Connect with us

Istaknuto

Hrvatska skinula veliki teret s leđa, bolan pad Bogdanovića pokvario savršeno otvaranje

Published

on

Kao što smo i očekivali, utakmica Hrvatske i Slovenije bila je rovovska bitka u kojoj su naši košarkaši ipak smogli snage i zasluženo slavili…

Nema boljeg od otvoriti prvenstvo pobjedom. I to protiv napaljene i dobro posložene momčadi. No, počelo se dosta nervozno, bacilo nekoliko lopti u bunar i dopustilo Slovencima da nametnu svoju igru. Tomić je brzo ušao u probleme s prekršajima, dok je Bogdanović bio samozatajan u napadu. Zdovc je već u prvoj četvrtini izrotirao deset igrača i agresivnom igrom stvorio dosta problema Hrvatskoj. Naši su se tek ulaskom Simona malo dobili u napadu.

Slovenija je imala brži protok lopte i nerijetko nalazila slobodne igrače koji su bolje dolazili u poziciju za šut. Probleme su stvarali vanjski igrači pa je bilo ispadanja u obrani. Srećom, rezultatski zaostatak nije bio prevelik pa se s nekoliko konkretnih akcija sve brzo popravilo. Napadačka kvaliteta hrvatske reprezentacije potom je sve više dolazila do izražaja, a prednjačio je sjajno raspoloženi Kruno Simon.

Šarić i Hezonja s nekoliko su poteza digli dvoranu na noge, a vjetar u leđa dobili su nakon što je konce u ruke preuzeo Luka Žorić. Vrlo pouzdanom i sigurnom igrom odlično je nadomjestio Tomića. On i Simon do kraja su utakmice bili naši najbolji pojedinci. Perasović je dobro reagirao startavši s njima i u nastavku. Kad je Hrvatska preokrenula rezultat, kontrolom skoka nije dopustila da se gosti približe. Iako oni ni na momente nisu odustajali.

Jedina loša vijest u cijeloj priči je težak i bolan pad Bogdanovića tijekom treće četvrtine. Kasnije se pokušao vratiti u igru, ali liječnici mu nisu dopustili da riskira. Pet puta je tražio Perasovića da uđe u igru, ali s razlogom je ostao na klupi. U ovom trenutku će biti najvažnije da s njim bude sve u redu i da zdrav dočeka novi okršaj koji već kuca na vrata. Ako ne protiv Grčke, barem u nastavku turnira.

Podignuvši intenzitet obrane Hrvatska je lakše parirala jednako borbenim Slovencima, a najviše je profitirala kad su na terenu bili Simon i Hezonja na vanjskim pozicijama te Šarić i Žorić pod košem. Nedostajalo je više razigravanja od playmakera, ali to su sve stvari koje se daju popraviti. Bitno je da su naši igrači pokazali karakter u utakmici u kojoj se vidjelo da postojao pritisak. I da imaju klupu koja je spremna reagirati kad ne ide nekoga od startera, kao što je i bio slučaj.

Hrvatska je utakmicu privela kraju da Bogdanović nije zaigrao ni minute u zadnjoj četvrtini, dok ‘Peras’ Tomasa uopće nije ni koristio. I to je ono što daje optimizam. Dečki su pokazali zajedništvo i opravdali ulogu favorita, a daleko od toga da su bili kompletni. Nisu podlegli slovenskom entuzijazmu i pokazali su kako imaju mnogo municije.

Ova pobjeda definitivno je bila nužna. Vidjelo se na licima igrača koliko im to znači. Međutim, prvenstvo je tek počelo, a ritam utakmica je brutalan. Bit će važno dobro raspodijeliti snagu i ostati zdrav. Treba proanalizirati gdje smo imali problema sa Slovencima i to probati popraviti uoči Grčke koja je kudikamo kvalitetnija momčad. Ponajbolja na Eurobasketu. Ali i Hrvatska će tu imati štošta za reći.

Autor: Vid Horvat za Gol.hr

Komentari

Istaknuto

PRKOSNO IZ TURSKE – Cavusoglu: Tursku neće zaplašiti Trumpove prijetnje

Published

on

Došao je novi, žestoki modgovor iz Turske koja sada izaziva odgovorom Sjedinjenim Državama da se neće dati zastrašiti nakon što ju je američki predsjednik Donald Trump upozorio da će biti ekonomski uništena ako napadne kurdske snage u Siriji.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu prekorio je Trumpa, kazavši na konferenciji za novinare u ponedjeljak u Ankari da “strateški partneri ne komuniciraju putem Twittera i društvenih medija”.

“Naši kanali su otvoreni”, rekao je, dodajući da je Trump dva puta nazvao turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana kako bi razgovarali o koordinaciji povlačenja američkih snaga iz Sirije.

Sjedinjene Države će “uništiti Tursku ako napadne Kurde“, napisao je Trump na Twitteru u nedjelju, predloživši da se uspostavi “sigurna zona široke 20 milja (32 km)”.

„Isto tako, ne želim da Kurdi izazivaju Tursku. Rusija, Iran i Sirija će imati najveću korist od dugoročne američke politike uništavanja DAEŠ-a u Siriji — prirodnih neprijatelja. I mi imamo koristi, ali sada je vrijeme da dovedemo naše trupe kući. Zaustavite beskrajne ratove!“, istakao je Trump tada u svom tweetu.

Trump je u prosincu najavio da će povući svoje postrojbe iz Sirije, proglasivši rat s Islamskom državom završenim.

“Prijetiti Turskoj ekonomski ne vodi nikamo”, rekao je Cavusoglu, podsjetivši da je upravo Erdogan prvi predložio uspostavu sigurne zone.

Erdoganov glasnogovornik Ibrahim Kalin poručio je da teroristi ne mogu biti partneri i saveznici.

“Turska očekuje od SAD-a da poštuje naše strateško partnerstvo i ne želi da teroristička propaganda na njega baci sjenu.”

Naglasio je da ne postoji razlika između Islamske države, Kurdistanske radničke stranke i sirijskih Kurda. “Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”, poručio je putem Twittera.

Sirijski Kurdi bili su najučinkovitiji američki saveznici u borbi protiv Islamske države.

Erdogan je prošli mjesec odgodio planiranu vojnu ofenzivu na sjevernu Siriju, ali i upozorio da to neće biti unedogled.

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

“Dostajala je jedna jedina Marijina suza” da bi zloduhova moć okopnila…

Published

on

“OBRED” knjiga/film o egzorcizmu     Služba egzorcizma iznimno je važna i potrebna služba u Katoličkoj Crkvi, ali je iz raznih razloga pomalo zanemarivana zadnjih stotinjak godina. Iz tih, kao i drugih jednako važnih povoda, naš portal će u nekoliko nastavaka objaviti najupečatljivije dijelove knjige “Obred” američkog novinara Matta Baglija. Riječ je o istinitoj priči koju je novinar zabilježio i čiji je glavni lik američki svećenik Gary Thomas (inače hrvatskog podrijetla, njegov djed je u SAD došao iz područja Baćinskih jezera i promijenio prezime Tomić) koji je ispričao svoj duhovni put od svećenika skeptičnog prema egzorcizmu do glavnog egzorcista u jednoj kalifornijskoj biskupiji. (više…)

Komentari

Continue Reading

Istaknuto

Sezona račvastih jezika

Published

on

Nedavno je Tomislav Jonjić u ”Bujici” iznio zanimljivu opasku. Rekao je, otprilike, da sama pojava Zlatka Hasanbegovića djeluje na samozvane antifašiste baš kao svračići na guju nevjestu iz Šume Striborove. Ne mogu se suspregnuti i ne odati se, nego moraju isplaziti račvasti jezik i tako otkriti svoju zmijsku narav.

Da ništa drugo korisno nije učinio Hasanbegoviću bi već i zbog toga bilo zajamčeno ugledno mjesto u suvremenoj hrvatskoj politici. Otkako se pojavio na hrvatskoj političkoj sceni, Hasanbegović na sebe privlači toliku količinu mržnje pseudolijevih i projugoslavenskih snaga da na temelju toga možemo pouzdano ustvrditi da je riječ o iznimnom političaru i domoljubu.

Kukavni prebjeg u Bandićev tabor, stanoviti Polovanec, pokušao je izgovor za bijednu izdaju opozicije pronaći u Hasanbegovićevu prezimenu. Kao, Hasanbegovićevo prezime nije zagrebačko! Hvala Bogu da Bandićevo jest. No, treba biti pošten i dodati da tzv. Bandićeva opozicija nije ništa drugo ni zaslužila nego da bude izdana. Jer ne izdati Anku Mrak i Gordana Marasa – to nije ništa drugo do izdaja zdrave pameti i dobrog ukusa. Ali pustimo sad to, vratimo se Hasanbegoviću i račvastim jezicima. Na Polovanca se nadovezao Beljak pokušavajući galamom i bezobrazlukom nekako zabašuriti činjenicu da upravo tajnik njegove stranke, Ilija Ćorić, održao Bandića na vlasti u Zagrebu.

Beljak na svom profilu piše: ”… a Hasanbegović je, uz Kusturicu jedan od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda. I jedan od važnijih učenika i sljedbenika Luburića i Pavelića, samo je prevelika kukavica da to javno i prizna. Efendija Hasanbegović je obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov.” Nepatvoreni govor ljubavi, to ni Glavašević i Matić ne mogu nadmašiti! Međutim, ne piše stručnjak za autoradije u afektu, to ne. Štoviše, svaka je riječ pomno odvagana. Paralela s Kusturicom, nepriznavanja Hasanbegoviću prava na hrvatski identitet, ubacivanje u priču Luburića i Pavelića, domaćih izdajnika i nacista, kao i nazivanje Hasanbegovića efendijom – sve je to sračunati da Hasanbegovića što više uvrijedi, obezvrijedi i, nada se Beljak, omrzne u očima običnih Hrvata. Jer Beljak, vodeći se valjda vlastitim primitivizmom i mržnjom prema onima koji drukčije misle, misli da su Hrvati zadrti klerofašisti koji ne mogu prihvatiti da Hrvat može biti i islamske vjeroispovijesti.

Ovaj model ocrnjivanja Hasanbegovića lažni antifašisti perpetuiraju otkako se Hasanbegović pojavio na političkoj sceni. Tomić ga je zvao ”retardom i balijom”, Hajdaš Dončić poturicom, Frljić ga je u kazališnoj predstavi prikazao kao svinju itd. Iz toga se mogu iščitati dvije stvari: da tzv. antifašisti nisu antifašisti nego jugonacionalisti i da su Hrvati islamske vjeroispovijesti označeni kao meta prema kojoj se ne smije imati nikakvog obzira jer su smetnja obnovi Jugoslavije u bilo kojoj varijanti. Polovanec, Beljak i slični instinktivno osjećaju koga i kako treba napadati da bi se sebi priskrbio glas naprednjaka, antifašista, urbanog dečka.

No, ne brinu mene toliko šovinistički ispadi drugorazrednih političara ni govnom ovjenčanih pjesnika koliko sve češće strjelice odapete na Hasanbegovića i NHR i na desnim portalima. Nekako tu njušim HDZ-ov agitprop, cijele kohorte na baš bistrih trolova, svrha kojih je upornim ponavljanjem floskula o ”Hasinoj” nejasnoći i neodređenosti glede statusa Hrvata u BiH posijati nemir i nepovjerenje u biračko tijelo sklono kroatocentričnim političkim opcijama. Ako se odnosi s Bošnjacima nastave komplicirati, a svi su izgledi da hoće, to će se zabijanje klina između hrvatskih birača i sve omiljenijeg Hasanbegovića nastaviti još žešće nego dosada. Žalosno bi bilo ako bi Tomiću, Frljiću, Beljku i sličnima uspjela provokacija.

Uostalom, da bi Hrvatska uistinu mogla pomoći Hrvatima u BiH, nužno je da prethodno pomogne sama sebi, to jest da provede barem simboličnu lustraciju i riješi se ”partijskog nasljeđa”. Ta ”partijska” mreža, čini se, uspješno prelazi stranačke granice i još uvijek funkcionira kao jedina istinska vlast u zemlji. Hasanbegovićeva uloga u toj poželjnoj tranziciji, kako sada stvari stoje, mogla bi biti vrlo važna. Ako ništa drugo, ono barem da prikrivene zmije pokažu svoj račvasti jezik.

Damir Pešorda

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno