Connect with us

Istaknuto

I RIJEČ TIJELOM POSTADE

Published

on

Početak svetog Evanđelja po Ivanu 

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

Riječ Gospodnja

(Iv 1, 1-5.9-14)

Većina nas nije svjesna da u Evanđeljima postoje dvije zbirke Božićnih priča.

Jedna zbirka je ona koju nalazimo u Evanđeljima Mateja i Luke, a druga u Evanđelju po Ivanu. Evanđelist Marko posjeduje poseban stil. Ova prva zbirka (Matej & Luka) nam je puno poznatija od ove druge (Ivan).

Te priče, iz prve zbirke, u stanju smo vidjeti, vizualizirati ih i u stanju smo sebi predočiti sva ta događanja kao ona s Zaharijom i Elizabetom, Marijom i Josipom, s Isusom u štalici. U stanju smo sebi predočiti sve te ovčice i pastire, anđele, tri mudraca i njihove darove.

Ali drugu Božićnu priču, koju priča Evanđelje po Ivanu, nismo u stanju ni vizualizirati, ni nacrtati, ni prepričati.

Ivanova priča je apstraktna i filozofska.

Nekada je postojala web stranica „Illustrated Gospel by Maurice Lamouroux“ koju je kreirao ovaj Francuz i koji je prikupio čuvene slike biblijskih priča sukladno biblijskim temama. Sve poznate biblijske priče su tu, popraćene sa slikama iz različitih muzeja širom svijeta.

CIJELU EMISIJU MOŽETE POSLUŠATI OVDJE!

Na temu Isusovog rođenja, Dr. Lamoroux je prikupio 500 slika koje prikazuju Isusovo djetinjstvo. Sve prikazuju Isusovo rođenje prema tekstu Evanđelja po Mateju i Luki.

Što mislite koliko ima slika o Isusovom rođenju, koje su naslikane temeljem teksta iz Evanđelja po Ivanu?

Još 500?

Ne. Niti jedna!

Ni jedan slikar nije bio nadahnut i nije pokušao oslikati Božićnu priču po današnjem čitanju.

Zašto je Ivanova priča previše apstraktna, previše filozofska, tako zaprepašćujuća?

Svi mi volimo Božić. Mi volimo Božićne priče koje smo u stanju sebi vizualno predočiti. Priče s Marijom i Josipom, malim Isusom, slamicom, volom i tovarom, ovčicama i pastirima, anđelima i mudracima.

Ali u Ivanovom Evanđelju o tome nema ni spomena.

Nema slika Božića po Ivanovom tekstu.

Niti jedne.

Trebalo bi ga pokušati pozorno analizirati.iSvjetlo

Naš je Bog uistinu ušao u naša ljudska stanja, u naša stanja koja nisu sva čista i lijepa, topla i puna dobrodošlice, kao što to neke Božićne čestitke žele da mi vjerujemo.

Naše sekularno, potrošačko društvo pokušava na svaki način retuširati istinu, zadržati misterij Božjeg Utjelovljenja na razini simpatičnog događaja, koji može i ne mora baš biti takav kakav jest.

Pa mi smo danas čitav smisao Kristovog rođenja sterilizirali. Mi smo omekšali omekšivačem oštru slamicu, dezodoransima smo odstranili neugodne mirise životinja u štalici. A što je s pastirima koji su došli s pašnjaka, prljavi, siromašni i ubogi? Kako je bilo Mariji kada se je oko djeteta okupilo toliko nepoznatih i čudnih likova? Kako je reagirala? Kako se je osjećala?

A onda je uslijedila vijest da Herod ima namjeru ubiti dijete i oni su morali bježati u drugu državu.

Tko to danas spominje?

Nitko?

Božić se je pretvorio u kartolinu na kojoj sve više u prvi plan dolaze nekakvi debeli, polupijani, likovi s bradom, obučeni u crveno, bucmasti anđelčići, nekakve poruke o nekakvim „blagdanima“, sve je puno čestitarskih fraza o „dobrom zdravlju“ i „svakom dobru“. Rekli bismo sve je “politički korektno”. Ne dao Bog da se netko uvrijedi tko nije kršćanin.

Od Božića, od Božjeg Utjelovljenja, ostalo je malo i ništa.

Ali mi, nakon što dobro promotrimo što se je tada zbilo, ne možemo i ne smijemo više reći da naš Bog nije u stanju razumjeti što to znači boriti se sa hladnoćom, što to znači bježati i biti progonjen, što to znači kada te prijatelj izda, što to znači tugovati za onim koga voliš, što to znači bojati se patnje i smrti i što to znači osjetiti prividni izostanak Boga.

Ne, naš je Bog uistinu hodao našim putem i Božja Riječ ljubavi uistinu je tijelom postala.

I Isusove riječi tijelom su postale.

On nije samo rekao “Ja te ljubim“ Zakeju, nego ga je pozvao neka siđe sa smokve, ponudio mu je svoje prijateljstvo i sjeo je večerati s njim.

Isus nije samo govorio o Bogu milosrđa i opraštanja, nego je proširio taj oprost na prestrašenu, posramljenu ženu koja je stajala sama, a uz nju je bila hrpa odbačenog kamenja, i na svoga prijatelja Petra koji je stajao uz žeravu netom ugasle noćne vatre nakon što ga je tri puta zatajio.

Isus nije samo govorio o Božjem kraljevstvu pravde, nego je stajao zajedno sa siromasima i odbačenima.

On nije samo govorio o Bogu koji čezne za našom cjelovitošću, nego je dodirnuo gubavca kako bi mu kožu očistio i podigao pognutu ženu kako bi joj vratio dostojanstvo.

On nije samo govorio gladnoj gomili „Ja vas ljubim“, nego je nahranio gladne istinom i kruhom.

On nije samo, svakome od nas,  rekao „Ja te ljubim“, nego je podigao križ, patio i umro te uskrsnuo kako bi mi mogli upoznati život vječni.

Ako je Bog, uistinu, došao na ovu zemlju da živi kako mi moramo živjeti, ako je Bog iskusio život na način na koji ga mi kušamo, onda to znači da moramo vjerovati da nas Bog razumije, da ni jedno naše iskustvo za njega nije strano, jer Bog je izabrao dijeliti ljudski život s nama.

Nema više onog osjećaja da je Bog iznad i izvan nas, nego je tu taj nevjerojatni osjećaj da Bog razumije iznutra što to znači biti ljudsko biće, što to znači boriti se kako se mi svakodnevno borimo i da nam daje svoju milost u danima naših nevolja.

Njemački luteranski pastor Guenter Rutenborn napisao je dramu 1945. godine, u danima kada se je Njemačka suočavala s užasnim posljedicama II. svjetskog rata.

Pastor Ruterborn je pokušao boriti se s pitanjem koje je bilo u mnogim glavama tih dana.

Mnogi su se tada pitali tko je bio odgovoran za užasnu agoniju kroz koju je svijet prošao tijekom rata. I ta drama počinje prizorom grupe izbjeglica, ljudi koji su raseljeni, koji lutaju unaokolo i koji se pitaju koga okriviti. Čuju se različiti odgovori. Neki kažu da treba kriviti Hitlera, a drugi pak vele: „Ne, proizvođači oružja su ga financirali.“

Drugi kažu da je kriva apatija Njemačkog naroda, ali odjednom se pojavi čovjek iz gomile i kaže: „Želite li znati koga uistinu treba kriviti za sve patnje kroz koje smo prošli? Ja ću vam reći. Boga treba kriviti. On je taj koji je stvorio ovaj svijet. On je taj koji je sve to dopustio da se dogodi.“

I svi stadoše uglas odobravati i vikati: „Boga treba kriviti, Boga treba kriviti!“

I tako u drami, Boga dovode na pozornicu i stave ga na optuženičku klupu i Bogu se sudi za zločin stvaranja svijeta.

Ustanovi se da je kriv i sudac kaže, „Zločin je tako velik da je potrebna najgora osuda. I ja osuđujem Boga da mora živjeti na ovoj zemlji kao čovjek.“

I trojici arhanđela pripadne obveza izvršiti presudu.

Prvi arhanđel dođe do kraja pozornice i kaže, „Potruditi ću se, da kada Bog bude služio svoju kaznu, da spozna što to znači biti neprihvaćen i siromašan. Roditi će se u teškoj zabiti i majka će mu biti najobičnija seljanka. Nad njegovim rođenjem nadvit će se sumnja sramote i morati će živjeti kao Židov u svijetu koji Židove mrzi.“

Drugi arhanđel reče, „Ja ću se potruditi, da kada Bog bude služio svoju kaznu, da spozna što to znači ne uspjeti i što to znači razočarati se. Nitko nikada ne će razumjeti što to on pokušava učiniti.“

Treći arhanđel reče, „Ja ću se potruditi, da kada Bog bude služio svoju kaznu, da spozna što je to patnja. Potruditi ću se da podnese sve oblike fizičke boli. I na kraju svojega života biti će smaknut na najbolniji i najokrutniji mogući način.“

Rekavši to tri arhanđela nestaju sa pozornice.

Svjetla se gase i odjednom svi shvaćaju da je Bog već odslužio tu i takvu presudu.

Bog zna što to znači živjeti kao čovjek, što u konačnici znači da što god mi proživjeli u svojem životu to Bogu nije strano.

Prema tome, velika poruka Božića jest da je Bog postao ono što smo mi, kako bi mi mogli bolje shvatiti što je i tko je Bog, i da bismo mogli vjerovati svim svojim srcem da Bog razumije što smo i tko smo mi i da je to Radosna Vijest.

Zato Božić nije „kartolina“, zato Božić nije „Jingle Bells“, zato bit Božića nije bakalar i fritule na Badnjak, i tuka na Božić, zato bit Božića nisu bor i jaslice ni darovi, nego je bit Božića Utjelovljenje Boga.

Misterij nad misterijima.

Zato umjetnici nisu ni mogli nikada naslikati sliku po Ivanovom tekstu.

Zato je nama uz Matejev i Lukin tekst dan i Ivanov tekst.

„I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“

2016a

Ivica Ursić

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno