulturne kolose, ali se u njihovom dugom bitisanju nakupilo svega, pa su mudro zabranili kipove idola. Židovska matrica identiteta je ona drevna, antička, i to ne može promijeniti neka novovjeka židovska pojava. Kod Hrvata se u svega 27 godina RH pojavilo nekoliko zanimljivih znanstvenika, ali daleko više gamadi svih vrsta. Ne smijemo dopustiti da naš identitet redizajnira niti Ante Pavelić, a maksimu “Za dom i Domovinu” postavio je Branimir. Kad već spominjem Židove, ovdje ću ponovno naglasiti da je NDH bila jedina država koja je donijela ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone, ali je Pavelić u duhu hrvatskog bića morao otići dalje i

Da je Tomislav dopustio pokolj…

Vidite, kada je Simeon pokrenuo pokolj Srba, Tomislav ih je zaštitio, Hrvatska je tada iskrvarila, da bi posljednjih stoljeća isti Srbi, zapravo njihovi potomci, svim sredstvima udarali na Hrvatsku. Da je Tomislav dopustio pokolj, Srbi bi posve nestali. Pa ipak, možda su neki Srbi koji su se pridružili hrvatskim braniteljima imali pred očima taj trenutak. Slično se pitamo jeli Tuđman trebao odgoditi Oluju, pustiti da pravoslavci i muslimani u BiH iskrvare jedni protiv drugih, i onda hladno ušetao sve do Drine, kao pobjednik i veliki državnik, kojemu nitko ne bi podmetao agresiju na BiH.

posve zaštititi Židove, po cijenu da ga Hitler smijeni ili smakne. Vidite, kada je Simeon pokrenuo pokolj Srba, Tomislav ih je zaštitio, Hrvatska je tada iskrvarila, da bi posljednjih stoljeća isti Srbi, zapravo njihovi potomci, svim sredstvima udarali na Hrvatsku. Da je Tomislav dopustio pokolj, Srbi bi posve nestali. Pa ipak, možda su neki Srbi koji su se pridružili hrvatskim braniteljima imali pred očima taj trenutak. Slično se pitamo jeli Tuđman trebao odgoditi Oluju, pustiti da pravoslavci i muslimani u BiH iskrvare jedni protiv drugih, i onda hladno ušetao sve do Drine, kao pobjednik i veliki državnik, kojemu nitko ne bi podmetao agresiju na BiH. Da budem neukusan, zar nam ne bi bilo geografski bliže oplakivati poklani Bihać, umjesto da potežemo do Srebrenice? Pa ipak, osobno mi je jako drago da se prvi predsjednik RH civilizacijski potvrdio, iako u odnosu na cijeli Manolićev krug imam veliku rezervu. Kada netko spomene Antu Pavelića u bilo kojem kontekstu, ispunjava me beskrajna tuga što nije prepoznao svoj povijesni i civilizacijski trenutak, kojemu je konvergirala cijela naša povijest.

Uvijek je prevladao Ego. Stjepan Radić umire nakon ranjavanja, hipnotiziran sa svojom povijesnom ulogom, nesposoban da pozove naciju na otcjepljenje od prve Jugoslavije. Ante Starčević je u godini svoje smrti nesretno dao svoj potpis za još jednu pravašku stranku. “Antifašist” Vladko Maček nije pristao na NDH pod Hitlerom, ali je prihvatio Jugoslaviju pod Hitlerom. Niti blaženom Alojziju Stepincu nije bilo drago čuti da se njegov pastirski leno smanjuje. U skladu sa židovskim obrascom, titulu Oca Domovine na razini Lijepe naše može nositi samo naš sudbonosni Branimir, koji je opravdano zasjekao u antičko hrvatsko biće. I taj trenutak donio nam je i svoje negativne demografske posljedice. Naime, dio naroda ostao je zatočen u bizantskim okvirima, da bi ga kasnije crkveni raskol odvojio od hrvatske matice. Tomislav je nekako držao sve na okupu, Mihajlo Višević pojavljivao se ispred Crvene Hrvatske u “saveznom” splitskom parlamentu, ali bi crkveni raskol podijelio Hrvate i da je Branimir ostao lojalan Bizantu. Prilično smo se rasuli. Velik broj hrvatskih “pravoslavaca” je posrbljen, mnogi takvi postali su Crnogorci, nakon prodora Turaka naše plemstvo u BiH prešlo je na islam da sačuva posjede, da bi nam na zapadu na kraju balade formirali novu “slavensku” naciju, kada su sve labele bile već potrošene, pa su ih nazvali Slavencima ili Slovencima, svejedno. Prilično su sivi. Možemo reći da nas napadaju naši. Što se ono veli, nema natrag, iako bi bilo zanimljivo dokučiti identitet Porge, ili neki još stariji, primjerice onaj koji je vodio Hrvate kroz Palestinu i Haran u Isusovo vrijeme.

Nije lako

Možemo li Balkanske ratove i onaj Veliki gledati kao naše uludo prespavano zlatno doba? Naime, tada se ratovalo na prostoru Srbije. Domovinski rat imao je taj svoj defekt – obrana Lijepe naše provedena je uspješno, ali se nije prelila na Srbiju i takozvanu Republiku Srpsku, kao prirodan završetak jedne vojne pobjede nad opakim agresorom, koji se neće smiriti sve dok ga ne porazimo na njegovom teritoriju. Danas je teško Hrvatima objasniti da će jednog dana morati prijeći u Srbiju i pokoriti Beograd, ili Hrvatske neće biti. To su povijesne zakonitosti. Nakon što su porazili agresora i dobili Domovinski rat, Hrvati su idiotski prihvatili srpsku paradržavu u sred hrvatske Bosne. Ferdinand je ubijen i onda matiran. Zamislite da su Saveznici 1945. pristali na kraj rata koji bi se sastojao od jednostavnog povlačenja njemačke armade i nekakve Republike Njemačke u Vojvodini. Ne znači da je pomor Nijemaca u Vojvodini i Srbiji trebalo provesti, ali ne trebamo zaboraviti da je vojvođanska nacistička legija Prinz Eugen spaljivala i hrvatska i srpska i muslimanska sela ako bi netko iz njih otišao u bandite, odnosno u partizane, kako su se kasnije nakitili orjunaši i sovjetska agentura.

Pragmatični Branimir žrtvovao je bizantsku krunu da zadrži jadranske otoke. Hrvatska je postala krajnja rimska istura, pa time i rimsko kraljevstvo. Rim je širio svoj granice kontrole, pa su uskoro prve rimske isture i kraljevi dvori postali Beč, Pešta i Visoki. Trpimirovići su postali vazali mađarske i ugarske Krune sv. Stjepana, a Kotromanići novi hrvatski protagonisti. Nakon što Turci osvajaju hrvatsko istočno kraljevstvo, Hrvati više nisu započinjali niti vodili ratove, a prodori Turaka do Une i preko Une odgodili su “kršćanske” pohode na Jadran i ovu Lijepu našu. Kotromanići su prešli Drinu, ali su ipak otišli u krivom smjeru i podigli Herceg Novi kao svoju novu prijestolnicu. Da je Tvrtko Kotromanić slijedio potrebe Rima i preselio svoju prijestolnicu iz Visokog negdje dalje od Drine, dublje u Bizant, Turci bi se teže zabili u meki trbuh Hrvata. U promatranju svih tih varijanti paralelne povijesti, bilo bi zanimljivo modelirati nekakvu “bosansku” Dalmaciju sve do Carigrada. Bilo bi korektno prema svima da današnja Turska uspori obnovu svog opakog imperija, jer su Seldžuci na svoj način omeli islam i arapsku kulturu, koji su se davno integrirali u svjetsku civilizaciju, tada bez traga terora i terorizma, podarivši nam mnoge znanstvenike. Imajući pred očima sve što sam spomenuo, i puno drugoga, mogu samo ponoviti stih našeg pjesnika Juraja Jurjevića: Hvala ti Gospe da nas ima.

Tvrtko Dolić

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno