Connect with us

Društvo

Hladni rat preselio je u Hrvatsku

Published

on

 VREMENSKI PUTNIK IVAN PERNAR     Rado gledamo napeti triler o tome kako se neki disident u nekoj diktaturi sklanja u američko veleposlanstvo. Moraš biti lud pa pobjeći u rusku ambasadu. Kada je Ivan Pernar banuo u rusku sigurnu kuću u zagrebačkoj Bosanskoj ulici, siroti Rusi bili su šokirani.

Kako pronaći bilo što zdravo u predivnoj Lijepoj našoj, koju uporno pretvaraju u ogroman i otvoren deponij za trulu hranu, farmaceutske otrove, nuklearni otpad, krivotvorene diplome i pokvarenu stranu agenturu? Smetlište zvano Hrvatska je fenomen utoliko što tuđe smeće uredno plaća. Svaka proizvodnja donosi i smeće, pa su se Hrvati dosjetili i prelaze na konferencije, koje se ovih dana održavaju na sve strane. Fenomen je konferencija o provedenoj poreznoj reformi koja nije provedena i nije reforma. Imamo pravu bondovsku histeriju u svezi međunarodne konferencije o sigurnosti. Hrvatska je je već dugo ogromna Sigurna kuća za obavještajno smeće cijelog svijeta. Za sve novo na obavještajnom planu okvire postavlja američka filmska industrija, koja često modelira našu sveukupnu budućnost. U fimu “Safe House” s Danzelom Washingtonom imamo zanimljiv trend: pozitivac ne bježi u američku sigurnu kuću, nego je u nju pritvoren i u njoj je maltretiran. Po novome, hrvatski branitelji zapravo su protujugoslavenski teroristi. Jugoslavije prividno nema, što je direktan dokaz da je zločin počinjen. Zagrebačkoj konferenciji o sigurnosti nazočit će i gosti iz naše susjedstva, koji to mogu potvrditi. U konferenciji će sudjelovati i Damir Krstičević, koji je međunarodno zanimljiv jer njegovu fotku možemo vidjeti na potjernicama iz istog susjedstva.

Hoće li prebjeg Ivan Pernar tako završiti? Polovica nacije stekla je dojam da Pernar traži snažnu podršku neke strane obavještajne službe. Zašto isti Ivan Pernar koji je rekao to svoje zakašnjelo “da Staljinu” uporno šuti o sramotnoj činjenici da naši najljepši trgovi nose ime Tita, tog proslavljenog “protivnika” druga Staljina? Naime, u Hrvatskoj je prisutna ta nesretna mimikrija titoista, u smislu da osobe poput Milana Bandića i Davora Bernardića brane svoj titoizam pod izgovorom da je Tito rekao “ne Staljinu” i da Titovo ime na zagrebačkom Kazališnom trgu iritira Ruse. A upravo po tome Rusi zaključuju da su Hrvati glupi kao konji. Hladni rat preselio je u Hrvatsku, često protiv Hrvatske, sa obje strane Željezne zavjese. Ovdje ću pokušati skicirati zanimljiv scenarij. Kada se Ivan Pernar sklanja u rusku sigurnu kuću u zagrebačkoj Bosanskoj ulici, znaju ga zaskočiti operativci suprotne strane, koji zapravo tajno rade za Ruse. Na cijeni su trostruki agenti. Tako su neki dan u američko veleposlanstvo u Buzinu stigli Dinko Cvitan i Mladen Bajić. “Donijeli ste dokaze protiv Kalmete?” – strogo je pitala američka veleposlanica Julieta Valls Noyes. “Ne, u prtljažniku imamo Ivana Pernara” – pohvalio se Cvitan. Pernar fasuje teške batine, Ameri ga pristojno ispovijede, uredno smaknu i kremiraju, a onda Pernar nekako uskrsne u svojoj dači na Krimu, poput Tita. Ili Ameri i Rusi tajno surađuju i od svih nas rade cirkus, ili se događa neka nama nepoznata vremenska petlja? Pernar je zastupnik u Hrvatskom saboru i ima konkretne obveze glede državne politike, ako takva postoji. Bez obzira iz kojeg vremena dolazi.

Majka Rusija 

Meni osobno simpatični Ivan Pernar frapantno sliči na helenskog Perikla iz atenske demokracije, onoga poklonika umjetnosti koji je uveo umjetničku kadrovsku politiku. Dužnosnike su birali ždrijebom. Bilo bi pametno da i mi uvedemo takvu praksu, jer bi se tada dogodilo da slučajno ispliva i neka sposobna osoba. Možemo li reći da je glede Andreja Plenkovića ždrijeb bio namješten? Kao i u slučaju Kolinde Grabar Kitarović, kada je kratak ostao Ivan Sinčić. Dobro da je tako, jer hrvatska vanjska politika, ona dalje od neposrednog susjedstva, konačno ulazi u nekakve smislene okvire. Andrej Plenković opsluživao je u Europskom parlamentu linije prema Ukrajini, pa je prirodno tome Ukrajina njegova prva misija kao premijera Hrvatske. Sa Ukrajinom nas povezuje slična nesreća na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega. Ukrajinci su umirali u tragičnom Holodomoru, a mi na svome Križnom putu. U oba slučaja kumovi su bili Rusi. Srbijanska vladonaltrumputinagresija na RH i BiH bila je proba za rusku agresiju na Ukrajinu. Katolici Hrvati sa svojim prijateljstvom prema Ukrajincima dokazuju da nemaju ništa protiv pravoslavlja. Nezgoda ovog našeg novog približavanja Ukrajini dolazi nam od već pokrenutih procesa. Uskoro će hrvatski vojnici krenuti prema ruskoj granici, i to nije dobro. Naš Križni put u određenoj je mjeri posljedica našeg suludog uplitanja u Rusiji, pod zapovjednom linijom njemačkih nacista. Nekako smo ispustili kontinuitet na Branka Jelića, koji se uspješno oslonio na Ruse, odnosno sovjete, time i na Ukrajince. Naši susjedi Slovenci, Srbijanci i bosanski Srbi već su se ukrcali na ruski brod – taj je kanal za nas zatvoren! Nadajmo se da će Plenković pronaći konzistentan stav i glede ove nesretne izbjegličke krize.

Jeli Tomislav Karamarko izvukao kraći kraj zbog Mađara ili zbog činjenice da iza MOL-a stoji ruski kapital? Prije 13 godina Rusi su preuzeli Inu, Amerikanci su znali da se to sprema, ali nisu ništa poduzeli. Nije problem biti uz Amerikance, nego to koliko su Ameri sposobni prepoznati neke procese. Što ako je NATO nova gubitnička Osovina? Ivica Račan i Slavko Linić glatko su predali Inu majci Rusiji, za sitnu paru. Najprije su 2002. za svega 74 milijuna dolara “švicarskoj” tvrtki PBS prodali naftna polja Bijele noći, a iza PBS-a je stajao ruski Russneft. Dovoljno je reći da danas Bijele noći proizvode nafte više od Ine i MOL-a zajedno. Slijedeće 2003. Račan, Linić i Ljubo Jurčić prodali su MOL-u 25 posto + 1 dionicu Ine, uključujući financijsku kontrolu, sve za 505 milijuna dolara, a kolika je crta/provizija isplaćena nismo saznali niti do danas. Zapravo znamo koji ljudi od tada nemaju nikakvih financijskih problema. Zakulisnim igrama u svezi naše podrške “demokratskoj” revoluciji u Siriji i tome slično, Rusi su preuzeli Inine koncesije vrijedne 40 milijardi dolara. Amerikanci su to dopustili. Šutke su to promatrali i Francuzi, iako je Sirija bila tradicionalno njihova odgovornost. I još se za Siriju švercalo hrvatsko oružje, za podršku onima koji su ugrozili hrvatske koncesije. Tako su odurni korumpirani Južni Slaveni predali hrvatsku Inu i basnoslovna bogatstva Ine majci Rusiji za smiješnu siću. Staljin je 1948. jako pogriješio. Trebao je Tita jednostavno podmititi.

Tko može za sebe reći da posjeduje dovoljnu intelektualnu širinu? Pernarova sklonost Rusima ima svoje znanstveno-fantastične korijene. Napoleona i Hitlera uništila je nepregledna Rusija, pa je Pernar iz toga izvukao pogrešnu poruku. Rusi su prihvatili mladog Životu, odriješili su kesu, i eto je Živoja stjena ušla u Hrvatski sabor. “Kako ste potrošili donaciju?” – pitali su Rusi svog novog operativca. “Pa, kupili smo bicikle!” Nije pametno djecu puštati u vremeplov. Mislite li da su tek slučajno u modi filmovi i televizijske serije na temu putovanja kroz vrijeme? “Continuum”, “12 Monkeys”, “Timeless” i brojne druge. Već sam naglasio da Ameri tako modeliraju vraga koji je već pušten s lanca. Stoga sam se dao u temeljito pregledavanje povijesne građe. Možete li razumjeti moju zaprepaštenost kada sam Ivana Pernara prepoznao kao zastupnika u beogradskom parlamentu! Na fotografiji od 20. lipnja 1928. jasno se vidi da je u srbijanskom i jugoslavenskom saboru ranjen u ruku i u prsa! I u tom je parlamentu vikao: “Ovo je spilja razbojnička!” I tada se zvao Ivan Pernar! Na razini putovanja kroz vrijeme izgrađen je cijeli jedan meta jezik, pa u Jutarnjem listu možete pročitati kako su 28. lipnja 1928. ubijeni Pavo Radić i Ivan Basariček, a Stipe Radić ranjen. Kad bolje razmislim, svi su oni najprije ranjeni. Vidite, žrtve na Ovčari nisu ubijene, nego su iskrvarile, što je ovih dana Ivan Pernar korektno objasnio poštenim Srbijancima, onima koji se žele osloboditi tereta genocidne nacije. Pernar je nedavno uljudno objasnio Beograđanima da je etničko čišćenje bezazlen oblik “genocida” za lijenčine, koji se ne žele glupo opteretiti s mrtvim tjelesima. Ima nešto u tom našem Vremenku.   

Dolje Izrael 

Nimalo ne zamjeram Ivanu Pernaru što proziva HDZ, SDP i masone, sve je to prihvatljivo. Što je trenutno višak? Pa, Pernar nepotrebno čačka moćni Izrael, što nikako neće završiti kao sukob Davida i Golijata, niti uz rusku pomoć. David je bio Židov, zar ne? Dogodilo se da mladi putnik Pernar izvan zemlje ili u nekom eksteritorijalnom veleposlanstvu, poput krave repom prolije mlijeko mukotrpno namuženo u Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru. Zašto sam posve siguran da je nas u ovome vremenu zapao onaj mladi i neiskusni Ivan Pernar? Pa, Pernar je neki dan u Beogradu pozvao u goste antisemitski eksponirane srpske nacionaliste, a ono nas Židovi već sedamdeset godina sapliću na sve strane. Bilo kako bilo, Pernar je nekako skontao da su Židovi proveli etničko čišćenje Palestinaca u Izraelu, da se isto dogodili i prije dva milenija. Hvata me strah da je upravo naš Ivan otputovao u drevnu Palestinu i plameno najavio skromnog proroka Isusa kao bespoštednog Osvetnika, pa je nesretnik razapet zbog Pernarovih antičkih zastupničkih ambicija.

Na nekom jačem studiju bilo čega Pernar bi spoznao da svaka znanost i svaka religija ima svoje početne aksiome, u odnosu na koje cijela izvedena teorija i praksa, pokusi i modeliranja moraju ostati konzistentni. Na razini politike i političara to se zove vjerodostojnost osobe i/ili političke opcije. Putovanje kroz vrijeme ima svoju maksimu: ne smije narušiti vremenski kontinuum. Da ovaj “današnji” mladi Ivan Pernar ima iskustvo 1928. ne bi mu palo na pamet ovih dana po Beogradu tragati za mirotvorcima. Ne tako davno isti se Pernar pojavio kao proizvod Facebooka. Jednoistavno je iscurio sa Interneta. Šetao je glupe Zagrepčane okolo, bez ikakvog jasnog cilja. Doktor prava iz 1928. trebao bi danas biti sveučilišni profesor, a nas je nekako zapao Pernar bez znanstvene titule. To znači da se dogodio vremenski paradoks: Pernar će otputovati u prvu Jugoslaviju tek nakon ovog današnjeg iskustva u RH, nakon što splasne i njegova nova pobuna. I navesti naivnog Stipu Radića na borbu nenasiljem. 

Prema dostupnoj dokumentaciji, nakon atentata u Beogradu otvoreno je uvedena velikosrpska diktatura, pa je zatočeni Ivan Pernar ostao tri godine u vremenskom procjepu u Srijemskoj Mitrovici. Pripadao je skupini radićevaca i mačekovaca koji su 1944. trebali poslužiti Mladenu Lorkoviću i Anti Vokiću da prebace NDH na savezničku stranu. U što god da se Ivan Pernar uključio, završavao je u pržunu, pa me danas čudi što ta opcija toliko kasni. Plan prelaska NDH na savezničku stranu inicirao je sam Ante Pavelić, ali se morao povući nakon što su Britanci sve cinkali Gestapou, godinu dana prije nego što su isti Britanci ustaše i sve Hrvate prepustili partizanskoj, orjunaškoj i sovjetskoj (dakle i ruskoj) klaonici. Svima je to poznato, svima osim samom Ivanu Pernaru, ovome koji sudeći po svemu dolazi ravno iz svog slavenskog puberteta. Ovdje ću naglasiti da se to događalo one godine kada su Ukrajinci, Bugari i Hrvati oslobodili Beograd. Mladi Pernar morao bi znati da je ruska zapovjedna linija uvijek funkcionirala, i da je Tito za pokolj kod Bleiburga i na našem Križnom putu morao dobiti dopuštenje Staljina, pa i majke Rusije. Kada gradi bilo kakve odnose s Rusima, Pernar mora imati pred očima kompleksnu matricu hrvatsko-ruskih prijepora.

Tko voli Srbe?   

“U mladosti sam mrzio Srbe!” – kuka nam prebjeg Pernar, kao da je to neki grijeh. Tko danas živi na ovome prostoru i nikada nije zamrzio Srbi i/ili Srbijance, najvjerojatnije je većinu svog bitisanja proveo drugdje, ili u nekoj izolaciji. Nije to ništa, osobno sam zamrzio i Hrvate. Neka se Pernar javi kada pronađe neku naciju koja ne mrzi Hrvate. Hrvati mrze Hrvate. Nego, što je to pronađeno u temelju te Pernarove iscrpljene mržnje? Pa, kako veli, mrzio je Srbe zbog agresije Srba i Srbije na Hrvatsku i BiH. E, baš je ameba sa širinom. Nikakvo čudo da podiže njemački natalitet. Ali, prijatelju naš naivni, svoj odnos prema Srbima, Srbijancima i srbijanskom poimanju demokracije, trebao si izgraditi prije toga, na temelju onoga što ti se dogodilo 1928. I još su ovih dana pale nove slične izjave. Eto, mladi Pernar nije znao da je za Domovinskog rata jedan Srbin u Osijeku ubijen. Kojeg li čuda! Zar nije u britanskom Midsomeru koji broji 17 duša sveukupno, u cijeloj svojoj povijesti, ubijeno čak njih 1117? Pa onda mladi Pernar očajnički spominje obitelj Zec, kao da je ta familija stradala u Hrvatskom saboru a ne u okvirima bespoštednog rata podzemlja za određene linije snabdijevanja središnje zagrebačke tržnice. Uz svu našu nacionalnu i pojedinačnu tugu za našom nevinom Aleksandrom, Pernar bi morao znati da je taj “ zločin u ratu” naručen takav da sakrije naručitelje, najgore kriminalce iz podzemlja, koji su za Domovinskog rata često uzimali braniteljsku mimikriju. Budite sigurni da je Labrador pridodao svoje. Da zaista posjeduje širinu, kako to sam kaže, mladi Pernar bi davno shvatio da se u svakoj obrani događao kriminal i da se kriminalac uvijek ugodno skrivao iza otpora prema agresoru.

Pa eto, ipak, Ivan Pernar raspetljava neke predrasude. Prepoznao je odlazak dijela Srba iz Hrvatske za Oluje kao etničko čišćenje u režiji Beograda i svetosavlja. Često pišem o tome da je Oluja pokrenuta za potrebe zaustavljanja srpskog genocida nad muslimanima BiH koliko i za utvrđivanje Republike Srpske. Pernar nešto sagleda, ali mu svejedno fali širina na koju se poziva. Pernar nije sposoban vidjeti geografsku činjenicu da bi Jasenovac postojao kao nacistički logor na polovici pruge od Zagreba do Beograda bez obzira koja je država ili paradržava formirana na ovome prostoru, unutar Trećeg Reicha, sve regulirano njemačkim rasnim zakonima. Židovi su zapravo imali sreću da je formirana NDH, jer su u susjednoj Srbiji Židovi pobijeni u nekoliko tjedana. Jedino je NDH uvela ublažavajuće anekse na Hitlerove rasne zakone. U Ustaškom pokretu bilo je mnogo Židova, kao i u administraciji NDH. Možda nam Pernar može objasniti zašto su se Židovi Trećeg Reicha sklanjali u NDH? I ti i takvi Židovi nisu protjerali Palestince, nego su to proveli oni koji su kao lažni antifašisti i lažni partizani uvježbali etničko čišćenje. Zašto Pernar šuti o tim činjenicama? Što Pernar mora progutati glede NDH da bi se usudio Židove prozvati za genocid nad Palestincima?

Pernar ne zna u kakvu se opasnu avanturu upustio. Rusi su slavenstvo, slovenstvo i pravoslavlje. Rusi imaju i Hrvatima zanimljivu kulturu. Ali, Srbijanci svako malo imaju vojne vježbe s Rusima, a Slovenija je danas u funkciji moderne varijante sovjetskog plana Polarna zvijezda, odnosno ruskog prodora do Trsta. Ne ponašaju se sve nacije podanički prema Rusima. Poljaci ovih dana ponovno otvaraju istragu o tragediji kod ruskog Smolenska, gdje je 2010. u zrakoplovnoj nesreći stradao cijeli vrh tadašnje Poljske, baš dok je letio na komemoraciju poljskim časnicima, koje su sovjeti (i Rusi) smakli u Katynskoj šumi, njih oko 20 tisuća. Podsjetit ću katolika Pernara da su “ateisti” 1945. pomakli katoličku Poljsku za stotinjak kilometara na zapad, kao što su katoličku Hrvatsku stisli iza Une, kreirajući tada i “Sovjetsku Sloveniju” – upravo je tako nazvana. Bio bi nekakav red da mladi Pernar iskoristi svoj upliv kod Rusa, i to nekako ispravi, tako da je Auschwitz u Njemačkoj, a Banja Luka i Savudrijska vala u Hrvatskoj, kamo pripadaju. Pernar se mora zapitati zašto je ta inače poželjna takozvana “financijska okupacija” provedena negativno samo za katoličke zemlje. I da u tome sudjeluje i ruski kapital.

IMPERIJ UZVRAĆA UDARAC

Putin oštro odgovorio Plenkoviću

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova je u utorak 22. studenog 2106. objavilo zabrinutost zbog činjenice da je “pri hrvatskoj vladi formirana radna skupina za suradnju s Ukrajinom koja će u svom djelokrugu imati prenošenje hrvatskog iskustva ‘mirne reintegracije okupiranih teritorija’ Kijevu, koje bi se tobože moglo primijeniti na Doneck i Luhansk”. Plenković je dan ranije u Kijevu izjavio da su i Hrvatska i Ukrajina bile žrtve brutalne vojne agresije. “Pozivamo Zagreb da se umjesto besperspektivnog savjeta za druge aktivnije pozabavi rješavanjem kroničnih unutarnjih problema u svezi s pravima Srba i drugih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Cijena hrvatske reintegracije svog teritorija bila je progon 250 tisuća Srba u operacijama Bljesak i Oluja.” Ne znam kako je to promaklo Ivanu Pernaru, prošle je godine isti MID objavio da je 30 tisuća Srba prešlo na katoličanstvo. Prvo, to se nije dogodilo niti bi pasalo katolicima. Katolička populacija i ovako je promašenog sastava. Drugo, zašto je tako loše kada netko dragovoljno prijeđe na katoličanstvo i posve prihvatljivo kada nekoga nasilno konvertiraju u rusko ili neko drugo pravoslavlje, odnosno određeno nacionalno zatvoreno kršćanstvo? Možda je Putin u pravu glede mirne reintegracije okupiranih dijelova našeg Podunavlja, jer nije uspjela.

Tvrtko Dolić/croative.net

Komentari

Društvo

Jan Ivanjek: Nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti

Published

on

Natječaj za nabavu borbenih zrakoplova poništen je, još se ne zna kako dalje. Hoće li se krenuti u novi natječaj ili možda u izravnu pogodbu? Kako stvari stoje, prepuštanje nekoj drugoj državi da nam uz naplatu čuva nebo ne dolazi u obzir.

Izgubljeno vrijeme u pregovorima s Izraelcima ne može se vratiti, a, čini se, ni naplatiti.

U međuvremenu ionako vremešni hrvatski MiG-ovi još su ostarjeli – bliži im se konačno prizemljenje. Koliko će Vladi trebati da pronađe nov model nabave zrakoplova, koliko da zaključi posao, kad bi prvi mogao poletjeti iznad Hrvatske?

Gosti „Teme dana“ su bili bivši zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva general Josip Štimac te vojni analitičar Jan Ivanjek.

Nastupio je svojevrsni obrat u razmišljanju ministra obrane, kakvih i koliko borbenih zrakoplova Hrvatskoj treba. Ministar je rekao kao je za njega najbolja platforma F-16, da budu novi avioni i da ih ima manje.

– Stručna studija koja je napravljena ne ide ispod 12 aviona, rekao je Štimac.

Ivanjek je rekao kako nama treba borbeno zrakoplovstvo s punim spektrom sposobnosti. S obzirom da nije prošlo da uzmemo najmoćnije rabljene avione, donesena je odluka da nabavimo nove borbene avione.
– Dugoročno se mora doći do brojke od 12 aviona, naglašava Ivanjek.

– Naši postojeći migovi mogu letjeti do 2024. godine i ako do tada ne ugovorimo kupnju zrakoplova, to bi bio veliki problem zato što bi se ljudski potencijal, koji je i tako u osipanju, počeo još više osipati, ističe Ivanjek.

Štimac je rekao kako bi nam Amerikanci mogli ponuditi Block 50/52 što bi nas moglo zadovoljiti. Takav tip aviona imaju i Poljaci.

Ivanjek smatra da bi nas osnovni paket aviona mogao koštati milijardu dolara i to bi nam olakšalo iduću seriju nabave (HRT)

Komentari

Continue Reading

Društvo

Robert Valdec o lobistima /narikačama u svezi (ne)kupnje F-16 koju moraju pročitati svi, posebno u MORH-u

Published

on

Propala, je izgleda, nabavka F 16 Barak višenamjenskih lovaca opremljenih onako kako su ponuđeni na natječaju. Ovo pišem jer imam što reći o HRZ i nabavci zrakoplova – piše Valdec na svom fb profilu.

Zanimljivo je da sada nad propalim poslom najviše nariču oni koji su do jučer F-16 Barak nazivali ‘starim kantama’, ‘otpadom’ i sl.

Dobar dio njih (govorim o ‘velikim stručnjacima’) nariče po inerciji, samo zato jer su ‘popušili’ čaščenje od SAAB-a za koji su gorljivo navijali, a koje im je obećano ako se HRZ opremi Gripenima. Šveđani su ih tijekom tendera vodali kao medvjede po Švedskoj, trpali im u torbe mobitele, laptope, kemijske, rokovnike, vodali ih po večerama…, a oni, ‘stručno’, objašnjavali Hrvatima kako je Gripen daleko najbolja opcija. Jer, ‘novo je novo’.

Oni vještiji su, umjesto mobitela, rokovnika i kemijskih olovki, na račune dobili i nešto konkretnije – neću o imenima, dovoljno je proguglati najstrastvenije ‘Gripenovce’. Među njima ima novinara, ‘vojnih analitičara’, umirovljenih pilota, političara…

I o tom sam tenderu davno pisao. Između onog što su nam odredili da ‘smijemo’ kupiti, F 16 Barak je, po meni, bio najbolja opcija. Na stranu što se za isti iznos može kupiti eskadrila, realno, boljih višenamjenskih lovaca. Ako ne boljih, a onda ne lošijih, no osjetno jeftinijih, pod boljim uvjetima.

Ali, opremanje ratnog (a i civilnog) zrakoplovstva je ionako više politička odluka. Otprilike slična onoj kada je, danas u terminalnoj fazi, Croatia Airlines, umjesto Boing-a odabrala Airbus. I tu su se provizijama napunili offshore računi, sagradili dvorci u okolici Zagreba, no to je neka druga priča.

I u njoj su obje opcije između kojih smo mogli birati bile podjednako kvalitetne (financijski, Boing je nešto jeftiniji), dakle osim toga koji će Tuđmanov savjetnički lobi ubrati proviziju, odabir je signalizirao i političku naklonjenost (EU – SAD).

No vojne nabavke su ipak nešto posve drugo. U jednom razdoblju novinarske karijere bavio sam se, između ostalog, i naoružanjem i vojnom opremom, nabavkama, međunarodnom trgovinom, tržištem oružja i vojne opreme i to crnim i bijelim, obišao dosta međunarodnih sajmova naoružanja i vojne opreme širom svijeta, ponešto tvornica (po svijetu), razgovarao i s trgovcima i s kupcima i s korisnicima. Pa si utvaram da ponešto o tome i znam.

Ako ostavimo po strani politiku pa čak i cijenu i uvjete (npr. održavanje, obuka, rezervni dijelovi, eventualne modernizacije, nadogradnje), najznačajnija stvar pri odluci o odabiru određenog ‘proizvoda’ (nebitno radi li se o jurišnoj pušci, streljivu, zrakoplovu, tenku ili oklopnom vozilu…) su reference.

Dakle, je li se (kada, gdje, kako, u kojim uvjetima i kojem obujmu, koliko efikasno itd.) određeni proizvod dokazao u operativnoj upotrebi i koje su oružane sile već njime opremljene, kakva su im iskustva itd. Jedan od najslikovitijih primjera je jurišna puška AK 47 (i njene inačice) koja je odavno planetarni brend. Postao je to i pištolj Glock, izraelski UZI…

Složeniji sustavi poput zrakoplova, protuzračnih borbenih sustava, raketnih, radarskih i sličnih sofisticiranih sustava druga su priča, no činjenica da je neko oružje, oruđe ili sustav dokazan u operativnoj upotrebi tu je najvažniji. Mislim da ne treba elaborirati zašto je tome tako, dovoljno je napomenuti kako za tako delikatnu namjenu poput oružanog sukoba, nitko pametan neće kupiti ‘mačka u vreći’ bez obzira na to koliko ta vreća bila lijepa i bez obzira na to koliko prodavač te vreće slatkorječivo i uvjerljivo hvalio svoju robu.

I za takve ‘mačke u vreći’ postoje brojni primjeri – jedan od ne tako davnih bio je i naš tender za nabavku borbenih oklopnih vozila. U finalu ostala su dva ponuđača: finska ‘Patria’ i austrijski (zapravo američki) ‘Pandur’. Rezultate znamo – na tenderu je pobijedila Patria. S pravom.

Naime, Patria je već bila u naoružanju nekoliko svjetskih oružanih snaga, u operativnoj upotrebi (tu je bio i offset program, a još se vuku i repovi korupcijskih afera) .

No ‘Pandur2’, tada zapravo, nije postojao – bila je riječ o prototipu čiji ga je proizvođač gurao HV-u kako bi si počeo sastavljati referentnu listu. No unatoč tome, naši su ‘stručnjaci’ po medijima ispisivali hvalospjeve, svako malo putujući u Austriju po ‘rokovnike i penkale’, vješto prešućujući činjenice.

Poput one da je tijekom jedne demonstracije na jednom austrijskom poligonu, kojoj su nazočili i hrvatski novinari (znam i poimence koji), došlo do incidenta – nezgode, u kojem su ozbiljno ranjeni austrijski vojnici (loše rješenje strojnice na kupoli – povratne eksplozije ozlijedile su posadu). O tome, naravno, nije bilo riječi u medijima. Jebi ga, rokovnici su ipak bili u kožnom uvezu. A i nova Motorola Rizr Z8 je bila baš sexy.

Tako nismo mogli u našim medijima, čiji su novinari, ‘investigativno’ analizirali Gripen na licu mjesta – u Švedskoj, u organizaciji proizvođača/prodavača, pročitati o korupcijskim aferama koje još uvijek drmaju i Brazil i Tajland, i Češku i Južnoafričku republiku (nakon tendera na kojem je Gripen pobijedio).

Nije nigdje bilo niti riječi o Gripenima koji su se srušili, incidentima, a još manje o tome da je jedino ‘vatreno krštenje’ taj zrakoplov imao za vrijeme uvođenja ‘demokracije i ljudskih prava’ u Libiju, gdje je uspješno uništio nekoliko meta – par beduinskih šatora i jednu karavanu na devama.

Da se vratimo našim nesuđenim F 16 Barak.

Prvo, hrvatska strana koja je raspisala tender i odlučila spizditi naših pola milijarde dolara, trebala se na vrijeme informirati – no VOA, MVP i slične organizacije su zacijelo imale drugog, pametnijeg posla.

Drugo, ako ništa, bar je nekom, nadam se, došlo iz dupeta u glavu koliko je našim ‘strateškim partnerima’ zapravo stalo do nas.

I treće – da netko na vlasti ima muda pa da kaže kako ćemo, kad već ne možemo kupiti F 16 Barak, tražiti i ponude za, recimo, KAI T-50 Golden Eagle, PAC JF-17 Thunder/CAC FC-1 Xiaolong, Su-35, Su-30MKK…

Mnijem da bi, u tom slučaju, naši ‘strateški partneri’ ekspresno promijenili odluku i isporučili nam odmah eskadrilu F 16 Barak-a sa svim nadogradnjama, uz akcijski popust. Još bi dobili i komplet kuhinjskih noževa na poklon.

Robert Valdec Foto: fb/Valdec

Komentari

Continue Reading

Društvo

PUTIN OBJAVIO OTVORENI RAT ILUMINATIMA: Ako Soros ikad uđe u Rusiju, nikad više iz nje neće izaći!

Published

on

Rusija je izdala službeno priopćenje da je George Soros tražen “živ ili mrtav”, navodeći da su i on i njegova organizacija “prijetnja za rusku nacionalnu sigurnost.”

Sorošu je zabranjen ulazak u Rusiju još od prošle godine, kada se saznalo da je on pomogao uništenje ruske ekonomije u ranim ’90 -im, izvještava Veteranstoday.com, a prenosi Webtribune.

Još prije šest godina objavljeno je:

“Prva stvar koju trebate znati o “Goldman Sachs” je da je to najmoćnija investicijska banka na svijetu, da je svuda, da je to veliki vampir koji sisa lice čovječanstva i nemilosrdno dosipa svoj lijevak krvi koji miriše na novac.”

“U stvari, povijest nedavne financijske krize potpisana je od strane ove banke i njenih pitomaca.”

Soros je kao ova banka. Fil Butler kaže: “George Soros je zamijesio svaku političku pitu koja postoji. Ako postoji kriza na svijetu, sigurna je oklada da on ima udjela u tome. “

Može se reći da su Soros i Goldman Sachs ideološki pripadnici istog bratstva. Njihova strategija je malo drugačija, ali je krajnji rezultat uništenje života putem ekonomskog sustava (bilo da je u pitanju kapitalizam ili socijalizam) i politička manipulacija.

Soros misli da je nepobjediv. Misli da može kretati u politici cijele planete u nekoliko treptaja oka i da nitko ne može mu kaže da prestane. On je tvorac financijske alkemije. Smatra da može ubiti političku stabilnost Europe i Amerike bez izazova.

Soros je star, ali nije zastario. Njegova organizacija je nedavno razotkrivena u obavljanju tajnih operacija osmišljenih da destabiliziraju Rusiju. Povodom toga zanimljiv je citat procurio iz dosjea “Soros fondacije”:

“Naš interes je da se uključimo u aktivnosti ruskih pokreta koji se bore protiv tradicionalnih vrijednosti. Ali imenovanje naše strane je problematično: mi smo u poslu kanaliziranja novca u drugim zemljama u političke svrhe. “

Sada se vidi pravo lice Soroša. Sve te priče o pomaganju sirijskim izbjeglicama, o spašavanju Ukrajine, o “građanskim pravima” i uvođenju “demokracije” u Rusiju su samo dimna zavjesa.

Prema Butleru, sve je to infekcija Soroša. Soros želi uništiti rusku tradicionalnu obitelj. On želi da Rusija bude kao zoološki vrt, a “demokracija” je termin kojim obmanjuje mase.

Soros je u veljači 2015.godine napisao da je “Putin veća prijetnja postojanju Europe od ISIS-a” i takvim izjavama je samo otpočeo svoj đavolji plan.

“Čelnici SAD-a i EU griješe kad misle da je Rusija potencijalni saveznik u borbi protiv islamske države. Dokazi ih osporavaju. Putinov cilj poticanje razgradnje EU, a najbolji način da to postigne je da poplavi Europu sirijskim izbjeglicama. “

“Ruski avioni su bombardirali civilno stanovništvo u južnoj Siriji i natjerali ih da pobjegnu u Jordan i Libanon. Sada je u pustinji 20 tisuća sirijskih izbjeglica koje čekaju prijam u Jordan. “

A dokazi ovakvih tvrdnji? Pa, dokazi su u samom Sorošu. Ono što on kaže je dovoljno. Nema potrebe za istragama. Soros je alfa i omega, početak i kraj. I ako dokazi slučajno ukazuju na nešto drugačije onda moraju biti odbijeni. Ako se Rusija zaista bori protiv terorista onda je takva informacija ipak lažna jer se Soros sa njom ne slaže.

Soros ne shvaća da je ranjiviji nego ikada ranije jer se ne ponaša praktično. Teži da dopuni ideološke dogme i zanemaruje istinu.

Vjerojatno je istina da je Soros protiv izraelskog režima, ali ono što on daje to s druge strane uzima.

Svidjelo se to njemu ili ne, Soros neizravno podupire izraelske zločine time što podržava organizacije za rušenje Asada. Ako zaista želi učiniti nešto dobro onda bi se trudio da stvari popravi a ne da podržava zločinačke ideologije koje vode uništavanju.

Soros je agent novog svjetskog poretka.

Rusiji je očito bilo dosta ovog čovjeka i na kraju su mu zabranili pristup državi. Soroša i njegovu subverzivnu organizaciju označili su kao “prijetnju nacionalnoj sigurnosti.”

“Soroš je špekulant i samoproglašeni filantrop, a njegove malverzacije oslobođene od poreza su sastavni dio ratne mašinerije” – riječi su Williama Engdahla.

On je očito u pravu. Ali Rusija je više nego spremna odstraniti Soroša. Ako se ikad Soros ohrabri ući u Rusiju, nikada više iz nje neće izaći.

Rusija potresa same temelje novog svjetskog poretka i političkog sotonizma.

Veteranstoday.com | Webtribune.rs | Croative.net

Komentari

Continue Reading

Facebook

Popularno