Connect with us

Lili Bencik

IDS I SDP TINJANA NAMJERAVAJU SRUŠITI TEK POSTAVLJENO SPOMEN OBILJEŽJE VIKTORU KANCIJANIĆU NA TINJANSKOM GROBLJU

Objavljeno

- datum

 USUDIT ĆE SE?   IDS I SDP TINJANA NE MOGU NIKAKO PROHVATITI DA NA TINJANSKOM GROBLJU BUDE SPOMEN OBILJEŽJE VIKTORU KANCIJANIĆU!

Iz izvora bliskih IDS-u saznajem da imaju namjeru srušiti nedavno postavljeno i svečano obilježeno 7. rujna 2018., spomen obilježje na tinjanskom groblju, istarskom sinu Viktoru Kancijaniću. Toliko su bjesni na Borisa Mofardina, koji je kupio dva grobna mjesta i na svojim privatnim grobnim mjestima uz pomoć hrvatskih domoljuba postavio spomen obilježje, da su ga naumili srušiti !

A bliži se i Internacionalni sajam pršuta Tinjan: ISAP 2018, pa će mnogi posjetitelji otići  na groblje odati počast Viktoru Kancijaniću, što bi IDS htio svakako spriječiti.

CITIRAM NJIHOVO PRIOPĆENJE I ZGRAŽAM SE NAD MRŽNJOM, INDOKTRINIRANOŠĆU I LAŽNIM INFORMACIJAMA KOJOM JE NAPISANO.

“Riječ je o čovjeku koji je sedamdesetih godina bio pripadnik paravojne postrojbe “Planinska lisica” čiji je cilj bio teroristički čin velikih razmjera protiv civila“, rekao je Sandi Bančić, predsjednik Općinske podružnice IDS-a Tinjan

Prvi pokušaj postavljanja spomen ploče zaustavljen je krajem 2012. zahvaljujući promptnoj reakciji  vijećnika IDS-a i SDP-a te raznih antifašističkih udruga.

„Tada se održala samo komemoracija i misa zadužnica sa besramnim korištenjem ustaških simbola. Sada se to izvodi u režiji pojedinca, preciznije Borisa Mofardina (HDZ) koji je prošle godine podmuklo kupio dva privatna mjesta na groblju u Tinjanu s namjerom da se na njegovo privatno vlasništvo postavi sramotna spomen ploča Viktoru Kancijaniću“, kazao je Bančić.

„Informacije koje su predstavnici IDS-a Tinjan dobili od općine u krajnju su ruku dvosmislene. Načelnik Goran Hrvatin s jedne strane navodno ne odobrava otkrivanje spomen ploče, dok s druge strane poziv na postavljanje iste poslan je od same Općine. Stoga, još uvijek nije poznato je li g. Mofardin dobio suglasnost općine Tinjan za podizanje spomenika. Također, ostaje nepoznato što se promijenilo da sada načelnik Općine iz redova SDP-a i član predsjedništva SDP-a Istarske županije svojim nečinjenjem omogućava postavljanje spomen ploče jednom teroristu?

Mještani Općine zgražavaju se od pomisli da se postavi spomen ploča Viktora Kancijanića na mjesno groblje. Tinjan je kao mala tolerantna sredina bila svijetli primjer zdravog društva, čime se iznimno ponosimo. Naša je dužnost konstantno raditi na očuvanju tolerancije i demokracije, promicanju ljudskih prava, a ovakvim se postupkom čini upravo suprotno – narušavaju se sve temeljne vrijednosti naše zajednice te se iskazuje krajnje nepoštivanje vrijednosti koje naša regija njeguje.

IDS Tinjan jasno je i nedvosmisleno obavijestio Općinu o našem protivljenju te od načelnika Gorana Hrvatina zahtjeva da se otkaže postavljanje ove sramotne spomen ploče“, stoji u priopćenju IDS-a Općine Tinjan.

SA ČVRSTOM ARGUMENTACIJOM DEMANTIRAM NAVODE IZ PRIOPĆENJA;

1. VIKTOR KANCIJANIĆ  dao je život za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Nije istina da je cilj akcije bio “teroristički čin velikih razmjera protiv civila“. To je lažno tumačenje yugo -agitpropa, i čisto yugoideološko ispiranje mozga! Akcija nije bila usmjerena protiv civila već protiv jugoslavenskoga komunističkog režima, s ciljem uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Još šest članova HRB-a UDBA je likvidirala zbog sudjelovanja u pripremi, a među njima je bila i devetogodišnja kći (obitelj Ševo) jednoga od organizatora otpora jugoslavenskoj vlasti.

Pročitajte više na: vecernji.hr

SANDI BANČIĆ da ste samo malo pregledao GOOGLE našao biste mnogo članaka na tu temu, i ne biste obmanjivao javnost u svojem priopćenju, jer postoji svjedok koji je preživio i policijsko-pravosudno-političko-udbaški  spis  o Bugojanskoj skupini hrvatskih domoljuba !

“Otkako je skinuta prašina s policijsko-pravosudno- političko-udbaškog spisa o Bugojanskoj skupini hrvatskih domoljuba koji su 1972. pokušali prodrmati tadašnju Jugoslaviju zbog sustavnog zatiranja Hrvata, u javnost su procurile i nove pojedinosti koje su počeli iznositi akteri davnih zbivanja o velikoj potjeri, likvidaciji, ali i višegodišnjem skrivanju u tajnome zatvoru jednoga od aktera ove najveće pobune u bivšoj Jugoslaviji.”

U akciji potjere protiv 19 pripadnika HRB-a bilo je angažirano više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne obrane.

Iz dokumenata proizlazi da se Viktor Kancijanić borio protiv istih onih, protiv kojih su se hrvatski branitelji borili u Domovinskom ratu, borio se za Hrvatsku, protiv Jugoslavije. A to je upravo ta istina koju IDS ne priznaje, već u Istri pokušava održati Jugoslaviju u malom i jugoslavenske vrednote.

IDS-ovci Istra je u Hrvatskoj, to je vaš predsjednik tek nedavno priznao, kada se grdno uplašio radnika Uljanika!  Jugoslavija je propala, a  u krvi hrvatskoga naroda , koji se uspio obraniti upravo od jugoslavena,  stvorena je Republika Hrvatska, u kojoj živimo hrvatske vrednote za koje su pale hrvatske žrtve!

2 .”Tada se održala samo komemoracija i misa zadužnica sa besramnim korištenjem ustaških simbola.” Besramnim korištenjem ustaških simbola”, moram ponoviti , jer kada pogledate fotografiju , nema ustaških simbola, jedino hrvatska zastava, koja je nota bene bila službena zastava Republike Hrvatske istaknuta 30. svibnja 1990. na trgu bana Jelačića, do  21. prosinca , od kada imamo zastavu kakva je i danas – sa grbom i krunom na njemu oblikovanom od povijesnih grbova hrvatskih zemalja.

SANDI BANČIĆ radi li se o nepoznavanja povijesnih činjenica  ili zlonamjerno obmanjivanje javnosti? Rekla bih i jedno i drugo, potaknuto ideološkom netrpeljivošću i indoktrinacijom!

3.  “Tinjan je kao mala tolerantna sredina bila svijetli primjer zdravog društva, čime se iznimno ponosimo. Naša je dužnost konstantno raditi na očuvanju tolerancije i demokracije, promicanju ljudskih prava, a ovakvim se postupkom čini upravo suprotno – narušavaju se sve temeljne vrijednosti naše zajednice te se iskazuje krajnje nepoštivanje vrijednosti koje naša regija njeguje.”

Ova rečenica je dokaz totalnog jednoumlja preuzetog programa Pokreta za Jugoslaviju, koji je IDS-u bio temelj za njegov program 90-tih godina!

” Svijetli primjer zdravog društva”  Kojeg zdravog društva? Jugoslavenskog u kojem nisi smio  izraziti svoje mišljenje, ako nije bilo na partijskoj crti? Isto tako se ne usude Tinjanci reći svoje mišljenje, jer bi ih  u tako maloj sredini  IDS sotonizirao!

To je vaše poimanje zdravog društva, da svi misle kao vi, da vam se nitko ne smije usprotiviti i izreći svoje mišljenje, jer biste ih proglasio vašim neprijateljima? Jeli to vaše zdravo društvo?

” konstantno raditi na očuvanju tolerancije i demokracije, promicanju ljudskih prava,” O  kojoj i kakvoj demokraciji to Sandi Bančić govorite?  Evo pokazali ste na djelu svoje poimanje demokracije i zamisli , tolerancije i promicanje ljudskih prava! Da sve to samo za vaše istomišljenike , ali ne za druge i drugačijeg mišljenja. A demokracija  podrazumijeva upravo pluralizam mišljenja i svjetonazora. Po tome zaključujem da o demokraciji pojma nemate , nego da samo pričate floskule, koje ste naučio napamet, a da ne znate njihovo pravo značenje!

TAKAV NAČIN KOMUNIKACIJE I PRIJETNJE SU  ZAOSTALA METODA VLADANJA IZ PROPALOG TOTALITARNOG I DIKTATORSKOG NAČINA VLADANJA BIVŠE JUGOSLAVIJE I NEMAJU VEZE SA DEMOKRACIJOM I TOLERANCIJOM,

Stoga se okanite prijetnji, okanite se rušenja, jer vaše spomenike se ne ruši, eno puna ih je Pula, Titov park je čak i obnovljen. U demokratskom društvu ima mjesta za jedne i druge, onda je to prava demokracija, prava tolerancija i suživot i jednih i drugih!

Svaka žrtva zaslužuje pietet! Svatko se  u svoje vrijeme borio i ginuo za neke ideale, makar za neke bio i na pogrešnoj strani! Koja je pogrešna, a koja prava strana, tko je heroj, a tko terorist,  ovisi o svjetonazoru i povijesnom momentu !

Stoga poštujući žrtvu, poštujemo i državu u kojoj živimo i povijest koju naslijeđujemo i na taj način gradimo društvo istinske tolerancije i demokracije!

Lili Benčik

Komentari

Komentari

Lili Bencik

STARI PLAN IVANA JAKOVČIĆA IPAK SE OSTVARUJE, ULJANIK ARSENAL NESTAJE!

Objavljeno

- datum

NAKON ŠTO JE U JAVNOST IZAŠAO PLAN RESTRUKTURIRANJA ULJANIKA, POSTALO JE JASNO TKO JE INICIJATOR I REALIZATOR  PROPASTI  ULJANIKA  I TKO SNOSI NAJVEĆU KRIVICU.

JASNO I GLASNO IVAN JAKOVČIĆ I IDS, SA UPRAVOM ULJANIKA KOJA IM JE POGODOVALA.

Osnovne smjernice Plana

  • Znači Otok ostaje brodogradnja, sa time da rezaona čelika seli u Vodnjan.50 mil. eura .
    • Otok postaje  servis za marine:
      • Uljanik Strojogradnja  i Uljanik TESU sele u Šijanu .20 mil.eura
      • Preseljenje uprave i projektnog ureda 10 mil.eura
      • Sveukupno samo za preseljenje 80 milijuna eura???

A nitko se nije sjetio da su stare radione zaštićeni spomenici kulture, jer su izgrađene za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, kao što su i zgrade na Monumentima i sv. Katarini, koje su bile razlog stopiranja radova Danku Končaru, pa se neće smjeti rušiti da se oslobodi prostor u Arsenalu?

To je na brzinu, diletantski napravljen Plan,  narodski rečeno “napravljen račun bez krčmara” Vlada nema namjeru više spašavati Uljanik ulažuči silne milijune kao u vreću bez dna, to je jasno rečeno, a da na kraju ispadne da je to samo izvlačenje proračunskog novca za nečije bogaćenje nekretninskim poslovima.

Da vidimo kronološki slijed  događaja;

Istarski demokratski sabor ili Dieta democratica istriana, što je puni naziv stranke, vlada u Istri od 1991, godine, da bi 1993 -1994 godine bio na vrhuncu svoje moći.  Kada to uviđaju  čelnici IDS-a,  Ivan Jakovčić je bio predsjednik stranke ( 1991-2014) i Župan Istarske županije ( 2001-2013), počeli su se ponašati kao da je Istra njihova privatna prćija, kao da su je dobili u nasljedstvo ili u miraz ( o čemu sam više puta pisala na ovom blogu).  Počelo se sa prenamjenom zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, kao za potencijalne investitore, rasprodavati istarsku zemlju (upravo zbog tog mešetarenja sa zemljištem, IDS- ov ministar turizma Veljko Ostojić, u Vladi Zorana Milanovića, bio je dao ostavku)

Da pojasnim; kupi se zemljište po cijeni  poljoprivrednog,  2-15 eura ovisno o položaju i kulturi ( šuma, pašnjak ili maslinik), općina to zemljište prenamjeni u građevinsko, koje se zatim prodaje po cijeni od 100-200 eura, ovisno o položaju i blizini obale. Ogromna je to zarada, koja je otišla u privatne džepove IDS-ovih načelnika općina i IDS-ovih dužnosnika!

U takvom raspoloženju 1998. godine  na jednom druženju sa “potencijalnim” investitorima, Ivan Jakovčić izjavljuje da je brodogradilište Uljanik u pulskoj luci i skoro u samom centru grada ” šaka u oko ovom gradu” i da bi ga trebalo izmjestiti.

Naravno da se to pročulo među radnicima Uljanika, ali kako je Ivan Jakovčić imao stalno neke svoje vizije razvoja Istre, nitko to nije uzeo za ozbiljno, već smo mi radnici Uljanika diskutirali u smislu da je to utopija i da je to nemoguće izvesti.

Međutim Ivanu Jakovčiću ta  ideja nije bila utopija! On je Istru vidio isključivo kao turističku destinaciju, pa je i Boris Miletić koji ga je naslijedio na mjestu predsjednika stranke, uzeo kao svoj predizborni spot  2009. godine,za mjesto gradonačelnika grada Pule, slogan “otvaranje Pule moru” , gdje kaže;

” Želimo živjeti ovu rivu. Želimo napraviti jednu veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kako bi se ljudi tu okupljali. Otvaranje Pule moru je projekt koji traje, ali mi definitivno ove godine krećemo u to”

Kako je moguće napraviti veliku šetnicu oko cijelog pulskog zaljeva, kada  2/3 zaljeva  zauzima Uljanik? Tu se vidi da je Uljanik već eliminiran u planovima IDS-a kao brodogradilište! I neka ne pričaju sada Miletić i Flego bajke o IDS-ovu interesu da Uljanik opstane! Uplašili su se grdno mase Uljanikovaca, štrajkaša i građana Pule, koja je danima kružila ulicama grada, pa su brzo promjenili retoriku.

Iz navedenih primjera očita je  namjera i odluka da se Uljanik makne iz pulskog zaljeva. Ivan Jakovčić krenuo je u realizaciju.

Novi projekt Brijuni rivijera, u režiji Ivana Jakovčića i njegovih najbližih suradnika, predviđao je da se u napuštenim vojnim zonama duž 24 kilometra obalnog pojasa nasuprot brijunskog otočja  izgrade apartmanska naselja, golf tereni, luksuzni hoteli i nautičke luke. Naknadno je broj lokacija pao na svega četiri: Muzil i Sv. Katarina-Monumenti u pulskom zaljevu, Hidrobaza u Štinjanu i Pineta u Fažani.

 

U to vrijeme Koalicijske Vlade Ivice Račana, predsjednik IDS-a je bio Ivan Jakovčić,  ujedno i ministar za europske integracije. Da navedem usput da u to vrijeme dogodila jedna od najvećih pljački u privatizacijskom procesu hrvatskih tvrtki – u bescjenje je prodano i vodeće pulsko turističko poduzeće Arenaturist.

Osnivači Brijuni -rivijera su hrvatska Vlada i Istarska županija. Ugovor o osnivanju društva potpisuju tadašnji premijer Ivica Račan te župan Ivan Jakovčić, država ulaže tri milijuna kuna, a Županija Istarska 1,5 milijuna kuna temeljnog kapitala. Prvim direktorom, ujedno jedinim članom Uprave postaje Veljko Ostojić, županijski pročelnik za turizam koji je s Jakovčićem sudjelovao u izradi  dokumenata o Brijuni rivijeri.

Jedan od ciljeva iz tadašnjeg ugovora o osnivanju bila je i “učinkovita privatizacija državne imovine” pa se tvrtka smjesta našla u fokusu zanimanja građanske inicijative za referendum koja se oformila upravo u to vrijeme kao pokret otpora protiv rasprodaje istarske zemlje. Inicijativu je vodio Bruno Poropat nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Rovinja, koji se obratio i tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću da se ne ponovi rasprodaja zemljišta kao u slučaju Barbarige i Dragonere.

U 2007. godini briše se odredba o privatizaciji državne imovine u sklopu Brijuni rivijere, što je poremetilo planove Ivanu Jakovčiću koji je morao tada s Damirom Polančecom, potpredsjednikom Vlade Ive Sanadera, potpisati  izmijenjeni ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Nekretnine i zemljište time su ostali u državnom vlasništvu, a budućim se investitorima područje nudi na dugoročnu koncesiju koja je s prvotnih 66 godina produžena na čak 99 godina.

U nadzornom odboru Brijuni- rivijera izredali su se mnogi političari, i lokalni i na nivou države: Valter Drandić, Boris Miletić, Grgo Ivezić, Božo Biškupić, Božidar Kalmeta, Marina Matulović–Dropulić, Damir Polančec, Branko Bačić, Damir Bajs, Jerko Rošin, Ivan Glušac, Darko Lorencin, Anton Kliman, Bernard Zenzerović, Alen Damijanić, Vlatko Mrvoš…

Sve njih povezuje odvjetnik  Goran Veljović, koji je sastavio Ugovor o osnivanju društva Brijuni-rivijera. Njegovi su  klijenti brojni istarski gradovi i općine,  pulski gradonačelnik Boris Miletić, a u posljednjih par godina i Danko Končar koji je preuzeo projekt Barbarige i Dragonere, te Monumenti i otok Sv Katarina .

Jeli onda čudna izjava premijera Plenkovića “u ovom trenutku manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje” 

Naravno za realizaciju Projekta Brijuni-Rivijera bila je potrebna i pomoć lokalne IDS-ove vlasti, a kuda  lakše kada je gradonačelnik grada Pule bio je i još je predsjednik IDS-a Boris Miletić!

Krenulo se u promjenu GUP-a , Generalnog urbanističkog plana. Ali tu im se umiješala Zelena Istra, ekološka udruga građana, kojoj se takvi IDS-ovi planovi nisu sviđali, pa je usporila realizaciju projekta Brijuni rivijera. Evo što je Zelena Istra napisala u prijavi kojoj je prijavila mjerodavnim inspekcijama prijedlog GUP-a, 25.rujna 2007;

Prijedlog GUP-a u suprotnosti je s općim interesom u prostoru ali i sa strukom: 10-tak novih hotela na zelenim površinama pulskog priobalja, 2 nove mega marine u pulskom zaljevu, gradnja u parkovima, cesta kroz park šumu, zaklanjanje posljednjih slobodnih vidika na more 15-metarskim građevinama, nepotrebni 40-metarski poslovni tornjevi, nametanje projekta Brijuni rivijera na preko 200 hektara priobalja pulskog zaljeva (bivših vojnih zona) na kojima se, umjesto prirodnog prostora za razvoj gradskih sadržaja, namjeravaju graditi isključivo ekskluzivni turistički sadržaji i to davanjem CIJELOG prostora u koncesiju.”

Obratite pozornost, već  2007. godine nije bilo brodograđevne djelatnosti u pulskoj luci.

Da bi i 2017 godine bilo isto bez brodograđevne djelatnosti.

Zatim je trebalo naći investitore koji bi sve te projekte financirali. Mnogo puta se Ivan Jakovčić, sastajao i s danas pokojnim austrijskim političarem i pokrajinskim poglavarom Koruške  Jörgom Haiderom. Pregovarao je s njim navodno i o projektu Barbariga i Dragonera, dva atraktivna zemljišta uz morsku obalu, pa je zbog toga bio čak i saslušavan u aferi Hypo banka.

Napokon je pronašao “dobrog ” investitora  Danka Končara, koji ga je za protuuslugu postavio kao član Nadzornog odbora u njegovoj tvrtki Afarak, Prema izvješću o naknadama iz 2015.godine , Jakovčiću je isplaćeno 39.000 eura, 2016. godine  68.000 eura i 2017.godine . 65.000 eura. Za 2018 godinu još se ne zna, ali kako je bio predsjednik uprave do 5. veljače 2018. te je u svibnju reimenovan za člana uprave, stoga mu je u ovoj godini isplaćeno, oko 34.000 eura, znači ukupno 206.000 eura ili 1,56 milijuna kuna.

Pročitajte više na: Vecernji.hr

Zbog čega sam dobrog stavila u navodnike? Zato što je iz Finske je stigla informacija da je  Danko Končar  zbog izbjegavanja propisanoga otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj do sada kažnjen s 80 milijuna eura. Osim toga, mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskoga europarlamentarca Ivana Jakovčića koji je bio na čelu Nadzornoga odbora te kompanije, zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.

Danko Končar kontroverzni tajkun sa sumnjivim kapitalom i odsluženom 12 godišnjom kaznom za gospodarski kriminal u bivšoj Jugoslaviji, tako je postao poželjan investitor i strateški partner Uljanika, odlukom uljanikove Uprave. A ne treba biti osobito mudar da se dođe do zaključka na čiju je preporuku Uprava Uljanika odabrala Danka Končara kao strateškog partnera Uljanika.

Nije Danko Končar samo strateški partner Uljanika. Sredio je njemu Ivan Jakovčić još 2012 godine da dobije koncesiju na pomorsko dobro u pulskom zaljevu. Tvrtki Kermas Vod Četiri, u vlasništvu Danka Končara,  Vlada je  dala koncesiju na pomorsko dobro na lokaciji otok Sveta Katarina – Monumenti u Puli, u sklopu projekta Brijuni Rivijera,  na rok od 50 godina, a Končar treba  plaćati godišnju naknadu, koja se sastoji od stalnog i promjenljivog dijela, odnosno 2,20 kuna po četvornom metru ukupne površine pomorskog dobra,  te 2,10 posto od ukupnog godišnjeg prihoda luke. Končar  bi trebao izgraditi dvije mega marine i hotel.

Do današnjeg dana Danko Končar i njegova tvrtka Kermas u Istri nije napravila ni jedan objekat i nije otvorila ni jedno radno mjesto!

Od mega marina i hotela gradi se jedino veliki kompleks poslovno- trgovačkog  centra  u pulskom kvartu  Stoja , najveći shopping centar na ovim prostorima! Otvaranje centra Max Stoja  najavljeno je za 8. studenog.

Max Stoja  kupce će dočekati sa ukupno pet katova, od kojih su prva dva kata natkriveno parkiralište sa ukupno 800 parkirnih mjesta. Trgovačka ponuda će se nalaziti na slijedeća tri kata, a uključivat će niz trgovina široke potrošnje renomiranih svjetskih marki i raznih uslužnih djelatnosti. Na najvišem trećem katu biti će smještena većina gastro ponude i kino CineStar.

Prema broju stanovnika tog dijela grada Pule, to je megalomanski projekat, preveliki i za cijeli grad i okolicu, ali ako se uzmu u obzir planovi gradnje mega marina i hotela u pulskoj luci, onda gradnja tog  velikog  poslovnog centra  ima smisao. Čak je predviđena i cesta kroz Uljanik -Arsenal, koja bi povezivala pulsku luku sa Stojom, jer postojeći Bulevar ne bi mogao propustiti veći promet.

I time je zatvoren krug pogodovanja, sukoba interesa, podmićivanja, osobnog bogaćenja i pljačke Uljanikovih radnika i ostalih dioničara, među njima i države Hrvatske, te uništavanje brodogradnje kao gospodarske grane u korist turizma!

A  Hrvatska Vlada i DORH ne čine ništa, da se nezakonite radnje procesuiraju i kazne!

Uljanik će opstati, ali kako i u kojem obimu bude odgovaralo Ivanu Jakovčiću i IDS-u, jer hrvatska Vlada ne čini ništa u smjeru kažnjavanja krivaca. Čak je i premijer Plenković za svog boravka u Puli izjavio”U ovome trenutku najvažnije mi je da opstanu radna mjesta, da opstane funkcioniranje brodogradilišta, a manje su bitni akteri koji su možda svojim radom ili pogreškama ili nekim drugim okolnostima doveli kompaniju u situaciju u kojoj je danas. Bitna je budućnost i zato smo danas tu i zato tražimo rješenje”

Što reći na ovu izjavu? Nisu bitni akteri koji su doveli kompaniju u ovu situaciju, slobodno vi i dalje griješite, muljajte i pljačkajte, nećete biti kažnjeni???

Hoće li radnici Uljanika uspjeti pokrenuti neke inicijative i suprostaviti se ovakvom Planu , preostaje samo sačekati, vrijeme ističe!

Lili Benčik

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Lili Bencik

PROSVJED NAŠ SVAGDAŠNJI ILI ZAŠTO SE POLITIČKE ELITE U HRVATSKOJ PANIČNO BOJE PROSVJEDA?

Objavljeno

- datum

DEFINICIJA PROSVJEDA

Evo kako Wikipedija definira prosvjed;    „označava javni skup ili javno okupljanje osoba radi izražavanja protesta ili mišljenja. U totalitarnim ili nedemokratskim državama, kao što su bile bivše socijalističke države bile su isključivo oni prosvjedi dozvoljeni, koje je vlada prethodno naredila. Primjer za poznata zbivanja su protesti za vrijeme Hrvatskoga proljeća koji su od strane vlasti nasilno ugušeni, te studentski protesti 1989. godini u Kini, koje je vojska oružjem ugušila kao i ruske demonstracije 1993. godine koje je Boris Jeljcin ugušio vojnim napadom na ruski parlament.“

Razlozi za prosvjede mogu biti protesti

  • protiv politike vlade,
  • za mir,
  • Kritike prema globalizaciji,
  • za zaštitu okoliša,
  • za ili protiv izgradnje odredenih gradevinskih projekata (smetlišta, cesti, industrijskih pogona),
  • demonstracije sindikata, za vise novčanih sredstava za školstvo … itd
  • Ustavom RH definirano je i pravo na mirni prosvjed

 

Članak 42.

Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.

Članak 60.

Jamči se pravo na štrajk.

U oružanim snagama, redarstvu, državnoj upravi i javnim službama određenima zakonom može se ograničiti pravo na štrajk.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

ZAKON O JAVNOM OKUPLJANJU

TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.

Svatko ima pravo na javno okupljanje pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Članak 2.

Javna su okupljanja u smislu ovoga Zakona mirna okupljanja i javni prosvjedi, javne priredbe i drugi oblici okupljanja.

Članak 3.

Jedino se na temelju ovoga Zakona mogu propisati ograničenja prava na javno okupljanje koja su nužna u demokratskom društvu radi zaštite sloboda i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja.

Sloboda govora i javnog nastupa na javnom okupljanju ograničena je zabranom svakog pozivanja i poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Pravo na javno okupljanje pripadnika Ministarstva obrane i oružanih snaga Republike Hrvatske uređuje se posebnim propisima iz područja obrane.

Članak 4.

Mirnim okupljanjem i javnim prosvjedom podrazumijeva se svako organizirano okupljanje više od 20 ljudi, koje se održava radi javnog izražavanja i promicanja političkih, socijalnih i nacionalnih uvjerenja i ciljeva.

 Članak 5.

Redarstvene vlasti dužne su štititi slobodu govora i javnog nastupa na mirnom okupljanju i javnom prosvjedu.

Redarstvene vlasti dužne su spriječiti ometanje ili onemogućavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda koji se održava na temelju ovoga Zakona i pri tome su ovlaštene rabiti tehnička i ina sredstva zaštite.

Redarstvene vlasti mogu primjenjivati mjere prisile jedino kada je to nužno te na način razmjeran naravi pogibelji.

Članak 6.

Organizator mirnog okupljanja i javnog prosvjeda jest pojedinac ili pravna osoba koja u skladu s odredbama ovoga Zakona priprema, ustrojava i nadzire održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

Kada mirno okupljanje i javni prosvjed priprema skupina građana ili pravnih osoba, dužne su odrediti svoga zastupnika.

Članak 7.

Organizator, odnosno njegov zastupnik dužan je prijaviti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda kada je to ovim Zakonom predviđeno.

Prijava mirnog okupljanja i javnog prosvjeda podnosi se policijskoj upravi na čijem se području mirno okupljanje i javni prosvjed namjerava održati.

Prijava se podnosi 5 dana prije početka održavanja mirnog okupljanja i javnog prosvjeda.

PROSVJEDI ILI DEMONSTRACIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

To su osnovna prava i pravila po kojima se može održati javni prosvjed, odnosno javno okupljanje!

Održano je mnogo prosvjeda sa različitim uzrocima i zahtjevima. Svaka hrvatska vlast do sada nije se bojala prosvjeda lijevo orijentiranih građana, ali zato čim se najavi prosvjed domoljubno orijentiranih građana, odmah je to panika i rušenje vlasti!

Pa i proslava osvajanja srebrne medalje hrvatske nogometne reprezentacije izazvala je ogroman strah kod vladajućih! Takav panični strah, da su prekinuli proslavu na Trgu Republike u Zagrebu. Da nije žalosno, bilo bi smiješno!

Od kuda takav paničan strah od vlastitog naroda?

Boje li se za svoje bogate privilegije ili debelo tapecirane fotelje?

Boje li se stoga što su svjesni da ne rade kako treba u korist naroda?

Boje li se jer znaju da su prevarili, iskoristili i iznevjerili svoj narod?

Boje li se opravdanog nezadovoljstva i gnjeva svog naroda, koji im je dao povjerenje da ga zastupaju ili  kako u Ustavu RH piše

„Vlast U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana”, a oni ne rade u korist naroda, već u korist krupnog kapitala, raznih međunarodnih asocijacija, razno-raznih lobija I grupacija?

Od tog paničnog straha u svakom od navedenih slučajeva u konačnici, radi se o strahu za osobne privilegije, sinekure i vlast, odnosno vlast  kao moć vladanja nad ljudima! Izgleda da ta moć opije političare na vlasti i zbog te moći se udalje od svoje izborne baze, od svojih birača i odnarode se! Tako odnarođene političke elite onda u svojoj biračkoj bazi, u svom narodu vide opasnost za sebe i moć koju im vlast daje, odnosno moć koju im je taj narod izabravši  ih dao!

Čudno je ponašanje medija, koji naprave bauk od prosvjeda. Kao da su prosvjedi nešto zabranjeno, nešto opasno i nešto nemoralno.

Gledala sam danas intervju na RTL TV sa Predsjednikom Sabora i voditeljica par puta pita“ Odobravate li vi prosvjed?“, onda opetovano pita odobrava li Predsjednica prosvjed u Vukovaru? Čudna pitanja! Pa ne odobrava Predsjednica prosvjed, već MUP! Ne odobrava predsjednik Sabora prosvjed, već MUP!

Pa neće valjda građani ili narod pitati Predsjednicu ili Predsjednika Sabora smiju li prosvjedovati? Oni mogu imati svoje mišljenje o prosvjedima, ali ne odobravati ih ili ne!

Zbog čega se vlast ne uznemiri kada prosvjeduju lijevo orijentirani građani odnosno birači, a na svaki znak domoljublja, odnosno prosvjeda domoljubno orijentiranih građana zavlada panika u vladajućim strukturama?

Kada je  prosvjedovale grupa  žena za ratifikaciju Istanbulske konvencije obučene u crvene odore sa kapuljačama,  vlasti se nisu nimalo uznemirile, dapače, odgovaralo im je!

Dovoljno je pogledati ovu fotografiju da u čovjeku izazove jezu! Čisto zastrašivanje, kao što u Americi radi Ku Klux Klan! (Vecernji)

Međutim kada su domoljubno orijentirani birači organizirali masovne prosvjede protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Zagrebu i Splitu odmah se digla koordinirana medijska buka i panika, omalovažavanje, umanjivanje broja prosvjednika i rušenje vlasti! A zašto? Zato jer vladajući znaju da idu protiv interesa vlastitog naroda, protiv njegove izborne želje i protiv izražene volje na izborima!

Usporedimo fotografije;

Na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije sve puno zastava, hrvatskih obilježja za zaštitu identiteta hrvatskog naroda, ali  to je aktualnoj Vladi bilo rušenje vlasti,!

Znali su i znaju da idu  protiv izražene volje naroda i zato ih hvata strah i panika!

A narod je pjevao domoljubne pjesme, veselo se družio i nije imao nikakvu namjeru rušenja vlasti! Ali u strahu su velike oči!

Zar građani i narod u demokratskom društvu nemaju pravo protestom iskazati nezadovoljstvo postupcima vladajućih?  Zar nemaju pravo tražiti demokratskim putem referendumsko izjašnjavanje, a da vlast to ne shvati kao ugrozu? To bi im trebao biti jasan znak da se moraju korigirati i slijediti volju naroda! Ali ne gdje bi vlast poštivala volju naroda, kada se ona izdigla iznad naroda i  ne zanima ih narod do slijedećih izbora?

PROSVJED U VUKOVARU

Čim je Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara nezadovoljan stanjem u svom gradu, nezadovoljan neučinkovitim kažnjavanjem ratnih zločina najavio mogućnost prosvjeda, u vladajućih  je nastala panika.

A zašto? Zato što znaju da je to točno i da su krivi, jer su propustili u 27 godina nakon Domovinskog rata kazniti sve zločine počinjene na području Vukovara i šire, po cijeloj Hrvatskoj!

“Mišljenja sam da su neki stavovi iznad politike, a neke vrijednosti iznad stranačke stege. Stoga je nakon gotovo 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, Glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih službi i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su to kadri učiniti“, poručio je Penava istaknuvši i činjenicu da smo ukoliko “živimo u demokratskom društvu krivi svi“.

“Demokracija zahtijeva da građani reagiraju kad god se sustav nađe u krizi“, istaknuo je vukovarski gradonačelnik, te ocijenio da su neke institucije u krizi od kada postoje, a od te činjenice svi okreću glavu.

Ivan Penava je dosljedan čovjek, jer je ista pitanja postavljao još 2015. godine, (Jutarnji)

Odmah je počela  koordinirana medijsko-stranačka kampanja i pritisci, da se prosvjed ne održi! Čak se i ministrica Žalac poslužila manipulacijom i otvoreno optužila MP Thompsona da koristi vukovarsku žrtvu za svoju promociju, a on uopće nije ni pozvan u Vukovar. Njegov odvjetnički tim je izrijekom demantirao da će MP Thompson  održati koncert u Vukovaru! Evo do kuda su predstavnici vladajućih spremni ići da zaustave jedan humani prosvjed! Humani, jer su obitelji i žrtve nakon 27 godina zaslužile da se sazna istina, koju hrvatsko Pravosuđe nije u 27 godina uspjelo doznati i kazniti počinitelje.

Evo jedne ispovijesti žrtve silovanja iz Vukovara,  koja nije dobila pravnu zadovoljštinu;

Antun Ivankovic je sa Lili Bencik i 19 drugih.

rujna 2016.·
Jedna od stotine prešućenih žrtava ratnog zločina IZJAVLJUJE:

„Zarobljena sam na dan pada Vukovara 18.11.1991.g.. Pretresli su me i oduzeli sve što sam imala kod sebe, torbu, novac imala sam 30.000 DM, zlato od cijele obitelji, sve što sam ponijela, misleći da će se bar nešto spasiti. Na Veleprometu su nas postrojili uz zid. Nakon desetak minuta došao je moj prvi susjed, Srbin, naredio je da pođem s njim. Uveo me u skladište stolarije, na vratima je stajala djevojka koju sam poznavala. Isjekla mi je kožnu jaknu, tražila je novce uz psovke i pogrdne riječi gurnula me u skladište. U stolariji je bilo puno ljudi muškaraca, žena. Iživljavali su se nad svima, tukli, psovali, vrijeđali. Jednu trudnicu su postavili i prema njoj bacali noževe.

Kada je pala noć dolazi osoba kojeg su zvali Topola, izvodi me van iz Veleprometa na ulicu i držeći me za ruku odveo u jednu kuću gdje su se nalazili paravojska koja je pripadala Šešelju. Vani se neprekidno pucalo i bilo je zastrašujuće. Uveo me u kuću koja je pripadala nekim starijim ljudima i čula sam nekog tko strašno viče jer su ga tukli. Strašno je bilo čuti to staračko zapomaganje od boli koju su trpjeli dok su ih tukli. Bila je užasna noć i ništa nisam vidjela, samo sam čula pucnjavu, jaukanje i zapomaganje. Uveo me u neku sobu, zapela sam za nešto što je izgledalo kao grob. Bacio me na krevet i silovao. Vrijeđao me, svašta je govorio, da je psiholog, cijelu noć me maltretirao i silovao, bilo je strašno. Vani je bilo puno vojske, neprekidno su pucali i samo zahvaljujući tome oni ga nisu čuli kada ih je zvao da dođu.

U jutro me ponovno odveo u kuću koja je sigurno bila šešeljev štab. Jedan me zatim odveo na kat te kuće u jednu dječju sobu, ta osoba je bila peder i na posebno perverzan način iživljavao se na meni. Nakon toga pozvao je još pet šest pripadnika i oni su se jedan za drugim iživljavali na meni. Nije mi moguće ocijeniti koliko je to vremenski trajalo a kada su konačno završili sa svojim iživljavanjem preveli su me u drugu kuću u kojoj su bili paravojnici Arkanovci. Ušao je jedan mlađi vojnik i počeo vikati na mene da mu skinem čarape i da ga skidam i da skinem sebe. Bilo je to urlikanje i prijetnje i sve sam morala učiniti nakon čega me silovao. U drugoj sobi se nalazilo mnogo vojnika i on ih je pozvao. Taj dan silovali su me redom, sigurna sam njih dvadesetak.

Stigao je jedan četnik Žmigo, tako su ga zvali, izveo me iz kuće. Vodio me niz ulicu i vikao da sam ustašica, ratna zarobljenica kojoj će oni suditi, imao je redenik preko prsa i bio je do zuba naoružan. Odveo me do jednog četničkog štaba kod glavnog kojeg su zvali Kameni, bio je moj susjed. Kada su od njega zatražili da mi sudi, on je odgovorio da me odvedu u Velepromet. Vodeći me natrag Žmiga me uveo u jednu kuću u neku gotovo podrumsku sobu gdje me cijelo popodne i noć silovao uz pucanje i prijetnje. Još me držao cijeli sljedeći dan iživljavajući se na meni i tek navečer odveo u Velepromet.

Bila je noć i samo povremeno je agregat davao svjetlo, ugledala sam gomilu ubijenih ljudi. Opet je na ulazu u stolariju stajala ona djevojka i nogom me šutnula u jednu sobu koju su zvali ” soba smrti” u kojoj su bili pretučeni muškarci, bila sam jedina žena. U tu sobu su ulazila po četvorica četnika i tukli premlaćivali, mučili sajlama vežući ruke. Ljudi su povraćali krv. Ovdje su ubili puno ljudi. Jednog su nakon mućenja uveli potpuno golog, urezali su mu križ na leđima, nakon toga su ga ubili.

U noćnim satima ulazi vojni policajac, nismo bili sigurni kome pripadaju, bojali smo se što će oni činiti iako je iskazao čuđenje kada nas je ugledao. Ipak je to bila regularna vojna policija JNA koja nas je popisala. Na paleti sam ugledala odbačenu moju torbu i zamolila sam jednog vojnika mogu li uzeti svoju torbu, ponadala sam se da ću naći još nešto u njoj. Pitala sam vukovarskog domaćeg četnika, gdje je novac jer ga nije bilo u torbi , odgovorio je da je to za vukovarsku siročad.

Vojni policajci su nekako osposobili autobus kojim su nas prevezli u vojarnu. Tamo su nas smjestili u neku prostoriju gdje smo ležali na podu. Tjerali su nas da čistimo krug vojarne, praznimo rupe u kojima je bila voda. U krugu su bili domaći vukovarci četnici koji su nas vrijeđali, ponižavali, govorili su da smo krivi za rat.

Jedan dan došli su Stanimirović, Dokmanović, Hadžić u krug vojarne, pljuvali su nas i govorili da je ovo sveto srpsko tlo. Plakale smo i šutjele. Danima su nas mučili, noćima prijetili ali sam uspjela da me više ne odvedu ni u jednu kuću. 29.11.1991. potrpali su nas u kamione i preko Negoslavaca gdje nas je čekalo domaće srpsko stanovništvo uz prijetnje i vrijeđanje.

Iz kamiona nismo smjeli izaći sve do Šida. U Šidu su nas držali cijeli dan u kamionima, nitko nije smjeo sići. Pred veće su nas vozili uz špalir četnika prema Sremskoj Mitrovici. Tamo su nas sačekale žene, prijetile i vrijeđale da smo ustaše. Iskrcali su nas i morali smo proći kroz špalir ljudi koji su nas udarali palicama.. Tko je pao taj je teško prošao. Uveli su nas u podrum, skinuli do gola, oduzeli sve što smo imali. Pregledali su nas kompletno, čak i ginekološki da se uvjere da neka žena nije nešto sakrila.

Uveli su nas u sobu br.13, puštali su od 5h četničke pjesme, ležali smo na betonu, hrana je bila vodena čorba. Razmijenjeni smo 6. prosinca, u Bosanskom Šamcu , nakon cjelodnevne vožnje raznim cestama . Kada sam se vratila u Vukovar 1998 g. odmah sam susrela jednog počinitelja zločina, bojala sam ga se i dalje.

O stradanju sam dala iskaz u državnom odvjetništvu u Vukovaru i u Društvu logoraša srpskih koncentracijskih logora, krim policajcima koji su me došli saslušati u stanu. Jednom sam pozvana kao svjedok, počinitelj je tijekom procesa umro do tada je mirno šetao Vukovarom. Nakon toga nikada me nitko nije pozvao.“

I DA NAKON OVE ISPOVJESTI  JOŠ IZ 2016 GODINE, NE PODRŽIM PROSVJED 13.listopada 2018. godine i  Ivana Penavu?

Ne bih bila ljudsko biće!

Ljiljana Benčik/

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Lili Bencik

PANIKA U IDS-u, SRUŠEN NJIHOV MIT O ZAŠTITNICIMA ISTRE

Objavljeno

- datum

BESRAMNO LICEMJERNO PONAŠANJE IDS-ovaca I BORISA MILETIĆA U SVEZI ŠTRAJKA U ULJANIKU

Kada se štrajk Uljanikovih radnika prelio po ulicama Pule, a prosvjedu se pridružio veliki broj Puljana, i pretvorio u bunt protiv IDS-ove 28 godišnje vladavine, u IDS-u je nastala panika. Župan Valter Flego se ni u najcrnjem scenariju,  nije nadao da će biti zaliven pivom i gađan kikirikijem,  gradonačelnik Boris Miletić ižviždan sa povicima IDS mafija, a prosvjednici pjevali Lijepa li si, obojica su ostali  šokirani.

Trebalo je na brzinu smisliti strategiju popravka štete. Danas su izašli pred novinare i napravili  si još veću štetu, jer su doslovno valjali glupe i promašene floskule, koje je i običan promatrač ocijenio besramnim lažima. Dovoljno je pogledati komentare na FB.

Boris Miletić je između ostalog izjavio;

„da ovisi o Vladi, od koje očekuje da “odmah promijeni svoj odnos prema Uljaniku, a ne da se ponaša kao da Uljanik, Pula i Istra nisu dio Hrvatske”.

Pročitajte više ovdje…

Vlada se ponaša “kao da Uljanik, Pula i Istra nisu dio Hrvatske“ Pa veću glupost nije mogao izvaliti! Zar se ne sjeća svojih nedavnih izjava, kojima on ne priznaje hrvatski suverenitet nad Istrom?

Istarsko nebo po Miletiću nije hrvatsko nebo?

Avioni ipak lete i letjeti će iznad Istre jer po čl 2 Ustava RH“  Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.”

Miletiću smeta hrvatski identitet Istre, jer po njemu Istra ima svoj istarski identitet. Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“

„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije„

„potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” su Miletićeve riječi

Evo što je za njega istarski identitet! Obične floskule, što  mi istarski Hrvati svakodnevno osjećamo, kada nas zaposlenici grada i županije šikaniraju po nacionalnoj i političkoj osnovi

IDS-u nije prihvatljiva bilo koja varijanta suradnje s HDZ-om

ili kad je popljuvao Milanovića…

Očito se ni sam ne drži svojih riječi.

Miletić na svom FB profilu objavio putovnicu Republike Istre.

Miletić želi Istru kao samostalnu regiju, od decentralizacije ne odstupa

IDS prihvatio deklaraciju protiv pripajanje Istre subregiji Gornji Jadran

“Ovom deklaracijom želimo reći samo jedno, a to je da je Istra samostalna regija “i  Deklaracija završava svojevrsnim upozorenjem ili prijetnjom referendumom o autonomiji: „Vođena teškim povijesnim iskustvom, kulturnim, geografskim, gospodarskim, a ponajprije demokratskim razlozima, Skupština Istarske županije je spremna, ako to bude potrebno, o tome na odgovarajući način tražiti mišljenje građana Istre“.

Hamdo Čamo – radije ćemo biti Turci nego zagorci

Važne su i tri deklaracije koje je IDS usvojio kao glavne stranačke programske dokumente i u svima se zahtijeva autonomija, . “Prema našem mišljenju, sve bi, osim obrambene i sigurnosne te vanjske politike države, trebalo spuštati na niže razine. Županije bi trebale preuzeti i poslove državne uprave, od matičnih ureda do rada i registracije udruga građana. Imamo pravo dobiti kompletno upravljanje svojim razvojem”, zaključio je prije nekoliko dana istarski župan Valter Flego.

U predizbornoj kampanji 2015. Boris Miletić, predsjednik IDS-a, kao političke ciljeve apostrofirao je Istru kao samostalnu regiju i decentralizaciju koja bi osigurala povećanje prihoda jedinica lokalne i regionalne samouprave s 10 na 25 posto, kao i prenošenje ovlasti s države na lokalnu razinu, od kojih je posebno izdvojio poljoprivredno, šumsko i turističko zemljište kao i napuštene vojne zone..

Nakon što su  svojom promašenom politikom autonomaštva, promašenom gospodarskom politikom,  majorizacije manjina, marginalzacije hrvatske komponente u Istri doveli čitavu jednu gospodarsku granu u kolaps, politički i nacionalno izazvali velike podjele i netrpeljivost, među stanovništvom,  IDS-ovci zovu hrvatskog Premijera da im pomogne i izvlači ih iz nezavidne situacije u koju su se sami doveli i koju su sami izazvali.

>> Benčik: SRAMOTNA , IZDAJNIČKA POLITIKA IDS-a, OD STVARANJA HRVATSKE DRŽAVE DO DANAS

I još besramno kaže da se hrvatska Vlada ponaša kao da „Uljanik, Pula i Istra nije dio Hrvatske“

Vrhunac licemjerja i laži!

KOLIKO JE HRVATSKA VLADA DO SADA ULOŽILA U ULJANIK

Vlada još u siječnju ove godine, u dogovoru s Europskom komisijom, dala jamstvo u iznosu od više od 700 milijuna kuna za kredit za sanaciju poslovanja. To je jamstvo omogućilo Uljaniku funkcioniranje u proteklih sedam mjeseci.

Od stjecanja samostalnosti, ukupna hrvatska brodogradnja je sanirana sa 31,3 milijarde kuna (4,22 milijarde eura). – vidi bljesak.info.

Prema tome ne ponaša se hrvatska vlada kao da ” Uljanik, Pula i Istra nisu  dio Hrvatske” kao što tvrdi Boris Miletić

Ljiljana Benčik

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno