Connect with us

Društvo

Hoće li Židovi vratiti imovinu otetu Palestincima?

Published

on

PROBOJ U PRORAČUN – TKO PRIZNA HOLOKAUST DOBIVA RESTITUCIJU  Obljetnica je simbolički prihvatljivog Proboja iz Jasenovca, ali Židovi traže još veću odštetu, zasebnu restituciju sve do Davida. A ono, u zoni Hitlerove okupacije održala se samo zagrebačka židovska općina.

Veleizdaja je način vladanja u RH.

Hrvatsku trese glasina da iza Tomislava Karamarka stoji Jozo Petrović, navodno MOL-ov lobist i svjedok u arbitraži protiv Hrvatske. Na kraju je na istoj strani i “svjedok Ivo Sanader”. Gledano šire, prije jednog milenija, zbog širenja kršćanstva u Mađarsku i dalje na istok, naša je kruna preselila u Peštu. Ovomilenijsko širenje Unije, kao i veleizdaja na svim razinama, doveli su do toga da naše krunske tvrtke preuzmu Italija, Austrija i Mađarska. Sve što se događa u RH, od osamostaljenja na ovamo, provodi se u okvirima smišljene privatizacijske pljačke. Stigli su nam i zahtjevi Židova za dodatnom restitucijom u Hrvatskoj.

Čudni su putevi Gospodnji

Antička grobnica Mediteran izgutala je cijele civilizacije, religije, nacije, i prepune brodove različitih migranata i prognanika. Na svojoj misijskoj plovidbi do Rima, Pavao se nasukao kod Mljeta i zamalo završio na dnu našeg Jadrana. Jeli zapravo već tada kršćanstvo stiglo u naše krajeve? U 8. stoljeću prije Isusa i Pavla dogodilo se nesretno asirsko razaranja Samarije. Neka hebrejska i nežidovska plemena Galileje odvedena su u sužanjstvo Ninive, dok su se istodobno mnogi sklonili u polise Mediterana. Nakon kasnijeg rimskog razaranja Hrama u Jeruzalemu, mnogi su Židovi jednostavno prešli u Galileju, a neki su krenuli dalje, tragom prethodnih hebrejskih seoba.

Povratak dijaspore nikada se ne događa. Uvijek se vrate neki drugi i drugačiji ljudi. Tako je kod Hrvata, tako je i kod svih hebreja. Iz babilonskog sužanjstva u Judeju nisu stigli Judejci, nego su to u Judeji postali. Cionizam kakav se prezentira zapravo je bio neprovediv, a opstrukciju provodi vrijeme kroz svoje zagonetne zakone. Nacističke pomorske transporte hebreja i židova za Palestinu potapali su Saveznici. Nacisti su planirali željezničku prugu za Bliski istok iskoristiti kao svoju opaku žilu kucavicu – nafta je trebala dotjecati u jednom smjeru, a rijeka židovskih prognanika u suprotnom smjeru. A onda su se uzdigle “Dardanele”, produbio se “Bospor”, pruga je zatvorena, sve se raspalo, pa su nacisti morali krenuti po naftu u Ukrajini i Rusiji, da bi umjesto nafte dobili rusku zimu i nove rijeke istočnih hebrejskih i/ili židovskih prognanika. U Palestinu se vratio samo novi školovani monoteistički Jahve, više grčki filozof nego hebrej, a pratilo ga njegovo novo stado, judaizirani Kazari i slični “hebreji”. Proboj nisu niti mogli provest Židovi, jer je takvih u Jasenovcu bilo jako malo.

Svjedoci smo europskog konsenzusa da se svi zločini protiv hebreja i židova prevale na Ustaški pokret, iako je ustaški režim unutar skupine nacionalnih servisa KerryJapanTrećeg Reicha jedini pokušao pomoći Židovima, ili barem ublažiti primjenu njemačkih rasnih zakona, uvodeći i spasonosne zakonske anekse. Simboličke transporte mrtvih hebreja i mrtvih židova za Hrvatsku trebamo vratiti u Njemačku, kao što su to realno učinili Ameri, kada je k njima doplovio brod sa izbjeglom hebrejskom i židovskom aristokracijom Njemačke. Hrvati nisu nikada imali ništa protiv Židova, kojih je bilo i u časnom Ustaškom pokretu. “Zločinački ustaški režim” morao je dokazati da je civilizacijski dorastao rasnim zakonima. Restituciju za Židove iz BiH treba provesti u BiH. Hoće li takozvana Republika Srpska Židovima namiriti potraživanja sukladno teritorijalnom udjelu u NDH? Ako Istra i Dalmacija nisu bile u sastavu NDH, tamo bi Židove trebala isplatiti Italija? Za Međimurje bi mogla priskočiti Mađarska. A da Židovi preuzmu mađarske udjele u Ini?

Riješena enigma

Sve je u globalnim odnosima. Napuhani mitovi o “zločinačkom režimu NDH” i “logoru smrti Jasenovac” traže ozbiljnu znanstvenu reviziju, dok mit o nepostojećem Proboju iz Jasenovca možemo zadržati zbog njegove pozitivne simbolike otpora svakom porobljavanju, uključujući i ono financijsko, kojemu je jako sklon i židovski kapital, koji je na svoj skriveni način bio prvi pokretač Holokausta. Prije tog ratnog 22. travnja 1945. nacistički i ustaški čuvari učestalo bombardiranog logora Jasenovac povukli su se pred sovjetima i presvučenim četnicima, naivno tražeći okrilje zapadnih Saveznika. Mit o Proboju iz Jasenovca prikriva činjenicu da “osloboditelji” u Jasenovcu nisu zatekli baš nikoga. Nije to ništa, u Šaranovoj jami Jadovna nisu pronađi nikakvi ljudski ostaci. U 6 baraka Jasenovca moglo je stati svega stotinjak logoraša i kažnjenika, pa je protuhrvatska propaganda pokrenula tezu o više zatrpanih slojeva logora, kao da je riječ o drevnom Jerihonu. U Jasenovcu je bilo najviše Hrvata, da bi nakon rata postali njegovi jedini zatočenici, da bi to na kraju postali svi Hrvati, do kraja svijeta.

Nakon što komunisti i profesionalni antifašisti ignoriraju zajedničku komemoraciju na Bleiburgu, učinili su isto s komemoracijom u Jasenovcu. Egzistencijalisti drže da svatko treba odbaciti okove svog osobnog zatočeništva, pa je novi hit osobni odlazak u Jasenovac. Samo za Jasenovac nije dopušteno govoriti o umiranju zbog tifusa i drugih bolesti, iako je hot-spot ležao u močvari uz Savu. Zabranjeno je spomenuti ratne tegobe i prirodno umiranje od starosti. Nijemci su u Gradišci provodili selekciju i sve radno sposobne upućivali na rad u Njemačku, izuzimajući manji broj onih koji su bili potrebni u manufakturama Jasenovca i u pripadnim ekonomijama južno od Zagreba. Nakon što su sovjeti ušli u Auschwitz, pokrenuli su “Marš smrti”, dok je kod nas sovjetska agentura pokrenula “Proboj”. Naši su komunisti bolji? Sve do 1948. Staljin i Tito bili su kažiprst i nokat.

Kompetentni Josip Kljaković-Šantić ne dopušta negiranje Holokausta. Bespoštedno je kritizirao ustaški režim, ali je u svojoj knjizi “Jasenovac – enigma holokausta” posve razbio protuhrvatske mitove o Jasenovcu, navodeći sramotnu činjenicu da su kao jasenovačke žrtve prikazani i partizani poginuli u borbama ili oni umrli od ranjavanja ili bolesti. Kako nam svjedoči, od 218 takvih iz Solina, kontroverzni njujorški Jasenovac Research Institute vodi njih 167 kao žrtve Jasenovca. Praktično svi umrli na prostoru NDH, pa i šire, završili su na jasenovačkom popisu. Uvrštene su i žrtve bombardiranja Solina u rujnu 1943. godine: Marko Bačić, Milan Bubić, Albina Novaković i Matija Žižić. Na popisu su Marin Matijević i njegova sestra Ljubica, koje su u Solinu ubili partizani, u studenom 1942. JRI je u imenima i prezimenima zamjenjivao samoglasnike, “č” i “ć”, kao i godine rođenja, sve zato da se oteža detektiranje krivotvorina. Na stranici www.jasenovac.org istog “instituta” Josip Kljaković-Šantić pronašao je imena umrlih u izbjegličkom logoru u El Shattu. Što su najviši dužnosnici “samostalne RH” učinili da se odstrane krivotvorine o Jasenovcu? Baš ništa!  

U prošli je petak Josip Kljaković-Šantić održao nezaboravan govor u dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu. Partizane su do pada Italije činili Hrvati. Na Sutjesci je poginulo 20 tisuća Hrvata! Najgori zloduh tog vremena bio je Edvard Kardelj, koji se tipično slovenski dosjetio kako nadomjestiti manjak partizana – pozvao je četnike da prijeđu u partizane. Prava je šteta da Andrija Hebrang nije tada u partizane pozvao austrijske naciste, pa da se Slovenija suzi baš kod Ljubljane, onako kako je Hrvatska stisnuta kod Zagreba. Tako su partizani ojačani s 300 tisuća četnika i nakon toga proveli završni genocid nad Hrvatima kod Bleiburga i na našem Križnom putu, odnosno u drugoj Jugoslaviji. Srbija je amnestirala i proglasila antifašistima i one četnike koji se nisu presvukli u partizane, da bi Franjo Tuđman naivno amnestirao četnike iz posljednje agresije na RH i BiH, da bi haaški Tribunal  nedavno potvrdio Veliku Srbiju kao legitiman politički cilj. Europska unija tolerira srbijansku jurisdikciju glede zločina koji su počinji prilikom srbijanske agresije, na teritoriju unutar Unije! Kanonizacija Alojzija Stepinca je odgođena, a Hrvati su dobili na uvid ostatke svetog Ispovjednika, kao nacija koja se treba “suočiti s prošlošću”.

Sve je to smišljena kampanja 

Hrvatsku je posjetio Nicholas Dean, američki izaslanik za Holokaust. Traži da se za Židove pravo nasljedstva proširi i na one koji nisu u prvom nasljednom redu. Židovi svoja današnja potraživanja pakiraju u svoju neprihvatljivu tezu o pogromu više od 4/5 Židova na području NDH. A ono, u zoni Hitlerove okupacije održala se samo zagrebačka židovska općina. Predsjednica RH i predsjednik Vlade RH pod hitno su se “očitovali protiv zločinačkog ustaškog režima”, što zaudara na modernu zakletvu Titu. Draga je Hrvatska, ali je još draža vlast. “Suočavanje s prošlošću nije lako. Mi se u SAD-u gotovo svakodnevno suočavamo.” – veli Dean. Kada Amer ujutro ustane, prva pomisao ustaše su američki Indijanci, koje su europski humanisti poubijali, skalpirali, i preoteli njihovu zemlju. Židovi i Srbi jedni drugima advokatski priskaču glede njihovih mitova o NDH i Jasenovcu.

Restitucija je jača razina odštete u odnosu na kompenzaciju, a židovska restitucija u Hrvatskoj je iznad uobičajene restitucije. “Zadovoljni smo, ne samo toplim dočekom, nego i konkretnim stvarima koje će se napraviti do kraja godine kad je riječ o restituciji” – izjavio je Nicholas Dean. Naravno da na svoje u Hrvatskoj ima pravo svaki onaj Židov i svatko drugi koji može dokazati da je nešto posjedovao ili naslijedio, ali su nam na naplatu stigli i grijesi “civilizirane Europe”, uključujući i grijehe komunizma. Zločinački Titov režim labradorski je razorio židovske sinagoge, recimo onu u Karlovcu, ali se račun ispostavlja nama. “Nadgrobne ploče sa židovskog groblja, koje su ustaše devastirale”, pronađene su ugrađene u partizanski spomenik, s natpisima židovskih pokojnika uzidanim prema unutra, a kuriozitet je prezime Goldstein. Židovi uporno šute o akcijama velikosrpskog Labradora za vrijeme osamostaljenja RH, kada su minirane židovske svetinje za potrebe kompromitiranja Hrvata i Hrvatske.

Sve što se događalo posljednjih godina na neki je način u funkciji židovske restitucije. Poljudska svastika nacrtana je za potrebe Partije, ali i za konverziju ustaša i Hrvata u naciste. Imali smo bjesomučnu protuhrvatsku kampanju zbog marijanskog poziva “Za dom”, koji je zapravo civilizacijski pomak u odnosu na rodoslovno isključive koncepcije židovstva i svetosavlja. Glede stalnog licitiranja s brojem žrtava u Jasenovcu, Hrvate love za autoritet Franje Tuđmana i njegovu neprihvatljivo visoku procjenu. Tako i Zoran Milanović slavi Tuđmana, kojeg su prometnuli u krunskog svjedoka je Jasenovac bio logor smrti. Zanimljivo, raspad Jugoslavije uklapa se u plan židovske restitucije. Židovsku imovinu zapravo su nacionalizirali pobjednici, suborci Slavka Goldsteina. Znate, od kako je krenula nova polemika o NDH, nitko u Hrvatskoj ne spominje gradnju židovskih naselja u palestinskom dijelu Jeruzalema, niti sve te oblike izraelske segregacije prema Palestincima.

Hoće li se naglo obogatiti Ustaški pokret? 

Dok Hrvate rikta niži američki činovnik, američki državni tajnik John Kerry otišao je na komemoraciju u Japanu, tipa naše na Bleiburgu, i izrazio žaljenje zbog američkog bacanja atomskih bombi na Hiroshimu i Nagasaki. Još uvijek se to pravda potrebom bržeg okončanja Drugog svjetskog rata. Komemoracija je protekla u tihom ozračju pijeteta, bez da je itko osudio “japanski fašistički režim”. Kao, pustimo Nijemce i Japance na miru, oni su zaista više rase. Kada će se Ameri suočiti sa činjenicom da su nakon napada na Perl Harbour sve Japance u SAD-u strpali u rezervate? Jezovit genocid nad Hrvatima na našem Križnom putu zapravo je produljio rat, ali se Hrvatima nitko ne ispričava. Od koga možemo tražiti odštetu? Kao, nitko nam nije kriv, jer su nas potukli “hrvatski partizani”, a znamo da su takvi do pada Italije otišli pod zemlju.

Kao europsku podršku posjeti Nicholasa Deana, mogli smo u prošli utorak pogledati film “Rechts, zwo, drei – driftet Europa ab?” kanala Arte. “Dokumentarac” je tako nazvan po pionirskoj koračnici DDR-a. Uvodno se bavi usponom antiimigracijskih pokreta AfD i Pegide iz Dresdena, koji su na kraju Drugog svjetskog rata Saveznici naprosto rastalili, kroz prekomjerno bombardiranje sa zapaljivim bombama. Kada će konačno uslijediti antifašistička isprika? Englezi u svezi toga kažu da je “šteta kostiju jednog britanskog grenadira”, što je referenca na čuvenu Bismarckovu izjavu: “Balkanska rupa nije vrijedna kostiju jednog pomeranskog grenadira”. Srbijanski premijer Aleksandar Vučić, pobočnik četničkog vojvode Šešelja, ponavlja pitanje Hannah Arendt: “A da su pobijedili, bi li itko od njih imao grižnju savjesti?” Pa eto, pobijedili su ubojice s Bleiburga, od Hude jame, Jazovke i tisuću drugih jama za Hrvate. I, tko od njih ima grižnju savjesti? Tko od Srbijanaca ima grižnju savjesti zbog zločina počinjenih za vrijeme posljednje agresije Srbije na RH i BiH? Film se bavi i s Nacionalnom frontom Marine Le Pen, s mađarskim Jobbikom i s poljskim PiS-om. Sve je to priprema za glavnu poruku, koja se vrtjela pola ure: fašizam i nacizam zapravo su hrvatski proizvodi. Kada se Židovi u Hrvatskoj naplate, slični filmovi više će se baviti s Poljskom, ili nekom drugom “antisemitskom zemljom”.

Najprije traže da priznate kako je NDH bila zločinačka država, i onda se uzima da ste time priznali kako je časni Ustaški pokret bio zločinački. Kao, sindikalni komunizam Barcelone bio je zločinački, jer su sve komunističke države bile zločinačke. A ono, svijet bezuspješno traga za državom koja nije bila zločinačka. Jasenovački popis ne može proći niti kao knjiga žalosti. Kada se bude razrezivala odšteta za stradale Židove i njihovu bližu i daljnju rodbinu, oni bi mogli povesti računa o tome da je Ustaški pokret nastao kao reakcija na zločin poznat kao Jugoslavija, kao reakcija na pokolj hrvatskih zastupnika u beogradskom parlamentu, kao reakcija na sve zločine u toj fašističkoj tvorevini, pa i kao reakcija na jugoslavenske rasne zakone protiv Židova, kao i reakcija na konkretne progone Židova u prvoj Jugoslaviji, što se ponovilo i u drugoj Jugoslaviji. U Ustaškom pokretu bilo je puno Židova, pa bi bio red da se i Ustaški pokret namiri, proporcionalno udjelu Židova. Nitko ne smeta Židovima da se okupe u nekom logoru u Srbiji, gdje je za Drugog svjetskog rata bilo desetak kampova poput Jasenovca i gorih od Jasenovca, a niti u jednom se nije dogodio proboj.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno