Connect with us

Sci/Tech

Hrvatska geopolitika 20. stoljeća (1.dio)

Published

on

 POLITIČKA GEOGRAFIJA FILIPA LUKASA    Disciplina geopolitike analizira i razmatra politiku u njenom prirodnom i društvenom prostoru. Od samih početaka svoga nastanka, geopolitIka je izjednačivana isključivo s pretenzijama velikih imperija za širenjem.

Nakon Drugog svjetskog rata, riječ geopolitika dobiva pejorativno značenje, najviše zbog veza njemačke geopolitike s nacizmom. Na njezino mjesto stupila je politička geografija kao manje deterministička i militarnija disciplina. Slična tendencija događa se zadnjih tridesetak godina pojavom tzv. ”kritičke geopolitike” kao odgovora na realističku školu.

Serijom feljtona, cilj mi je približiti hrvatskom čitatelju neke od mislioca koji su hrvatsku politiku promatrali, kako u prostoru, tako i u vremenu. Svi oni su desetljećima bili zabranjivani i osporavani, e da bi danas bili zaboravljeni.

Filip Lukas kao otac hrvatske geopolitike i političke geografije

Filip Lukas, hrvatski geograf i povjesničar, živio je i radio u doba kada se geopolitika počela

Filip Lukas

razvijati. Spajajući različite discipline poput etnografije, povijesti i različitih prirodnih znanosti, dao je temelje zanja o prostoru hrvatskih zemalja i njegovom utjecaju na narod.

U svome radu ”Naš narodni problem s geopolitičkog gledišta” iz 1929. godine, uspostavlja razliku između političke geografije i geopolitike. Potonja je nastala iz prve. Nastavljajući se na Friedricha Ratzela, političku geografiju definira kao znanost koja proučava zavisnost država od njenih prirodnih i kulturnih uvjeta.

Geopolitika, nasuprot tome, proučava širenje države u prostoru, dakle, ekspanziju. Dakle – gdje geopolitika počinje, tu politička geografija završava. Prostor je tu odlučujući čimbenik koji određuje sveukupni politički razvitak. On je osnovica države, a prema različitim mišljenjima geografa i geopolitičkih analitičara – Što je veći prostor, manje su šanse za sukob. (http://standardna-devijacija.blogspot.hr/2016/02/hrvatska-geopolitika-20-stoljeca-1dio.html)

Temeljna odrednica političke geografije bi glasila: “Povijest je uronjena u geografiju”. To bi značilo da geografski položaj u mnogome, ako ne i odlučujući, a ono utječe na povijesni razvitak zemlje i naroda. Štoviše, dva su kontinuiteta: Narod i zemlja.

Narod je ovdje shvaćen kao kolektivnost svih pojedinaca s narodnom sviješću, ukorijenjenoj u tradiciji, bez obzira na staleže.

“Domaći sin-seljak, očuvao je vjeru u sebe i ostao odan svome imenu, a zemlja mu je ostala vjerna i u njoj su urasle žile njegovog života te ona i danas određuje naš vlastiti JA u njegovim dobrim i zlim osobinama.” (Lukas, 1997:67)

HRVATSKA IZMEĐU ISTOKA I ZAPADA

Položaj hrvatskih zemalja je smješten u predjelu koji se naziva “srednja Europa”. Dio Europe smješten između linije Visla-Dnjestar na istoku i Trst-Gdanjsk na zapadu. Ove dvije liniju određuju prostor između zapadne i istočne klime, prostor gdje prevladava kontinentalna klima.

Osim te klimatološke ravni, srednja Europa u etno-kulturnom smislu čini prijelazno razdoblje između zapada (kao keltsko-romanskog i germanskog) i istoka (kao slavenskog). Ti etno-kulturni elementi tu se križaju, uz posebnost prisutnosti ugro-finskih naroda.

Hrvatske zemlje, pak, predstavljaju svojevrsni “prijelaz unutar prijelaza” granični dio same srednje Europe.

Južna Hrvatska sa svojim planinama, koje se nadovezuju na planine južne Kranjske, tako povezuju Alpsko gorje s Dinarskom visoravni i vode ka balkanskim zemljama.

S druge strane, područje Hrvatskog zagorja čine prijelaz iz alpskog u panonsku ravnicu.

DALMACIJA KAO BRANA PROTIV TUĐINSKE ASIMILACIJE

Karakteristika hrvatskih zemalja, a ujedno i naša glavna slabost je izostanak jedinstvene geografske cjeline, zaokružene prirodnim granicama.

Dalmacija, kao kolijevka hrvatske državnosti i ishodište iz koje se nacionalni identitet počeo širiti, podijeljena je u tri djela: Primorje, Zaleđe i Zagoru.

Primorje, shvaćeno kao obalni pojas, bilo kopneni, bilo otočni, najbolje je pogodan za život ljudi. Razlozi su dvostruki: bogatstvo hranjivih namirnica, te sposobnost za promet i trgovinu. Slično je i s obalnim zonama u npr. Norveškoj ili Čileu.

Zbog toga su prve kolonije Grka, a poslije njih i Rimljana upravo osnivane u obalnom pojasu. Zaleđe i Zagora nikada nisu u potpuno bilo ovladane.

S druge strane, Zaleđe i Zagora nikada nisu bile kolonizirane iz jednostavnog razloga što su planine u Dalmaciji asimetrično građene. To znači, kako su južne strane strmije od onih sjevernih, to je kretanje otežano. Rimsko osvajanje dinarskog krša odvijalo se preko kranjskog krša preko Posavine.

Isto je bilo i s turskom najezdom:

Onaj tko vlada Zagorom i zaleđem, lakše će ovladati Primorjem. Primjer toga je srednjovjekovlje. Biznat koji je vladao obalom,  sredinom 10. stoljeća, počeo je plaćati danak hrvatskim vladarima koji su kontrolirali unutrašnjost.

ČETIRI GEOPSIHE HRVATSKOG NARODA

U svojemu spisu “Smjernice i elementi u razvoju hrvatskog naroda” iz 1932. godine, Lukas bilježi: “Značajno je, da mi, istočni narodi, nijesmo dobili sa istoka nikakve kulturne trajne tekovine, jer ono što je bilo vrijedno, nije se dalje razvijalo, a to je znak, da nije odgovaralo našoj psihi, pa se naša kultura posvema izgradila na zapadnoj osnovici. Tako smo postali istočna točka zapadne europske kulturne zajednice.” (Lukas,1997:167)

Uviđajući kako su različite povjesne okolnosti utjeacle na psihu naroda, Lukas razlikuje četiri geopsihe našeg naroda; današnjim rječnikom mentaliteta: Tako se zapadna geopsiha očituje u individualističkim, aktivnim i radnim crtama. Onaj istočni, odlikuje se sa kolektivističkim, fatalističkim i metafizičkim osebinama. Treća geopsiha razvija se u panonskom kraju, omeđenom rijekama Dravom i Savom. Otvorenost prostora i jednoličnost životnih uvjeta, utjecali su na brzu i veliku pokretljivost tog stanovništva. To se može vidjeti i u tome što se malo i rijetko čuvaju ostatci starih kultura.

Četvrta geopsiha je ona “balkanska”. Prema Lukasu, ovaj blok, radi stalnih migracija naseljen je i tuđim etničkim elementom. Taj element tako cjepa i udaljava preostala tri elementa i spreiječava narodnu jedinstvenost.

“Da tuđi narodni elementi, useljeni ovdje, mogu oslabiti našu otpornu snagu, posve je jasno, jer unose smetnju u naš vertikalni razvoj, pa kod njih prevladavaju horinzontalni spojevi, zato su od takvih stranaca i došli oni pokreti, koji se s narodnim duhom i imenom ne poklapaju “.

Važno je istaknuti kako Lukas, za razliku od srpskih etnopsihologa Vladimira Dvornikovića i Jovana Cvijića i njihovih znanstveno rasističkih stavova, ne miješa narod i rasu. Tako piše u jednom svome članku: “Narod nije rasa. Ni jedan, ni drugi utjecaj života i rada nije se u posljednje vrijeme toliko isticao, kao utjecaj rase (…)

Jedno je posve sigurno, da se rasa i narod nikada ne poklapaju, pa nema, nijednog naroda koji je rasno homogen (…)

Rasa je sredina individualna, nacionalnost je sredina socijalna”. (Lukas, 1997: 108-111)

Veliku zaslugu u očuvanju hrvatskog identiteta vidi u Hrvatskom zagorju. Ono se svojom ograđenošću očuvalo od turske najezde.

“Banovinski zagorac je izgrađen pod utjecajem crkve i feudalnog sustava. To je psihologijski izvor pravica, koje nijesu sav pokretni monet kolektivnosti, već i pojedinca. Konzervativizam je temeljna crta njegovog životnog naziranja. U oskudnim prilikama živeći Zagorac čuva ovu grudu zemlje kao amanet, i brižno je obrađuje poput vrta, pa svako i najmanje diranje u taj posjed izaziva u njemu otpor”. (Lukas, 1997: 95)

Socijalno-psihološke struje sa zapada i različite ekonomske promjene, ostavile su ovdje jak refleks (buna Matije Gubca). Hrvatsko zagorje je tako okupilo sve hrvatske krajeve.

“Zagreb i Hrvatsko zagorje su dali raskomadanim i duhovno nepovezanim čestima Dalmacije, Istre, Bosne i Hercegovine, dušu i svijest nacije i od amorfnih česti stvorile kolektivnu ličnost naroda sa svim kulturno-socijalnim specifičnim osobinama vlastitog bića i vlastite individualnosti”. (Lukas, 1997:96).

Filip Lukas/ProjektVelebit | standardna-devijacija.blogspot

Literatura:
1. Filip Lukas: Hrvatska narodna samobitnost, Dom i svijet, Zagreb, 1997.
2. (http://standardna-devijacija.blogspot.hr/2016/02/hrvatska-geopolitika-20-stoljeca-1dio.html), pristupljeno dana 01.02.2017.
Napomena: Ovaj tekst dopunjen je tekst kojeg sam napisao i objavio na svojem blogu prošle godine. Kako je vrijeme odmicalo, a moje zanimanje za djela Filipa Lukasa raslo, detaljnije sam izučavao njegove spise- čega je posljedica ovaj tekst. Ipak, jedan dio teksta, iako nisam sklon autoreferenciji, ponovno sam uklopio u ovaj tekst. Kako ne bi bio optužen za (auto)plagijat, dio navedenog teksta označujem linkom na poveznicu starijeg teksta.
Foto: thecharnelhouse.org – Isječak iz talijanske karikature (1817.) koji pokazuje Hrvatsku na geopolitičkoj karti Europe.
 

Komentari

Sci/Tech

10 zanimljivih činjenica o ljudskoj psihi koje nećete pročitati u udžbenicima

Published

on

Ljudski je um prepun iznenađenja i dubok je kao ocean.

Znanstvenici stalno proučavaju mozak i uče o ljudskom ponašanju, a broj iznenađenja raste iz dana u dan. Na primjer, jeste li znali što je osoba pametnija da ima manje prijatelja? Sada lako možete prepoznati genija među prijateljima.

Portal Brightside donosi 10 zanimljivih činjenica koje je znanost otkrila o ljudskoj psihi. Ove informacije mogu vam pomoći da se bolje osjećate, i da uspješnije prolazite kroz životne prepreke.

10. Ljudi s visokim kvocijentom inteligencije nemaju puno prijatelja

Jedno je istraživanje pokazalo da ljudi s visokom inteligencijom ne trebaju puno prijatelja. To je zato što su njihovi mozgovi okupirani rješavanjem ozbiljnih problema, a komunikaciju percipiraju kao gubitak vremena.

Međutim, istraživanje je pokazalo da prijateljevanje s drugima pozitivno utječe na psihu i na zdravlje općenito. Zbog toga je ponekad bolje odlijepiti se od knjige i razgovarati sa zanimljivim ljudima.

9. Depresija mijenja viđenje boja

Ljudi koji pate od depresije svijet doslovno vide kao da je izgubio boje – barem donekle. Tijekom depresivnog stanja rožnica postaje manje osjetljiva na boje i posljedica toga je slabija percepcija boja. Situacija može biti i obrnuta. Ako ste okruženi sivim i blijedim bojama, skloniji ste melankoliji i depresiji.

8. Nemojte se hvaliti oko svojih planova, ili se neće ostvariti

Ako se odlučite za nešto novo (npr. da nećete večerati poslije 18 sati, da ćete trčati u jutro, ili da ćete naučiti novi jezik) nikada nemojte ikome reći svoje planove, inače se neće ostvariti. Kada drugima govorite svoje planove, mozak ih vidi kao „odrađene“ i teško ga je uvjeriti u suprotno. Možda zvuči kao praznovjerje, ali ozbiljna su istraživanja potvrdila ovu korelaciju.

7. Poznavanje stranog jezika pomaže u donošenju odluka

Kako biste donosili bolje odluke ne morate biti hladno kalkulativni, samo morate razmišljati na stranom jeziku. Znanstvenici vjeruju da ljudi pri odlučivanju često djeluju emotivno. Međutim, ako situaciju analizirate na stranom jeziku uključuje se i racionalni dio mozga što smanjuje rizik od naglih i emocionalnih odluka.

6. Mladi ljudi češće pate od depresije

Jedno je istraživanje pokazalo da su najnesretniji ljudi uglavnom ispod 30 godina starosti. Muškarci i žene od 18. do 30. godine života skloniji su tjeskobi i stresu, što mnoge iznenađuje.

5. Umor vas može učiniti kreativnijima

Ako želite doći do kreativne ideje bolje je da ste umorni. Kreativne misli često dolaze iscrpljenim ljudima jer im mozak radi manje učinkovito, tj. ne odbacuje ideje koje se možda čine lude i kojima biste inače rekli „ne“.

Lude ideje mogu biti početak velikog projekta. Zato je tuš na kraju radnog dana prilika za promišljanje. Ako ste jutarnja osoba, kreativni proces može vam započeti u jutro. Ako ste noćna ptica, inspiracija će vam možda doći u drugom dijelu dana.

4. 80% svakog razgovora je, nažalost, tračanje

Najveći dio svakog razgovora je trač, a činjenica ne ovisi o rodu. Muškarci tračaju jednako kao i žene. Znanstvenici su otkrili šokantnu činjenicu da je 80% sadržaja naših razgovora tračanje o prijateljima i kolegama. Međutim, tračevi nisu samo negativni, oni imaju važan socijalan aspekt. Razgovor o drugim ljudima održava društvenu povezanost. Istraživanja su pokazala da i čimpanze vole tračati o svojim rođacima.

3. Možete kupiti sreću

Poslovica kaže da se sreća ne može kupiti. Međutim, psiholozi su pokazali da to nije baš tako. Osjećaj sreće možete kupiti, ali ne ako novac trošite na sebe, nego ako darujete rođake, prijatelje, ili kakvu humanitarnu udrugu. Kada drugima donosite radost, to vam poboljšava samopvjerenje, čovjek se percipira kao da je važniji u društvu, a posljedica je veće zadovoljstvo u vezi sebe.

2. Za osjećaj povjerenja dovoljno je 20 sekundi kontakta

Da bi netko prema vama osjećao povjerenje, trebate tu osobu grliti otprilike 20 sekundi. Naravno, za grljenje je potreban pristanak. To se događa zbog otpuštanja oksitocina, hormona koji uzrokuje osjećaj sigurnosti (koji se javlja i kada smo s ljudima koje volimo). Oksitocin nas umiruje i opušta. To je još jedan razlog za grljenje tijekom dugih zimskih noći!

1. 80% vaših misli su negativne

Svakog dana kroz glavu nam prođe 12 000 do 60 000 misli. Naši su mozgovi moćniji od bilo kojeg računala, ali tu snagu trošimo uglavnom na negativno. Čak 80% misli koje nam prođu kroz glavu negativne su, a većina se njih ponavlja svakog dana. Ta je negativnost stoga normalna, događa se svima.

Izvori: Brightside | Novi život | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

Darwinova teorija:  LAŽ KOJA TRAJE – PRADIDA MAJMUN I NOSITELJI LAŽNIH ZASTAVA

Published

on

Kako je čovjek nastao? Kada datiraju sami počeci?

Postoje mnogo teorija koje na različite načine objašnjavaju evoluciju. Jedna od njih je i Darvinova teorija evolucije.

– Ma­ma, ka­ko su na­sta­li lju­di?

– Bog nas je stvo­rio.

– Ali, ta­ta mi je re­kao da po­ti­če­mo od maj­mu­na.

– Si­ne, ja ti pri­čam o mo­ji­ma, a ta­ta o svo­ji­ma.

Medjutim, danas u svijetu mnogi znanstvenici  osporavaju Darwinovu teoriju. Smatraju da je potpuno netočna, i da je zaista apsurdno vjerovati u nju. Prema Darwinovoj teoriji, ‘čovjek je nastao od majmuna’.

Mislite li i vi da je to zaista točno? Iskreno, po mom mišljenju, vjerujem da je ovo potpuno pogrešna teorija, a i nisam jedini koji tako misli.

Kenneth Hsu u magazinu ‘Sedimentary petrology’: ’’Darvinizam sadrži opake  laži;  on nije prirodan zakon formuliran na temelju činjeničnih dokaza, već jedna dogma koja odražava agresivnu društvenu filozofiju 19. stoljeća.’’ – Apsolutno se slažem.

Zaista mislite da je čovjek nastao od majmuna? Zašto neki od znanstvenika i danas vjeruju da je ova teorija točna?

Mnogi od tih znanstvenika su danas vrlo bogati. Oni dopunjuju Darwinovu teoriju, pronalaze karike koje nedostaju da bi ova teorija bila potpuna. Postoje ’brdo’ knjiga i zapisa koji su oni napisali, a zatim naravno i prodali. Je li Darwinova teorija danas pretvorena u marketinški trik? – Moguće.

Švedski biolog Soren Levtrup je napisao: ’’Vjerujem da će jednog dana Darwinov mit biti tretiran kao najveća obmana u povijesti znanosti.’’

Kako to da postoje silna osporavanja ove teorije, a ne postoje nove teorije koje mogu biti potencijalno točne? -Postoje, ali su apsurdne.

A postoji i potpuno druga strana svega kao naprimjer,  filozof Tom Bethell koji je naveo:’ Evolucija je najrevnosnije sačuvana dogma američke javne filozofije. Ogroman broj zlatnih standarda je napušten, ali darvinizam će biti branjen do poslijednjeg daha’

Znanstvenik Dewey Whatson izjavio je: ’’Evolucija je jedina univerzalno prihvaćena teorija, ne zato što je mogu potvrditi logički dokazi, već zato što joj je jedina alternativa Božje stvaranje, koje je naravno velikom broju ljudi nevjerojatno.’’

Poznati britanski evolucionist Sir Wilfrid Edward Le Gros Clark danas vrlo sumnjičavo: kaže: ‘Da se evolucija stvarno dogodila, moglo bi se znantveno dokazati jedino otkrićem fosiliziranih ostataka reprezentativnih uzoraka pretpostavljenih prijelaznih tipova. Ključni dokaz za evoluciju moraju omogućiti paleontolozi, čiji je posao proučavanje fosilnih ostataka. Međutim, da bi evolucijom nastalo milijarde postojećih i izumrlih biljnih i životinjskih vrsta, potrebno je bilo oko desetak milijuna paralelnih evolucija, a svaka od njih bi imala milijune zamišljenih stepenica tj. prijelaznih faza. Svaka od tih faza bi morala da ima tisuće ili čak milijune svojih predstavnika – logično je, svaka vrsta je morala da ima milijune predstavnika na svakom stupnju ‘evolucije’ , kao što je to slučaj i danas, na primjer, postoje milijuni miševa, a ne samo nekoliko njih. Na taj način bi potpuno formirane biljke ili životinje bile izuzetno mali prostotak ukupne populacije koju je imala svaka zasebna mala “evolucija”. Međutim, do dana današnjeg su pronađeni milijuni fosila, od oko 250.000 vrsta, a apsolutno su svi formirane biljke i životinje.  To je upravo ono što predviđa model nastajanja po kojem su sva živa bića nastala sasvim razvijena.’

Jesu li po vama, naši počeci, naše stvaranje, zapravo zasluga Boga? Ovo otvara mnoga intrigantna pitanja. Prema istraživanjima, danas je u svijetu pronađeno 250.000 različitih vrsta fosila, ali svi su već formirane biljke i životinje.  To nam stavlja do znanja da su sva živa bića nastala već formirana.

Biolog Edward Conklin je objasnio izuzetno slikovito takvu nevjerojatnost ovom usporedbom: ‘Vjerojatnost da je život nastao slučajem može se usporediti sa vjerojatnostšću da će rezultat eksplozije u tiskarnici biti uredno i po redoslijedu složeno prošireno izdanje rječnika koji se u njoj štampa’.

Potpuno sramoćenje evolucionista i komedija nastaje kada se pronađe zdrav i živ primjerak zablude evolucionista. Gušter Tuatara ‘je izumro prije više od 135 milijuna godina’, bar su tako tvrdili evolucionisti s obzirom nije pronađen nijedan njegov mlađi fosilni ostatak. Ali prava bruka je nastala kada je nedavno na otocima u blizini Novog Zelanda, Tuatara, ovaj gušter pronađen živ i zdrav! Gdje su onda ti fosilni ostaci ovog guštera u poslijednjih 135 milijuna godina?

Dokle ćemo trpjeti torturu i iracionalnost ‘znanstvenika’ i onih moćnih gremija koji stoje iza njih, i tako u nedogled tajeći prijevaru?

Zašto je teško povjerovati da nas je Bog stvorio? Mnogo ljudi na planeti vjeruje u Boga. Zašto je teško povjerovati da nas je on stvorio? Znanost ovakva kako je postavljena,  je u ovom bespomoćna.

’’Znanost je jedinstvo otkrića i dokaza, metoda i sustava, istraživanja i (iz)laganja. ’’

Ono što je najstrašnije, jeste da cio svijet živi u laži. Mnogi paleontolozi, znanstvenici, arheolozi, antropolozi se danas  susreću s raznim teorijama.

Dolazi do sukoba mišljenja. Mi od toga nemamo ništa. Vrijeme je da se preispita istinitost svih teorija. Vrijeme je da saznamo kako smo stvoreni.

Došli smo do faze u kojoj mnogi počinju sumnjati i da se pitaju o počecima i stvaralaštvu ljudskog roda.

Vrijeme je da priznamo da nismo majmunskog podrijetla.

Izvori: Teorije | Svettajni | wikipedia Photo

Komentari

Continue Reading

Sci/Tech

(VIDEO) Najveća tajna vlade SAD svih vremena: Izvanzemaljska baza za divove otkrivena u planinama Bucegi

Published

on

Sjedinjene američke države su postavile strahovit diplomatski pritisak na rumunjsku vladu kako bi ta otkrića ostala zataškana.   Tri člana prvog specijalnog tima su pokušala dotaknut vrata i odmah su umrla od prestanka rada srca. (više…)

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno