Connect with us

Društvo

HNB je oslonac okupacije Hrvatske

Published

on

PROCES OSAMOSTALJENJA PRENIO SE NA SVE SEGMENTE DRŽAVE     Strane poslovne banke čine zasebne paradržave. Njihove centrale i poslovnice zapravo su veleposlanstva i konzulati, u koje ulazite pod video nadzorom i paskom naoružanih čuvara. HNB i poslovne banke ne kontrolira nitko, pa imamo formacijski zadanu korupciju.

Kako dovršiti mirnu reintegraciju Hrvatske? Državna administracija i javna poduzeća premreženi su agenturom poslovnih banaka i mirovinskih fondova pod okriljem banaka. Zašto Boris Lalovac niti ne pokušava refinancirati skupe dugove države kod “domaćih” poslovnih banaka, koje od početka krize bilježe kreditnu aktivnost samo prema toj istoj državi? U dvije godine, poslovne banke smanjile su troškove financiranja za skoro milijardu kuna, dok aktivne kamatne stope ostaju iste. Mirovinski fondovi s kojima poslovne banke upravljaju financiraju deficit državnog proračuna, koji je zbog tih istih mirovina u minusu. Strane poslovne banke svaku dodatnu likvidnost HNB-a koriste za isplatu dobiti ili razduživanje prema svojim maticama. Samo u ovoj godini poslovne banke planiraju isplatiti 2,5 milijardi kuna dividende svojim maticama. Nije sve tako crno – pao je broj blokiranih. Naime, Fina je brisala one dužnike koji su umrli.

Ispada da je HNB najprofitabilniji subjekt u državi. Prema podacima za prošlu godinu, ostvario je 2,7 milijardi kuna dobiti. Samo pola milijarde kuna uplatio je u proračun, dok je ostatak pohranio u pričuvu. Za koju funkciju? Hoće li kreditirati državu? Zar HNB ima temeljni kapital? Kao, HNB posluje na tržištu, pa treba reinvestirati dobit. Zašto HNB svu svoju dobit nije uplatio u proračun, ili iz nje refinancirao skupe kredite HAC-a? Vrijeme je da Boris Vujčić, guverner HNB-a, simbolički zamijeni Zorana Bohačeka na čelu HUB-a.

Tko kontrolira HNB?

Naciju iritira lakoća s kojom guverner HNB-a opstruira pozitivno rješavanje bilo kojeg našeg sistemskog i/ili nacionalnog konflikta. HNB je odbio zahtjeve dužnika banaka za provođenjem inspekcijskih nadzora u bankama zbog njihovog kršenja Zakona o potrošačima. Nedavno je HNB za poslovanje tuženih banaka prezentirao samo četiri podatka, na filozofskom nivou.

Nameću se dva pitanja. Prvo i osnovno, jeli HNB dovoljno osposobljen za provođenje inspekcijskog nadzora u bankama? Navodno to mogu provesti samo neki djelatnici HNB-a, koji zajedno sa stranim poslovnim bankama čine zasebnu interesnu mrežu. Koliko daleko ide prisutnost Ministarstva financija i Porezne uprave? Zašto ništa ne poduzima Sabor? Drugo, kome odgovara Boris Vujčić, za svoje “obavljanje” dužnosti guvernera? Praktično, nikome! Već je time formacijski zadana korupcija. Jedan od predsjednika Vlade RH i neki ministri završili su u zatvoru. Može li se to dogoditi guverneru i viceguvernerima HNB-a?

Banke su dijelile kredite tako što su HNB pretvorile u najveću mjenjačnicu u državi, pogodujući uvoznicima. Više su puta to naglasili profesori Ivan Lovrinović i Drago Jakovčević sa Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Hrvatske banke su od 2007. do kraja 2014. godine ostvarile dobit od oko 24 milijarde. “Guverner Vujčić daje izjave koje uopće ne zvuče kao da su od guvernera. On ljude straši igrajući na sjećanje bivše Jugoslavije i uvlači nas u ideološke prepirke, a to nije posao guvernera.” – izjavio je profesor Lovrinović u Nu2.

Ratko Bošković je u Jutarnjem listu ukazao na propuštenu šansu uvođenja eura. “Preuzimanje eura svakako bi donijelo golemo olakšanje hrvatskim dužnicima i vjerovnicima, i privatnim i javnim, i trgovcima i putnicima i turistima”, ali je Hrvatska proigrala priliku. Eksperti EU bili su neumoljivi: “Udvostručenje duga opće države u kratkom vremenu predstavlja udarac šansama Hrvatske da ispuni kriterije iz Maastrichta za prihvaćanje eura.” EU upozorava da makroekonomska neravnoteža u našoj neto međunarodnoj investicijskoj poziciji iznosi negativnih 88,66 posto BDP-a, a podnošljiva granica je minus 35 posto. Profesor Lovrinović upozorio je na činjenicu da je kod nas kuna zapravo sekundarna valuta, a Bošković nalazi da pozajmice eura za emitiranje kune produbljuju makroekonomsku neravnotežu.

HNB i poslovne banke ostvarili ogromnih 5,2 milijardi kuna dobiti

Iskazana dobit poslovnih banaka u 2014. je 2,52 milijarde kuna, 3,5 puta veća nego u 2013. kada je prikazana u visini 726 milijuna (zbog pooštrene politike rezervacija). Troškovi financiranja banaka rapidno padaju, odnosno izvori financiranja banaka sve su jeftiniji zbog politika FED-a i ECB-a. S druge strane, aktivne kamatne stope ne padaju, one su već godinama iste. Apsurdno visoke zarade poslovnih banaka, uključujući državni HNB, u godini katastrofalne ekonomske krize i duboke društvene depresije, ukazuju na toksičnost financijskog sustava, što se reflektira na produbljivanje kolapsa Hrvatske, koji guta našu 7. godinu. Bez suvisle reforme financijskog sustava Hrvatska će još dugi niz godina bilježiti pad ili stagnaciju gospodarske aktivnosti, i sve slabiju dohodovnu moć, uz sve veći egzodus stanovništva i demografski pad po svim pokazateljima.

S druge strane, hrvatsko gospodarstvo doživjelo je potop. Na kraju 2008. u RH je bilo zaposleno 1,55 milijuna osoba, dok je u siječnju 2015. evidentirano 1,29 milijuna zaposlenih. Od početka krize izbrisano je skoro 300 tisuća radnih mjesta, što je izraz kolapsa gospodarstva. Isto tako, imamo preko 300 tisuća osoba pod blokadom, što je sve zajedno tempirana socijalna bomba. Usprkos takvoj depresiji, financijski sustav godinama ostvaruje ogromnu zaradu, što glavni monetarni regulator HNB vješto podupire pravdajući to težnjom za financijskom stabilnošću, dok gospodarstvo i stanovništvo grcaju u dugovima i skupim kamatama, odnosno financijskoj nestabilnosti.

Zaba je u 2014. godini povećala kamatne prihode! Kako je to moguće? Kamatne stope na svjetskim financijskim tržištima već godinama su na povijesno niskoj razini, a uz to godinama bilježimo pad kreditne aktivnosti. Zaba je ostvarila ogromnih 2,5 milijardi kuna operativne dobiti prije rezervacija (bankarski EBITDA), što je pravi pokazatelj profitabilnosti poslovanja. Rezervacije su bankama porezno priznati rashod, iako su prvenstveno računovodstveni gubitak, a ne stvarni financijski. Formalno umanjuju dobit i iskrivljuju operativnu sliku poslovanja. Prihodi od provizija prelaze milijardu kuna, dok troškovi istih ostaju ispod 150 milijuna kuna, što pokazuje da Zaba na provizijama zarađuje oko 900 milijuna kuna godišnje, što je profitna marža od nevjerojatnih 90 posto.

Kod PBZ-a je prisutan drugačiji trend, a to je pad kamatnih prihoda, ali i istovremeni pad kamatnih rashoda, dok je dobit na provizijama sličnog obujma. U PBZ-u dobit prije rezervacija iznosi ogromnih 1,7 milijardi kuna. Dvije najveće banke zajedno ostvaruju dobit prije rezervacija i usklađenja u visini 4,2 milijarde kuna, što razotkriva tragikomediju hrvatskog financijskog sustava. Male domaće banke pokušavaju preživjeti u poremećenim tržišnim odnosima. Banka splitsko-dalmatinska pokušava kreditirati male i srednje poduzetnike iz domaćih izvora financiranja, ali za to ne dobiva podršku države i/ili HNB-a.

Istovremeno je naš HPB zbog ultra restriktivne politike rezervacija morao iskazati gubitak od 632 milijuna kuna, tako da je stopa adekvatnosti kapitala na 6,52 posto, što zahtijeva nužnu dokapitalizaciju po regulatornim zahtjevima. Operativna dobit prije rezervacija povećala se i iznosi skoro 300 milijuna kuna. Nedavno je HPB morao blokirati račun Petrokemije, pravdajući se da HNB nije priznao pravo zaloga na umjetnom gnojivu u smislu lako utužive robe kao zadovoljavajuće jamstvo kredita, što je imalo za rezultat povećanje rezervacija. HNB tako sudjeluje u neosnovanom umanjenju vrijednosti HPB-a, sondirajući teren nekom potencijalnom kupcu HPB-a.

Vlada, banke i HNB hvale se da pada udio loših kredita, no to je statistika, jer su loši krediti pali zato što su krediti državi porasli u jednom tromjesečju za čak 5,5 milijardi kuna, pa ukupno čine 43 milijarde kuna. Trend loših kredita kod stanovništva porastao je od 17,3 na 18,3 posto, zapravo su loši krediti s klauzulom CHF porasli sa 14,3 na 15,3 posto. Vujčić tvrdi da se dobit HNB-a ne može koristiti za rješavanje kredita s klauzulom CHF, što nije istina, jer je jedina zapreka tako iskazan stav. Ekonomski analitičar Niko Delić ustanovio je da banke nisu trebale pokriće za kredite s klauzulom CHF, što znači da se ta obmana koristila za izvlačenje dobiti u strane matice, sve na špekulativnoj osnovi.  

Globalne financije

Kako otkloniti nagomilane unutarnje devizne neusklađenosti i vanjske neravnoteže (MIP), o kojima je govorio i doc . dr. sc. Dubravko Radošević sa Ekonomskog instituta Zagreb, prilikom prezentacije knjige i udžbenika “Globalne financije” profesora Ivana Lovrinovića, svake hvale vrijednog djela o monetarnoj politici i međunarodnim financijama, koje će u Hrvatskoj podignuti ekonomsku pismenost na višu razinu. U knjizi je studiozno razrađena problematika deviznog tržišta. Kako optimalno postaviti tečajni režim za otvorenu ekonomiju? Profesor Sead Kreso sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu govorio je o tektonskim poremećajima u monetarnim odnosima na svjetskoj razini, u smislu monetarne decentralizacije u odnosu na dolar. SAD je dozvolio svojoj saveznici Britaniji da uđe u AIIB – Azijsku infrastrukturnu investicijsku banku. Tako otvorena vrata iskoristile su Njemačka, Italija i Francuska, upravo one članice Eurozone koje već koriste QE ECB-a.

O upravljanju valutnim rizicima profesor Lovrinović piše na stranicama 315 i 316. “Strategija brze i sveobuhvatne jednostrane euroizacije doživjela je krah i morat će biti zamijenjena snažnom resuverenizacijom hrvatskog monetarnog sustava što nije u suprotnosti s našim članstvo u EU i težnjama da jednog dana, kada budemo ostvarili nominalnu i realnu konvergenciju, uvedemo euro.” Dakle, posve suprotno ocjenama većine ekonomskih analitičara, imamo fenomen da je monetarna suverenost uvjet za uvođenje eura, jer će smanjiti negativne efekte ovakve euroizacije.

Guverner Boris Vujčić preporuča nam drugu knjigu – “Zašto nacije propadaju: Porijeklo moći, napretka i siromaštva”. A knjigu su napisali Daron Acemoglu, profesor ekonomije na Massachussets Institute of Technology, i James A. Robinson, politolog i ekonomist s Harvarda. Acemoglu i Robinson tvrde da nacija ne propada zbog geografske izoliranosti, nedostatka prometnica, slabe kulture i nepovoljne klime, prenapučenosti i kolonizacije, nego su ključ institucije, političke i ekonomske. A upravo kroz brljanje naših institucija uništene su generacije inženjera i kvalificiranih radnika, što je nenadoknadivo, što je samim tim učinilo naš rad jeftinim. 

A “inkluzivne institucije” štite privatno vlasništvo i vjerovnike! Da sve predivno zvuči, dodaju se: prosperitet, rast i održivi razvoj. Negativne “ekstraktivne institucije” uvode apsolutistički režim, prisilni rad, prisvajanje dobiti, siromaštvo, oskudicu i stagnaciju. Pa, nije sve tako jednostavno. Ako “prokletstvo prirodnih resursa” vodi u građanske ratove, korupciju i inflaciju, čemu tolika strka oko naftnih nalazišta u našem Jadranu? Koliko bi onda Norveška napredovala da nema tako bogate naftne resurse? Jeli pad Saddama Huseina preporodio Irak? Koliko znam, velike su se sile u uspješnim kolonijama formirale najgore diktature. Botswana je proglašena primjerom prosperiteta kroz kvalitetne institucije, a ključ je zapravo “Debswana”, jedna od vodećih svjetskih kompanija za vađenje dijamanata. Koja je ostala 50 posto u državnom vlasništvu! Bez prepuštanja upravljačkih prava “Mađarima”.

Tako smo od Vujčića saznali da QE “alkoholizam” ECB-a (kvantitativno olakšavanje, odnosno njemački jednostavno: drukanje eura) neće uspjeti. Kao guvernera središnje banke u državi s kreditnim rejtingom smeća, Vujčića bi trebalo veseliti “podcjenjivanje cijene rizika”, ali on nastoji povećati dobit “domaćih” poslovnih banaka na temelju prodavanja magle i rizika. Vujčić nam postavlja izazov: budite drugovi i junaci, i povećajte konkurentnost rada kada na grbači imate veću kamatu! To je njegov originalni stress-test ženske i muške radne snage. “Banke počinju isplaćivati velike dividende. Tvrde da nemaju razloga zadržati dobit u Hrvatskoj” – napominje Gojko Drljača, sugovornik i istomišljenik Borisa Vujčića, koji o tome šuti. Restrukturiranje naših dugova? Čemu to, čudi se Vujčić.

Koja je druga briga Borisa Vujčića? Nećete vjerovati! Prestrašen je mogućnošću da izađemo iz krize prije fiskalne konsolidacije i prije nego što cijena rada dodatno padne! Vjerujem da je i portiru u HNB-u jasno da prije strukturnih reformi moramo riješiti kredite s valutnom klauzulom, odnosno konvertirati ih u čiste kunske. Problem je što to nije jasno guverneru Hrvatske narodne banke, koji bešćutno promatra agoniju dužnika banaka.

Tvrtko Dolić

 

 

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno