Connect with us

Društvo

Hrvatske tvrtke proizvode Takrad, jedan od najsofisticiranijih vojnih uređaja na svijetu

Published

on

Kada idu u akcije, vojnici sa sobom ne nose mobitele. Pametni telefoni se, koliko god su u svim ostalim sferama života postali nezamjenjivo komunikacijsko sredstvo, ipak nisu uspjeli nametnuti i kao dio vojne tehnike. Za to ima više razloga – od toga što svijetle do činjenice da se telefonirati može samo na mjestima koja su pokrivena signalom. Stoga se u svim modernim vojskama na svijetu za internu komunikaciju i dan-danas koriste radiouređaji koji su međusobno povezani.

Da bi komunicirala, dva korisnika radiouređaja ne trebaju mobilnu mrežu, odnosno komunikacija nije ovisna o infrastrukturi koja u slučaju oružanog sukoba ili prirodne katastrofe poput potresa može biti uništena. Drugim riječima, kad se sruši odašiljač, na mobitelu nema signala, što se primjerice dogodilo u Japanu tijekom zadnjih velikih cunamija kad su popucali i optički kabeli za internet i od svih je komunikacijskih sredstava u funkciji ostao samo i jedino – radio.

Slobodan Doderović, Robert Tomljanović i Boris Smiljanić, zaposlenici tvrtke RIZ

Ni satelitske veze nisu toliko pouzdane. Osim toga, razgovore koji se vode preko vojne radioveze praktički je nemoguće prisluškivati, odnosno učiniti dostupnima ikome osim osobama koje su uključene u internu komunikaciju. Kada je obrana u pitanju, to je presudno važno. Sve su to razlozi zašto se i u kriznim stožerima širom svijeta i danas, unatoč mobitelima, koristi radioveza. Dovoljno je imati dva uređaja koja odašilju radiovalove da bi se moglo razgovarati. No, radiouređaj danas može biti i puno više od toga.

Od Prvog svjetskog rata radio se koristi u vojne svrhe, a tehnologija se konstantno unapređuje. Posljednji tehnološki krik nastao je u Zagrebu. Riječ je o uređaju Takrad, koji je po svojim karakteristikama jedan od najboljih vojnotaktičkih radija na svijetu. Temeljen je na softverskoj obradi signala, što znači da su mu mogućnosti neograničene jer se softver može iznova nadograđivati ovisno o potrebama i željama klijenata.

Od ideje do realizacije Takrad je hrvatski proizvod nastao suradnjom dviju tvrtki – RIZ Profesionalna elektronika i Impel Group.

Direktor tvrtke Impel Group Robert Tomljanović ističe kako je ovaj uređaj, koji svojim izgledom jako podsjeća na walkie-talkie, trenutno na testiranju u hrvatskim oružanim snagama. Vojnicima osigurava glasovnu, ali i podatkovnu komunikaciju poput razmjena informacija, slika, karata… Takrad može komunicirati i s računalom ili tabletom. U skladu s vojnim zahtjevima Takrad nema ekran ili bilo koji drugi element koji bi mogao svijetliti. Ima dvije antene – jednu za veći domet koja omogućava komunikaciju na daljinu do pet kilometara i manju antenu za manji domet. Može se spojiti sa smart watchem koji vojnik ima na ruci ili nekim drugim uređajem s ekranom. Unutar mreže uređaj šalje svoju lokaciju pa nadređeni znaju gdje se vojnik nalazi.

Boris Kovačev / CROPIX
Taktički radio tvrtke RIZ

“Vojnik modernog doba prima i šalje informacije. Takrad je jedan od najsofisticiranijih vojnih uređaja koji danas postoji na svijetu, a razvili su ga hrvatski stručnjaci za potrebe Hrvatske vojske i u potpunosti se proizvodi u zagrebačkim pogonima tvrtke RIZ Profesionalna elektronika. Do sada su vojnici uglavnom imali uređaje za glasovnu komunikaciju, a ovaj uz to omogućava i podatkovnu digitalnu komunikaciju. Američka vojska već se koristi sličnim uređajima”, govori Tomljanović. Prema njegovim riječima, zahvaljujući integriranim i vanjskim senzorima – kao što su GPS, akcelerometar, dozimetar i pulsmetar – uređaj pruža detaljne informacije o položaju i fizičkom stanju vojnika te automatski prepoznaje opasne situacije. Senzor pokreta može prepoznati da je vojnik ranjen i alarmirati zapovjedništvo, što je osobito važno kad se vojnik nađe u po život opasnoj situaciji na terenu. Na Takrad se može spojiti i senzor za mjerenje rada srca, temperature tijela… Također osigurava zaštićenu komunikaciju.

Voditelj proizvodnje tvrtke RIZ Profesionalna elektronika Slobodan Doderović otkriva kako se u razvoj uređaja krenulo u proljeće prošle godine u dogovoru s Hrvatskom vojskom, za koju ta tvrtka već godinama održava i servisira radiokomunikacijske uređaje i tehniku. RIZ-ovim inženjerima pridružili su se kolege iz tvrtke Impel Group – koja se bavi razvojem inovativnih elektroničkih sustava – i za godinu dana predstavili su prvi Takrad. Proizvedeno je 20-ak testnih primjeraka od kojih je dio predan HV-u koji će ga kroz nekoliko mjeseci korištenja evaluirati nakon čega će uređaj po potrebi biti dorađen i spreman za serijsku proizvodnju. Na primjer, u modernim oklopnim vozilima Patria HV ima instalirane radiouređaje, a uz pomoć Takrada će vojnici na terenu moći komunicirati sa svojim kolegama u Patriji.

Direktor tvrtke RIZ Profesionalna elektronika Boris Smiljanić otkriva kako Takrad u tehnološkom smislu spada među pet najboljih takvih vojnih komunikacijskih uređaja u svijetu te je stoga konkurentan i na svjetskom tržištu, pa je plan da se ponudi i vojskama drugih država.

Foto: Aalan.hr

“Takrad je osmišljen u skladu sa željama i potrebama naše vojske koja je ujedno i vojska NATO saveza. Svaka moderna vojska treba takav uređaj i stoga očekujemo da će za Takrad biti interesa i izvan Hrvatske. A vjerujemo da ćemo i cijenom biti konkurentni”, kaže Smiljanić i dodaje kako oni ne proizvode aluminijska kućišta za uređaj, nego ih nabavljaju od vanjskog dobavljača, također hrvatske tvrtke Metal Product. Testni primjerci Takrada imaju zelena kućišta, što je standardna boja NATO-a.

“Ako projekt zaživi, s nama i našim dobavljačima će tu biti posla za sigurno 50-ak ljudi, pretežno inženjera koji će zbog toga ostati u Hrvatskoj umjesto da za poslom odlaze u inozemstvo. Riječ je o vrhunskom inženjerskom poslu. Sve moderne države potpomažu vlastitu proizvodnju, donekle iz patriotskih, ali više iz ekonomskih razloga jer se time razvija domaća ekonomija. Stoga je razumljivo da je sva oprema koju koriste hrvatski vojnici – od puške do donjeg rublja – proizvedena u Hrvatskoj i jedino im još nedostaje komunikacijski radiouređaj domaće proizvodnje”, ističe Smiljanić, čijoj je tvrtki ovo iskorak iz serviserskog posla u proizvodnju.

RIZ Profesionalna elektronika je tvrtka s 50 godina tradicije, jedna od nekoliko proizašlih iz negdašnjeg velikog socijalističkog giganta RIZ-a koji se bavio i proizvodnjom vojne opreme, a najpoznatiji je bio po televizorima. Danas ima 12 zaposlenih i posluju profitabilno, a glavni klijent im je Hrvatska vojska.

Takrad se, naglašava direktor, osim u vojne može koristiti i u neke civilne svrhe uz, dakako, neke promjene, primjerice kućišta koje za vojsku mora biti jako robusno jer Takrad mora bez poteškoća raditi i na ekstremnim temperaturama od minus 25 do plus 55 Celzijevih stupnjeva. Ništa mu se neće dogoditi i ako se potopi u vodi, a otporan je i na padove. Prilikom tvorničkog testiranja bacali su ga s visine od jednog metra na najtvrđu betonsku podlogu i ostao je neoštećen, a zasigurno mu ništa ne bi bilo ni da padne s veće visine. Malo koji mobitel bi tako nešto preživio.

“Za civilne potrebe se za komunikaciju koriste mobiteli. Međutim, naš bi uređaj mogao biti koristan na mjestima koja nisu pokrivena signalom mobilnih telefonskih mreža, recima na Velebitu gdje bi, primjerice, potraga za izgubljenim planinarima bila daleko lakša kada bi oni u svojoj planinarskoj opremi imali radiouređaje”, kaže Boris Smiljanić ističući kako se razvojem sličnih uređaja do sada nikada nitko u Hrvatskoj nije ozbiljno bavio. U RIZ-ovim prostorijama na zagrebačkom Maksimiru postoji sva oprema potrebna za proizvodnju Takrada, a tajna takvog proizvoda vrhunske kvalitete, otkrivaju nam trojica iskusnih inženjera, leži i u mnogo preciznog i strpljivog ručnoga rada.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa/Jutarnji

AUTOR: Boris Orešić   Boris Kovačev / CROPIX

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno