Connect with us

Društvo

Hrvatska kirilica bila je bizantski politički projekt

Published

on

KRUPAN PREVID REKTORA DAMIRA BORASA     Hrvatska kirilica nije se koristila stoljećima, a prisjedanje sa srpskom ćirilicom okončano je nakon formiranja srpskih paradržava u Hrvatskoj i pripadne agresije Srbije na Hrvatsku i BiH. Moramo li sve hrvatsko tegliti do kraja svijeta? 

U prijedlogu profesora Damira Borasa zanemaren je glavni problem: imamo hrvatsku kirilicu, koju su zvali i hrvatkicom i bosančicom, ali je takva potisnuta, a u našim školama učila bi se srpska ćirilica i baš ona okupatorska. Čak i u skupini pisama koja se zasnivaju na latinici, imamo hrvatsku latinicu i hrvatsku gajicu. Koliko smo puta preveslani pomoću prefiksa “hrvatski”?

Naš jezikoslovac Ante Bežen naglašava da je hrvatska kirilica mrtvo pismo daleke prošlosti, koje više ne funkcionira. Nijedna kirilica i nijedna ćirilica nije pismo suvremenog hrvatskog jezika! Zamjeram profesoru Damiru Borasu što se kao znanstvenik ne izražava preciznije. Prestrašila me činjenica da skoro cijela hrvatska akademska svita ne zna o čemu je riječ. Hrvatska manihejska glagoljica sklonila se na međuzemlju podijeljenog antičkog imperija, zajedno sa mnogim manihejskim prognanicima, šireći se u barbarske pustopoljine. Kirilica je kreirana kao odgovor Carigrada na Branimirove priklanjanje Rimu, kada se proširivanjem helenskog alfabeta za nekoliko znakova glagoljice inicirala kultura sklonija Carigradu nego Rimu. Da je Bizant išao na različitost u odnosu na Rim i latinicu, dokaz je kiriličko/ćiriličko “н/и”, koje je i u latinici i u helenskom pismu isto – i. Imate osjećaj da je sve to kreirano unutar pastirske civilizacije torova, pauka i buba, koju označavam kao taraba pismo. Svako je slovo kirilice prijeteći crtež, a pismo ipak nije slikovno.

Ako želimo postaviti konzistentan obrazovni sustav, onda moramo pravilno posložiti kulturne i civilizacijske odnose. Marginalno je svako pismo koje je izvan bijektivnog odnosa 1:1 s nekom svjetskom kulturom, odnosno svjetskom civilizacijom. Primjerice, klinasto pismo pripada antičkom Akadu – bilo je diplomatsko pismo Antike. Hijeroglifi su vezani za antički Egipat. Helensko pismo nije vezano samo za helenski jezik i helensku kulturu, nego i za širi helenizam. Helenske kolonije pojavile su se i na našem Jadranu. Helensko pismo na svoj je način prisutno na svjetskoj razini. Za latinicu su vezani latinski jezik, civilizacija Rimskog Carstva i kasnija dominantna Zapadnoeuropska kultura. Arapsko pismo i arapski jezik vezani su na Arapsku kulturu. Ruskoj kirilici ne odgovara zasebna civilizacija, da hrvatsku latinicu, hrvatsku kirilicu i srpsku ćirilicu ne spominjemo. Malo je glupo učiti srpsko pismo neovisno o tome učite li srpski jezik kao strani. Kao da učite rusko pismo, ali ne i ruski jezik, iako ga u velikom postotku možete razumjeti. Hrvatima je pametnije učiti kinesko ili arapsko pismo nego bilo koju kirilicu. Boras je poliglot, koji poznaje helenski jezik i njegovu civilizacijsku i znanstvenu vrijednost, pa bi trebao zagovarati helenski u svim našim gimnazijama. 

Mateo Žagar, redoviti profesor kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ne tako davno organizirao je skup “Hrvatska ćirilična baština”, na kojemu je ukazao na to da je kirilica treće hrvatsko pismo, odmah iza glagoljice i latinice. Kaže da su kirilicom naši preci pisali barem od XI. stoljeća, a zapadne tragove nalazimo u tzv. Supetarskom ulomku iz XII. stoljeća, iz Svetog Petra u istarskoj Šumi. Nekoliko kiriličkih slova nalazimo i na Bašćanskoj ploči. Naši su glagoljaši poznavali kirilicu – glagoljica s kirilicom dijeli helensku pravopisnu osnovicu. Nije sve izraženo kroz oblik slova. Na jezike i pisma nakalemile su se različite civilizacijske duše nacija, pa Hrvati biraju Domovinu i Dolorosu, a Srbi Otadžbinu i Theotokos. Hrvatska je još uvijek velikosrpski okupirana – kod nas su još uvijek spojene katedre srpske i crnogorske književnosti. Na jednom zagrebačkom fakultetu imamo predavača koji savjetuje Hrvate da priznaju kako su hrvatski i srpski jedan jezik, “pa onda neće biti potrebna ćirilica u Vukovaru”. Tako su nas navukli Vuk i ekipa, pa kada smo prešli na zajednički standard, udaljavajući se od svoje izvorne književnosti i svog jezika, Srbi su se vratili svome srpskom jeziku, a Hrvati su ostali odnarođeni i kompatibilni za posrbljivanje.        

Crvena Hrvatska ostala je u feudalnoj strukturi Bizanta, pa je uz helensko pismo koristila i nekakvu hrvatsku kirilicu, što su učinile i sve ostale hrvatske župe koje su ostale u hijerarhiji Carigradske patrijaršije. Na svehrvatskom saboru u 10. stoljeću, rex Croatorum Tomislav, kralj Bijele Hrvatske, pojavio se s titulom na latinskom jeziku, a arhont Mihajlo Višević, kralj Crvene Hrvatske, koristio je helensko pismo i helenski jezik. Nije bilo traga kirilici. Prihvaćanjem latinskog ili grčkog birali ste feudalnu i/ili crkvenu hijerarhiju. Kirilica se tek probijala i razlijevala, stazama koje je utrla glagoljica. Ruski jezik bio je otvoren bugarskom utjecaju, dok je srpski jezik dobio veći utjecaj hrvatskog jezika, upravo zbog srpskog otpora bugarskom utjecaju. Na Završju tri hrvatska kraljevstva oblikovao se naziv bosančica. Hrvatska pravoslavna crkva formirala se stoljećima kasnije kao topologija razbacanih hrvatskih župa izvan kontrole Katoličke crkve. Kasnije su Srbi iskoristili hrvatski ilirizam, Vukov panslavizam i Kopitarev austroslavizam. Civilizacija je pad! 

“Tuđice” iz helenskog i latinskog jezika danas su mjera kulture nekog europskog jezika. I gajica i takozvana ćirilična latinica su promašaji. U jednostavnu abecedu uveli smo dvoslovne “dž”, “lj” i “nj”. Ljudevit Gaj je već u svojoj gajici preuzeo češka slova “čšž”. Gaj je preuzeo i češko ň i slovačko ľ, koji su zamijenjeni sa “nj” i “lj”, dok je Gajevo ǧ zamijenjeno s poljskim “dž”. Češko “ť” postalo je “tj” i kasnje ć. Umjesto češkog ď uveo je “đ” kao “dj”. Umjesto mnogostrukog pisanja i izgovaranja glasa jat (ije, i, e) uveo je ě – takozvano “rogato e”. Kome je to trebalo, nakon svih tih stoljeća bez “čćđšž”? Zbog ćirilice u našoj latinici imali smo grde muke glede kodnih stranica na računalima, a evo se zbog toga 30 godina patimo u mobilnoj komunikaciji. Kome treba hrvatska kirilica i kome treba srpska ćirilica? Srbi žele samo svoju ćirilicu, uglavnom na natpisima, kao nekakvo “ljudsko” zapišavanje teritorija. 

Možemo li se dostojanstveno ispraviti dulje od jedne ure. Tih nesretnih 90-tih kokarde, petokrake i srpska ćirilica nisu napali samo Vukovar i Vukovarce, nego cijelu Hrvatsku i sve Hrvate. U Vukovaru se branila Hrvatska! Vukovar je pao, ali je u herojskoj obrani Vukovara zaustavljena agresija srpstva, svetosavlja i srpske ćirilice. Profesor Boras, kao i većina naših profesora sveučilišne razine, tada je ostao u znanstvenoj pozadini. Mnogim je Hrvatima zlo kada vide hrvatsku kirilicu, da srpsku ćirilicu ne spominjemo. Ako mene pitate, onda imam veliko da za rusku kirilicu, ruski jezik, rusku književnost i rusku znanost, a što se tiče ovog prostora, slab sam potrošač za hrvatsku književnost, posebno onu komunističku, a kamo li za srpsko glumatanje visoke svjetske civilizacije.   

Tvrtko Dolić 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno