Connect with us

Dr. Marko Jukić

Haški sud za bivšu Jugoslaviju je međunarodna sramota

Objavljeno

- datum

Konačna presuda Haškog suda bosanskohercegovačkim Hrvatima – bez obzira kakva će ona u konačnici biti treba podsjetiti da je Haški sud koji je sudio za zločine na području bivše države Jugoslavije međunarodna pravna sramota.

To je bio (završava s radom ali njegovi zločini ostaju) politički sud koji je prihvaćao nevjerodostojne svjedoke, podmetanja obavještajne zajednice, ucjene nekih država a često nije tražio ili prihvaćao svjedoke i dokumente koji otkrivaju istine. Nakon 24 godine od osnutka suda situacija na području nekadašnje države Jugoslavije nije bolja nego je gora. Zanemarivanjem činjenica, zanemarivanjem srpskih zločina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (evo nekih Škabrnja, Lovas, Vukovar-Sajmište, Bugojno, Travnik, Lašvanska dolina, Busovača  i druga) neprimjerene kazne za ratni zločin (npr. Šljivančanin), izjednjačavanje žrtve s agresorom, otezanjem sudskih postupaka, misteriozne smrti u zatvoru sve su to dokazi o sramotnoj ulozi suda a posebno haškoga tužiteljstva koje je zatiralo istinu a širilo laži, progonilo novinare i druge koji su dokumentirano dokazivali što se dogodilo.

Haško tužiteljstvo (Carla del Ponte) je progonila hrvatske novinare (Margetić, Jović, Marijančić, Rebić) zbog navodnog otkrivanja zaštićenog svjedoka, a zaštićeni svjedok Mesić se sam hvalio svojim svjedočenjem, svojom izdajničkom aktivnošću. Sve što su hrvatski novinari objavili je već bilo objavljeno u novinama i medijima izvan Hrvatske. Tužilaštvo je svojim postupkom htjelo zabraniti objavljivanje istine o svjedočenju Mesića i drugih.

Haški sud je osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a koje bi trebalo braniti pravo naroda na opstojnost, braniti demokraciju, spriječiti agresiju. Nažalost to Vijeće je stavilo embargo na naoružavanje nenaoružanom narodu (25. rujna 1991. godine) i omogućilo strašnu agresiju na Republiku Hrvatsku (1991. godine) za koju su samo malobrojni akteri odgovarali. Glavni injicijatori projekta velike Srbije (kompletno srpsko vodstvo, JNA, vojska Srbije)  nisu ni optuženi, ni kažnjeni već su amnestirani sramotnim postupcima tužilaštva i suda u cjelini.

Ono što u međunarodnom pravu vrijedi za druge države i narode ne vrijedi za Hrvatsku. Prema Haškom sudu Hrvatska nema pravo na samostalnost (izraženu voljom naroda na referendumu), nema pravo na obranu (embargo na uvoz oružja), nema pravo na oslobađanje svojih okupiranih područja (Oluja 95.), nema pravo na pravedno suđenje (tužilaštvo je dovodilo svjedoke koji lažu, svjedoke koji su krivotvorili dokumente, tužilaštvo nije tužilo počinitelje zločina nad Hrvatima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini),  nema pravo na iznošenje istine (suđenje hrvatskim novinarima u Haagu). Ti postupci su sramota za međunarodnu zajednicu i  međunarodno pravo?

Haški sud je ucjenjivao Republiku Hrvatsku (otvaranje nekih poglavlja za pristup EU), prijetio Republici Hrvatskoj, sramotio Republiku Hrvatsku putem medija a sve protivno običajnom i međunarodnom pravu, iznošenjem laži, krivotvorenjem dokumenata, zanemarivanjem dokumenata, blokadom pristupa dokumentima agresora Srbije.

Haškom sudu u njihovoj nečasnoj raboti su pomogli i ljudi iz Hrvatske, glavni protagonisti bili su Stjepan Mesić, Ivica Račan, Ivo Sanader i mnogi drugi.

Patološka mržnja prema Hrvatskoj i dr. Franji Tuđmanu (ocu nove Hrvatske države) se pokazala u nizu postupaka na Haškom sudu. Haško tužiteljstvo je uz pomoć Stjepana Mesića, Ivice Račana i ostalih željelo pokazati da je postojao „udruženi zločinački pothvat“ pa je nudilo oslobađajuću presudu Dariju Kordiću (Haški sud nije ništa dokazao u slučaju Kordić) ako optuži dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška za zločinački pothvat. Časni Dario Kordić je to odbio!

O modelu po kojem se sudi Hrvatima u Hagu pisao je Hrvoje Marković (Hrvatski list 26. travnja 2007.), to je „model parnjaka“. Po tom modelu jedan Hrvat je dobar a drugi je zao, evo nekoliko „suprostavljenih parnjaka“: Blaškić-Kordić; Stipetić-Bobetko; Ademi-Norac; Mesić-Tuđman.

„Model parnjaka“, dobrih i loših Hrvata je smišljen u Londonu i Beogradu s ciljem dokazivanja da je Hrvatska rezultat „udruženog zločinačkog pothvata“. U tom projektu su sudjelovali mnogi a glavni akteri su bili nosioci projekta detuđmanizacije: Mesić, Račan i Sanader. Tim projektom su takozvani dobri Hrvati trebali svjedočiti protiv zlih Hrvata koji su provodili takozvani „udruženi zločinački pothvat“. Sanader je javno pozvao generala Gotovinu da se preda i da dokazuje nevinost u Hagu! Dokazuje se krivnja a ne nevinost, to će Sanader sam iskusiti nekoliko godina kasnije!

Zločinački sud u Haagu

Nemoralna tužiteljica Carla del Ponte je bila lutka na koncu svjetskih moćnika ali je pokazala i svoju pristranost, zloću i licemjerje. Ona je glavni krivac za iskrivljene optužnice, zanemarivanje srpskih zločina u Hrvatskoj, podmetanje, pritiske i ucjene. Ta spodoba je trijumfalno otišla u Beograd objaviti da je uhićen Ante Gotovina!? To je bio još jedan dokaz njenog sudjelovanja u zločinačkom pothvatu svjetskih moćnika i nekih država protiv hrvatskog naroda i hrvatske države.  Tražila je zapovjednu odgovornost za hrvatsko vodstvo i vojne zapovjednike a odbacila je zapovjedne odgovornosti za Kadijevića, Adžića, Mrkšića, Radića, Halilovića! To vrijedi samo za hrvatske zapovjednike i hrvatsko političko vodstvo! Jadno i sramotno ponašanje tužiteljice i Haškog suda koji je njeno ponašanje prihvatio.

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) je amnestirao Srbiju za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu jer nije dozvolio otvaranje arhiva JNA i vojske Srbije, nije sudio glavnim akterima agresije (političko i vojno vodstvo Srbije, JNA), glavnim planerima zločina (velika Srbija, crta Virovitica-Karlovac-Karlobag). Haški sud je postupkom izjednjačavanja žrtve i agresora amnestirao srpsko vodstvo, amnestirao JNA, amnestirao vojsku Srbije za zločine u Hrvatskoj i BiH i time pokazao da je politički sud koji ne poštuje međunarodne zakone i konvencije.

Optužiti rukovodstvo jedne države zbog oslobađanja svojih okupiranih područja je suludo i nema nikakve veze s međunarodnim pravom. Obveza je državnog vodstva da oslobodi svoja okupirana područja i da povrati svoje stanovništvo na njihova ognjišta i njihove domove! Formulacija zajednički zločinački pothvat je bolesna konstrukcija Carle del Ponte koja je izišla iz nekih međunarodnih zločinačkih laboratorija. Nažalost u tom zločinačkom projektu Carle del Ponte su sudjelovali i izdajnici iz hrvatskog naroda: političari, novinari i građani. Bolesni um Carle de Ponte se nije pomaknuo naprijed od vremena kada je istraživala i tužila mafijaše pa je mislila da ima posla s mafijom a ne  s časnim vojnim zapovjednicima i državnicima. Pokazala je svoju nekompetentnost, aroganciju, zloću i podložnost pritiscima moćnika (država, političara).   

Haški sud je temeljem lažnih svjedočanstava a bez stvarnih dokaza osudio pojedince (Blaškić, Kordić). Na istom tom sudu je tužilaštvo odustalo od svjedočenja lažnog svjedoka Mesića  u slučaju Praljak, Prlić i ostali jer je procijenilo da ne će biti od koristi. Zbog Mesićevih laži i podmetanja ljudi su u zatvoru iako su obrane optuženih i osuđenih dokazale da se ne radi o dokazima već o lažima.

Haški sud je izmislio zapovjednu odgovornost ali samo za Hrvate tijekom Domovinskog rata 1991-1995. A što je sa zapovjednom odgovornosti zapovjednika UNPA zona odgovornosti, protjerivanje nesrpskog stanovništva i više od 400 ubijenih za vrijeme njihova mandata? Za te zločine nije nitko optužen niti osuđen! Da se ne govori o sramotnim postupcima pojedinih zapovjednika u UNPA sektorima.

Haški sud nije pravio razliku između agresorskog i obrambenog rata pa je time prekršio Rimski statut (članak5), Londonski statut (članak 6-1945), Kodeks protiv mira i sigurnosti čovječanstva (članak 16), Rezoluciju 3314 Opće skupštine OUN a iz 1974. godine.

Rasizam suda u Haagu

Međunarodna zajednica je saučesnik u agresije na Hrvatsku, saučesnik u zločinu nad Hrvatima jer nije spriječila agresiju (a mogla je), nije osudila i kaznila zločine nad Hrvatima (haške presude).  Oni koji su planirali (vlada Srbije, JNA) i izvršili agresiju na Hrvatsku su amnestirani, njihovi arhivi su nedostupni (blokirani) odlukom tužiteljice i suda!

Tužiteljstvo Haškog suda je tražilo topničke dnevnike, transkripte, dokumente bez izuzetka od Hrvatske ali to isto nije vrijedilo za Srbiju i BiH. Takva zloća i pristranost ostat će zapisana kao dokaz o nepravdi prema Hrvatima i njihovoj domovini.

Haško tužiteljstvo je optužilo HV zbog navodnog prekomjernog granatiranja Knina, ali to isto tužiteljstvo nije optužilo agresora Srbiju za razaranje Vukovara, Turnja, Crnog, Dubrovnika, Zadra, za rušenje katoličkih crkava, krađu umjetnima, prometnu blokadu itd. 

U postupcima protiv Hrvata i hrvatske države tužiteljstvo Haškoga suda se postavilo iznad suda, međunarodnog prava i međunarodnih konvencija. Obrana nije bila u ravnopravnom položaju jer su se dokazi obrane odbacivali, izvrtali i minorizirali tako da suđenja nisu bila pravedna ni poštena. Carle del Ponte je bila arogantna, bezobrazna, bolesno pristrana i sve to uz podršku moćnih država koje su bile protiv osamostaljenje Hrvatske. General Ante Gotovina je odbio razgovor s bezobraznom tužiteljicom, papa je također nije htio primiti ali su je primali hrvatski političari (izdajnici) i bespogovorno slušali. Ruanda je tražila i dobila njen opoziv! Sramotna je uloga Carle del Ponte jer nije htjela podići optužnicu (tvrdnja bivšeg suradnik ICTY-a Attila Hoare), iako je imala dokaze, protiv osoba koje su činile “udruženi zločinački pothvat” a to su: Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Borisav Jović, Branko Kostić, Momir Bulatović i drugih. Ona je inzistirala na optužnici samo za Slobodana Miloševića i zbog toga zločinci koji su planirali i provodili zločinački pothvat Srbije (Memorandum SANU) u Hrvatskoj  nisu optuženi  iako je postojao udruženi zločinački pothvat  i čitav zapovjedni lanac. Pojedini zapovjednici JNA ili vojske Srbije nisu vodili privatni rat već su izvršavali planove i zapovijedi svojih nalogodavaca koji su im davali oružje, opremu i svu moguću podršku pri izvršenju agresije i zločina. Prekršene su međunarodne konvencije i negirano međunarodno pravo s ciljem postizanja političkih ciljeva nekih europskih država, proširenje njihove zone utjecaja i interesa.  Kratko rečeno: Sramotno ponašanje Haškog suda za bivšu Jugoslaviju koji nije povezao uzrok i posljedicu te kaznio agresora!

Sramotno ponašanje pojedinih sudaca koji nisu sudili po zakonu, međunarodnom pravu već prema svojim simpatijama i političkom diktatu. Dobro je da taj politički sud prestaje s radom jer predstavlja primjer nepravde, nemorala i političke trgovine. Također,  treba navesti nepoštivanje hrvatskog književnog jezika od strane suda.

Bosna i Hercegovina danas postoji samo zahvaljujući Hrvatima jer su Hrvati obranili BiH (dolina Neretve 1992., Livanjsko područje 1992., Bihaćka enklava 1995). Što bi se zbilo u Bihaću da ga nije deblokirala hrvatska vojska!? Hrvati su u BiH konstitutivan narod a Haški sud i njegovi nalogodavci su se trudili uništiti Hrvate u BiH. Današnja Bosna i Hercegovina je bure baruta zahvaljujući međunarodnoj zajednici, zahvaljujući nekim državama. Sud nije doveo do pomirenja već je napravio nove podjele pa, nažalost, haške presude mogu biti uzrok novoga rata na području Bosne i Hercegovine. Dobro je da Haški sud za bivšu Jugoslaviju završava rad tako da ne pravi dodatne zločine svojim odlukama, presudama, oslobađanjima zločinaca i izvrtanjem činjenica prema političkom diktatu moćnika. 

Florence Hartmann: Mir i kazna

O Haškom sudu i njegovom radu može se pročitati u knjigama akademika Josipa Pečarića: Zločinački sud u Haagu (2008. g.) i Rasizam suda u Haagu (2011. g), također svjedočanstvo Florence Hartmann (glasnogovornice Carle del Ponte): Mir i kazna (2007. g.) te u tekstovima Višnje Starješine koja je pratila rad međunarodnog suda od početka njegova rada te mnoge druge napise, svjedočanstva.

Dr. Marko Jukić

Hrvatski branitelj

Komentari

Dr. Marko Jukić

Dr. Marko Jukić: Bravo Predsjednice!

Objavljeno

- datum

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović je vatrena navijačica što je više puta pokazala na različitim sportskim priredbama pa i sada na svjetskom nogometnom prvenstvu. Bila je na tribinama u Nižnjem Novgorodu, bila je u publici pa su zločesti svašta komentirali i komentarisali.

Iznenadila je nogometaše u svlačionici, došla je čestitati nogometašima i stručnom stožeru pa kritizerima opet nije bilo pravo. Pa dođe četvrtfinalna utakmica i predsjednica bude pozvana u svečanu ložu od strane domaćina (to je normalno). Mrziteljima opet nije bilo pravo, zamjeriše joj sportsko oblačenje, zamjeriše joj izražavanje osjećaja.

Budući da se radi o športskom događaju svi ti prigovori su izraz mržnje i ništa više. Predsjednica ima pravo na izražavanje svojih domoljubnih osjećaja ako time nikoga ne vrijeđa, a nije nikoga vrijeđala. Naši su pobjedili, ali su mogli i izgubiti, to je šport! Treba znati pobjeđivati i treba znati gubiti. Sve je bilo unutar sportskog fer pleja i samo zločesti imaju zamjerke.

Orijunaši, jugonostalgičari i četnici ne mogu nikako prihvatiti činjenicu da je reprezentacija Hrvatske uspjela unatoč svastike, izazivanja nereda na stadionima, mnogobrojnih prijava mrzitelja Hrvatske, blaćenja reprezentacije i pojedinaca u domovini i izvan domovine. Oni mrze sve Hrvatsko pa tako i reprezentaciju, oni mrze Modrića i Lovrena, oni mrze Šukera, oni mrze hrvatske dresove, oni mrze domoljubnu pjesmu „Lijepa li si“. Evo teksta pjesme koju oni mrze:

Lijepa li si

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja

I narodnih običaja

 

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

 

O Zagoro, lijepa li si

Slavonijo, zlatna ti si

Herceg-Bosno, srce ponosno

Dalmacijo, more moje

Jedna duša a nas dvoje

Pozdrav Liko, Velebita diko

 

Kad Neretva moru krene

Ti se tada sjeti mene

Mojoj pjesmi budi tema

Za sve one kojih nema

 

Ajde, Istro i Zagorje

Podignimo sve tri boje

Zagrlimo se pred svima

Neka vide da nas ima

 

Lijepa li si

 

Što je ovoj pjesmi sporno, upitno?

Mržnja prema predsjednici je stara stvar, još od kandidature, i ta mržnja raste i ponavlja se svakodnevno na najgori mogući način na nekim portalima i u nekim novinama.

Odgovor mrziteljima je samo jedan: Neka pati kome smeta!

 

Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, tako se kaže, ali…

Nogomet nije sporedna stvar jer da jest ne bi se obavještajne službe Velike Britanije i Rusije nadmudrivale, ne bi se borile tko će dobiti organizaciju prvenstva. Tu se radi o novcu (stotinama milijuna eura), tu se radi o prestižu i normalno je da se vode ratovi tko će dobiti organizaciju. Rusi su nadmudrili Engleze i pokazali svoju snagu i umijeće te dobili organizaciju svjetskog prvenstva.

Hvala Vatreni!

U polufinalu smo svjetskog nogometnog prvenstva. Hvala VATRENI, hvala svima koji su pomogli, doprinijeli uspjehu. Sretni smo, ponosni smo da smo tako visoko i da smo pokazali svijetu gdje smo i tko smo. Hrvatska je mala zemlja s velikim srcem i sjajnim pojedincima na svim poljima (znanosti, športu, umjetnosti pa malo i u automobilskoj industriji) . Nismo sretni našom neokomunstičkom državnom administracijom koja nas koči u napretku ali to je druga priča.

Utakmicu smo mogli i izgubiti i opet bi preživjeli. Ali ovako je slađe, ponosni smo na naše športaše. U športu se pobjeđuje i gubi. Treba znati pobjeđivati ali treba znati i gubiti, treba čestita protivniku, treba biti dostojanstven i svoj i kada pobjeđuješ i kada gubiš.

Evo kako pišu mrzitelji hrvatske reprezentacije i mrzitelji hrvatske Predsjednice:

naslov glasi „Bitka u svečanoj loži“ to je samo idiot mogao napisati. Rusija je svjetska sila i njeni državnici su toga svjesni pa mogu gestama, izjavama to i pokazati, mogu se i našaliti na račun protivnika i sve je to normalno i ne radi se i nikakvoj bitci. Političari su isto ljudi, istina neki su ljudsko smeće, i oni također imaju osjećaje pa ih pokazuju više ili manje. Mnogo puta smo vidjeli da neki „veliki diplomati“ nisu znali suspregnuti emocije, svoj bijes i da su pokazali svoje pravo lice. Ako se namjerno ne vrijeđa protivnika onda je sve to dio športa. U diplomaciji smo mnogo puta čuli neprimjerene, podcjenjivačke i uvredljive izjave (nap. o kurvinim sinovima) i nitko se nije ispričao. Mrzitelji Hrvatske su tim izjavama bili oduševljeni jer su se uklapale u njihov mentalni sklop, jer su u tim „diplomatima“ vidjeli svoje saveznike u blaćenju Hrvata i rušenju Republike Hrvatske.

„Kolinda u transu! Ostala je samo u dresu i frenetično proslavila Vidin gol za vodstvo Hrvatske“. Kome to smeta? Smeta mrziteljima Hrvatske i mrziteljima Predsjednice! Oni bi više voljeli vidjeti burduša ili komunističke anemične potomke koji se smješkaju, koji ne pjevaju himnu, koji ne drže ruku na srcu kada se svira himna na važnim manifestacijama. Ništa anemični nisu naučili od velikih državnika (nažalost danas ima malo državnika).

Piše: „Jedan korisnik Twittera zaključio je kako je Medvedev sigurno zažalio što je službeno pozvao hrvatsku predsjednicu na ovu utakmicu“ Koji pametni i sveznajući tviteraš!? Da je nije pozvao pokazao bi se kao neznalica, bilo bi to nediplomatsko ponašanje i na štetu (nematerijalnu) Rusije. Rusi imaju sjajnu diplomaciju i neki „gafovi“ im se ne mogu dogoditi. Ako se „gaf dogodi“ on je to poruka drugoj strani a ne radi se o pogrješci. Mrziteljima je jako žao što smo prošli u četvrtfinale, žao im je da Predsjednica prati reprezentaciju, da je u svečanoj loži i da pokazuje svoje domoljubne osjećaje.

Evo još naslova koji sve govore o njihovim autorima:

„Predsjednica energično slavila gol za vodstvo, Medvedev okrenuo glavu“ Kolinda divljala u loži: Pogledajte kako je Medvedev reagovao na njen provokativni ples pred njim“. „Premijer Rusije nije bio oduševljen ponašanjem predsednice Hrvatske posle gola Domagoja Vide“ Što su mrzitelji htjeli reći, poručiti? Ništa! Htjeli su pokazati svoju patološku mržnju i ništa više.

Predsjednica je bila u društvu predsjednika Fife Giannija Infantina i ruskog premijera Dmitryja Medvedeva. Kako se to komentatori nisu pitali zašto Fifi smeta donja majica Danijela Šubašića? Majicu s likom Hrvoja Ćustića naš heroj Suba nosi na svakoj utakmici, i nalazi se ispod dresa. Koga vrijeđa sjećanje na izgubljenog prijatelja, koga vrijeđa donja majica Danijela Šubašića? O Fifi bi se moglo štošta negativno ali činjenično napisati….

Idioti, novinari i drugi, svašta pišu. Tumače mimiku, pokret, tumače što je pjesnik htio reći a to obično nema veze s pjesnikom niti s njegovim djelom.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na četvrtfinalnu utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva doputovala je službeno, a trošak putovanja za cijelo izaslanstvo iznosit će oko 40 tisuća kuna, piše mrzitelj. Pisac nas nije izvijestio koliko nas koštaju Novosti koje vrijeđaju svakog domoljubnog Hrvata, koje šire mržnju i laži i to godinama s novcem hrvatskih građana!.

Predsjednica je lijepo kazala: „Kao što znate ja sam tu službeno, a na utakmici će biti predsjednik ruske Vlade gospodin Medvedev kojemu ću se pridružiti u VIP loži. Neće mi biti lako suzdržavati se u onim emotivnim trenucima za kojih vjerujem da će ih večeras biti puno. Neće biti lako jer će oni u publici večeras imati 12-og igrača i očekujem puno ruskih navijača koji će snažno navijati na ovom velikom stadionu. Vjerujem u veliku, lijepu i fer utakmicu i naravno vjerujem u našu pobjedu“.

Pobjedili smo pošteno, športski, i neka pati onaj kome smeta pobjeda hrvatske reprezentacije! Hvala VATRENIMA za radost kojom su nas podarili.

Hvala Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović na domoljubnom ponašanju, na potpori športašima i na promociji Republike Hrvatske. Barem 80% građana Hrvatske slavi uspjeh hrvatske reperezentacije a oni kojima to nije drago neka pate!

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Poruka i osvrt na poruku ‘oskarovca znanja’?

Objavljeno

- datum

Peterostruki oskarovac znanja Ilija Srpak iz 1. gimnazije Varaždin se u četvrtak, 28. srpnja 2018., na dodjeli priznanja „Oskar znanja“, u ime nagrađenih obratio sudionicima skupa i kazao svoje viđenje obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj.

Oskar znanja je najveće priznanje i nagrada za izniman uspjeh i postignute rezultate učenika na državnim i međunarodnim natjecanjima. Na svečanosti, održanoj na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu, kao „najbolji od najboljih” istaknuti su višestruko nagrađivani na raznim domaćim i međunarodnim natjecanjima, Patrik Pavić iz zagrebačke Osnovne škole Antun Kovačić i Ilija Srpak iz Prve gimnazije Varaždin.

Čestitke svim oskarovcima znanja na postignućima a posebno g. Patriku Paviću i g. Iliji Srpaku!

Dodjela priznanja je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora i Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencija za odgoj i obrazovanje i u suradnji s Hrvatskom zajednicom županija. Agencija za odgoj i obrazovanje od 2005. godine okupljala najbolje iz svih kategorija znanja te im na svečanoj ceremoniji „Oskar znanja“ dodjeljivala male kipiće. Troškovi godišnje organizacije ceremonije „Oskara znanja“ su oko 160.000 kuna. Zanimljivo je da je 2015. godine (Milanovićeva vlada) bilo upitno održavanje ceremonije zbog nedostatka sredstava jer su sredstva potrošena na civilne udruge i skupe automobile (pored ostaloga).

Mediji su istaknuli govor Ilije Srpaka ali nije jasno s kojom namjerom jer neke njegove izjave zaslužuju pozornost i raspravu a ona je izostala. Kritika samo zbog kritike nema svrhu! Mislim da je g. Ilija Srpak htio poslati poruku da je dosta izjednjačavanja učenika i svođenja na prosjek i da je vrijeme da iznadprosječni dobiju više mogućnosti da pokažu svoj talent, svoje sposobnosti a to ovim ustrojem školstva nije moguće.

Mladi oskarovac Ilije Srpak se osvrnuo na naše školstvo i kazao: „Naše školstvo danas samo forsira prosječnost i gasi izvrsnost. Tek se zbog posebnog truda pojedinih profesora ili samostalnih inicijativa učenika netko uspije izdići“. Mladi gospodin je u dvije rečenice dao točnu dijagnozu hrvatskoga školstva, hrvatskog obrazovnog sustava. Naše društvo je protiv intelektualne elite jer po komunističkom shvaćanju svi imamo iste želudce i iste potrebe pa mora biti uravnilovka. Intelektualna elita je antidruštveni, antinarodni, antiklasni konstrukt (prema mišljenju komunista i neokomunista) i treba je zatrti (to su i učinili). Na ceremoniji je bila i ministarka prosvete RH gospođa Blaženka Divjak ali je pitanje je li čula oskarovca znanja. Vjerojatno nije čula kakvu je ocjenu dao g. Ilija Srpak jer vozi u petoj brzini. Vožnja u petoj brzini podrazumijeva nabavku računala, opremanje učionica tehničkim pomagalima ali ne znači vrednovanje udžbenika, ne znači povećanje kvalitete nastave, ne znači rasterećenje učenika, ne znači olakšanje đačkih torba pa se ništa bitno ne mijenja. Imamo mnogo izostanaka u školama, nemamo jasne kriterije vrednovanja znanja pa imamo mnogo odličnih učenika, udžbenici su loši, dio nastavnog kadra je upitan i stanje je loše.

Kada se govori o medijskom izvještavanju mladi gospodin je naveo loš primjer za usporedbu, kazao je da prilozi o „časnim sestrama koje igraju nogomet” dobivaju i po pet minuta (ovo se jako svidjelo levim antinarodnim medijima) dok uspjesi učenika na olimpijadama znanja 40-ak sekundi ili ništa. To je loša usporedba jer prilog o časnim sestrama je izolirani primjer koji je samo jednom objavljen i nije dobar primjer za usporedbu dok često čujemo o mladima i njihovim uspjesima na međunarodnim takmičenjima (istina oko 40 sekunda).

O medijima je mladi Ilija Srpak kazao: „Mediji samo odražavaju opću situaciju u Hrvatskoj. Obrazovanje nije na prvom, drugom, petom ili desetom mjestu. U Hrvatskoj, to je zadnja rupa na svirali”, „Koliko ljudi u Hrvatskoj zna da smo ove godine prvi put sudjelovali na Mendeljejevoj kemijskoj olimpijadi? Koliko ljudi zna da ćemo prvi puta sudjelovati na Međunarodnoj biološkoj olimpijadi? Tko zna? Ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje“, kazao je Srpak i zaradio gromoglasan i dugi pljesak okupljenih.

Slažem se s mladim gospodinom ali treba kazati da drugi imaju još gora iskustva s hrvatskim medijima. Hrvatski mediji su oličenje neprofesionalizma, cenzure, neznanja i ideološke obojenosti. Mnogo ljudi u Hrvatskoj zaslužuje pozornost, reportažu ali o njima ne ćemo ništa čuti jer ne bave se politikom već znanošću i strukom, jer pripadaju drugom svjetonazoru (katoličkom), jer pripadaju drugoj političkoj opciji (domoljubnoj) pa se o njima ne govori. Evo nekoliko primjera:

Primjer prvi: Predstavljanje sveučilišnog udžbenika na Medicinskom fakultetu u Zagrebu , nigdje spomena!

Primjer drugi: Dođe televizijska ekipa HRT-a i snimi prilog (zdravstvo) od 10-15 minuta a prikaže se 35 sekunda i to na lokalnoj razini!

Primjer treći: Novinarka lokalnog lista napravi intervju s liječnikom koji unaprjeđuje liječenje u toj sredini i šire, nikada nije objavljen!

Toliko o tome kako mediji selektivno prate događaje u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj su neka istraživanja nepoželjna, primjer je slučaj gostovanja Igora Vukića u jutarnjem programu HRT-a. Gospodin Vukić je govorio o svojim istraživanjima, govorio o Jasenovcu temeljem dokumenata i nakon toga je nastala komunističko-četnička hajka na novinarku Karolinu Vidović Krišto i na Igora Vukića. Tijekom hajke nisu naveli dokumente koji osporavaju navode gospodina Vukića već su po ustaljenom komunističkom običaju lijepili etikete svima koji ne misle kao oni. Mladi moraju znati da se to tako radi u Hrvatskoj!

Mladi ne znaju ništa o komunističkim zločinima, o iskrivljenoj povijesti, zabranjenim piscima, zabranjenim znanstvenicima, zabranjenim umjetnicima, ne znaju o komunističkoj propagandi i cenzuri svega što se ne uklapa u komunistički svjetonazor. Koliko ljudi zna da je na hrvatskog književnika Milu Budaka 7. lipnja 1932. godine izvršen atentat. Atentat je organizirala velikosrpska kamarila. Atentat je izvršen usred bijela dana u Ilici u Zagrebu u blizini njegova odvjetničkog ureda! Napala su ga trojica i pokušali ga ubiti udarcima štapa po glavi. Kad govore i pišu o književniku Mili Budaku to se ne spominje, zašto!? Toliko o objektivnosti medija u Hrvatskoj.

Mladi gospon je još kazao: „U znanosti nema autoriteta, važno je samo što je točno. Ne bih bio ovdje gdje sam sada da nisam imao tu karakternu crtu da se uvijek usprotivim i svađam s takvim profesorima. U tome nema popuštanja, ako znam da sam u pravu, neću odustati“, rekao je Srpak. „Biti profesor je puno više nego samo ispričati neko gradivo. Zato i to je tako teško“.

Mladi oskarovac je malo pobrkao lončiće. U znanosti ima autoriteta i nije dobro negirati njihov doprinos znanosti. Ako misli otići u Cambridge na daljnje školovanje vidjet će mnoge autoritete. To što se mladi gospodin susreo s našim „autoritetima“ koji sami sebe smatraju znanstvenicima i vrhunskim stručnjacima to je pokazatelj naše stvarnosti. U našim školama i na našim fakultetima pored sposobnih predaju i mnogobrojni podobni koji su mjesto nastavnika dobili po stranačkoj, ideološkoj opredjeljenosti. Nažalost, ima ih jako mnogo i oni su teški balast obrazovnog sustava u Hrvatskoj ali se o njima ne govori kada se govori o reformi obrazovnog sustava. Taj balast govori o reformi školstva u kojoj bi zapostavili hrvatski jezik, u kojoj bi negirali povijesne istine, u kojoj bi svi imali iste želudce i potrebe. Tako oni zamišljaju reformu pa za nadarene nema mjesta. Kada uzmemo činjenicu da je dr. Snježana Koren na čelu za kurikulnu reforme iz povijesti pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja (pardon ministarstva prosvete) onda treba kazati da je to neprihvatljivo!

Nakon govora mladog oskarovca pročitah (www. srednja.hr): Prestigao i Janicu: Varaždinski maturant Ilija ima 8 olimpijskih medalja i pozivnicu za studiranje na Cambridgeu. Radi se o lošoj usporedbi, mješanju krušaka i dunja i to je pokazatelj neznanja, neiskustva i pomodarstva. Omalovažavati olimpijku Janicu Kostelić (višestruku osvajačicu medalja i pokala) je krajnje neprimjereno. Teško da će netko iz Hrvatske učiniti ikada više u skijanju od Janice koja je proslavila Hrvatsku. Kada idete u inozemstvo pa vas pitaju odakle ste onda vas prepoznaju po Ivaniševiću, Bobanu, Šukeru, Kostelićima, Vatrenima i drugima a o našim znanstvenicima ne znaju ništa. U znanstvenim krugovima se nešto zna o našim znanstvenicima ali to nema veliku težinu. Nema smisla praviti usporedbe koje su besmislene. Znaju li mladi što su sve prošli Kostelići dok nisu postali poznati? Kostelići su sjajan primjer upornosti, hrabrosti, znanja i domoljublja i mogu se navesti kao uzor.

Mladi moraju znati da neki svojataju našu zemlju, naše znanstvenike i književnike. Nužno je da mladi znaju našu povijest, našu književnost i umjetnost, naše povijesne krajeve itd. Ako ne znamo nacionalnu povijest, ne znamo nacionalnu književnost tada ne ćemo znati da je Bošković hrvatski znanstvenik, da je Tesla hrvatski znanstvenik, da je dubrovačka književnost hrvatska književnost, da je Marko Marulić hrvatski književnik, ne ćemo znati za Dubrovačku republiku, Poljičku republiku, Senjski statut i drugo pa nam neprijatelji i euroneznalice mogu servirati sve što hoće!

Poruka mladima

Ako mladi žele nešto promijeniti moraju shvatiti da se moraju izboriti za promjenu izbornog zakona tako da nas vode stručnjaci (znanje + iskustvo) a ne politički podobne neznalice što je sada slučaj. Promjenom izbornog zakona moguće su promjene financiranja u RH tako da se preispita financiranje udruga (u Hrvatskoj ima 51.257 udruga), mali broj njih dobivaju velika sredstva. Iz državnog proračuna se izdvaja milijarda i 500 milijuna kuna godišnje za udruge civilnog društva!? Nije jasno čime se bave neke udruge npr. „Plavi svijet“ koji dobiva više od 2 milijuna kuna godišnje! Nadalje novac se troši za zapošljavanje uhljeba, kupnju skupocjenih automobila i za antihrvatske manifestacije…Zašto ne tražiti preraspodjelu novca koji se dodjeljuje iz proračuna.

Bilo bi dobro da mladi istraže tko i kako financira udruge civilnoga društva u Hrvatskoj, da istraže zašto Norveško veleposlanstvo daje velika sredstva za udruge civilnog društva! Taj novac bi se mogao preusmjeriti u školstvo, zdravstvo, socijalnu potporu…

Mladi se moraju izboriti da Ministarstvo obrazovanja vode sposobni a ne politički podobni, kao što je danas slučaj.

Mladi se moraju izboriti za kvalitetu i jasne kriterije (previše učenika s prosjekom 5,0; previše neopravdanih izostanaka koje sustav tolerira; 2017. godine, 32 milijuna izostanaka učenika, u osnovnim školama 15,5 milijuna a u srednjim 16,5 milijuna izostanaka!?), za red u školama (neopravdani pritisci na nastavnike, neprimjereno ponašanje učenika ali i nastavnika), izboriti za pravednost i prepoznatljivost (testovi, ispiti). Oni koji su talentirani, koji su uporni i željni znanja moraju dobiti mogućnost da razviju svoj talent i svoje sposobnosti.

Mladi moraju znati da se protiv hrvatske države stalno vodi rat, da na fakultetima predaju ljudi koji to nisu zaslužili, ljudi koji mrze hrvatsku državu. Najnoviji primjer je konferencija: „Ko je prvi počeo“! Na toj konferenciji (udruga Krokodil) su sudjelovali (učestovali) Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić i Snježana Koren (sveučilišni nastavnici)! Udruga Krokodil je 2017. godine organizirala skup i akciju za zajednički jezik (Deklaracija o zajedničkom jeziku) kojom negiraju posebnost hrvatskog jezika jer tvrde da da Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci imaju samo jedan jezik („Deklaracija o zajedničkom jeziku“). Sramotno je da Jakovina, Klasić, Koren predaju povijest na sveučilištu jer njihov ideološki pristup povijesti je neprihvatljiv a očit. Njihovo negiranje činjenica iz povijesti je nedopustivo. Reformu nije moguće provesti s ljudima koji negiraju hrvatski jezik, koji negiraju Domovinski rat i ideološki tumače povijest. Nije opravdano da je Snježana Koren voditeljica stručne skupine za izradu prijedloga kurikula povijesti u okviru kurikulne reforme! Upitna je budućnost s takvim kadrovima!

Treba poticati logično razmišljanje i zaključivanje ali prije toga treba nešto znati o materiji, temi, o kojoj se razgovara. Bez znanja činjenica o određenoj temi razmišljanje i zaključivanje ne služi ničemu. U jednom tv prilogu učenik četvrtog razreda osnovne škole kaže da bi oni raspravljali o Prvom svjetskom ratu, super ali treba nešto znati da bi mogao raspravljati o uzrocima, tijeku rata i posljedicama.

Drugi svjetski rat je davno završio i krajnje je vrijeme da se prestane s partizanima, ustašama i četnicima u javnim medijima. Povijest ostavimo povjesničarima i okrenimo se budućnosti što i koliko znamo, što trebamo i koliko možemo, što želimo i kako to postići. Puna podrška talentiranim i vrijednim učenicima i studentima.

Svijet napreduje zahvaljujući izuzetnima a održava se zahvaljujući prosječnima.

Dr. Marko Jukić

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Dr. Marko Jukić

Dan državnosti Hrvatske – 25. lipnja

Objavljeno

- datum

Na referendum o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, 19. svibnja 1991. godine, se odazvalo 83,5 posto biračkog tijela Hrvatske, od toga broja 93,2 posto se izjasnilo za hrvatsku suverenost!

Dan državnosti obilježavamo 25-tog lipnja jer je 25. lipnja 1991. godine Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Put do međunarodnog priznanja Republike Hrvatske bio je jako težak i krvav s mnogo poginulih i ranjenih. Međunarodna zajednica je htjela očuvati Jugoslaviju pa je nametnula embargo na uvoz oružja nenaoružanoj Hrvatskoj a agresor nije trebao uvoziti oružje jer ga je imao u izobilju. Nadalje, međunarodna zajednica je dozvolila razaranje hrvatskih gradova (razaranje gradova koji su pod zaštitom UNESCO-a), dozvolila ubijanje i progon civila. Nažalost, hrvatski političari ne znaju i ne žele znati kolika je bila žrtva hrvatskog naroda i pojedinaca u borbi za očuvanje neovisnosti Republike Hrvatske pa ih treba na izborima podsjetiti da ne zaslužuju biti predstavnici hrvatskog naroda.

Komunisti (SDP) su bili protiv hrvatske samostalnosti!

Hrvatsku kao samostalnu državu nisu htjeli takozvani reformirani komunisti, Stranka demokratskih promjena, te su se izjasnili protiv ustavne odluke i provedbenog ustavnog zakona. I danas SDP i njihovi istomišljenici (SDSS, IDS, HNS i drugi) ne žele RH kao samostalnu državu, i danas sanjaju Jugoslaviju i blate hrvatske domoljube i branitelje. Izmišljaju fašizam, ustaštvo i klerikalizam, pričaju o pljački zaboravljajući da su oni (komunisti) opljačkali Hrvatsku, da su pljačku nastavili i nakon 1990. godine jer su ostali na rukovodećim pozicijama, osnovali svoje tvrtke od poduzeća u kojima su radili itd. Nisu odgovarali za počinjene zločine, nisu odgovarali za pljačku i svekoliko štetu koju su napravili hrvatskom narodu. Danas zastupaju regionalizam, propagiraju da Istra budu izdvojena regija u Europi, negiraju hrvatsku zastavu i grb a „veliki“ Hrvati iz HDZ-a sve to mirno i šuteći gledaju, što se može protumačiti kao odobravanje!? Drugovi iz HDZ-a trebaju znati skupa sa premijerom da je to čin veleizdaje!

Borba za hrvatsku državu

Hrvatska je svoju samostalnost izborila u krvavom ratu i nitko nema pravo da prodaje državni suverenitet, da negira Domovinski rat, da omalovažava branitelje, da sotonizira i etiketira domoljube, da širi laži o hrvatskoj povijesti i borbi za osamostaljenje. Za hrvatsku neovisnost Hrvati su se borili stoljećima, mnogobrojni domoljubi su u toj borbi dali svoje živote ali nisu uspjeli obnoviti hrvatsku državu. Nakon što su srpski žandari ubili tri a ranili dva hrvatska vojnika u Bjelovaru pobunili su se vojnici 108 pukovnije jugoslavenske vojske i uz podršku naroda proglasili državu Hrvatsku 8. travnja 1941. godine. Martin Cinkoš, tajnik HSS-a Bjelovar je proglasio državu Hrvatsku u Starim Plavnicama kraj Bjelovara. To je bio odgovor naroda na velikosrpsku tiraniju u Kraljevini Jugoslaviji. Službeno je Nezavisnu državu Hrvatsku proglasio bivši austro-ugarski pukovnik Slavko Kvaternik 10. travnja 1941. godine. Samostalna država Hrvatska je bila višestoljetni san hrvatskog naroda i hrvatski narod je pozdravio proglašenje NDH. Nažalost, u vihoru ratnih zbivanja 1941-1945. godine ustaška vlast je bila pod patronatom fašističke Italije i nacističke Njemačke pa nije djelovala samostalno. Ovdje treba navesti da u porobljenoj Europi niti jedna država nije djelovala samostalno, ili je bila okupirana ili je surađivala s fašistima i nacistima. Vlasti u NDH su provodile nacističke rasne zakone (jer su to tražili nacisti, isto kao i u drugim državama Europe) pa je došlo do zločina, neki zločini su se dogodili iz osvete prema velikosrpskoj politici (srbijanskim i četničkim zločinima) i prema komunistima kao odgovor na komunističke zločine i akcije. Svaki zločin je za osudu i za žaljenje što se dogodio bez obzira koja strana ga je počinila (fašisti, nacisti, komunisti, antifašisti). Kada se govori i piše o NDH treba sagledati vrijeme u kojem je nastala i djelovala vlast NDH, treba sagledati društvenopolitičke okolnosti u Europi, treba voditi računa o ratu koji je bjesnio na području Europe i svijeta. Izvlačenje događaja iz vremena i prostora (a to rade neki „povjesničari“) kada su nastali te njihova izolirana ocjena su za svaku osudu jer se tako iskrivljuje istina. Danas treba trijezno dati ocjenu događaja i ljudi iz toga vremena, postoji dostatan vremenski odmak. Nitko nema pravo negirati zločine (bilo koje strane) koji su se dogodili ali isto tako nitko nema pravo preuveličavati zločine, nitko nema pravo davati ocjene bez sagledavanja svih okolnosti tog vremena i prostora. Činjenica je da nije bilo Nezavisne države Hrvatske danas ne bi bilo samostalne Republike Hrvatske jer su talijanski fašisti i četnička vlada u Londonu napravili plan podijele Hrvatske. Dogovor talijanskih fašista i četnika je rezultirao mnogobrojnim zločinima nad Hrvatima tijekom Drugog svjetskog rata, etničkim čišćenjima područja koji su trebali ući u sastav velike Srbije. Velika Britanija je željela ponovnu uspostavu kraljevine Jugoslavije i potpomagala je četnički pokret sve do pred kraj rata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata na održanim izborima u Jugoslaviji komunisti su na prevaru osvojili vlast. Zapadni saveznici su prihvatili i pomogli komunističku vlast jer su u Europi nastali novi odnosi, zapad se suprostavio dojučerašnjem savezniku Staljinu i započeo je takozvani „Hladni rat“ koji je započeo 1945. a završio 1991. godine.

Pobjedom antifašističke koalicije (1945. godine) obnovljena je Jugoslavija. Kada je bilo jasno da nacistička Njemačka gubi rat, Italija je kapitulirala u rujnu 1943. godine , na području bivše Jugoslavije četnici se preoblače u partizane i preuzimaju komandu u partizanskim jedinicama. Ti preobučeni četnici i komunisti će 1945. godine izvršiti genocid nad hrvatskim narodom, izvršiti svekoliku pljačku i uvesti strahovladu pa će svako neslaganje biti kažnjeno ubojstvom ili progonom. Postoji dovoljno dokumenata, istraženih grobišta, (mnoga grobišta su znana ali nisu istražena jer komunistička vlast to ne želi), koja zorno pokazuju razmjere zločina Titovih partizana. Nova (Titova) Jugoslavija je bila oličenje diktature i kulta ličnosti. Gospodarski se pokazala neodrživom, administrativno nesređenom državom (nesređene katastarske i zemljišne knjige, bespravna izgradnja, komunističko pravosuđe), industrijski i prometno zaostalom itd. Nakon smrti zločinca Tita pokazalo se da višenacionalna zajednica nije održiva jer su Srbi preuzeli sve poluge vlasti. Katastrofalna gospodarska situacija (bankrot Jugoslavije) i nametanje srpske hegemonije dovele su do raspada Jugoslavije čemu su pridonijele okolnosti u Europi (rušenje Berlinskog zida i raspad Sovjetskoga saveza). Pokušaj stvaranja konfederacije u Jugoslaviji nije uspio jer su Srbi pod vodstvom Miloševića računali da će vojskom nametnuti svoju volju svima („Ako ne znamo da radimo znamo da se bijemo“)  i tako je došlo do krvavog rata na području Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Nažalost, Europa je dozvolila krvavi rat u bivšoj Jugoslaviji.

Temelj Republike Hrvatske je Domovinski rat!

Svi pokušaju hrvatskoga rukovodstva pod vodstvom dr. Franje Tuđmana da se rat izbjegne nisu uspjeli. Izvršena je agresija Srbije na Hrvatsku, izvršena je okupacija trećine hrvatskog teritorija, blokada prometnica, blokada sustava veza, upad u financijski sustav bivše države. Razaranje hrvatskih gradova i sela, ubojstva i progoni Hrvata uz blagonaklonost međunarodne zajednice su prevršili svaku mjeru (razaranje Vukovara i zločini u Vukovaru, razaranje Dubrovnika) pa je slijedio apel nobelovaca, apeli intelektualaca, diplomata da se krvoproliće zaustavi što je rezultiralo sporazumom o prekidu vatre i priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države. Austrijski ministar vanjskih poslova gospodin Alois Mock je prvi tražio da se u Hrvatsku pošalju mirovne snage i da se zaustavi krvoproliće. Bio je veliki zagovornik samostalne Republike Hrvatske kao i njemački ministar vanjskih poslova gospodin Hans-Dietrich Genscher. Papa Ivan Pavao II je bio veliki zagovornik samostalne hrvatske države. Hrvatski narod im se zahvalio podizanjem spomenika, davanjem njihovih imena ulicama i trgovima te državnim odlikovanjima. Neka im je vječna hvala.

Međunarodno priznanje je bio prvi korak za očuvanje samostalnosti Republike Hrvatske. Agresor nije odustajao od svojih nakana i priznanje RH je trebalo potvrditi na terenu, vojnim djelovanjem, oslobađanjem okupiranih područja Hrvatske. Da hrvatski branitelji (HV, MUP) nisu izvojevali vojnu pobjedu priznanje bi ostalo mrtvo slovo na papiru. Domovinski rat je jedini temelj nove hrvatske države!

Nažalost, o Domovinskom ratu komunističko-četnički mediji pišu negativno, o Domovinskom ratu se u udžbenicima povijesti piše na nakaradan način i tako se negira činjenica da je nova Hrvatska utemeljena u Domovinskom ratu. Hrvatski političari koji nikada nisu htjeli samostalnu Hrvatsku negiraju ulogu dr. Franje Tuđmana i blate hrvatske branitelje. Danas takozvani vjerodostojni Hrvati svoje izdajničke poteze proglašavaju nastavkom Tuđmanove politike što je netočno i sramotno. Oni rade protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Dr. Franjo Tuđman je pozvao na pomirenje svih Hrvata i provodio politiku pomirenja i zajedništva. Nažalost, komunisti su opet stvorili podjele, izmišljaju ustaše i fašiste u trećem tisućljećju, prozivaju, lijepe etikete i šire govor mržnje. Sve to rade da bi zadržali svoje privilegije (pozicije u društvu, boračke mirovine), da onemoguće istraživanje grobišta i zločina komunističke vlasti čiji su oni potomci. Potomci komunista, takozvani antifašisti, slave zločinca Tita, negiraju zločine komunističke vlasti i stalno smišljaju akcije kojima će remetiti društveni sklad, kočiti napredak i uvođenje reda.

Nacionalna izdaja se više ne sankcionira, hrvatska zastava i grb se blate od strane manjinaca, neokomunista i četnika ali državne institucije ne reagiraju! U javnim medijima, na društvanim mrežama se šire komunističke podvale, laži i govor mržnje što je nedopustivo.

Junaci Domovinskog rata

U obrani i oslobađanju Hrvatske sudjelovali su mnogi branitelji, neki su zbog svog izuzetnog doprinosa i hrabrosti imenovani Junacima Domovinskog rata. Nemoguće je nabrojiti sve one koji su u danom trenutku djelovali hrabro i znalački te na taj način spasili mnoge živote, spriječili prodor neprijatelja ili oslobodili dio teritorija. Često se spominju najistaknutiji poginuli Junaci Domovinskog rata: Blago Zadro, Andrija Andabak, Marko Babić, Goran Kliškić, Andrija Matijaš (Pauk), Renato Rudić, Rudolf Perešin, Predrag Matanović, Jure Kapetanović, Nenad Režić, Zdenko Bogdan, Antun Haban, Ivica Drmić, Ivica Tomljenović, Vladimir Stojić, Hamdija Kovač, Andrija Marić, Luka Andrijanić, Kata Šoljić, Siniša Glavašević, Predrag Matanović, Damir Tomljanović (Gavran), Mile Blažević (Čađo), Dragutin Golik (Zmija), Franko Lisica, Ante Đalto, Nedjeljko Milun, Mate Juroš, Marin Jakominić, Thomas Crowly, Žarko Manjkas (Crvenkapa), Ante Pruže, Darko Jukić i mnogi drugi.

Također treba naglasiti da je dio kadra JNA prešao u hrvatsku vojsku, da neki nisu htjeli pucati u narod (ubijati nedužne ljude). Admiral JNA Vladimir Barović je 29. 9. 1991. godine preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti što je podrazumijevalo njegovu suglasnost na borbeno djelovanje protiv građana Hrvatske. Istog dana je izvršio samoubojstvo jer nije htio pucati po hrvatskom narodu.

Nažalost, naši učenici danas ne uče o herojima Domovinskog rata, ne uče što je uzrok a što posljedica Domovinskog rata što je nedopustivo.

Za Dan državnosti RH političari će položiti vijence i zapaliti cvijeće na više mjesta ali za neke će to biti protokolarna obveza i ništa više. Da su hrvatski političari licemjerni može se vidjeti na svakom koraku: dozvoljavaju blaćenje branitelja, dozvoljavaju negiranje istine o Domovinskom ratu, ne reagiraju na iznošenje komunističkih laži o hrvatskoj povijesti (šuma Brezovica), ne reagiraju na slavljenje zločina nad Hrvatima (npr. događaji u Srbu 27. 7. 1941. godine).

Zar nije krajnje vrijeme da se prestane sa slavljenjem zločina nad Hrvatima!? Zar nije vrijeme da se prestane s veličanjem zločinca Tita?

Vrijeme je da promijenimo izborni zakon, vrijeme je da biramo domoljubne, odgovorne i poštene političare a ne ljudske kreature. Dosta je podjela, vrijeme je za zajedništvo, vrijeme je za odgovorno ponašanje jer samo tako možemo naprijed.

Domoljubi sretan vam dan državnosti!

Dr. Marko Jukić

 

Komentari

Pročitajte cijeli članak

Facebook

Popularno