Connect with us

Dr. Marko Jukić

Haški sud za bivšu Jugoslaviju je međunarodna sramota

Objavljeno

- datum

Konačna presuda Haškog suda bosanskohercegovačkim Hrvatima – bez obzira kakva će ona u konačnici biti treba podsjetiti da je Haški sud koji je sudio za zločine na području bivše države Jugoslavije međunarodna pravna sramota.

To je bio (završava s radom ali njegovi zločini ostaju) politički sud koji je prihvaćao nevjerodostojne svjedoke, podmetanja obavještajne zajednice, ucjene nekih država a često nije tražio ili prihvaćao svjedoke i dokumente koji otkrivaju istine. Nakon 24 godine od osnutka suda situacija na području nekadašnje države Jugoslavije nije bolja nego je gora. Zanemarivanjem činjenica, zanemarivanjem srpskih zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (evo nekih Škabrnja, Lovas, Vukovar-Sajmište, Bugojno, Travnik, Lašvanska dolina, Busovača  i druga) neprimjerene kazne za ratni zločin (npr. Šljivančanin), izjednjačavanje žrtve s agresorom, otezanjem sudskih postupaka, misteriozne smrti u zatvoru sve su to dokazi o sramotnoj ulozi suda a posebno haškoga tužiteljstva koje je zatiralo istinu a širilo laži, progonilo novinare i druge koji su dokumentirano dokazivali što se dogodilo.

Haško tužiteljstvo (Carla del Ponte) je progonila hrvatske novinare (Margetić, Jović, Marijančić, Rebić) zbog navodnog otkrivanja zaštićenog svjedoka, a zaštićeni svjedok Mesić se sam hvalio svojim svjedočenjem, svojom izdajničkom aktivnošću. Sve što su hrvatski novinari objavili je već bilo objavljeno u novinama i medijima izvan Hrvatske. Tužilaštvo je svojim postupkom htjelo zabraniti objavljivanje istine o svjedočenju Mesića i drugih.

Haški sud je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a koje bi trebalo braniti pravo naroda na opstojnost, braniti demokraciju, spriječiti agresiju. Nažalost to Vijeće je stavilo embargo na naoružavanje nenaoružanom narodu (25. rujna 1991. godine) i omogućilo strašnu agresiju na Republiku Hrvatsku (1991. godine) za koju su samo malobrojni akteri odgovarali. Glavni injicijatori projekta velike Srbije (kompletno srpsko vodstvo, JNA, vojska Srbije)  nisu ni optuženi, ni kažnjeni već su amnestirani sramotnim postupcima tužilaštva i suda u cjelini.

Ono što u međunarodnom pravu vrijedi za druge države i narode ne vrijedi za Hrvatsku. Prema Haškom sudu Hrvatska nema pravo na samostalnost (izraženu voljom naroda na referendumu), nema pravo na obranu (embargo na uvoz oružja), nema pravo na oslobađanje svojih okupiranih područja (Oluja 95.), nema pravo na pravedno suđenje (tužilaštvo je dovodilo svjedoke koji lažu, svjedoke koji su krivotvorili dokumente, tužilaštvo nije tužilo počinitelje zločina nad Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini),  nema pravo na iznošenje istine (suđenje hrvatskim novinarima u Haagu). Ti postupci su sramota za međunarodnu zajednicu i  međunarodno pravo?

Haški sud je ucjenjivao Republiku Hrvatsku (otvaranje nekih poglavlja za pristup EU), prijetio Republici Hrvatskoj, sramotio Republiku Hrvatsku putem medija a sve protivno običajnom i međunarodnom pravu, iznošenjem laži, krivotvorenjem dokumenata, zanemarivanjem dokumenata, blokadom pristupa dokumentima agresora Srbije.

Haškom sudu u njihovoj nečasnoj raboti su pomogli i ljudi iz Hrvatske, glavni protagonisti bili su Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Sanader i mnogi drugi.

Patološka mržnja prema Hrvatskoj i dr. Franji Tuđmanu (ocu nove Hrvatske države) se pokazala u nizu postupaka na Haškom sudu. Haško tužiteljstvo je uz pomoć Stjepana Mesića, Ivice Račana i ostalih željelo pokazati da je postojao „udruženi zločinački pothvat“ pa je nudilo oslobađajuću presudu Dariju Kordiću (Haški sud nije ništa dokazao u slučaju Kordić) ako optuži dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška za zločinački pothvat. Časni Dario Kordić je to odbio!

O modelu po kojem se sudi Hrvatima u Hagu pisao je Hrvoje Marković (Hrvatski list 26. travnja 2007.), to je „model parnjaka“. Po tom modelu jedan Hrvat je dobar a drugi je zao, evo nekoliko „suprostavljenih parnjaka“: Blaškić-Kordić; Stipetić-Bobetko; Ademi-Norac; Mesić-Tuđman.

„Model parnjaka“, dobrih i loših Hrvata je smišljen u Londonu i Beogradu s ciljem dokazivanja da je Hrvatska rezultat „udruženog zločinačkog pothvata“. U tom projektu su sudjelovali mnogi a glavni akteri su bili nosioci projekta detuđmanizacije: Mesić, Račan i Sanader. Tim projektom su takozvani dobri Hrvati trebali svjedočiti protiv zlih Hrvata koji su provodili takozvani „udruženi zločinački pothvat“. Sanader je javno pozvao generala Gotovinu da se preda i da dokazuje nevinost u Hagu! Dokazuje se krivnja a ne nevinost, to će Sanader sam iskusiti nekoliko godina kasnije!

Zločinački sud u Haagu

Nemoralna tužiteljica Carla del Ponte je bila lutka na koncu svjetskih moćnika ali je pokazala i svoju pristranost, zloću i licemjerje. Ona je glavni krivac za iskrivljene optužnice, zanemarivanje srpskih zločina u Hrvatskoj, podmetanje, pritiske i ucjene. Ta spodoba je trijumfalno otišla u Beograd objaviti da je uhićen Ante Gotovina!? To je bio još jedan dokaz njenog sudjelovanja u zločinačkom pothvatu svjetskih moćnika i nekih država protiv hrvatskog naroda i hrvatske države.  Tražila je zapovjednu odgovornost za hrvatsko vodstvo i vojne zapovjednike a odbacila je zapovjedne odgovornosti za Kadijevića, Adžića, Mrkšića, Radića, Halilovića! To vrijedi samo za hrvatske zapovjednike i hrvatsko političko vodstvo! Jadno i sramotno ponašanje tužiteljice i Haškog suda koji je njeno ponašanje prihvatio.

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) je amnestirao Srbiju za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu jer nije dozvolio otvaranje arhiva JNA i vojske Srbije, nije sudio glavnim akterima agresije (političko i vojno vodstvo Srbije, JNA), glavnim planerima zločina (velika Srbija, crta Virovitica-Karlovac-Karlobag). Haški sud je postupkom izjednjačavanja žrtve i agresora amnestirao srpsko vodstvo, amnestirao JNA, amnestirao vojsku Srbije za zločine u Hrvatskoj i BiH i time pokazao da je politički sud koji ne poštuje međunarodne zakone i konvencije.

Optužiti rukovodstvo jedne države zbog oslobađanja svojih okupiranih područja je suludo i nema nikakve veze s međunarodnim pravom. Obveza je državnog vodstva da oslobodi svoja okupirana područja i da povrati svoje stanovništvo na njihova ognjišta i njihove domove! Formulacija zajednički zločinački pothvat je bolesna konstrukcija Carle del Ponte koja je izišla iz nekih međunarodnih zločinačkih laboratorija. Nažalost u tom zločinačkom projektu Carle del Ponte su sudjelovali i izdajnici iz hrvatskog naroda: političari, novinari i građani. Bolesni um Carle de Ponte se nije pomaknuo naprijed od vremena kada je istraživala i tužila mafijaše pa je mislila da ima posla s mafijom a ne  s časnim vojnim zapovjednicima i državnicima. Pokazala je svoju nekompetentnost, aroganciju, zloću i podložnost pritiscima moćnika (država, političara).   

Haški sud je temeljem lažnih svjedočanstava a bez stvarnih dokaza osudio pojedince (Blaškić, Kordić). Na istom tom sudu je tužilaštvo odustalo od svjedočenja lažnog svjedoka Mesića  u slučaju Praljak, Prlić i ostali jer je procijenilo da ne će biti od koristi. Zbog Mesićevih laži i podmetanja ljudi su u zatvoru iako su obrane optuženih i osuđenih dokazale da se ne radi o dokazima već o lažima.

Haški sud je izmislio zapovjednu odgovornost ali samo za Hrvate tijekom Domovinskog rata 1991-1995. A što je sa zapovjednom odgovornosti zapovjednika UNPA zona odgovornosti, protjerivanje nesrpskog stanovništva i više od 400 ubijenih za vrijeme njihova mandata? Za te zločine nije nitko optužen niti osuđen! Da se ne govori o sramotnim postupcima pojedinih zapovjednika u UNPA sektorima.

Haški sud nije pravio razliku između agresorskog i obrambenog rata pa je time prekršio Rimski statut (članak5), Londonski statut (članak 6-1945), Kodeks protiv mira i sigurnosti čovječanstva (članak 16), Rezoluciju 3314 Opće skupštine OUN a iz 1974. godine.

Rasizam suda u Haagu

Međunarodna zajednica je saučesnik u agresije na Hrvatsku, saučesnik u zločinu nad Hrvatima jer nije spriječila agresiju (a mogla je), nije osudila i kaznila zločine nad Hrvatima (haške presude).  Oni koji su planirali (vlada Srbije, JNA) i izvršili agresiju na Hrvatsku su amnestirani, njihovi arhivi su nedostupni (blokirani) odlukom tužiteljice i suda!

Tužiteljstvo Haškog suda je tražilo topničke dnevnike, transkripte, dokumente bez izuzetka od Hrvatske ali to isto nije vrijedilo za Srbiju i BiH. Takva zloća i pristranost ostat će zapisana kao dokaz o nepravdi prema Hrvatima i njihovoj domovini.

Haško tužiteljstvo je optužilo HV zbog navodnog prekomjernog granatiranja Knina, ali to isto tužiteljstvo nije optužilo agresora Srbiju za razaranje Vukovara, Turnja, Crnog, Dubrovnika, Zadra, za rušenje katoličkih crkava, krađu umjetnima, prometnu blokadu itd. 

U postupcima protiv Hrvata i hrvatske države tužiteljstvo Haškoga suda se postavilo iznad suda, međunarodnog prava i međunarodnih konvencija. Obrana nije bila u ravnopravnom položaju jer su se dokazi obrane odbacivali, izvrtali i minorizirali tako da suđenja nisu bila pravedna ni poštena. Carle del Ponte je bila arogantna, bezobrazna, bolesno pristrana i sve to uz podršku moćnih država koje su bile protiv osamostaljenje Hrvatske. General Ante Gotovina je odbio razgovor s bezobraznom tužiteljicom, papa je također nije htio primiti ali su je primali hrvatski političari (izdajnici) i bespogovorno slušali. Ruanda je tražila i dobila njen opoziv! Sramotna je uloga Carle del Ponte jer nije htjela podići optužnicu (tvrdnja bivšeg suradnik ICTY-a Attila Hoare), iako je imala dokaze, protiv osoba koje su činile “udruženi zločinački pothvat” a to su: Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Borisav Jović, Branko Kostić, Momir Bulatović i drugih. Ona je inzistirala na optužnici samo za Slobodana Miloševića i zbog toga zločinci koji su planirali i provodili zločinački pothvat Srbije (Memorandum SANU) u Hrvatskoj  nisu optuženi  iako je postojao udruženi zločinački pothvat  i čitav zapovjedni lanac. Pojedini zapovjednici JNA ili vojske Srbije nisu vodili privatni rat već su izvršavali planove i zapovijedi svojih nalogodavaca koji su im davali oružje, opremu i svu moguću podršku pri izvršenju agresije i zločina. Prekršene su međunarodne konvencije i negirano međunarodno pravo s ciljem postizanja političkih ciljeva nekih europskih država, proširenje njihove zone utjecaja i interesa.  Kratko rečeno: Sramotno ponašanje Haškog suda za bivšu Jugoslaviju koji nije povezao uzrok i posljedicu te kaznio agresora!

Sramotno ponašanje pojedinih sudaca koji nisu sudili po zakonu, međunarodnom pravu već prema svojim simpatijama i političkom diktatu. Dobro je da taj politički sud prestaje s radom jer predstavlja primjer nepravde, nemorala i političke trgovine. Također,  treba navesti nepoštivanje hrvatskog književnog jezika od strane suda.

Bosna i Hercegovina danas postoji samo zahvaljujući Hrvatima jer su Hrvati obranili BiH (dolina Neretve 1992., Livanjsko područje 1992., Bihaćka enklava 1995). Što bi se zbilo u Bihaću da ga nije deblokirala hrvatska vojska!? Hrvati su u BiH konstitutivan narod a Haški sud i njegovi nalogodavci su se trudili uništiti Hrvate u BiH. Današnja Bosna i Hercegovina je bure baruta zahvaljujući međunarodnoj zajednici, zahvaljujući nekim državama. Sud nije doveo do pomirenja već je napravio nove podjele pa, nažalost, haške presude mogu biti uzrok novoga rata na području Bosne i Hercegovine. Dobro je da Haški sud za bivšu Jugoslaviju završava rad tako da ne pravi dodatne zločine svojim odlukama, presudama, oslobađanjima zločinaca i izvrtanjem činjenica prema političkom diktatu moćnika. 

Florence Hartmann: Mir i kazna

O Haškom sudu i njegovom radu može se pročitati u knjigama akademika Josipa Pečarića: Zločinački sud u Haagu (2008. g.) i Rasizam suda u Haagu (2011. g), također svjedočanstvo Florence Hartmann (glasnogovornice Carle del Ponte): Mir i kazna (2007. g.) te u tekstovima Višnje Starješine koja je pratila rad međunarodnog suda od početka njegova rada te mnoge druge napise, svjedočanstva.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

Komentari

Dr. Marko Jukić

Dr. Marko JUKIĆ: Kako izgleda „moderna“ Hrvatska?

Objavljeno

- datum

Političari su građanstvu čestitali Dan neovisnosti i zaključili da je Hrvatska danas moderna i demokratska država. Nažalost, Hrvatska danas nije ni moderna niti demokratska država i to zahvaljujući političarima koji ne žele modernu, pravnu, demokratsku i samostalnu Hrvatsku.

Da bi Hrvatska postala moderna i demokratska država mora izvršiti sustavne reforme u pravosuđu, državnoj i lokalnoj upravi, mora izvršiti reformu neodrživog zdravstvenog sustava, mora izvršiti izmjenu izbornog zakona, mora ustaliti poreznu politiku, mora izvršiti reformu obrazovnog sustava, mora uvesti vladavinu prava, poštivanje privatnog vlasništva itd.

U današnjoj Hrvatskoj državna administracija je preglomazna, neučinkovita, spora, bahata i nestručna. Državne i lokalne birokratske službe ne služe potrebama građana. Političari ne žele reformu zbog vlastitih interesa, umjesto da se birokratski aparat smanji on se povećava!?

U današnjoj „modernoj“ Hrvatskoj se ne poštuje volja naroda već se političari izruguju narodu govoreći da narod ne razumije, da su marginalci, da ne znaju što su pročitali itd..

Većina zna što je pročitala i zna da se radi o veleizdaji.

U „modernoj“ Hrvatskoj imamo nakaradan izborni zakon koji pogoduje uhljebima, podobnima i nestručnima ali političari ne žele izmjenu nakaradnog izbornog zakona.

U demokratskoj državi se poštuje volja naroda, glasača, a to u Hrvatskoj nije slučaj.

U pravnoj državi se poštuje privatno vlasništvo što nije slučaj u Hrvatskoj. U pravnoj državi se rad nedjeljom i praznikom plaća kao prekovremeni rad što u Hrvatskoj nije slučaj.

U modernoj i pravnoj državi su zemljišne knjige sređene, što nije slučaj u Hrvatskoj.

Porezna politika u Hrvatskoj je jako promjenjiva pa izaziva pravnu nesigurnost.

U „modernoj“ Hrvatskoj imamo cenzuru i plasiranje laži u državnim medijima koje građanstvo plaća!

Građanstvo je glasovalo za reforme pravosuđa, državne uprave, reformu obrazovnog sustava i izmjenu nakaradnog izbornog zakona a ne za uhljebljenje podobnih i nestručnih. U Hrvatskoj se ne poštuje volja naroda, postizborno se stvaraju neprincipijelne, antinarodne, koalicije kojima političari čuvaju svoj položaj.

Domoljube i branitelje vrijeđa neiskrena zahvalnost političara jer u stvarnosti branitelje se vrijeđa, diskriminira i omalovažava. Žrtve iz Domovinskog rata vrijeđa činjenica da abolirani četnici obnašaju političke funkcije i da su državni službenici. Žrtve silovanja iz Domovinskog rata vrijeđa činjenica da silovatelji slobodno šeću Hrvatskom. Ti postupci pokazuju da je zahvalnost političara obična fraza koju prigodno ponavljaju.

Laži koalicijskog partnera, četničke derneke plaćaju porezi obveznici Republike Hrvatske!

Političari vrijeđaju ponos svakog domoljuba i istinskog branitelja izborom koalicijskih partnera. Koalicijski partneri današnje vlasti su oni koji pričaju o ustašizaciji hrvatskog društva, koji pričaju da je VRO „Oluja“ zločinačka operacija, koji pričaju da je hrvatski narod genocidan, koji pričaju da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 Srba, da je u Jadovnom ubijeno više od 40 000 Srba itd. Laži koalicijskog partnera, četničke derneke plaćaju porezi obveznici Republike Hrvatske!

Zar to nije uvredljivo za svakog domoljuba, svakog istinskog Hrvata bez obzira na stranku u kojoj je?

Ispravljanje komunističko-četničkih laži o Drugom svjetskom ratu, o Domovinskom ratu i pojedinim događajima oni nazivaju revizionizmom i ustašizacijom.

Zar nije vrijeme da se kaže istina o Drugom svjetskom ratu, o Domovinskom ratu, o srpskim zločinima tijekom rata. Zar nije vrijeme da se prestane s vrijeđanjem žrtava?

Zašto „moderna“ Hrvatska ne sudi srpskim zločincima? Zašto „moderna“ Hrvatska dozvoljava da abolirani zločinci obnašaju političke funkcije u Republici Hrvatskoj?. Zašto „moderna“ Hrvatske ne priznaje Hrvatsku pravoslavnu crkvu?

Zašto „moderna“ Hrvatska ne štiti hrvatski narod u BiH kako Ustav RH nalaže?

Kupovanje političke stabilnosti koalicijom s antihrvatskim strankama je sramota koja vrijeđa istinske domoljube i branitelje Hrvatske.

Strukturne reforme su izostale, pravosuđe je jadno, zdravstvo tone, državna administracija se uvećava, takozvana reforma obrazovanja namjerava školovati polupismene robove i to nam se nudi kao „moderna“ država.! Strašno!

U „modernoj“ Hrvatskoj su manjinska prava iznad prava hrvatskoga naroda. Političari pozivaju na toleranciju!? Političari u Hrvatskoj shvaćaju toleranciju kao pravo aboliranih i ostalih četnika da nas nazivaju ustašama, genocidnima, revizionistima, fašistima i slično. Dosta nam je toleriranja laži o našem narodu, dosta nam je prozivanja i vrijeđanja od četnika u Hrvatskoj i izvan Hrvatske i vrijeme je da kažemo dosta.

Ako želimo pravnu, demokratsku i neovisnu državu Hrvatsku moramo provesti istinske reforme!

Domoljubi sretan vam Dan neovisnosti!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Obitelj danas

Objavljeno

- datum

Foto: Guiainfantil.com

U prigodi Trećega nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji (Split, Solin 15.-16. rujna 2018.)

Živimo u svijetu koji svojim postupcima uništava obitelj, razara temeljnu jedinicu društva zbog profita, vlasti i osobnog bogaćenja. Uništavanjem obitelji u društvu se stvaraju novi odnosi, nastaje zajednica izgubljenih koji su izgubili svoj identitet, svoje dostojanstvo. Vladarima svijeta trebaju radnici na različitim poslovima za ostvarivanje što većeg profita pa se teži stvaranju robova koji nemaju obiteljske obveze. Veličaju se individualne slobode koja se svodi na izražavanje mišljenja (vrijeđanje) preko društvenih mreža, javno opijanje, nedolično ponašanje i razgolićivanje. Potiče se neodgovorno ponašanje, potiče se hedonizam, razvrat – seksualne slobode, potiču se zajednice koje nisu prirodne i preko medija se napada obitelji kao nešto konzervativno, preživjelo. Rezultati opisanog ponašanja su gubitak ljudskog dostojanstva, život bez ljubavi, život bez odgovornosti za sebe i društvo, spolne bolesti, ovisnost i nasilje. U tom svijetu nema ljubavi, nema empatije, nema žrtve za drugoga, nema dostojanstva, nema poniznosti, nema milosrđa dakle svega onoga što čini jednu normalnu katoličku obitelj. Egoizam i hedonizam su sveli „čovjeka“ na razinu koja je ispod životinjske razine. Uništavanjem obitelji stvara se svijet oholosti, svijet bludnih radnju, razvrata, ovisnosti, svijet silnog egoizma, svijet izgubljenih.

Cape Town, South Africa

Lijevo-liberalni mediji stvaraju javno mišljenje, hvale istomišljenike, napadaju neistomišljenike i vrše cenzuru svega što nije u skladu s njihovim svjetonadzorom i tako mijenjaju društvo. Ti mediji promiču kulturu smrti umjesto kulture života, protive se dobroj tradiciji i vjeri. Ističe se sloboda i demokracija ali ona kako je oni shvaćaju. Oni osuđuju pojedince i cijele narode ako ne promiču njihovu liberalnu filozofiju. Sloboda i demokracija koju određuju Europske komisije, koje vrednuju mediji i društvene mreže najčešće nemaju veze s istinskom slobodom i demokracijom. To je diktatura određenih skupina a ne istinska sloboda i demokracija. Sloboda je odgovorno ponašanje a nije diktatura niti anarhija kako nam se nameće. Građani glasuju na izborima ali bez stvarnog učinka jer postizborne koalicije mijenjaju rezultate glasovanja pa je upitno čemu takvi izbori.

Današnja liberalna filozofija uzdiže pojedinca na razinu Boga kojemu nitko nije potreban, dovoljan je sam sebi jer on je Bog. Oni potiču oholost, profit, želju za vlašću, hedonizam i ovisnost. Liberalni filozofi današnjice žele uništiti obitelj, žele poniziti čovjeka uništavajući njegovo dostojanstvo osuđujući domoljublje i vjeru. Silna želja za uspjehom, slavom i bogaćenjem je mnoge poznate i uspješne uništila. Oholost, konzumiranje alkohola i droge, razvratan život i život bez mjere su rezultirali propašću slavnih a i njihovih obitelji. Da su ti slavni pojedinci bili Bogobojazni, da su poštivali kršćanski nauk, da su bili ponizni i milosrdni danas bi bili sretni a ne mrtvi.

Napadi masmedija na obitelj su stalni i manifestiraju se na različite načine. Obitelj se uništava nemogućnošću odgoja djece (rad nedjeljom, rad u smjenama, rad izvan mjesta stanovanja), edukacijom koja negira Boga i prirodne zakone te promicanjem kulturu smrti umjesto kulture života. Cilj liberalne kapitalističke filozofije je stvaranje novog robovlasničkog sustava u kojem građani imaju „prava“ ali nema načina da ih ostvare.

Ako ovaj svijet želi opstati mora zaštititi obitelj kao zajednicu muškarca i žene, mora omogućiti roditeljima (obitelji) da odgajaju svoju djecu u duhu odgovornosti, tolerancije i prirodnih zakona. Za našu sredinu djecu treba odgajati u duhu kršćanske tradicije, vjere. Odgoj se stječe u obitelji a ne u školama i na fakultetima, u školama i na fakultetima se stječu znanje i vještine za neko zanimanje.

Obitelj podrazumijeva obveze: podizanje novog naraštaja, skrb za starije članove obitelji, pomoć članovima kojima je pomoć potrebna. Ljubav je čvrsta poveznica unutar obitelji, poveznica muža i žene i treba je poticati, njegovati kao što cvijet treba zalijevati. Odgoj i ljubav koju pruža obitelj ne mogu dati vrtići, starački domovi ili neke druge ustanove. Život je za većinu obitelji težak, borba za egzistenciju otežava funkcioniranje obitelji (nemogućnost razgovora, nemogućnost zajedničkog ručka, doručka ili večere) ili je razara.

Darivanje sebe drugima, pomagati, žrtovati se za druge je uzvišeni čin koji se uči i ostvaruje prvo u obitelji pa poslije u društvu. Sretan je onaj koji daje sebe drugima i pomaže drugima. Katolička vjera nas poziva na poniznost, snošljivost, odgovornost, na poštivanje prirodnih zakona, na Bogobojaznost a ne na neodgovorno ponašanje. Obitelj je najbolje mjesto da bi se navedeno naučilo i usvojilo. Čovjek se mora ponašati odgovorno i ne činiti drugima ono što ne želi da drugi čine njemu.

Da bi se društvo normalno razvijalo treba imati jake obitelji koje povezuje ljubav pa nakon toga sve ostalo. Ako se obitelj temelji samo na materijalnom onda će prvom prilikom kada dođe kriza doći do pukotina a kasnije i do raspada obitelji. Ljubav je sastavnica koja povezuje i drži obitelj skupa. U krugu obitelji se stvaraju odnosi poštovanja, ljubavi prema majci, ocu, djedu, baki, nonu, noni, bratu, sestri itd. Oni koji nisu u obitelji naučili davati i primati, koji nisu naučili djeliti, koji nisu naučili ljubiti i primati ljubav, koji se nisu naučili poštenju, pravdi, odanosti, osjećaju pripadnosti oni su izgubljeni u društvu i svemiru.

Obitelj je temeljna jedinka Katoličke crkve i briga za očuvanje obitelji je u poslanju crkve ali Crkva ne može sama očuvati obitelj. Ako želimo opstati i živjeti u zdravom društvu moramo se svi zajedno potruditi da očuvamo obitelj kao temeljnu jedinku društva. Promičimo katolički nauk jer je to temelj za očuvanje obitelji i zdravog društva.

Dr. Marko Jukić/Croative.net

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

SPLIT: Okrugli stol ‘Izazovi suvremenih obitelji’

Objavljeno

- datum

U Palači Milesi u Splitu održan je okrugli stol „Izazovi suvremenih obitelji“ prigodom održavanja Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se održati u Splitu i Solinu, 15. i 16. rujna 2018. godine.

Okrugli stol su organizirali Splitsko-makarsku nadbiskupiju i Katolički bogoslovni fakultet u Splitu. Sudionici okruglog stola bili su: predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, psihoterapeutkinja dr. Asja Palinić Cvitanović, specijalist za obiteljsko pravo i profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Dubravka Hrabar i doktor moralne teologije i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Tonči Matulić. Glazbenu podršku dao je gitarist Petar Čulić.

Moderator okruglog stola bila je prof.dr.sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre katehetike i religijske pedagogije KBF-a u Splitu.

Asja Palinić Cvitanović, dr.med., specijalistica školske medicine i psihoterapeut realitetne psihoterapije s europskim certifikatom je govorila o svojim iskustvima psihoterapeuta te istakla poteškoće s kojima se suvremena obitelj susreće. Poteškoće se nedostatan obiteljski odgoj i loša komunikacija za što postoje objektivni i subjektivni razlozi. Objektivni razlozi su borba za egzistenciju i nedostatak vremena za odgoj djece i razgovora unutar obitelji a subjektivni su nepripremljenost za bračnu zajednicu, nezrelost, neznanje i lijenost. Prave se grješke u odgoju djece jer ih se ne odgaja kao samostalne osobe koje su sposobne same osigurati sredstva za svoj život. Poruka je da svaka osoba treba poći od sebe i zračiti pozitivnom energijom te prenijeti svoju pozitivnu energiju na svoju okolinu.

Tonči Matulić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, je govorio o porukama Drugog vatikanskog koncila i o enciklici Evangelium Vitae. Profesor je govorio o osobi s filozofsko-teološkog gledišta, o neprocjenjivosti ljudskog dostojanstva. U današnjem svijetu je dostojanstvo ljudske osobe narušeno jer suvremeno društvo ozakonjuje nasilje nad osobom od samog početka života. Profesor je govorio i o instituciji braka te važnosti odgoja za zdravu obitelj.

Dubravka Hrabar, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu – Specijalist je za obiteljsko pravo, je govorila o obiteljskom zakonu i preprekama da se usvoji dobar zakonski okvir za obiteljsko pravo. Glavna prepreka su političari koji, pod utjecajem lijevo-liberalnih skupina, ne žele da se donese jasna definicija braka i dobar obiteljski zakon bez obzira što u svim međunarodnim dokumentima postoji jasno uporište za zaštitu braka i obitelji.

Biskup Mate Uzinić, Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj i dubrovački biskup, je govorio što Crkva čini i što može činiti. Naglasio je da Crkva ne može i ne smije raditi neke radnje u društvu jer za to postoje institucije kojima je to zadatak. Crkva nastoji pomoći obiteljima preko župnih zajednica i savjetovališta za obitelj. Pitanje katoličkih škola je složeno pitanje pa ne treba srljati.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno