Connect with us

Društvo

Hoće li svetosavsko nasilje ikada prestati?

Published

on

Agresivno svetosavsko “kršćanstvo” ne priznaje nikakvu logiku. Kuda prođu mošti Lazara ili Save, tlo postaje srpsko i svetosavsko. Malo provozate mrtvog Lazara i imate imperij. U tom morbidnom zapišavanju teritorija, kršćanstvu nema traga.

Hrvatski branitelji srpske nacionalnosti žele se pokopati sa hrvatskom zastavom na lijesu, ali srpski svećenici to ne dopuštaju. Srpsko svetosavlje nije kršćanstvo. Knjiga Miroslava Ćosovića “Bizarni sveci Srpske crkve” razotkriva da je SPC kanonizirala zločince Milorada Vukojičića i Slobodana Šiljka. Nije zatraženo dopuštenje Katoličke crkve.

Nama se događa da nakon ulaska u neku uniju saznamo da je ista posrbljena. Belgijanci bi se rado križali sa Srbima zbog njihovih kvalitetnih gena – često su ratovali. Belgijance ne zanima kako smo pri tome prošli mi ostali, dok su Srbi čistili krv. Njemačka kancelarka Angela Merkel sklonija je Srbiji nego Hrvatskoj. Njemački državljanin David McAllister, sin  britanskog činovnika u Njemačkoj, zauzeo se za odbacivanje amandmana HDZ-a i HSS-a koji je tražio da suspenzija srbijanskog zakona o jurisdikciji za ratne zločine izvan granica Srbije postane uvjet otvaranja pregovaračkog poglavlja o srbijanskom pravosuđu. Marijana Petir u svome amandmanu traži da EP pozove srpske političare da se suzdrže od javnih izjava koje potiču radikalizam, i da ponovno razmotre odluku o rehabilitaciji Draže Mihailovića. Mađar Laszlo Tokes traži da Europski parlament pozove Srbiju da otvori arhive Udbe. Bugarski europarlamentarac Andrej Kovačev vidi velik problem u nacionalističkoj i protueuropskoj retorici Srbijanske pravoslavne crkve. Kriva aplikacija Habermasa dovela je do toga da EU postaje treća svetosavska Jugoslavija.

Srbijanci i srpsko svetosavlje ne prihvaćaju nikakvu logiku. Da logika ima svoje slijepe ulice, upozorio je Epimenides sa Knososa već u 6. stoljeću prije Isusa. Njegov famozni paradoks kaže: “Svi su Krećani lašci”. Epimenides je Krećanin, pa je i lažac. Ako je lažac, govori neistine, pa Krećani nisu lašci, a Epimenides je ipak Krećanin, pa i on govori istinu, koja kaže da su svi Krećani lašci. I tako dalje, u krug. Kako u logici riješiti reference na sebe. Zermelo-Russellov paradoks postavlja: Z je skup svih elemenata koji ne sadrže sebe. Nova subverzivna religija discordianizma kaže da su red/poredak i kaos iluzije ljudskog nervnog sustava. Discordia je helensko-rimska božica kaosa. Sučelje/grid nosi prevaru. Pravila ne postoje. Definicija discordianizma je da on nema definiciju! Sve je istina, uključujući neistinu! Nema božice do Božice. Može li zadrto velikosrpsko svetosavlje preživjeti novo vrijeme?

Srpstvo i svetosavlje 

Hoće li jednog dana katolici slaviti antikrista Stipu Mesića? Koji je ratovao protiv križa. Kao predsjednik RH spriječio je odcjepljenje Republike Srpske u BiH, zaprijetivši presijecanjem srpskog koridora u Bosanskoj Posavini. U nedjelju je u našoj Banja Luci, nesuđenoj prijestolnici NDH, obilježen takozvani Dan Republike Srpske – Srbi su 9. siječnja 1992. proglasili cijelu SR BiH kao Srpsku Republiku BiH. Svečanosti je pokroviteljski nazočio umilni srbijanski premijer Aleksandar Vučić, čuven po izjavi da će za svakog ubijenog Srbina ubiti 100 muslimana. Na proslavi se pojavio i ostarjeli srbijanski patrijarh, Miroslav Gavrilović iz Čačka. Tko je kriv Hrvatima što 18. studenog tuguju zbog pada Vukovara i srpskih zločina na Ovčari i u Škabrnji, umjesto da slave Dan Herceg-Bosne. Zašto se na pravoslavni Božić srbijanski sveštenici okupljaju u Hrvatskoj, a spominju Dalmaciju, Slavoniju i druge hrvatske krajine.

Novo srpsko i srbijansko okupljanje u našoj Banja Luci odigralo se u režiji posrbljenog Emira Kusturice, koji je srpsko ime Nemanja odabrao kao kršćansko?! Kako je Emir Nemanja nakon pokrštavanja umjetnički zašutio, sve više je razvidno da je svoju karijeru izgradio na Abdulahu Sidranu, koji je napisao scenarije za filmove “Sjećaš li se Dolly Bell?” i “Otac na službenom putu”. Knjiga Miroslava Ćosovića “Bizarni sveci Srpske crkve” donosi nam redizajn srpskih vladara, koji su uglavnom bili pedofili i ubojice. Već sam više puta naglasio činjenicu da Dušan Silni nije bio car nego razbojnik, koji je iskoristio raspad Bizanta i proglasio svojim one teritorije koji su bili izloženi pljački za svakoga. Željko Frajlić u svojoj knjizi “Sveta loza Stefana Nemanje” ukazuje na Dušanove muke:  vladara je morao zakruniti patrijarh. Tako je Dušanov pisar uzdignut kao arhiepiskop Joanikije, pa ubrzo promoviran u patrijarha, sve u mimikriji kršćanstva i uz progon grčkog svećenstva i carigradskih mitropolita. Srbi su dočekali Turke kao saveznike, a sitni posjednik Lazar Hrebljanović nije bio car, nego sin jednog Dušanovog pisara. U Bitci na Kosovu Lazar je po feudalnom pravu imao obvezu pridružiti se vojsci hrvatskog, bosanskog i katoličkog kralja Tvrtka. Lazarov sin Stefan “uzdigao” se kao turski vazal. U bitci kod Nikopolja borio se na strani Turaka, protiv konfuzne horde europskih kršćanskih vitezova. Konstrukciju srpskog panteona omela je sitnica: Dušan je ubio svog oca Stefana Dečanskog, pa Dušan nije mogao postati svetac. Ništa za sve to, sveti Rim formiran je kao gusarsko gnijezdo. Prema Ćosoviću, Srbi bi se trebali predstavljati kao Vukosavci.                 

Aktualni srbijanski patrijarh Irinej pisao je papi Franji protiv kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Prvosveštenik SPC-a nekorektno je objavio to svoje pismo, čime je potvrdio da je podrijetlom iz Šumadije. Slaven Letica objavio je paradoks velikosrpskog psihijatra Jovana Raškovića: Svi su Srbi ludi! To opet znači da je i Jovan Rašković bio lud, što smo znali i bez njegovog priznanja. Ako je vjerovati Raškoviću, ludi su i srpski sveštenici, što se potvrdilo i ovih dana. Nema tu nikakvog paradoksa. Kao da Vuk Karadžić izjavi su svi Srbi Vukovi ili Vukosavci – Srbi svi i svuda. U intervjuu ruskom Sputniku, srbijanski patrijarh izjednačio je današnju RH i NDH u negativnom kontekstu. A paradoks Alojza Stepinca glasi: “Svi su Hrvati ustaše!” Stepinac je Hrvat, pa prema tome ustaša. Zamislim kako stojim na našim istočnim granicama. I svi oko mene ustaše. A iz Srbije stiže nam srbijanski patrijarh. Pitomi pastir dovodi nam prestrašene ovčice, poredanih u zapregu koja vuče kola s moštima Lazara ili Save, svejedno. Zanimljivo, svaka druga ovčica ima ime Vuk. Nešto su pasle oko svih tih jama za Hrvate, pa su prirodno bile i na Ovčari i u Stajićevu, pa tamo kod Srebrenice, pa oko svih tih srpskih logora u BiH i Srbiji, i evo su pitomi Vukovi održali svoju paradržavu u BiH punih četvrt stoljeća. Žilave neke ovčice, koje bi teško potisnuli i američki kravari.

Ruku na kamu, što sada? Srebrenica je već poklana, pa je ipak bolje da tamo žive Vukovi nego nitko. Promjenu etničke slike Banja Luke i okolice započeli su velikosrbi prve Jugoslavije, pa četnici i “partizani” za NDH, pa su svi Hrvati ovog prostora prošli pogrom 1945. godine i nakon nje. Godine 1969. dogodio se u Banja Luci potres, nakon čega su u novoizgrađene stanove stigli tako urbanizirani Vukovi. Već prije toga zacrtana je bespoštedna agresija na RH i BiH, kakvu smo preživjeli, ne baš svi. Hrišćani su silovali mnoge naše žene. Belgijanci nam zavide. Ranjenici iz vukovarske bolnice pobijeni su na Ovčari, a zarobljeni branitelji Vukovara odvedeni su u srbijanske logore, gdje su ih hrišćani mučili i ponižavali, da bi ne tako davno hrišćanska Srbija ne temelju iznuđenih izjava pokrenula sudske postupke, koristeći hajdučko pravo jurisdikcije. Godine 1995. pokrenuta je “hrvatska oslobodilačka akcija Oluja” za potrebe sustavnog preseljavanja Srba iz okupiranih dijelova RH u BiH, u smislu etničke dominacije. I nakon svih tih klanja i mučenja nesrba u logorima i izvan njih, Srbi i Srbijanci su se evo krasno raskomotili na više od pola BiH, svoj na svome.

“Republika Srpska de facto postoji i to postoji legalno i legitimno” – kazao je poglavar glavne srbijanske religije. Koliko se može razaznati iz njegovih izjava, postojala je i NDH, de facto, legalno i legitimno, a Banja Luka je u NDH odabrana kao nova hrvatska prijestolnica. Srbijanski patrijarh otvara prijepor da bi prikrio podmetanje. “Običaj je da država ima svoj dan” – kaže, pa mi trebamo raspravljati jeli to zaista običaj, i previdjeti da Republika Srpska nije država nego paradržava, kreirana kroz niz genocida nad nesrbima. Istovremeno se provodi odbacivanje hrvatske milenijske državotvorne povijesti, svodeći je na NDH i SRH/RH, koje su kreirane/okupirane od dva totalitarizma – fašizam, nacizam, četnici, orjunaši, sovjetska agentura i “partizani” na jednoj strani, a na drugoj su se iskazali komunizam, velikosrbi, peta kolona i lažna komunistička tranzicija. Hrvatska kraljevstva prostirala su se sve do Drine, pa i preko Drine, ali Hrvatima nakon povlačenja Turske nije palo na pamet okupirati bilo koje područje iza Drine, pa ni ona područja koja su bila feudalni leno hrvatskih kraljeva. Srpstvo je okrenuto Starom zavjetu i njegovoj koncepciji Izabranog naroda. Paraklit je Rastko Nemanjić, a Hristos je samo princip, kako to redefinira Pavao. Izgovor za pohod na tuđu zemlju. Srbijansko i velikosrpsko svetosavlje zaista treba proći novo pokrštavanje.

Hrvatsko pravoslavlje 

Branimirovo priklanjanje Rimu, zbog zadržavanja otoka na Jadranu, možemo gledati i kao negativan događaj za sve Hrvate, teritorijalno i sveukupno demografski, jer bi Hrvati u okvirima svog vlastitog pravoslavlja bili agresivniji i s vremenom zaposjeli i jadranske otoke i kopno sve do Trsta. Nama susjedne zemlje bile bi Italija, Bugarska i Crna Gora. Predivno! Hrvati bi poput današnjih Srba stalno zvocali da je Hrvatska tamo gdje živi jedan Hrvat, prisjedajući tako svojim zapadnim susjedima. Srbije ne bi bilo, a vjerojatno niti Slovenije. Turska bi provela svoju ekspanziju i pokorila sve hrvatske zemlje, ali bi hrvatsko pravoslavlje, suprotstavljeno Rimu, glavnom neprijatelju Turske, dobilo toleranciju Turaka, kao što ga uživalo srbijansko pravoslavlje. Ovako, Slovenija i takozvana Republika Srpska zavukle su se u Hrvatsku sve do Zagreba, pa je Slovenija ugrabila i dio jadranske obale, onemogućavajući normalnu komunikaciju Hrvata i Talijana, a Srbi su prešli Drinu i okupirali više od polovice BiH.

Neki me dan zabrinula izjava sisačkog biskupa Vlade Košića. Osporio je Hrvatsku pravoslavnu crkvu, pravdajući to smiješnom činjenicom da takve nema u registrima. Koliko znam, “partizani” su 1945. smaknuli 21 svećenika Hrvatske pravoslavne crkve. Hrvatskih pravoslavaca nađe se i u Registru branitelja. Košićeve riječi zazvonile su mi rimski sebično. Katolička crkva je sklonija tome da u hrvatski nacionalni korpus uračuna likove poput trapavog i neotesanog Jakova Blaževića, sramotnog tužitelja protiv Alojza Stepinca, nego one časne Hrvate koji svojim vjerskim podrijetlom ili svojim kršćanskim izborom nisu katolici. Hrvati imaju velik demografski problem, na granici opstanka, pa nam treba šira koncepcija nacionalnog korpusa, a Katolička crkva želi kasirati Hrvate, posuđujući pravoslavnu koncepciju da su svi Hrvati katolici ili nisu Hrvati. Izvorna Isusova Objava ne poznaje katolike, protestante i pravoslavne

Nikola Grmoja, glasnogovornik Mosta, najavljuje reviziju ugovora s Vatikanom. Svako stado treba financirati svoje vjerske institucije, ili neku svoju udrugu, kako je to uobičajeno u mnogim europskim državama. Deklariraš se katolikom, plati članarinu. Ovako financiramo razne protuhrvatske udruge, koje nam rade o glavi. “Za udruge se izdvaja mnogo novca, od čega se dio netransparentno troši, a ljudi ne podržavaju te udruge pa treba valorizirati njihov status. Crkva bi bila vjerodostojnija i imala bi jači utjecaj u društvu da se primjenjuje model da je financiraju vjernici kroz neki od načina koji je poznat vani. Crkva bi bila manje na udaru, a siguran sam da bi većina građana, kada bi birali kome dati svoj novac, dala Crkvi i Crkva bi tako opet bila na istome”. Ovdje govorimo o koncepciji slabljenja Crkve u Hrvata za potrebe obustavljanja našeg financiranja protuhrvatskih udruga, pa i nekih “religija” koje djeluju protuhrvatski. Nisam baš siguran da je Grmoja temeljito promislio o svemu tome. Kvaka je u tome da protuhrvatske udruge i protuhrvatske “religije” uvijek mogu računati na protuhrvatske izvore financiranja.

Jezik zna biti tamničar

Predstavnici Srba u Hrvatskoj, Srbijanci i srbijanski sveštenici, na pravoslavni Badnjak u Zagrebu su izveli neukusni performans s razbijenom pločom iz Vukovara, na kojoj vidimo natpis na hrvatskoj latinici i bugarskoj ćirilici. Riječ je o nekakvom taraba pismu, koje sliči na štapićasti kod – kada iznad ćirilice provučete trgovački skener, dobijete cijenu! Ako je natpis Karlobag ili Virovitica, cijena ide u nebo. Jeli ćirilica zaista izvorno bugarska? Na žalost svih nas, sve više je rijeka koje stalno teku a izvora zapravo nema. Osobno mi nije legla tolika pohvala Jacquesa Derride za alfabet, jer su se stari Egipćani u slikovnom pismu izražavali brže, čitali brže, i brže stvarali vizualizacije. Ikone i sličice postale su osnova brze navigacije u tehnologiji mobitela i računala. Bože, kolika je muka ćirilica za čitanje, tolika da to pismo ne želim vidjeti niti kao peto. Zar nisu Srbi cijelom svijetu objavili da su nacija s dva pisma: ćirilica i latinica?  

Derrida kaže da je sve tekst i da ne postoji ništa izvan jezika. Jezik je bio najlakši put dominacije i porobljavanja drugih. Sclavinizacija hrvatskog jezika i Hrvata proizvela je servilnost hrvatske nacije, koja je sebe suicidno osudila na prevođenje i prepisivanje. Koliko je pozitivna dekonstrukcija uopće moguća. Ostaje li nam samo destrukcija? Kao niz postupaka kojima najprije odbacujemo sve izvan helenskog i latinskog, a onda na temelju suženog rječnika i najstarije hrvatske književnosti naslutiti izvor. Kao što to vrijedi i za sam Apsolut, bitak se ne može svesti na identitet. Napišimo Vukovar na latinskom, pa na helenskom, i neka onda Srbi dodaju svoje taraba pismo, da se vidi kako su neki “kulturni” procesi zapravo bili novo barbarsko doba. Derrida i drugi podrijetlom židovski filozofi i lingvisti skloni su pretpostavci nekakvog proto jezika – za njih je takav hebrejski jezik, koji je zapravo pojavio kao novi jezik svećeničke kripcije, nerazumljiv drugima. Staroslavenski se već stoljećima gura u ravan proto jezika, a zapravo je iznjedren u političkim projektima. Hoće li svetosavsko nasilje ikada prestati?  

Tvrtko Dolić 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno