Connect with us

Magazin

Imate li ovih 5 mana? One su znak visoke inteligencije

Objavljeno

- datum

Jako pametni ljudi previše vremena analiziraju iz čega proizlazi i briga, pod stalnim su pritiskom da opravdaju svoj status…

Visoka inteligencija svakako je prednost, no nije i ključ za lakši, jednostvaniji, sretniji ili pak ispunjeniji život. U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima, psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne strane, koje potvrđuju znanstvene studije.

1. Često razmišljaju umjesto da osjećaju

Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako dobro, razmišljati i razgovarati o njima, no problem je u tome što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja.
To je čest problem jako pametnih ljudi, osobito onih koji se sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao ispušni ventil – povikat će, baciti nešto, rasplakati se, skočiti, plesati. Visoko inteligentni će pričati o tome kako se osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje biti zarobljeni – kaže psiholog Marcus Geduld.
Dodaje kako je u tome ključna razlika između kognitivnih i emocionalnih vještina te iako znanstvenici ne mogu detaljno objasniti kako su oni povezani, očito je da visoka emocionalna inteligencija kompenzira niske kognitivne sposobnosti, pri čemu se izrazito pametni ljudi ne moraju oslanjati na svoje emocionalne vještine da bi riješili probleme.

2. Ljudi očekuju da uvijek zabljesnu

Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o kojem je području riječ, pa oni nemaju s kime razgovarati o svojim slabostima ili nesigurnostima.
Na njima je veći pritisak da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je očito već i u mlađoj dobi – djeca koja su inteligentnija generalno osjećaju više tjeskobe.

3. Teže nauče vrijedost teškog rada

Činjenica je kako će inteligentniji ljudi znati bolje rasporediti svoje zadatke te brže obavljati posao, odnosno s manje truda nego što bi trebalo nekom tko nije tako inteligentan. Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja im je potrebna za njega.
– Inteligencija postaje problem kad oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne trebaju toliko puno raditi kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre radne navike – ističu psiholozi.

4. Ljudima ide na živce kad ih ispravljaju

Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu naporni.

5. Pretjerano analiziraju

Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na razmišljanje i analize, a u tome si teško mogu pomoći. Iz pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana mogućnost odabira – inteligenti žele biti ziheraši u svojim odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u većini životnih situacija nemoguće te je ponekad nužno osloniti se i na svoj instinkt.

Izvor: Express.hr

Komentari

Oglasi
Komentari

Magazin

BBC svijetu predstavio dalmatinsku fjaku

Objavljeno

- datum

NA NASLOVNICI BBC-ja danas je osvanuo tekst o dalmatinskoj fjaki – “sublimnom stanju uma koje karakterizira težnja ni za čime.”

Autorica teksta Kristin Vuković, Amerikanka s korijenima iz Karlovca, nakon nekoliko posjeta Dalmaciji upoznala se s konceptom fjake, no priznaje da joj je trebalo neko vrijeme da ga shvati.

Prvi s fjakom se susrela još 2004. godine kad je u Dubrovniku, puno prije Igre prijestolja, učila hrvatski jezik. Čekala je prijatelja koji je kasnio, a konobar joj je rekao kako ga je valjda “uhvatila fjaka” – prenosi index.hr.

Nakon toga zainteresirala se za koncept, a lokalci su joj objasnili da je fjaka nešto što se ne može naučiti, već je čovjek mora iskusiti sam.

Napominje u tekstu autorica i kako fjaka, kao i brojne druge riječi, dolazi iz talijanskog jezika, od fiacca (umor), no dodaje kako je riječ o potpuno drugačijem značenju s obzirom na to kako “fjaka nije lijenost već uzvišeno stanje uma.”

O tome je pisao i hrvatski pjesnik Jakša Fiamengo koji je fjaku objasnio kao specifično stanje uma i tijela u kojem osoba izgubi smisao za vrijeme; “kad si nigdje i svugdje, kad lebdiš između svega i ničega”.

Tijekom godina i brojnih posjeta Hrvatskoj, autorica kaže kako je naučila cijeniti sporiji način života u Dalmaciji. U Dubrovniku se naposljetku i vjenčala odnosno “predala fjaki pod čarolijom snažnog dalmatinskog sunca”.

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Ponašanje muškaraca i žena je biološki definirano

Objavljeno

- datum

U forsiranju iluzorne jednakosti i promicanju rodne neutralnosti, u određenim društvenim krugovima, posebno na Zapadu, postalo je popularno odgajati djecu na „rodno neutralan“ način; poticanje da se igraju sa rodno neutralnim igračkama, oblačeći ih u rodno neutralnu odjeću, pa čak u nekim slučajevima, neotkrivanje djetetovog spola pri rođenju.

No, znanstvena realnost jest ta da je uzaludno promatrati i tretirati djecu kao prazne kalupe bez predodređenih i urođenih karakteristika.

Mnoštvo istraživanja pokazalo je da su dječje preferencije urođene, a ne uvjetovane okolinom ili odgojem.

Većina djevojčica gravitira prema društveno zanimljivim igračkama, poput lutaka, koje pomažu u razvoju društvenih i govornih sposobnosti. Većina dječaka gravitira prema igračkama koje su mehanički zanimljive, poput automobila, koje doprinose razvoju snalaženja u prostoru.

Nedavna studija pokazala je da se te preferencije pojavljuju već sa devet mjeseci starosti, prije nego djeca uopće počinju biti svijesna rodnih razlika, što se događa sa oko 18 mjeseci.

Vrijedno je spomenuti istraživanje koje se bavilo djevojčicama koje su u majčinoj utrobi bili izložene visokim razinama testosterona, u slučajevima kongenitalne hiperplazije. Te djevojčice, za razliku od ostalih vršnjakinja, pokazuju veći interes za igračke tipične za dječake, čak i kad ih roditelji nagovaraju da se igraju s igračkama za djevojčice. To dovoljno govori o važnosti hormona u razvoju rodnih preferencija i razlika u ponašanju među spolovima.

Neurološka istraživanja ukazala su na razlike u mozgu među spolovima. Meta-analiza 126 istraživanja otkrilo je da muškraci imaju volumno veći mozak od žena. Muškarci imaju bolju povezanost moždanih stanica između prednjeg i stražnjeg dijela mogza, dok žene imaju bolju povezanost između dviju moždanih polutki.

Znanstvenici su analizom utvrdili da je u prosječno 73 posto slučajeva moguće točno odrediti jeli mozak muški ili ženski. (Tribun.hr)

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Magazin

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta!

Objavljeno

- datum

Do promjene života ne dijele nas uvijek neka fascinantna i drugačija saznanja, gigantski napori, promjene naših najtvrđih navika, do promjene života ponekad nas dijeli samo jedan udah i odluka da ćemo pokušati ponovo.

Pokušati ponovno, lako je to reći ali nije lako ostvariti. Pokušati ponovno znači zaboraviti na poraze koje smo prošli i dati sebi šansu da se drugačije misli, drugačije osjeća, i da se drugačiji čini – piše M. Žuvela na Savjetniku uspjeha.

Pokušati ponovno ne znači očekivati nastavak puta bez prepreka i poteškoća, to znači dublje i ozbiljnije računati na njih. Jer to što se trenutno suočavate s teškoćama u životu ne mora biti nikakav znak da radite pogrešne stvari već to može biti znak da radite prave stvari. Pokušati ponovno znači prestati se žaliti za stvari koje možete svladati i bez da oko njih stvorite neku nepotrebnu dramu koja vam ništa dobra ne može donijeti.

Pokušati ponovno znači maknuti se sebi s puta. Ponekad smo sami sebi najveće zapreke da idemo naprijed, da rastemo, da širimo granice svoga svijeta, a onda kada prepoznamo lice najveće zapreke znamo što trebamo učiniti, promijeniti stav i krenuti dalje. Pokušati ponovno znači prihvatiti lekcije koje ne bismo htjeli, jer život nas ne uči uvijek s knjigama i predavanjima, već povredama, ranama i ožiljcima koje dobivamo.

Prekratak je život da bismo ga odlučili provesti u predajama i odustajanjima, prekratak da ga gledamo kao neku tragediju, a možemo se dobro nasmijati sebi i svim problemima koje imamo, možemo ga iskoristiti da pokušamo ponovno u onome što je pošlo u krivo, a ostalo nije na nama. U konačnici život ne prestaje kada dođe trenutak našeg posljednjeg izdaha, život prestaje kada pomislimo da nemamo više snage da pokušamo ponovno.

Mario Žuvela

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno